Rogatica

Svakodnevna dešavanja u Goraždu, Višegradu, Foči, Vlasenici, Han-Pijesku i ostalim mjestima regije.
Post Reply
User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

Re: Rogatica

Post by mirsad_d » 09/08/2016 00:43

„Hladno vrelo“ u Seljanima
autor: Mirsad Durmišević

*Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i linka koji vodi na izvorni tekst http://rogatica-bih.blogspot.com/2016/0 ... anima.html


Image

„Hladno vrelo“ nalazi se na lijevoj dolinskoj strani uz tok riječice Sućeske, na izlasku iz seljanske kotline ispod Mrke stijene (705 m), kod zaseoka Gradac. Do vrela rječica ima naziv Sućeska, a odatle nizvodno, do ušća u rijeku Rakitnicu se naziva Gračanica.
Nizvodno od vrela, Gračanica je usjekla sutjesku (kratka klisuru) u krečnjačkim sedimentima do Tatomirovog mosta. S obzirom na izdašnost i način izlivanja vode može se reći da ima obilježja vrela voklijskog tipa, a ona su vodonosna i izdašna vrela iz kojih se voda izlaznim kanalima iz dubine izliva na topografsku površinu. Vrelo je vrlo jako, daje 45 litara/sekundi vode, od toga 20 litara /sec. samo za Rogaticu a 25 litara/sec. otiče slobodno. Minimalna izdašnost vrela je (Qmin 7 l/s). Prihranjuje se iz brda Zasada građenog od masivnih trijaskih krečnjaka. Tokom godine vrelo ima uglavnom ujednačen proticaj i temperatu vode što je uvjetovano dubljom cirkulacijom podzemnih voda u trijaskim krečnjacima. Do 1980 godine je bilo glavni snadbjevač vode za Rogatici. Vrelo je kaptirano još 1905 g, jer je voda odličnog kvaliteta, izgrađen je i rezervoar na Plandištu, a odatle je vodovodom dugim 4 km odvedena voda u Rogaticu. Vodovod je izgradila austrougarske vojske, a o trošku opštine sa 9 javnih česama grad je opskrbljen vodom. I danas se grad dijelimično snabdjeva vodom sa ovog izvorišta i djelom iz izvorišta "Ziličina".
Nekada su se tu odmarali i bistrom i hladnom vodom okrepljivali brojni trgovački karavani jer je pored vrela prolazio Carski put (ili Turska džada, Višegradski put, Stambol džada), koji je u srednjem veku povezivao Sarajevo i Carigrad, preko Romanije i Glasinačkog polja, vodio preko Sjemeća prema Drini. U rogatičkom kraju gotovo da nema čoveka koji se bar jednom za života nije napio vode sa ovog vrela. Putnici su tu uvjek zastajali, pravili zasluženi odmor i okrijepljivali se hladnom vodom. Voda sa Hladnog vrela prija ljudskom organizmu. Dovoljno je popiti jedan gutljaj pa da se čovjek okrijepi i dobije bolji apetit. Oko vrela, na livadi, su se organizovati teferici i školski izleti, a u hladnoj vodi su se hladile lubenice, flaše piva i sokova. Preko puta vrela, na drugoj obali riječice Gračanice jedno vrijeme bila je i kafana "Vrelo" vlasnika Bećira Ramovića.


Zastozato
Posts: 721
Joined: 27/09/2014 23:18

Re: Rogatica

Post by Zastozato » 12/09/2016 16:59

http://www.klix.ba/vijesti/bih/rogatick ... /160912061

https://hr.wikipedia.org/wiki/Rogatica

Bar sad se sve moze provjeriti. U Rogatici je 1991 po popisu na podrucju opcine ukupno zivjelo 21.978 stanovnika, a od toga 60,10% ili 13,209 Bosnjaka Muslimana. U gradu je zivjelo 8.916 stanovnika, 63,71% ili 5.681 Bosnjak Musliman.

User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

Re: Rogatica

Post by mirsad_d » 19/10/2016 00:30

Mešćema u Rogatici
autor: Mirsad Durmišević

http://rogatica-bih.blogspot.com/2016/08/mescema-u-rogatici.html
Image
ZGRADA TURSKOG SUDA (MEŠĆEMA) U DNU ČARŠIJE. POGLED SA STRAŽNJE STRANE, GOD. 1940. Izvor: Rogatica 1966.g.(MONOGRAFIJA)

Mešćema je zgrada turskog suda. U Rogatici se nalazila u dnu čaršije sve do drugog svjetskog rata. To je bila prilično velika zgrada, pravougaonog oblika, sa puno obilježja regionalne arhitekture i predstavlja proizvod lokalnih narodnih graditelja. U prizemlju zgrade, prema čaršiji nalazili su se dućani, a na spratu prostorije bivšeg turskog suda. Njen arhitektonski izgled karakterizira visoki drvenim krovom od šimle (šindre), koja je svojom crnom patinom davala lijep kontrast bijelo krečenoj fasadi i zelenilu oko nje. Prozori i u prizemlju i na spratu bili su pravougaoni, uokvireni drvenim okvirima, kao kod stambenih zgrada. U “mešćemi” (sudnici), je kadija kao sudija, ali i predstavnik vlasti, dijelio pravdu i saopćavao carske fermane i valijine naloge.
Last edited by mirsad_d on 26/11/2017 18:30, edited 1 time in total.

User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

Re: Rogatica

Post by mirsad_d » 11/11/2016 18:28

Rogatičke tekije


autor: Mirsad Durmišević

Image

Nakon uspostavljanja osmanske uprave, što se u rogatičkom kraju desilo već 1462. godine, na području stare župe Borač, formirana je nahija Borač (zemlje Pavlovića). U tu nahiju spadali su: trg Rogatica, varoš Višegrad i trg Prača. Za prvog vilajetskog vojvodu te nahije postavljen je Mehmed Čelebija, sin prvoga krajiškog vojvode i osnivača Sarajeva Isa-bega Ishakovića. Po Mehmedu Čelebiji Rogatica je dobila naziv Čelebi Pazar. Osim što je bio dugogodišnji gospodar zemlje Pavlovića (Vilajet Pavli). Bio je sandžakbeg hercegovački (1507-1510, 1513-1515) i sandžakbeg bosanski (1484-1485). Podigao je u Sarajevu medresu, bezistan, imaret, te džamiju na Bistriku 926. godine po Hidžri (1519). Za izdržavanje spomenutih zadužbina, uvakufio je više dućana u Sarajevu i selo Gojnice kod Mostara. Imao je vakuf i u Skoplju.
Naziv Čelebi Pazar se održao sve do okupacije Bosne od Austrougarke monarhije, 1878.godine.
Značajan doprinos u širenju islama u osmanskom periodu dali su derviši. Oni su išli u sastavu vojske i podizali svoje tekije (zavije). Derviši su svoje zavije osnivali po vlastitom nahođenju, a kasnije su od sultana dobijali određenu zemlju za njihovo izdržavanje koju su zavještali za zavije i osnivali tako svoje vakufe. Činjenica je da su derviši i u našim krajevima odigrali značajnu ulogu u prvobitnom širenju islama i osnivanju kasabe Rogatica (Čelebi Pazara ) podizanjem svojih tekija.
U Rogatica si bile dvije tekije (zavije), zavija derviša Muslihuddina i zavija šejh Junusa. Tačne lokacije ovih tekija su još nepoznate! Vjetrovatno, da se jedna od tekija nalazila u mahali Tekija, oko Tekijske džamije po čemu su i dobile imena.
U defteru (popisu) iz 1489. godine piše da je izvjesni derviš Muslihuddin podigao zaviju (tekiju) na zemljišnom posjedu koji mu je poklonio sam Mehmed Čelebija, sin Isa-bega Ishakovića, zaim tog područja. Od Mehmed Čelebije derviš Muslihuddnin koji se nastanio u Čelebi Pazaru dobio je njivu od pet dunuma zvanu Srednji Lašnik. On je sada uživa i i po običaju plača ušur. Mehmed Čelebija je bio gospodar zemlje Pavlovića u periodu od 1462-1468.godine onda je to i vrijeme kada je zavija i sagrađena a ne kako se do sada navodila 1489.godina. Očito da su Mehmed Čelebija kao i njegov otac protežirali derviše, kojima su i sami pripadali. Značaj tekije je tim veći jer na čitavom ovom području u ovom vremenu ne nalazimo još ni jedan islamski vjerski objekat. Osim vjerske uloge, tekije su, naročito na početku, prije izgradnje karavan-saraja, imale i ulogu musafirhane (prostorija za putnike-namjernike). U sklopu tekije postojale su prostorije za boravak putnika, a dervišima je bila propisana briga o putnicima i njihovo ugošćavanje.
Zaviju šejh Junusa, je podigao sam sultan Bajazit II (1481-1512).Vjerovatno je i ova tekija kao i tekija derviša Muslihuddina imala, između ostalih, i ulogu musafirhane. Na osnovu podataka iz deftera ne vidimo kako se izdržavala tekija šejh Junusa. Obzirom da je graditelj sultan, analaogijom možemo zaključiti da se izdržavala iz državne kase, vjerovatno iz harača višegradskog kadiluka, kao i džamija sultrana Bajazita II. Prvi put se spominje u Popisu vakufa 1530.godine, a i kasnije susrećemo istu bilješku.
Muslihuddinova tekija spominje se i u popisu iz 1604. godine, gdje je u nahiji Borač, pod rednim brojem 146 upisan čifluk Nurudina, sina Balijinog, njiva pod imenom Mrdelić, veličine pet dunuma, u blizini Pazara Rogatica, u okolini Muslihuddinove tekije.
Iako u defterima nije precizirano kojem derviškom redu pripada Musliihuddinova zavija, u kontekstu određivanja njenog derviškog usula-pravca, tekija je bila mevlevijskog reda. Sam naziv „Čelebi“ (ime koje su obično nosile mevlevije i mevlevijski šejhovi) uz njegovo ime asocira na njegovu mevlevijsku orijentaciju.

User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

Re: Rogatica

Post by mirsad_d » 24/01/2017 09:15

Prva pošta u Rogatici

Obradio: Rogatica BiH

Image
U periodu Otomanske vladavine nisu postojale uređene pošte, niti poštanske linije s određenim pravcem i vremenom odlaska i dolaska pošiljki. Prema potrebi, prenos pošte vršili su tatari na konjima. Noseći poštu, tatari su se tokom puta kratko zadržavali u poštanskim stanicama, gdje su mijenjali konje, odmarali se i jeli. Turske vlasti izgradile su poštanske stanice na svakih deset sati hoda. Glavna poštanska linija, bila je Travnik-Carigrad, koju su tatari održavali preko Sarajeva, Rogatice, Višegrada, Priboja, Kosovske Mitrovice i dalje ka Skoplju i prestonici Otomanskog carstva. Tatari su na toj liniji prenosili važnija službena pisma, državne dokumente...Na putu su ih pratili surudžije i seizi, a na nesigurnim mjestima imali su i vojničku pratnju.
Povoljne prilike za organizaciju pošte i njene mreže nastupile su dolaskom Topal Osman-paše za bosanskog vezira (1861-1896. godine), nakon donošenja Seferske naredbe. Prva pošta (telegrafska stanica) ustanovljena je u Mostaru 1858. godine, a u Sarajevu 1864. godine u privatnoj kući (zgrada kod Konaka).
Prva pošta počela je sa radom u Rogatici 1876.godine. U Vilajetskim vijestima od 5.7.1876. godine piše o tome:
"Radi ubrzanja saobraštaja ustanovljena je i u Rogatici telegrafska štacija (pošta). Za upravitelja ove štacije naimenovan je i poslan Mustafa efendija, i radnja ovog telegrafa otvorena je u prisustvu članova medžlisa i predstavnika građanstva u prošli Utornik, kojom je prilikom zaklan kurban i držana molitva za zdravlje, sreću i mnogoljetan život njegovoga veličanstva Sultana i njegove preuzvišenosti valije vilajetskoga, i od strane cijeloga žiteljstva toga mjesta, izjavljeno je zadovoljstvo, što se iz telegradske depeše blagodarnosti, koja je od strane istoga žiteljstva vladi vilajetskoj došla, doznaje."
Aneksija Bosne i Hercegovine je donijela pošti i telegrafu radikalno novu organizaciju i novi razmještaj njene mreže u skladu s državnim, vojnim, ekonomskim, političkim i geo-strateškim ciljevima Austro-Ugarske. Neposredno nakon zauzimanja Sarajeva, već 1878/79. godine, formirane su ratne, odnosno vojne pošte, sa svojim centralama i ekspoziturama, odnosno etapnim poštanskim stanicama. Na taj način uspostavljena je redovna poštanska veza sa svim dijelovima Monarhije. Krajem oktobra i početkom novembra 1878. godine, uspostavljena je i poštanska linija Rogatica - Goražde na kojoj se transport pošiljaka odvijao tri puta sedmično . Pošta je cijelo vrijeme ostala u rukama vojske (k. u. k. Militärpost-amt). Njen saobraćaj vršen je sve do 1906. godine konjskom zapregom - brzim poštanskim kolima (diližans) uz pratnju trubača i naoružanih vojnika. Poslije 1906 .godine poštanski saobraćaj automobilima uspostavljen je između Rogatice i Mesića. I pored brzog razvoja željezničke mreže, cijelo vrijeme okupacije prevoz poštanskih pošiljaka odvijao se drumovima.

User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

Re: Rogatica

Post by mirsad_d » 12/03/2017 14:17

Prva pošta u Rogatici

Obradio: Rogatica_BiH
Image
U periodu Otomanske vladavine nisu postojale uređene pošte, niti poštanske linije s određenim pravcem i vremenom odlaska i dolaska pošiljki. Prema potrebi, prenos pošte vršili su tatari na konjima. Noseći poštu, tatari su se tokom puta kratko zadržavali u poštanskim stanicama, gdje su mijenjali konje, odmarali se i jeli. Turske vlasti izgradile su poštanske stanice na svakih deset sati hoda. Glavna poštanska linija, bila je Travnik-Carigrad, koju su tatari održavali preko Sarajeva, Rogatice, Višegrada, Priboja, Kosovske Mitrovice i dalje ka Skoplju i prestonici Otomanskog carstva. Tatari su na toj liniji prenosili važnija službena pisma, državne dokumente...Na putu su ih pratili surudžije i seizi, a na nesigurnim mjestima imali su i vojničku pratnju.
Povoljne prilike za organizaciju pošte i njene mreže nastupile su dolaskom Topal Osman-paše za bosanskog vezira (1861-1896. godine), nakon donošenja Seferske naredbe. Prva pošta (telegrafska stanica) ustanovljena je u Mostaru 1858. godine, a u Sarajevu 1864. godine u privatnoj kući (zgrada kod Konaka).
Prva pošta počela je sa radom u Rogatici 1876.godine. U Vilajetskim vijestima od 5.7.1876. godine piše o tome:
"Radi ubrzanja saobraštaja ustanovljena je i u Rogatici telegrafska štacija (pošta). Za upravitelja ove štacije naimenovan je i poslan Mustafa efendija, i radnja ovog telegrafa otvorena je u prisustvu članova medžlisa i predstavnika građanstva u prošli Utornik, kojom je prilikom zaklan kurban i držana molitva za zdravlje, sreću i mnogoljetan život njegovoga veličanstva Sultana i njegove preuzvišenosti valije vilajetskoga, i od strane cijeloga žiteljstva toga mjesta, izjavljeno je zadovoljstvo, što se iz telegradske depeše blagodarnosti, koja je od strane istoga žiteljstva vladi vilajetskoj došla, doznaje."
Aneksija Bosne i Hercegovine je donijela pošti i telegrafu radikalno novu organizaciju i novi razmještaj njene mreže u skladu s državnim, vojnim, ekonomskim, političkim i geo-strateškim ciljevima Austro-Ugarske. Neposredno nakon zauzimanja Sarajeva, već 1878/79. godine, formirane su ratne, odnosno vojne pošte, sa svojim centralama i ekspoziturama, odnosno etapnim poštanskim stanicama. Na taj način uspostavljena je redovna poštanska veza sa svim dijelovima Monarhije. Krajem oktobra i početkom novembra 1878. godine, uspostavljena je i poštanska linija Rogatica - Goražde na kojoj se transport pošiljaka odvijao tri puta sedmično . Pošta je cijelo vrijeme ostala u rukama vojske (k. u. k. Militärpost-amt). Njen saobraćaj vršen je sve do 1906. godine konjskom zapregom - brzim poštanskim kolima (diližans) uz pratnju trubača i naoružanih vojnika. Poslije 1906 .godine poštanski saobraćaj automobilima uspostavljen je između Rogatice i Mesića. I pored brzog razvoja željezničke mreže, cijelo vrijeme okupacije prevoz poštanskih pošiljaka odvijao se drumovima.

iz Mostara
Posts: 459
Joined: 08/04/2017 17:40

Re: Rogatica

Post by iz Mostara » 30/04/2017 08:56

:lol: :lol: :lol:


radiostar
Posts: 1559
Joined: 15/03/2007 12:39

Re: Rogatica

Post by radiostar » 13/05/2017 10:06

iz Mostara wrote::lol: :lol: :lol:

pravi doprinos temi, svaka cast

User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

Re: Rogatica

Post by mirsad_d » 30/07/2017 20:36

Sudžauddinov han u Rogatici
autor: Mirsad Durmišević

[img]https://2.bp.blogspot.com/-JlDZsVh ... .jpg[/img]
U sastavu vakufa Sudžauddinove džamije je bio i han koji je postojao sve do 1943. godine kada je izgorio. Nalazio se u blizini džamije uz samu ulicu čaršije. To je bila zgrada na sprat, paralelno sa ulicom i izgrađena od mješanog materijala. U han se ulazilo pravo s čaršije kroz veliku kapiju. Han je imao veliko dvorište za tovarenje i otovaranje robe. U zgradi do ulice u prizemlju su bili dućani, a na spratu sobe za putnike. Sa stražnje strane dvorišta, kao odvojen objekat, nalazila se štala za konje. Čini se da je han imao na spratu, prema ulici, verandu, kako navodi 1857. godine, ruski konzul Hilferding, navodeći da ga je sa verande tog hana dočekao i pozdravio rogatički mundir. Dugi niz godina han je držao pod zakup Hakija Muftić. On ga je i midernizirao. Godišnja kirija mu je bila 1889.godine 150 forinti, a 1913. godine 400. kruna. Kasnije je u hanu bilo i vakufsko povjereništvo.
Last edited by mirsad_d on 26/11/2017 18:29, edited 1 time in total.

User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

Re: Rogatica

Post by mirsad_d » 18/10/2017 22:03

Hodžin bunar
autor: Mirsad Durmišević
Image

Hodžin bunar se nalazi oko 1,5 do 2 kilometra sjeveroistočno od sela Godomilja. Ograđen je jasikovom daščanom ogradom, a zidovi su ozidani kamenom bez korištenja vezivnih materijala. Kamen kojim se zidao bunar nije obrađivan već se koristio izvorno onakav kakav je nađen u prirodi.
Bunar je hajr hodže Ibrahima koji je bio imam u džamiji u Godomilju. Živio je u periodu između 1700. i 1780. godine. Učio je škole u Istanbulu i bio veliki ljubitelj knjige pa je napisao više kitaba (rukopisa). Zna se da je po uzoru na običaje u Istanbulu prvi u Godomilju podigao avliju oko kuće i postavio zvono na avlijska vrata. Za njegova života su zakonski uvedena prezimena u Bosni i svi njegovi direktni potomci pored imena nose prezime Hodžić iz razloga što je on bio hodža. Nije upamćeno koliko je tačno članova porodice Ibrahim imao, ali sa sigurnošću se zna da je imao tri sina; Mahmuta (Ahmeta), Ali-spahiju II i Bećira. Sin Mahmut je bio imam u džamiji u Živaljevićima, koji se poslije ženidbe preselio u Šatoroviće i zasnovao brojnu lozu Hodžića. Ali-spahija II je bio imam džamije u Godomilju. Dobio je ime po svom djedu Ali-spahiji I. Najmlađi Ibrahimov sin Bećir je kupio zemlju u selu Vrelo-Žepa i tamo zasnovao brojnu lozu Hodžića.
Ibrahimov otac Ali-spahija I je živio između 1660. - 1740.godine je bio veoma bogat spahija i turski vojskovođa koji je, pored ostalih, učestvovao i u bici na rijeci Prut 1711.godine. Bio je najbogatiji spahija u nahijama Vratar i Borač sa prihodom 31 900 akči. Koliku je on porodicu imao nije moguće ustanoviti, ali predanje kaže da je imao tri sina: Ibrahima, Ishaka i Durmiša i da od njih direktno počinju loze Hodžića, Isakovića i Durmiševića.
Last edited by mirsad_d on 26/11/2017 18:29, edited 1 time in total.

User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

Re: Rogatica

Post by mirsad_d » 16/11/2017 19:22

Dvori Suljage Vajzovića
autor: Mirsad Durmišević

Image

Ovo su „dvori“ (vila) Suljage Vajzovića, koji su bili na Topliku, kod Ribarskog doma, na današnjoj lokaciji “crvene zgrade”. Radi se o objektu jedinstvenom po svojoj bosanskoj arhitekturi koji je uz vilu muderiza hadži Nurudina ef. Hafizovića i vilu Sijerčića (zgrada stare banke) bio jedan od najljepših u Rogatici.
Prizemlje vile je građeno od kamena, sprat od ćerpića, a krov je bio pokriven crijepom. Sagrađena je u tradicionalnom bosanskom stilu u graditejstvu koji je nastao kao proizvod uticaja tradicionalne arhitekture naših prostora, orijentalnog duha i kulture, te kasnijeg načina gradnje koji su sa sobom donijeli Austrougari, gdje je korištena pseudomaurska ornamentika. Vila je opasana visokim kamenim zidom. U tome zidu je kapija sa velikim mjedenim halkama ili zvekirima. Avlije je imala više pomoćnih objekata i bila je obložene oblim kamenom radi lakšeg održavanja i u njoj je bila česma koja je služila u higijenske svrhe prije ulaska u kuću. Kroz avliju punu cvijeća i zelenila je proticao potok Toplik koji je davao poseban ugođaj. Neposredno uz avliju, sa desne strane Toplika je bašča sa šljivikom i povrćem. U prizemlju se okupljala familija, a na spratu je bila divanhana koja je bila privatnog karaktera i koristila se za odmor i uživanje sa pogledom na grad, halvata za spavanje, soba za musafire i putnike, hamam i ostale prostorije.
Suljaga Vajzović je poznati i uticajni veleposjednik, trgovac i poduzetnik koji je imao veliko bogatstvo na području Rogatice i na planini Sjemeć. Bio je i narodni poslanik u Bosanskom saboru 1910-1915.g. U vremenu austrougarske uprave Suljaga je imao u rogatičkoj čaršiji veliki dućan sa mješovitom robom. Njegova je bila i kuća u čaršiji koju je poslije Drugog svjetskog rata kupio Mustafa Tantula, gdje je bila prodavnica "Prvi maj", a ranije i Frizerski salon Galiba Mešića. Prilikom gradnje modernog gradskog vodovoda sa izvora iz Seljana 1905/1906.g., koji je izgradila austrougarska vojska, dobročinitelj Suljaga Vajzović je doveo vodu do svojih „dvora“ i podigao o svom trošku hair česmu u svom komšiluku u Pohridu - "Dvorsku vodu".
Image

Zastozato
Posts: 721
Joined: 27/09/2014 23:18

Re: Rogatica

Post by Zastozato » 26/11/2017 12:00

Mozda je vrijeme da napisemo sta se trenutno dogadja u rogatickom kraju.
Treci napad na povratnike u veoma kratkom periodu.
Drugi u rodnom selu nacelnika Ajnadzica.
Vrijeme je da se u Rogaticu posalje SIPA. Tamosnja policija nece nista poduzeti.

http://avaz.ba/vijesti/crna-hronika/325 ... ada-masica


User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

Re: Rogatica

Post by mirsad_d » 22/10/2018 18:18

Kule i odžaci u rogatičkom kraju

autor: Mirsad Durmišević
Image
Pašić Kula - rekonstrukcija
Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini su građene u periodu Osmanske vladavine. Turska feudalna gospoda (spahije) gradila je po svojim imanjima posebne kamene dvorce ili kule na više bojeva (katova), u njima stanovala i iz njih se po potrebi branila. Takvih objekata, koji u arhitektonskom pogledu zaslužuju posebnu pažnju, bilo je nekada do preko tri stotine na području Bosne i Hercegovine. Ali kako te kule daju malo prostora za stanovanje, građene su u tu svrhu posebne zgrade u neposrednoj blizini kule, t.zv.odžaci ili konaci.
Kule su se dizale uvis, a odžaci su se sterali u širinu. Kula je uvijek građena od kamena i na više spratova, a odžaci (konaci) su redovito jednospratne zgrade i nisu građeni isključivo od kamena. Osnovica kule je s vrlo malom iznim­kom kvadrat, rjeđe pravokutnik, a u odžaka uvijek pravokutnik. Odžak je kompleks zgrada koji se sastojao od zgrada za stanovanje, za goste, za poslugu, zatim kule za odbranu, kolnica, radionica i staja za konje i drugu stoku. U odžaku su putnici mogli besplatno konačiti tri dana i dobijati hranu za ljude i konje.
Na posjedima begovskih porodica izvan Rogatice građene su kule. Poznate su Pašić-kula, Ajanovića kula, Pavićina kula i Tankovića kula na Glasincu.
Kula Pašića izgrađena je vjerovatno početkom XIX vijeka. Kulu je vjerovatno podigao Hasan-beg Pašić, sin Rustem-bega sa Toplika. Hasan-beg Pašić je bio čifluk-sahibija u rogatičkon kadiluku, gdje ga nalazimo na popisu čifluka iz 1835.godine. Kula je srušena u Prvom svjetskom ratu. Nakon Prvog svjetskog rata na porodičnom imanju Pašića podignuta je i porodična kuća, džamija i javna česma sa pojilom. Kuća i džamija su porušeni 1941.godine.
Image
Redžep-pašina kula u Žepi
U samoj Žepi bile su tri kule, od kojih jedna i danas postoji u mahali „Kula“. Za nju narodno predanje kaže da je pripadala nekom Redžep-paši, sagrađena je u 16. stoljeću, a tokom rata je spaljena. Nažalost, još nije obnovljena. Ova historijska građevina se nalazi na nacionalnoj listi spomenika. Na lokalitetu Duvarine na udaljenosti oko dva kilometra od Redžep-pašine kule su ostali samo tamelji još jedne kule. Po legendi su ove dvije kule bile povezane podzemnim tunelom. Kula je bila i kod Kaljevića kuće. U selu Slapu je takodjer postojala “Vilića kula” i navodno je pripadala porodici Vilić iz sela Slapa.
Poznata porodica Šahinpašić imala je Donji i Gornji odžak na Glasincu. Zna se da su i Tankovići imali odžake u Baltićima.

O Šahinpašinu odžaku (danas Donji Odžak kod Košutice, Rogatica«) Evlija piše: »Ovo je tako veliki odžak (handan) okružen alejama, hrastovima i vrtovima da je u stanju ukonačiti po hiljadu konjanika. Da tu odsjedne pet stotina konjanika, njihovim su konjima osigurani pokrivači i torbe, a njima tendžere. Svakom bi se gostu dalo da jede što želi. Tako bi bili ugošćeni i nahranjeni. To je veliki odžak okićen sa sedamdeset do osamdeset razno­vrsnih malih soba i odjeljenja u prizemlju i na katu, te udobnim ku­patilom (hammam), a ukrašen vrtovima i baščama. Ovaj odžak poznaju svi putnici kopna i mora. Vatra se na ovom Odžaku ne trne čak od Ebul Fethovih vremena. Ta će blagodat stalno trajati dokle god Allah bude htio. Allah je ovjekovječio! U Bosni i Hercegovini ima mnogo ovakvih odžaka «.

User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

Re: Rogatica

Post by mirsad_d » 18/12/2018 20:21

Građanska škola u Rogatici
Građanska škola trgovočkog smjera otvorena je u Rogatici 1926. godine. To je bila jedina srednja škola u istočnoj Bosni, pa su je pohađali đaci iz okolnih srezova. Upisivani su bili samo oni đaci koji su osnovnu školu završili sa odličnim uspjehom. Nakon završetka ove škole, školovanje se moglo nastaviti samo u srednjim stručnim školama (tehničkoj školi, trgovačkoj akademiji). Zahvaljujući stručnosti nastavnika ove škole, učenici su se svojim znanjem isticali u srednjim školama koje su nastavljali. Čak se među ovim đacima razvilo nekoliko vrsnih stručnjaka i intelektualaca. Prof. Murat ef. Sinanagić je državnim dekretom 1927. godine postavljen za direktora škole u Rogatici gdje je i umro 1932. godine. Poslije je direktor škole bio ugledni profesor njemačkog jezika Nail Begić. Profesori i nastavnici bili su: Mehmed Šiljković, Ada Golob, Josipa Gol, Sinodija i Mondišajn Momčinović. Učiteljica vještina bila je Bojanka Vasković. Vjeroučitelji su bili: Atanasije Kosorić, Muhamed Hadžiahmetović, Esad Imamović, Ljubomir Roje i Jakob Papo. Želja za školovanjem i blizina Sarajeva doprinijeli su da je školovanje nastavilo više desetina mladića, a mnogi od njih su bili podržavani i potpomagani od pododbora kulturno-prosvjetnih društava: “Prosvjete”, “Gajreta”, “Narodne uzdanice” kao i “Dobrotvornog društva”.
Image
Ispred Građanske škole, generacija 1935/1936. god., sa nastavnicima

User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

Re: Rogatica

Post by mirsad_d » 31/12/2018 17:54

Dom zdravlja Rogatica
autor: Mirsad Durmišević
Image

Zdravstvene prilike u rogatičkom srezu krajem XIX vijeka bile su dosta loše zbog loših uslova života i nedovoljne higijensko-zdravstvene prosvijećenosti, prvenstveno seoskog stanovništva. Rogatički kraj bio je endemsko žarište pjegavog tifusa. Vojni austrougarski ljekari su liječili i civilno stanovništvo do 1883.godine kada na teritoriju kotara Rogatica dolazi prvi civilni ljekar, od kada počinje i organizovana zdravstvena služba u narodu.
Rogatica je imala bolnicu od 1919. godine, smještenu u jednoj od zgrada bivšeg vojnog logora. Raspolagala je sa 12 postelja. Bio je zaposlen jedan ljekar, tri bolničara i jedna babica. Zahvaljujući stručnosti njenog upravnika dr. Alije Tomića, bolnica je pružala dobre usluge stanovništvu. Dr. Božo Bulajić, vrsni ljekar, imao je vlastitu savremeno opremljenu ordinaciju sa rendgen-aparatom i jednom medicinskom sestrom. Babica Vukadinović samostalno je i vrlo uspješno obavljala porođaje. Mr. Ph. Šanto Papo u rogatičkoj čaršiji držao je dobro snabdjevenu i opremljenu apoteku za spravljanje lijekova. U Rogatici je kao zubar radio najprije Pavle Knežević, a nakon njega Vejsil Komarica.
Prvi ljekar u Rogatici poslije Drugog svjetskog rata bio je dr Geh, zarobljeni njemački oficir sa nekoliko bolničara. U kraćem periodu radio je i doktor Birsa, Slovenac, ali bilo je i prekida kada nije bilo ljekara, pa su zdravstvene usluge pružali medicinski tehničari.
Novu zgradu bolnice Rogatica je dobila 1948. godine i to je sadašnja stara zgrada Doma zdravlja u kojoj su postojali stacionar, ambulanta, porodilište, služba zaštite na radu, rendgen, laboratorija i apoteka, ali su sve do 1950. godine ljekari bili zarobljeni Nijemci: dr Johan i dr Leha Urlih. Njih su vremenom zamijenile doktorice Divna Petković i Danica Vasić. Prvi domaći ljekari bili su Mustafa Ajanović, Hasan Hadžijahić i Milutin Planojević.
U Zdravstvenoj stanici 1968. godine su radila četiri ljekara, dok je stacionar raspolagao sa 20 bolesničkih postelja. Još jedna bolnička zgrada izgrađena je 1971.godine, a već 1973. tu je osam ljekara, 42 medicinska tehničara i 40 bolesničkih kreveta. Uz terenske ambulante na Borikama, Žepi, Šljedovićima, Mesićima i Stjenicama pružana je kompletna primarna zdravstvena zaštita za više od 25.000 stanovnika. Narod ovog kraja sa žaljenjem je dočekao zatvaranje stacionara 1979.godine.
Zdravstvena stanica je prerasla u Dom zdravlja, koji je nosio naziv „Rasim Džindo“ Rogatica. Sada ova ustanova nosi naziv: Dom zdravlja “Dr Zoran Mitrović” Rogatica. Godine 1991 Dom zdravlja je imao slijedeću organizacionu i kadrovsku strukturu:

- Dom zdravlja 1
- Terenske ambulante 5
- Broj zdravstvenih radnika 53
- Broj ljekara 19
- Broj specijalista 11
Last edited by mirsad_d on 18/02/2019 22:34, edited 1 time in total.

User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

Re: Rogatica

Post by mirsad_d » 18/02/2019 22:33

Austrougarska kasarna u Rogatici
autor: Mirsad Durmišević

Image
Okupacione austrougarske vlasti su u vojnom pogledu dobro utvrdile naseljena mjesta u istočnoj Bosni, a posebno Rogaticu i Goražde. Kako je Rogatica imala važan geostrateški položaj prema istočnoj granici Monarhije, tako je na na samom ulazu u Rogaticu, iz pravca Sarajeva, na Plandištu, izgrađen veći vojni garnizon (1 1/2 satnija). U prvim danima okupacije prostorije dvije male školske zgrade koje su ranije služile za školovanje muslimanske djece koristili su vojnici rogatičkog garnizona do 10.12.1879. g. Iz predostrožnosti u Rogatici je bila smještena stalna vojna jedinica kao i u Podromaniji (178 vojnika) i Prači (133 vojnika). Radi obezbjedenja javne sigurnosti postavljene su žandarmerijske sta­nice u Rogatici, Sokocu, Prači, Sjemeću, Sjeverskom, Žljebovima, Han Pijesku, Knežini, Ustiprači i Međeđi. U krugu vojnih “Baraka” na ulazu u grad isticala se zgrada bolnice, velika dvospratna zgrada vojne kasarne izgrađena 1901. godine i u te svrhe potrošeno je 130 000 kruna. Nešto kasnije izgrađen je i “oficirski paviljon”. U isto se vrijeme ukazala i potreba za izgradnjom dostojna Božjeg hrama kako za vojnike, tako i za katoličko civilno stanovništvo te je još 1878./1879. u sklopu kasarne na Plandištu izgrađena i katolička kapelica u čast Gospe od sedam žalosti.

Image
BROJ AKTIVNIH VOJNIKA U ROGATICI 1895. i 1910. GODINE
Vojska je u gradu bila važan ne samo ekonomski nego i društveni faktor koji je, zajedno s činovnicima, preduzetnicima, intelektualcima i radnicima, postao nosilac novog, drugačijeg načina života, donoseći nove manire u naše krajeve. Preko oficirske kasine, vojnog orkestara i brojnih društvenih manifestacija dobro plaćeni oficiri sa svojim porodicama čine važan dio novog doseljeničkog građanstva. Svojim prisustvom među građanstvom oficiri su unijeli u tu, često zatvorenu, sredinu u najmanju ruku drugačiji način života.Vojne liferacije i svakodnevno podmirivanje vojnih potreba donosilo je zaradu mnogim domaćim trgovcima i zanatlijama
Image
DOSELJENICI (STRANCI) U ROGATICI 1885-1910. GODINE
Prema podacima iz 1885. i 1895. godine doseljenici ili stranci, koji su činili veoma šaroliku socijalnu, vjersku i nacionalnu skupinu u visokom procentu žive u gradu Rogatci. Doseljenici u Rogatici imalo je u ovom razdoblju priraštaj 656 (iz Austrougarske 591, druge države 65) i doživjelo je pravu demografsku eksploziju u razdoblju 1879-1910. godine tako da su 1910.godine činili 21,08 % stanovništva grada Rogatice.
Vojska izgrađuje znatan broj objekata za svoje potrebe. Za potrebe grada, a naročito za potrebe vojnog garnizona u Rogatici, još 1893. je podignuta veća stočna klaonica. U Borikama je 1903. osnovana vojna ergela za uzgoj konja arapske i bosanske brdske pasmine. Tokom 1905/1906. o trošku vojske i opštine izgrađen je moderan gradski vodovod u Rogatici. Kaptirano je “Hladno vrelo” i uređen rezervoar na Plandištima niže Seljana, odakle je sa udaljenosti od 4 km. provedena voda u grad i vojni logor, gradska vodovodna mreža dobila je više javnih česama. Iz strategijskih razloga izgrađena je Istočno-bosanska željeznička pruga, koja od Sarajeva pored rijeke Prače prolazi južnom granicom rogatičkog sreza. Gradnja pruge trajala je od 1902. do 1906. Austrougarska vlast je odmah preduzela i gradnju puteva pa su najprije opravljeni postojeći drumovi: 1879. drum koji je vodio od Sarajeva preko Podromanije i Rogatice do Višegrada u dužini od 148 km i tokom 1880.-1883. je izgrađen novi drum od Rogatice preko Gnjila do Goražda u dužini od 26 km. Time je saobraćaj znatno uvećan, pa je Rogatica oživjela.

User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

Re: Rogatica

Post by mirsad_d » 08/04/2019 17:13

Šerijatske sudije iz Rogatice
http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/0 ... atice.html
autor: Mirsad Durmišević

Image
Nur ef. Hafizović - vrhovni šerijatski sudija

Rogatički Bošnjaci se posebno ponose time da je Rogatica srazmjerno broju Bošnjaka dala najviše (uz Ljubuški) šerijatskih sudija u Bosni i Hercegovini. Po broju apsolvenata u Šerijatskoj sudačkoj školi u Sarajevu Rogatica je na četvertom mjestu, iza Sarajeva, Tuzle i Visokog, a ispred Lubuškog, Mostara, Zenice, Foče, Brčkog, Travnika, Bihaća i drugih gradova. Broj završenih polaznika šerijatske škole iz Rogatice je 19, iz Ljubuškog 18 polaznika, iz Mostara 15, Konjica 7, Nevesinja 6, Stoca 5 itd. Rogatica je dala četvoricu vrhovnih šerijatskih sudaca (Hadži Nurudin ef. i Galib ef. Hafizović, Smail ef. Bukvica, Abdulah ef. Škaljić), nekoliko istaknutih muderisa-profesora (Hadži Ahmed ef. i Hadži Muhamed ef. Škaljić, Hadži Kasim ef. Dobrača).

Image
Šerijatska sudačka škola u Sarajevu

Šerijatsku školu iz rogatičkog kotara završili su:

1892: Abdullah Hafizović (Rogatica), Mustafa Šteta (Rogatica),
1894: Smail Bukvica (Rogatica), Ahmed Šteta (Rogatica)
1898: Mustafa Bukvica (Rogatica),
1901: Galib Hafizović (Rogatica),
1913: Sinan Branković (Kovanj, Rogatica), Abdulah Hadžić (Košutice, Rogatica), Alija Hodžić (Šatorovići, Rogatica),
1916: Ismet Ajanović (Rogatica),
1917: Muhamed Pašić (Pašić Kula, Rogatica),
1920: Muhamed Ajanović (Rogatica), Ahmed Pašić (Rogatica),
1925: Abdulah Škaljić (Rogatica)
1928: Kasim Dobrača (Vragolovi, Rogatica),
1933: Seid Dobrača (Vragolovi, Rogatica), Nezir Demirović (Košutica, Rogatica),
1934: Salih Rašidović (Osječani, Rogatica),
1937: Mustafa Jarović (Rogatica)

Šerijatsku sudačku školu završilo je za njenih 50 godina postojanja ( 1887-1937 ) 370 apsolvenata, od kojih su 223 radili kao šerijatski suci, dok su se ostali bavili drugim djelatnostima. Šerijatska sudačka škola je u junu 1937. godine pretvorena u Višu islamsku šerijatsko-teološku školu.

User avatar
mirsad_d
Posts: 135
Joined: 18/11/2010 22:50

Re: Rogatica

Post by mirsad_d » 25/09/2019 17:22

Gradske džamije u Rogatici kojih više nema

Image

Do Drugog svjetskog rata u gradu Rogatici bilo je sedam džamija, i to šest od masivnog materijala i s kamenom munarom, a jednu od polumasivnog materijala i s drvenom munarom. Ni jedna džamija nije imala kupole. Svih sedam rogatičkih džamija po svojoj arhitekturi, munarama i unutrašnjim uredenjem, predstavljale su dragocjene spomenike islamske arhitekture i kulture. Njihovo uništenje je nenadoknadiv gubitak za Bošnjacko-muslimanski narod ali i za arhiktekturu ovih prostora uopće.
Od 7 džamija u gradu Rogatici kraj Drugog svjetskog rata dočekale su samo dvije i to, Čarsijska džamija i Arnautovića džamija, ali i kod njih su samo munare oni stari, originalni elementi.
Image
Tokom 1992 godine porušene su sve džamiji na teritoriji općine Rogatica. Srušene su i obje džamije u gradu Rogatici.




Image
Serhadija, Tekijska i Oručagina džamija posle završetka Drugog svjetskog rata


Image
Tekijska ili Šejh-islamija džamija je sagrađena u prvim decenijama XVI stoljeća (između 1485 i 1516. g.). Podigao ju je čuveni Sinan-vojvoda, kao prvu džamiju na trgu koji se tada zvao Čelebi Pazar. Oko nje se razvila mahala Tekija, pa su kasnija pokoljenja tu džamiju prozvala Tekijska. Ova džamija nije bila velika, unutrašnji prostor 9,60 X 7,40 m., i zidana je od kamena. Imala je kamenu munaru dosta pomno oblikovanu. Lijepu umjetničku vrijednost u toj džamiji činio je drveni strop i unutrašnja drvena galerija, a sve izvedeno u rezbariji, po kojoj se naročito isticala velika rozeta ili sofraluk u intarziji na sredini stropa. U vanjskoj kompoziciji objekta vanredno je djelovao perforirani zid oko džamije koji je u vidu jače horizontalne lamele pružao krasnu dopunu vertikalno izvedenim linijama munare i stabla kraj nje. Zapaljena je 1943 godine i nikada više nije obnovljena.

Image
Careva džamija (Hungarija) je spadala među najljepše kulturne građevine na ovom području. Nalazi se u jugozapadnom dijelu naselja pod brdom Hrid u predjelu oko potoka Toplik. Prozvana je Carevom jer ju je sagradio sultan Selim drugi 1571/72 godine. Imala je izvanredno lijepu i visoku kamenu munaru. Sliku objekta dopunjavao je horizontalni pojas visoke kamene ograde. Lijep i izuzetno vrijedasni detalj u Carevoj džamiji predstavljala je velika slika u bojama na zidnom malteru veličine 2,55 X 1,50 metara. Slika se nalazila u unutrašnjosti džamije više ulaza i pokazivala džamiju Aja-Sofiju s njenih šest munara. Sve je do temelja propalo krajem 1943 godine.

Image
Oručaginu džamiju izgradio je Oruč-aga, sin Sinan-vojvode između 1529. i 1558. godine u mahali Gračanica. Sagrađena je prije 1558. kako se vidi iz vakfije Huseinbegove džamije od 5. redžepa 965. (23./IV. 1558) Huseinbegova žena Hatidža bila je sestra Oručagina i uvakufila je nešto imetka za bratovu džamiju. Izgrađena je od polumasivnog materijala sa tipičnom drvenom munarom sa uzdužnim letvicama i pokrivenom galerijom. Imala je malo predvorje na drvenim stupovima i isto tako malom unutrašnjom površinom 12,00 X 6,20 m. U vanjskom izgledu potpuno je jednostavna sa jednim redom prozora, nešto izduženog oblika. Zapaljena 1943.g. i nikada nije obnovljena.

Image
Serhadija džamija se nalazila na južnoj periferiji grada. Ne zna se kada je sagrađena, niti ko je graditelj. U prošlom vijeku bila je dotrajala, pa je na njenim temeljima novu džamiju sagradio 1873. godine rogatički muftija hadži Ahmed efendija Škaljić, pa je zovu i muftina džamija. On je bio ujedno i posljednji rogatički muftija, a umro je 1898. godine.
To je manji objekat ( unutrašnji prostor 7,65 X 5,76 m) i pokazuje običnu obradu. Zna se da je i zgradu i munaru, koja je slične obrade kao i sama džamija, zidao neimar Krsto Lalović iz Sočica. Narod je ovu džamiju nazivao Ahmedija ili Muftijina.I ova džamija je porušena 1943 godine i nije obnovljena.

Image
Serdarija džamija je zadužbina nekog janičarskog serdara ili zabit-age Ibrahima. Stajala je na dnu čaršije tik uz samu ulicu. Ne zna se kad je sagrađena. To je bio objekat manje veličine (unutrašnjost 9,60 X 5,90 m), bez naročite obrade u arhitekturi i s munarom s lijeve strane, do same ulice, što predstavlja iznimku, vjerovatno zato da bi se glas s nje mogao bolje čuti na što većem prostoru čaršije. Munara je stradala od groma oko 1932. god. i odmah zatim definitivno je porušena. Sam objekat džamije propao je u požaru 1943. godine.

Post Reply