RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 21/08/2022 08:52

ALBANIJA / KOSOVO

DINASTIJA DUKAGJINI (Dukađini)

Dukagjini su početkom XV st. bili jedna od najvažnijih plemićkih porodica na području današnje Albanije. Nakon osm. osvajanja Albanije, jedno njihovo krilo našlo je utočište u tada mlet. Kopru (Slovenija). Druga grana je sa katolicizma prešla na islam i ostala u Osmanskom Carstvu, gdje su dostigli visoke službe u osm. vodstva i dali namjesnike na Bliskom istoku.

Najistaknutiji član te porodice prije prelaska na islam bio je LEKA III koji je bio kodifikator običajnog prava Albanije; „Kanon“. S kćerkom Skenderbega Vojislavom imao je troje djece a:

AHMED-BEG DUKAGJINIZADE je najvažniji jer je postao vezir Osmanskog carstva i sultanov zet jer je oženio Gevheršah, unuku Bajezida I Drugi vrlo značajan bio je sin Lekinog brata Nikole I – Progon koji je primio islam i dobio ime:

AHMED-BEG DUKAGJINOGLU te je uspio više od svog rođaka. Naime, prvo je bio paša Rumelije, a onda je postao veliki vezir i oženio je Hafizu, kćerku sultana Selima I, a sestru Sulejmana I Kanunija. Sa njom je imao sina:

MEHMED-PAŠU koji je bio paša Egipta, pa vezir.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 21/08/2022 08:53

DINASTIJA ARIANITI

Arianiti je alb. porodica koja se vjerovatno najviše vezala vjenčanjima za druge din. svog vremena bez obzira na vjeru. Bili su često na udaru osm. osvajača u XV stoljeću i postali su izuzetno agresivan otkad je:

GJERG (Đerđ) nekoliko puta zaredom pobijedio Osmanlije.
Članovi njegove porodice su prišli Skenderbegu u ratovima koje je on vodio protiv Osmanlija, tim više što su sa njim uspostavili rodbinske odnose. Gjerg Arianiti je svoju kćerku Androniku oženio za Gjerga Skenderbega, a sestra Skenderbegova, Angelina, udala se za Vladana sina Gjerga Arianita. Nešto poslije sredine XV stoljeću vidio je da ne može izaži nakraj sa Osmanlijama pa je sa svojom porodicom otišao u Italiju.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 21/08/2022 08:54

DINASTIJA KASTRIOTI

Kastrioti je najpoznatija alb. plemićka porodica. Otac najvećeg alb. junaka zove Gjon I i on se borio se protiv Osmanlija, ali na kraju morao priznati vlast sultana Mehmeda II i dati svoja četiri sina kao taoce u Istanbul.

Jedan od njih je bio Gjerg koji je poznatiji kao SKENDERBEG. U Istanbulu je Skenderbeg prešao na islam i završio vojnu školu. Bio je jedan od posljednjih istaknutih boraca koji su se istakao kao jedan od najboljih osm. oficira u nekoliko vojnih pohoda u Maloj Aziji i Evropi pa ga je sultan imenovao generalom. Nakon uspješnih ratova protiv Grka, Srba i Ugara, Murad II dao mu je naslov valije i postavio ga za upravitelja nekoliko pokrajina u sr. Albaniji. Nakon pobjede Ivana Hunjadija protiv Osmanlija, Skenderbeg je pobjegao iz Jedrena i vratio se u Albaniju, gdje se lukavstvom domogao utvrđene Kruje. Pod svojim je zapovjedništvom uspio ujediniti sve alb. kneževe u Lješku ligu koja je osnovana radi borbe protiv Osmanlija. U početku ga je Murad II priznao za alb. kneza, ali je Skenderbeg uskoro podigao ustanak za oslobođenje Albanije od osm. vlasti. Kada Osmanlije ni poslije 24 pokušaja nisu uspjeli osvojiti Kruju, sam je Murad II opsjeo grad, koji je Skenderbeg opet uspio odbraniti. U svojim je ratovima Skenderbeg imao potporu Vatikana, Venecije i Napuljskoga Kraljevstva jer je najkraći put do Italije Osmanlije vodio preko Albanije. Kad su ga najzad Osmanlije pobijedile kraj Berata, otišao je u Italiju gdje je u Napulju bio vojvoda aragonske vojske protiv Anžujaca.

HAMZA KASTRIOTI se rodio kao Branilo i sin je Skenderbegove sestre Mare i Stefana I Crnojevića. Nakon smrti oca vaspitavao ga je Skender-beg koji ga je vodio u svoje pohode i tad je primio islam. Skupa sa ujakom je dezertirao i uzeo ime Bernard. Kad se Skendebegu rodio sin shvatio je da neće nikad postati nasljednik kneževine. Zato je prebjegao sultana Mehmeda I 1457. i ponovo se preobratio na islam te je ratovao uz Isak-Begom. U toj bici zarobili su ga Skenderbegove snage i zatočili u Napulju pod optužbom za izdaju. Ipak je oslobođen i otišao da se pridruži ženi i djeci u Carigrad.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 21/08/2022 08:55

DINASTIJA TOPIJA

Porodica Topija je prešla iz pravoslavlja u katoličanstvo.

Pod KARLOM Topijom porodica je dosegla svoj vrhunac. Poslije smrti cara Dušana, Karl je uspio zauzeti veći dio središnje Albanije koja je do bila u sastavu Srpskog Carstva. Napao je grad Drač koji je tada bio u rukama Anžujaca i mada ga nije osvojio, prisilio ih je da plaćaju godišnji danak. Ratovao je i protiv porodica Muzaka koja se odlučila udružiti sa Balšom II da bi se odbranila. Zato je Balaša II osvojio Karlov grad Drač. Na to je Karl pozvao Osmanlije i Balša je poražen. Nakon Karlove smrti Drač je naslijedio njegov sin

GJERG koji ga je predao Veneciji. Nakon toga je grad Drač naslijedio njegov sin Gjergj, gospodar Drača. Godine 1392. Gjergj je predao grad Drač i svoje posjede Veneciji.

Drugi Karlov sin NIKETA je bio u dobrim odnosima sa Venecijom kojoj je bilo važno da između njih ima neku tampon zonu i da ne napreduje osm. vojska. Ali Niketa je doživio je poraz od Teodora III Muzake te je pao u zarobljeništvo, ali je imao sreću da ga je Dubrovačke Republika oslobodila, ali tek nakon što je neke teritorije ustupio porodici Muzaka. Nakon Nikete imanja su došla pod Osmanlije.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 21/08/2022 09:05

DINASTIJA BUŠATI / BUŠATLIJA

Porodica Bušati je iz nomadskog plemena sa područja sjeverne Albaniji i dijelom Crne Gore. Budući da nisu imali stalno naselje tek su krajem XV st. upisani u defter kao zaseok Bušati. Prešli su na islam početkom XVII st.

KARA MAHMUD-PAŠA je beglerbeg Skadra i kao osm. paša nekoliko je puta vodio osm. vojsku na Crnu Goru i zadao joj teže posljedice. U ratu protiv vladike Petra I uspio da prodre u Cetinje i spali manastir. Na to je vladika Petar I napravio savez sa Austrijom i Rusijom protiv Turaka. Poslije bitke na Krusima, Kara Mahmud-paši glavu je odsjekao Bogdan Vukov Nikolić iz sela Zalazi kod Njeguša.

IBRAHIM-PAŠA je brat Kara Mahmud-paše i imenovan za beglerbega Rumelije te je učestvovao u pokušaju slamanja I srp. ustanka. I kasnije je imao vrlo turbulentnu situaciju u Skadru zbog I. srp. ustanka i dosljedno je blisko sarađivao sa Osmanlijama do svoje smrti.

MUSTAFA REŠID-PAŠA je bio brat Kara Mahmud-paše. Naslijedio je Ibrahim-pašu i preuzeo dužnost vezira. Kasnije je bio sandžakbeg Veratija. U borbi Grčke za nezavisnost vodio je osm. vojsku protiv Grka. Poslije ratovanja pod njegovu upravu dolaze Ohrid i Elbasan i on dobiva titulu seraskera. Težio je nezavisnosti od Osmanlija, a kada mu je Mahmud II zaprijetio da će mu oduzeti nasljedna prava, Mustafa je uspostavio prijateljske odnose sa knezom Milošem Obrenovićem, nezadovoljnim Bošnjacima i valijom Egipta Mehmedom Alijem. Međutim ipak je ratovao u rus.-tur. ratu, a poslije potpisivanja mira, sa ostalim pašama Albanije sukobio se sa velikim vezirom. Kada je vezir poslao vojsku na njega, bio je prisiljen povući se i nakon šestomjesečne opsade dvorca Skadra, predao se. Uz intervenciju austr. ministra Meterniha, pomilovan je i prevezen u Carigrad. Tad je imenovan namjesnikom Ankare, pa Hercegovine. Zadnja služba mu je bila u Medini, gdje je i umro.

DŽELAL-PAŠA je bio vezir, ali se ne zna njegov stepen srodstva sa prethodnicima. Zna se samo da je oženio Nimu, kćerku sultana Abdulhamida I.

Kao što se vidi po naslovu, tj. broju karte, ova dinastija je iz drugog rada ("Dinastija Osmanlija), ali sam je uvrstio ovdje jer je porijeklom iz današnje Albanije.)

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 21/08/2022 09:12

Ovim je završen drugi dio knjige ATLAS RODOSLOVNIH KARATA BOSANE i HERCEGOVINE čiji je podnaslov: Obiteljska stabla i dinastičke veze vladara Bosne i visokog plemstva i onih dinastija koje su utjecale na civilizacijski razvoj naše domovine. Knjiga je objavljena prošle godine, ove godine je doštampan jer je prvo izdanje rasprodano pa je i ono nestalo s tržišta. Možda ima još u nekoj interntet knjižari. Naslovna stranica je ova:

Treći dio čine velike monarhije koje su imale zaista značajan utjecaj na našu domovinu; Vizantija, Ugarska, Osmansko Carstvo, Habsbuško Carstvo itd. a to će biti sutra.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 22/08/2022 07:52

VIZANTIJSKO / BIZANTSKO CARSTVO

Vizantijsko carstvo / Bizantsko carstvo (u početku Istočno Rimsko Carstvo) nasljednik je Rima poslije propasti Zapadnog rimskog carstva. Kad je stupio na vlast, car Konstantin I je premjestio dvor na istok i osnovao grad imenujući ga svojim imenom 330. god. Tako je Carigrad postao drugi Rim, a kasnije, poslije osvajanja Carigrada od Osmanlija, Moskva će se prozvati „treći Rim“ (prvi put je tu sintagmu upotrijebio monah Filotej).
Redoslijed din. u Vizantiji je sljedeći: Konstantinova din. je nazvana po spomenutom caru. Iza nje je Teodosijeva din. Po Teodosiju I koji je i zvanično podijeli Rimsko Carstvo na Istočno i Zapadno, a granica mu je bila rijeka Drina. Iza njega je došla Lavova din. po caru Lavu I. Justinijanova din. nazvana po Justinijanu I koji je izvršio kodifikaciju rimskoga prava i kao takvo ono je poslužilo kao osnova za cijelo kasnije evr. zakonodavstvo. Heraklijeva din. je nazvana po Herakliju I, a u njegovo se doba počeo širiti islam. Iza njih je vladala Isaurijska din., pa Amorijanska din. (ili Frigijska, po ant. drž. u Maloj Aziji) i din. Lakapen. Zatim je na vlast došla Makedonska din. koju ni u kom slučaju ne treba poistovjećivati sa slavenskim Makedoncima jer su din. činili Grci. Poslije su vladale din.; Duka, Komnen, Anđeo i Laskaris, a zadnja din. je Paleolog sa dva kralja iz din. Kantakuzin.
Nekad velika drž. koja je u doba cara Justinijana I imala 3.500.000 km2 (otprilike kao Indija bez Kašmira) i 35.000.000 stanovnika, početkom XIV st. postala je drž. drugog reda veličine od 17.668 km2 (manja od Slovenije) i svega 5 miliona stanovnika.
Od pojma bazileus dolazi izreka: Basileus Basileon Basileuon Basileusin. – koja znači „Kralj kraljeva vlada (nad) kraljevima“, pošto je moglo biti više kraljeva, ali samo je jedan stvarno vladao. Osim toga prva slova (B) te izreke su stilizirana grčka slova i oni su kao skraćenica te devize našli mjesta u bizantskom grbu, a to se kasnije prenijelo na grbove Nemanjića jer su slova preinačena na C (ćirilično S) pa je stvoren moto: Samo sloga Srbina spašava.

Za Bosnu su postali bitni vladari od MAKEDONSKE DINASTIJE, tj. njenog cara Konstantina VII Porfirogeneta (Purpurnorođenog – jer su se vizanijski carevi rađali u purpurnim sobama u kako I doliči budućim carevima). On je prvi spomenuo Bosnu u svome djelu “O upravljanju državom“ (De administrando imperio) iz 950. Godine koje je namijenio svome sinu Romanu II. U njemu se Bosna kao zemlja dakle samo kao geografski pojam prvi put spominje. Makedonsku din. ni u kom slučaju se ne smije poistovjetiti s slavenskim narodom Makedoncima jer je din. porijeklom iz Armenije, a naselila se u grčkoj pokrajini Makedonji. Za vrijeme ove din. Vizantija se oslobodila poraza izazvanih arapskim prodorima te je obnovljena vojna moć. Najistaknutiji predstavnik din. bio je Vasilije II Bugaroubica, koji je učvrstio uspjehe svojih prethodnika i uništio I Bugarsko Carstvo. Iza njih je došla din. LAKAPEN s kojom se vjenčanjem zbližili Makedonci, a koja je vladala samo dvadeset i pet godina.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 22/08/2022 07:53

DUKA je dala samo četiri cara. Prvi je Konstantin X kojeg je naslijedio 1071. sin Mihajlo VII, koji je bio suvladar Aleksija I Komnena. Mihajla je naslijedio njegov očuh Roman IV Diogen, a ovoga Nikifor IV Botanijat jer se Mihajlova udovica udala za Nikifora.

KOMNEN su pripadali vojnoj aristokraciji. Prvi u historijskim izvorima je Manojlo, vojskovođa cara Bazilija II. i otac prvo cara te din. Izaka I. S dolaskom Izakovog nećaka Aleksija I na tron Vizantije počelo je razdoblje njihove stogodišnje neprekidne vlasti. Nakon Aleksija I naslov bazileusa su nosili njegov sin Jovan II, unuk Manojlo I, Aleksije II i Andronik I s kojim din. prestaje. Vladavinu Komnena u XI st. obilježila je prevlast civilnoga plemstva i činovničke aristokracije, što je dovelo do slabljenja vanjskoga položaja Carstva, ali i snažne unutarnje krize. Istodobno je, radi izobrazbe činovničkoga kadra, u Carigradu otvorena pravna škola te obnovljen univerzitet, što je utjecalo na obnovu kompletnog kulturnog života. Od doba Aleksija I obnovljena je vojna moć Vizatnije zahvaljujući učvršćenju vojno-feudalnoga sustava. Uporedo s tim došlo je do razvoja diplomatije, privrednog uspona Carstva, učvršćenja trgovačkih veza sa Zapadom te razvoja gradova, osobito u provincijama. Nakon gubitka carske vlasti jedna njihova grana, tzv. Veliki Komneni, vladala je s u Trapezuntskome Carstvu: prvi je car bio Aleksije, unuk Andronika I, a posljednji David II koji je 1466. bio smaknut u Carigradu.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 22/08/2022 07:54

ANGEL su din. koja je vladala u Carigradu, Epiru i Tesaliji. Vladavina dinastije Angeli u Carigradu bila je slaba i kratkotrajna. Međutim imali su puno bračnih veza (vidi kartu). Prvi car je bio Pod Izak II, a drugi njegov brat Aleksije III. Tad je Carstvo naglo oslabilo, pa su ga 1204. krstaši, udruženi s Mlečanima, zbog toga srušiti. Važnija je uloga din. u Epirskoj despotovini, koju je osnovao Mihajlo I. Za vladavine njegova polubrata Teodora I, koji je osvojio latinsko Solunsko kraljevstvo i okrunio se za cara, Epirska despotovina doživjela je uspon, ali je naglo zaustavljen porazom koji joj je nanesen u bitki protiv Bugara kraj Klokotnice (1230). Angeli su vladali u Epiru i Tesaliji do 1318., a imali su važnu ulogu i poslije, osobito u Tesaliji, gdje su se isticali i pod srpskom vlašću sve do osmanskog osvajanja.

LASKAR je din. koja je vladala u Nikeji i koja je cijelo vrijeme svog postojanja jedva održavala vlast jer se stalno borila od krstaša koji su je ugrožavali. Zadnjem vladaru, maloljetnom Jovanu IV Mihajlo (VIII) bio je regent i u dvorskom udaru ga je zbacio s vlasti.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 22/08/2022 07:55

DINASTIJA PALEOLOG

Prvi poznati pripadnici plemićkoga roda Paleologa bili su Georg, Nikefor i Aleksije kojj su vojskovođe cara u doba Mihajla VII Duke. Značajniji uspon roda započeo je za vladavine dinastije Komnen, kada su pojedini njegovi članovi stekli visoke vojne službe te su se ženidbama povezali s najistaknutijim vizantijskim plemićkim rodovima: Duka, Komneni, Angeli). Aleksije Paleolog se oženio Irenom, kćerkom cara Aleksija III Angela. Nakon Četvrtog krstaškog rata i zauzeća Carigrada 1204. godine, Andronik Paleolog je pronašao utočište na dvoru nikejskog cara Jovana III Duke, koji mu je povjerio važne civilne i vojne dužnosti. Andronikov sin Mihjlo bio je namjesnik u Melniku i Seru. Nakon smrti nikejskog cara Teodora II Laskarisa, Mihajlo se nametnuo kao regent njegovog maloljetnog sina Jovana IV, da bi se 1258. godine okrunio za cara. Dakle, prvi vladar din. Paleolog je:

MIHAJLO VIII i sin Andronika i majke Teodore Paleolog. Odrastao na dvoru nikejskog cara Jovana III Duke, ali se uspio izboriti za mjesto regenta za nikejskog cara Jovanu IV Laskarisu pa onda za savladara. Nakon što je od krstaša oduzeo Carigrad, poslije rušenja Latinskog Carstva ojačao je svoju vlast te počeo samostalno vladati kao car obnovljenoga Vizantijskog Carstva. Premjestio je prijestolnicu iz Nikeje u Carigrad. Bio je vrlo sposoban diplomat koji se znao održati na prijestolju. Ipak koliko je bio ugrožen Mongolima govori činjenica da je morao svoje dvije kćerke udati, jednu za kana Bijele Horde, a drugu za kana Perzije. Treću kćerku Irenu udao za bug. cara Ivana Asena III, a svoje unuku Mariju prvo za Konstantina Tiha, pa za Ivajla – obojicu careve Bugarske. I to je učinio zbog dobrosusjedskih odnosa. Mihajla VIII je naslijedio sin Andronik I.

ANDRONIK II je sin Mihajla VIII i Teodore Duke, kćerke bivšeg cara Jovana III Duke Vatca. Prvo je oženio Anu, kćerku Stjepana V iz mađ. din. Arpad i njegove žene Elizabete koja je bila kći kumanskog kana Kotijana. Ona mu je rodila sina Mihajla IX. Kad je prežalio smrt prve žene vjenčao se za Jolandu Montferat koja mu je rodila kćerku Simonidu, a konkubina nepoznatog imena mu je rodila kćeri Mariju i Asparuhu. Već u njegovo doba Vizantija je počela slabiti. Nisu više imali raniju flotu te su drž. ugrožavale pomorske sile Venecija i Đenova. Uz to je Vizantija ugrožavala mogućnost obnove Latinskog Carstva i postepeno jačanje Osmanlija koji su bili sve bliži Carigradu. Zbog toga je car pozvao u pomoć almugavere iz Katalonije. Međutim, poslije pobjede nad Osmanlijama, almugaveri su počeli pljačkati viz. posjede na Balkanu. Da bi stekao saveznika Andronik II je ugovorom prepustio dio viz. oblasti Srbima, kao miraz kćerki Simonidi koju je udao za srp. kralja Milutina. Sa druge strane morao je drugu kćerku Mariju poslati Mongolima da se uda za Toktua, kana Plave Horde, a najmlađu kćerku Asparuhu je vjenčao za osm. princa Orhana. Posljednje godine vladanja proveo je u borbama sa unukom Andronikom III, koji ga je zbacio sa prijestolja. Naslijedio ga je sin Mihajlo IX. Od njega potiče pojama rogonja.

MIHAJLO IX je sin i savladar Andronika II i Ane Ugarske, kćerke ugar. Kralja Stjepana V Arpada. Umro je za vrijeme očevog života te stoga nikada nije samostalno zavladao Carstvom. Otac ga je slao da ratuje protiv Osmanlija, ali je imao promjenjivu ratnu sreću. Kad su se Bugari oslobodili Mongola osvojili su nekoliko viz. gradova na Crnom moru te je morao sa njima sklopiti nepovoljan mir. Mihajlo je oženio Kseniju koja je bila kći armenskog kralja Leona II Mihajlo je sa njom imao sina, budućeg kralja Andronika III i Teodoru koja se dva puta udavala za bug. careve: Svetoslava i Mihajla III Šišmana.

ANDRONIK III je sin Mihajla IX i Ksenije Armenske. Vladao sa Jovanom VI iz din. Kantakuzinom. Proveo je pravosudne reforme i obnovio je viz. flotu. Pozvao je Seldžuke iz sultanata Rum koji su mu pomogli u borbi protiv srp. cara Dušana i time je Vizantija vratila svoju vlast u pokrajinama Epiru i Tesaliji. Ali su istovremeno viz. posjedi u Anadoliji sve više dolazili pod pritisak Osmanlija. Oženio je Anu, kćerku vojvode Amadea V Savojskog. Sa njom je imao dvoje djece, budućeg cara Jovana V i Irenu koju je udao za princa Mihajla, sina bug. cara Ivana Aleksandra.

JOVAN VI KANTAKUZIN je bio skrbnik malodobnog Jovana V Paleologa i tad se krunisao za cara, tj. protucara. Poslije din. borbe Ivan V ga je priznao kao svog savladara. Ali to je trvenje oslabilo Vizantiju te je srp. car Dušan uspio nametnuti svoj primat i Bizantu i na cijelom Balkanu. Kada je poslije ponovo izbio građ. rat i din. Borba, Ivan VI se povukao u manastir i napisao memoare u kojima je nastojao opravdati svoju politiku. Jovan VI je bio oženjen Irenom Bugarskom i imao je sina Matiju i dvije kćerke. Prvu, Teodoru je morao udati za sultana Orhana, a drugu, Helenu za cara Vizantije Jovana V Paleologa.

U doba vlasti JOVANA V dolazilo je do vjerskih i građ. sukoba, velikih rasprava oko pitanja crkvene unije sa Vatikanom i naročito izraženog napredovanja Osmanlija na Balkanu, pogotovo Grčku. Sa prijestolja ga je zbacio sin Andronik IV ali je on pozvao Osmanlije koje su ga vratile na vlast i time se obavezao da plaća danak. Već tada je postalo vrlo uočljivo da je sudbina Vizantije postala ovisna o vanjskim okolnostima, a ne samo o unutarnjim odnosima u borbi za vlast. Jovan V je sa spomenutom Helenom Kantakuzin imao petero djece, od kojih su dva sina bili carevi. Dvije kćerke Irenu i Mariju oženio je za Osmanlije. Prva je bila žena Halila, sina sultana Orhana, a druga žena sultana Bajezida I. Imao je i sina Teodora čija se kći nepoznatog imena udala za Sulejmana Čelebija, sina Bajezida I.

Stariji sin cara Jovana V, car Vizantije ANDRONIK IV sukobljavao se nekoliko puta sa ocem te je uz pomoć Đenove, zauzeo Carigrad i preuzeo vlast, ali je ubrzo zbačen. Na prijestolje se vratio uz pomoć sina Manojla, ali uz pristanak Osmanlija. Andronik IV je oženio Mariju, kćerku bug. cara Ivana Aleksandra i sa njom je imao budućeg cara Jovana VI Andronika je naslijedio mlađi brat Manojlo I.

MANOJLO II je sin cara Jovana V i savladar svome ocu. Kada je Bugarska postala pašaluk, istovremeno je sultan Bajezid I blokirao Carigrad sa namjerom da konačno uništi Bizant. Krstaška vojska, koju je Zapad poslao u pomoć Bizantu pod vodstvom ugar. kralja Zigmunda Luksemburškog, uništena je kod Nikopolja 25. IX 1396. god. Pritisak Osmanlija je popustio tek kada su Mongoli u bitki kraj Angore 28. VII 1402. god. pobijedili Bajezida I. a naslijedio ga je Murat II, koji je uzalud pokušao zauzeti Carigrad. Pred kraj života Manojlo II je otišao u manastir i vlast prepustio sinu Jovanu VII Manojlo II je oženio Jelenu Dragaš, praunuku srp. kralja Uroša III i sa njom je imao sedmero djece. Čak tri kćerke nepoznatog imena morao je i on udati za Osmanlije: prvu je udao za Bajezida I, drugu za Murada I, a treću za Muradovog sina Jakuba Čelebija. Osim toga i kći njegovog sina Demetrija završila je u haremu osvajača Carigrada Mehmeda II Fatiha. Osim njih imao je i dva sina koji su bili budući carevi i Tomu, despota Moreje, čija se kći Zoja udala za velikog kneza Moskve Ivana III Velikog, koji će biti djed prvog rus. cara Ivana IV Groznog što je našlo odraza u opravdavanju naziva Moskve da je taj grad Treći Rim.

JOVAN VII je sin cara Andronika IV i nećak cara Manojla II, a unuk Jovana V. Uz pomoć sultana Bajezida I uzurpirao je prijestolje svojega djeda Jovana V, ali ga je zbacio stric Manojlo II te ga uzeo savladara i postavio za namjesnika u Solunu. Bio je oženjen za Đenovljanku Eugeniju Gatilucio koja mu je rodila sina Andronika, ali je dječak umro, a poslije njega i otac nedugo nakon njega, iste god.

JOVAN VIII je sin Manojla II i često je tražio pomoć protiv Osmanlija na Zapadu, spreman da izmiri i ujedini Istočnu i Zapadnu crkvu. Zbog toga je bio na koncilima u Ferari i Firenci. Uspio je sklopiti uniju sa Vatikanom i priznao je papin primat, ali uzalud, jer sa Zapada nije stigla pomoć. U njegovo doba 10. XI 1444. došlo je do velike i odlučne osm. pobjede kraj Varne nad koalicijom zapadnih kraljevina koja je zapečatila sudbinu Carigrada. Bio je oženjen, ali nije imao djece.

KONSTANTIN XI sin Manojla II i posljednji je viz. car. Vlast je preuzeo od brata Jovana VIII u vrijeme kada je novi osm. sultan Mehmed II pokrenuo ubrzano planiranje osvajanja Carigrada. Grčevito je nastojao odbraniti Carigrad, ali budući da nije dobio neku posebnu pomoć od Zapada, poslije opsade grada poginuo je 29. V 1453. u odbrani prijestolnice. I on je kao i njegov brat bio oženjen, ali dva puta, međutim imao je samo jednu kćerku.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 22/08/2022 07:58

II BUGARSKO CARSTVO

Prvo su prikazane dinastije I Bugarskog carstva dinastije Asen, Terter iz II Bugarskog carstva iako one nisu imale direktan utjecaj na Bosnu koja je tada tek nastajala. Zapravo značaj postoji u tome što je hrv. kralj Tomislav potukao Bugare, jer da nije došlo do tog poraza, Bugarska bi se raširila i to bi vjerojatno usporilo nastanak Bosne, a Srbiju bi uništilo.

DINASTIJA ŠIŠMAN
Bugari su narod turkijskog porijekla koji je slaveniziran živeći među Slavenima. Jedna od ranijih verzija njihovog imena je Bolgari / Volgari (narod sa Volge). Bugarska je nastala kao drž. između rijeke Dnjepra na zapadu, donje Volge na istoku i gorja Kavkaza na jugu, ali su ih Atilini Huni pomjerili iz Azije prema Evropi. Bugarska je prije pada pod Osmanlije imala dvije drž., tj. dva carstva. Prvo Bugarsko carstvo postojalo je od 632. kad je počeo vladati prvi kan Kubrat, do 997. kad je u viz. zarobljeništvu umro bug. car Roman kojeg su kastrirali da ne bi imao potomke.
Osnivač Drugog Bugarskog Carstva je rodonačelnik din. Asen; Ivan I Asen, a njegov sin I. Asen II je proširio Carstvo koje je izlazilo na četiri mora: Jadransko, Jonsko, Egejsko i Crno. Međutim, cijelo vrijeme postojanja te din. borbe oko naslijeđa je slabilo Carstvo, te je din. Asena izumrla. Uslijedili su unutarnji sukobi i neprestani napadi Vizantije i Ugarske, što je omogućilo Mongolima da uspostave vrhovnu vlast nad oslabljenom bug. drž. Ipak smogli su dovoljno snage da dignu veliku pobunu koja je protjerala Mongole iz Bugarske. Na scenu je stupila din. Šišman koju je takođe razdirala unutarnja nesloga te su nastala dva carstva; jedno u Vidinu, drugo u Tarnovu, a uz njih i Dobrudžanska despotovina. Sve tri monarhije kasnije su postali su lak plijen Osmanlija.

MIHAILO III bio je osnivač zadnje posljednje vladajuće din. Drugog Bugarskog Carstva i din. Šišman. Međutim, nakon što je okrunjen, Mihajlo je koristio ime Asen kako bi naglasio svoju povezanost sa prethodnom din. Asen, prvom koja je vladala Drugim Carstvom. Vrlo ambiciozan i energičan, Mihajlo je vodio agresivnu, ali i neprincipijelnu politiku protiv Vizantije i Srbije tako da je sve skončalo katastrofalnom bitkom kod Velbažda u kojoj je poginuo. On je zadnji bug. car koji je nastojao Bugarsku učiniti vodećom silom na Balkanu i shodno tome, zauzeti Carigrad. Mihajlo je bio oženjen Anom Nedom koja je kći kralja Srbije Uroša I Sa njom je imao sina Ivana Stefana koji ga je naslijedio i kćerku koju je udao za bana Bosne Stjepana II Kotromanića.

IVAN STEFAN je bio sin Mihajla III i Ane Nede, kćerke srp. kralja Uroša I Vladao samo nekoliko mjeseci. Nakon očevog uspona na prijestolje Ivan Stefan je bio njegov savladar. Kada se njegov otac Mihajlo razveo od Ane Nede da bi oženio Teodoru, kćer Mihajla IX, Ivan Stefan je sa majkom i bratom otjeran u manastir. Na vlast je došao uz pomoć ujaka srp. kralja Uroša II Nakon što ga je tarnovsko plemstvo zbacilo u drž. udaru, pobjegao je majkom stricu Belauru, despotu Vidina u Niš, a kasnije u Dubrovnik. Odatle ga je kasnije protjerao srp. car Dušan pod pritiskom bug. cara Ivana Aleksandra te je stigao čak do Napulja gdje je umro.

IVAN ALEKSANDAR je vladao čak četrdeset godina što je vrlo dugo za to doba tim više jer je drž. imala unutarnjih problema, a i prijetnji od Vizantije i Srbije. Nakratko je to izgledalo kao društvena renesansa, ali tad su počeli osm. upadi sa istoka i ugar. sa sjeverozapada. Izlaz je vidio u tome da podijeli drž. između svoja dva sina, ali je time Bugarsku oslabio i omogućio njeno buduće osvajanje od Osmanlija. Ivan Aleksandar se ženio dva puta; prva mu je žena bila Teodora, kći kneza Vlaške i Moldavije, Basaraba I sa kojom je imao sina, budućeg cara Ivana Stracimira, a druga je bila Sara, Židovka, iz plemena onih Hazara koji su primili judaizam. Od prve žene je još imao sina Mihajla, vojskovođu koji je oženio princezu Irenu, kćerku cara Jovana V Paleologa i kćerku Tamaru koju je udao za sultana Murada I. Sa Sarom je imao sina Ivana Šišmana III koji je postao car i kćerku Mariju koja je postala žena viz. cara Andronika IV.

IVAN STRACIMIR je bio najstariji sin cara Ivana Aleksandra, ali je razbaštinjen u korist Ivana Šišmana te se proglasio carem u Vidinu. Kada su Ugri zauzeli njegove posjede, otac mu je ipak pomogao i oni su otjerani. Nakon smrti Ivana Aleksandra, Ivan Sracimir je prekinuo veze sa Tarnovom te čak stavio vidinskog nadbiskupa pod jurisdikciju Carigradske patrijaršije kako bi pokazao svoju nezavisnost. Zbog svog udaljenog položaja od Osmanlija Vidin je u početku bio siguran od njihovog napada. Oni su već uveliko pustošili Balkan južno od Stare Planine, a Ivan Sracimir nije pokušavao pomoći bratu Ivanu Šišmanu u borbi protiv Osmanlija. Tek nakon pada Tarnova se uključuje u krstaški rat ugar. kralja Zigmunda. Ali poslije katastrofe kod Nikopolja, Osmanlije su krenule na Vidin, zauzele ga, a Ivana Sracimira zarobili i zadavili u Bursi. Iako je njegov sin Konstantin II polagao pravo na titulu cara Bugarske i povremeno kontrolisao dijelove carstva, Ivana Sracimira historičari smatraju posljednjim vladarom Bugarske. Bio je oženjen Anom Slavom, kćerkom vlaškog kneza Nikole Besaraba i imao je sina Konstantina II i kćerku Doroteju koja je udajom za Tvrtka I postala prva bos. kraljica.

IVAN ŠIŠMAN je sin cara Ivana Aleksandra i Sare te je vladao samo u centralnom dijelu Bugarske oko Tarnova. Šišman se razlikovao od nekih drugih monarha Balkana, npr. kao što je despot Srbije Stefan Lazarević koji je bio vazal Osmanlija i učestvovao u svim osm. pohodima. Po bug. narodnoj predaji on je bio legendarni junak i herojski vladar koji se borio protiv Osmanlija, ali je njegovo malo carstvo osvojeno, a on je na prevaru sultana Bajezida pogubljen. Bio je oženjen Draganom, kćerkom despota Lazara Hrebeljanovića i sa njom je imao sina, čiji je sin postao osm. paša.

KONSTANTIN II je bio sin Ivana Stracimira i princeze Ane Slave Vlaške. Otac ga je krunisao i poslao u Tarnovo da vlada. Ubrzo nakon bitke kod Nikopolja većina Carstva je pala pod Osmanlije, ali se zapadni dio održao sve do Konstantinove smrti. Sa bratom od strica Fružinom nastojao se u doba osm. interregnuma osloboditi tur. vlasti ali mu to nije pošlo za rukom. U tome su sudjelovali i srp. despot Stefan Lazarević i vlaški vojvoda Mirča I, ali ih je na kraju nadjačao pretendent na prijestolje Musa. Na to su se oni pokušali spasiti tako što su stali na stranu Musinog brata i suparnika Mehmeda I, ali ni to im nije pomoglo. Konstantin II je umro u izgnanstvu, na srp. dvoru.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 22/08/2022 08:23

KRALJEVINA UGARSKA

DINASTIJA ARPAD
Ugarska plemena po jednoj teoriji potječu od samog hunskog vođe Atile, tj. od njegovog sina Čabe. Pojam Ugri dolazi od tur. riječi „onogur“ – „deset strijela“, što znači združenu vojnu snagu u nomadskoj simbolici. Kao u biblijskim nizovima idu dalje imena ugarskih kanova: od Čabe je nastao Eduz, pa Kadiz, zatim Čadez. Čadez je otac Kulčugu, a onda idu: Elend, Sultan, Edur, Veger, Uđek i Almoš koji više nije kan, već knez koji je to postao sredinom IX stoljeća. Doveo Mađare do Karpata, a naslijedio ga je sin Arpad.

ARPAD Knez je saveza sedam plemena po kojem je dinastija dobila ime. Preveo ih preko Karpata pred Pečenezima koji su ih gonili i pri tom srušili Velikomoravsku Državu. Budući da su se zaustavili u Panoniji, spriječili su ekspanziju SRC-a, ali i razbili slavenski korpus koji se ranije protezao od Baltika do Jadrana i od Njemačke do Crnog Mora. Arpada je naslijedio:

ZOLTAN Peti je i najmlađi sin Arpada i budući da su sva starija braća bila mrtva, otac ga je odredio za nasljednika. Bio je oženjen s kćerkom Menmarota s kojom je imao sina Taksonija, ali kad je Zoltá umro, sin još nije bio odrastao pa je vladao njegov stric Falicsi.

TAKSONI Ratovao je s talijanskim kraljevima Hugom i Lotharom protiv Bizanta. Poslije poraza na Leškom polju 955. Izabran je za velikog kneza. S Ottom I. je sklopio mir i prestao napadati Bavarsku. Oženio je kumansku princezu i uredio Peštu za svoj stolni grad. Započeo je pokrštavanje, ali se sukobio s Ottom I. koji je htio imati kontrolu nad pokrštavanjem Ugara. Naslijedio ga je sin:

GEZA Prvi vođa Ugara koji se krstio (uzeo ime lat. Ime Stephan), imao je sina Stjepana koji će postati prvi ugarski kralj također s tim imenom. Ali prvo treba spomenuti sina njegovog brata Mihalja:

VAZUL Bio je vojvoda s imanjima između češke rijeke Morave i Estergoma. Kao politeistu, Vazula je kralj Stjepan I (vidi niže) isključio iz nasljedstva i zato ga je ovaj htio svrgnuti s vlasti i postaviti Mlečanina Petra I. Orseola. Kad je zavjera otkrivena Vazul je oslijepljen, a sinovi mu protjerani; (budući kraljevi) Bela u Poljsku, a Andrija u Kijev.

STJEPAN I SVETI (hrv. Stjepan) Sin je kneza Geze i prihvatio je kršćanstvo pa ga je papa Silvestar I okrunio za kralja. Oženio je Gizelu, sestru cara SRC-a Heinricha I Bračnim vezama povezao se sa susjednim moćnim vladarskim obiteljima; sestru Mariju je udao za sina mletačkog dužda, drugu sestru Juditu za kralja Poljske, Bołeslawa I Ratovao s carem SRC-a Conradom I Salijskim.

PETAR ORSEOLO Sin je dužda Otta I koji je po želji kralja Stjepana I naslijedio ga na prijestolju. Pomagao je Čehe u ratu protiv cara SRC-a Heinricha II i napao je bavarsku Istočnu marku. Pomagao je ustanak makedonskog komite Petra Deljana protiv Bizanta. Zbog sukoba s Crkvom je zabačen ali mu je Adalbert I. Babenberg pomogao da se vrati na vlast. Ali poslije nekog vremena su ga njegovi neprijatelju uhvatili te je oslijepljen i pogubljen.

ANDRIJA I Sin je vojvode Vazula i poslije godina egzila u pobuni paganskih Ugara dospio je na vlast. Nastojao je osigurati nasljedstvo sinu Salomonu i to je dovelo do sukoba s bratom Belom (I) koji ga je svrgnuo s vlasti. Umro je malo prije nego što je Bela okrunjen.

BELA I Mlađi je brat Andrije I. Braneći Ugarsku uspješno je ratovao protiv cara SRC-a Heinricha II Kada je okrunjen Salomon, sin Andrije I (što je bio uvjet cara SRC-a Heinricha IV kako bi dao Salomonu svoju kći Juditu za suprugu) braća su se zavadila. Bela je otišao u Poljsku i doveo vojsku poljskog kralja Bołeslawa I Oženio je Riksu, kći Mieszka I kralja Poljske. Umro je dok je pripremao rat protiv cara SRC-a Heinricha IV koji je dao utočište Andrijinom sinu Salomonu.

SALAMON Sin je Andrije I. Hrvatski kralj Dmitar Zvonimir pomogao mu je u ratu protiv Karantanije. S braćom (po stricu) Gezom I. i Ladislavom I. vodio je dinastičke, građanske ratove.

GEZA I Sin je Bele I i Rikse, nakratko je vladao jer ga je protukralj, stričević Salamon, protjerao.

LADISLAV I SVETI Sin je Bele I i Rikse, te brat Helene (mađ. Ilone) Lijepe, supruge hrvatskog kralja Zvonimira. Bio je dva puta protjeran, prvi put s ocem, a drugi put od kralja Salomona. Ipak se pomirio s njim i zajedno su s bratom Gezom I spriječili provalu Pečenega. U ponovnom građanskom ratu protiv Salomona borio se na strani Geze I, a za vladavine ovog drugog bio je herceg. Poslije smrti kralja Zvonimira imao je namjeru osvojiti Hrvatsku što mu je dobrim dijelom i uspjelo pa je svoga nećaka Álmosa postavio za kralja Hrvatske. Zbog toga je došao u sukob s papom Urbanom I (jer su pape bili seniori Hrvatske) te je prišao caru SRC-a Heinrichu IV.

ALMOŠ Sin je kralja Geze I. i brat Kolomana. Bio je vojvoda Slavonije. Zbog krune se zavadio s Kolomanom, ali je poražen. Kasnije je Koloman Almoša degradirao, oduzeo mu vojvodstvo, uhvatio ga sa sinom Belom (I) i obojicu oslijepio u zatvoru.

KOLOMAN Sin je kralja Geze I. Zbog sukoba kralja Ladislava s papom Urbanom I, Koloman je otišao u Poljsku, ali se na njegov nagovor vratio i naslijedio Ladislava. Osvojio je Slavoniju do kraja, a nakon pobjede nad hrvatskim kraljem Petrom na Gvozd-gori produžio je osvajanje do Jadrana. Zbog napada Rusa i Kumana vratio se u Ugarsku, a onda se opet vratio Hrvatskoj i u Biogradu je bio okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije, a opravdanje za to je argumentirano Pactom Conventom. Ratovao je s bratom Almošem i njegovim sinom Belom I, obojicu je oslijepio, a kraljem proglasio svog sina Stjepana I.

STJEPAN II Kolomanov je sin odranije okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije. Ratovao protiv Venecije kako bi vratio izgubljene dijelove Dalmacije s vrlo promjenjivom srećom. Budući da nije imao sina za nasljednika je odredio Almoševog sina:

BELA II SLIJEPI Od Mlečana je oduzeo Srednju Dalmaciju, a u nazivu njegovog imena piše „REX RAMAE“ (župa koja je ustvari sinonim za Bosnu) i to je PRVI POMEN BOSNE KAO GEOPOLITIČKE CJELINE. Bosnu je kao herceštvo predao svom sinu Ladislavu I kojeg je dobio s Jelenom, kćeri velikog župana Duklje, Uroša I. Međutim, prvo ga je naslijedio:

GEZA II Borbom je morao zadržati krunu. Ratovao je protiv Bizanta, a pomagao mu je ban Bosne Borić. Poslije njegove smrti došlo je do dinastijskih nemira između Gezinog sina Stjepana III i Gezine braće, Ladislava II i Stjepana IV.

STJEPAN III Sin je Geze I. Mada je okrunjen morao se skloniti pred stričevima Ladislavom I i Stjepanom IV, a kad je pobijedio i Stjepana IV, sjeo je na prijestolje. Sklopio je mir s Carigradom, ali je morao dati brata Belu kao taoca, pa je i pored toga došlo do rata s Bizantom u kojem je izgubio i Dalmaciju i Bosnu.

LADISLAV I Sin je Bele I Slijepoga. Odbio je brak s bizantskom princezom jer je htio preuzeti ugarsko prijestolje poslije smrti Geze I S bratom od strica, Stjepanom IV, ratovao protiv maloljetnoga Stjepana II kojeg je protjerao. Ali, ubrzo je umro te ga je naslijedio:

STJEPAN IV Sin je Bele II. Stjepan II ga je protjerao iz Ugarske te se sklonio u Bizant gdje se oženio. Ali, kada je postignut mir između vizantijskog cara i Stjepana II, izgubio je carevu podršku.

BELA III Sin je Geze II koji je odgojen u bizantskom duhu. Uzdigao je Ugarsku u prvu silu na Balkanu. Uveo je primogenituru i imenovao sina Emerika nasljednikom. Od Bizanta je vratio Dalmaciju i Srijem i sklopio je s njima mir kojim su se odrekli prava na Dalmaciju. Pomagao je Raškoj da postane neovisna o Bizantu. U njegovo doba se uzdižu hrvatske obitelji Frankopani, Šubići, Gušići, Babonići, Kačići i Cetinski.

EMERIK Sin je Bele III Ratovao je protiv brata Andrija I koji je htio upravljati Hrvatskom kao herceg, ali ih je pomirio papa Inocent II koji je kasnije od Emerika tražio da iskorijeni Crkvu bosansku koju je štitio Kulin-ban u Bosni. U njegovo doba su križari razorili i opljačkali Zadar na putu u IV križarski rat. Naslijedio ga je kao dijete sin:

LADISLAV II U želji da se pomiri s bratom Andrija I je odredio da bude regent malodobnom Ladislavu II ali je njega i majku protjerao u Beč gdje je umro.

ANDRIJA I Mlađi je sin kralja Bele II Bio je herceg Hrvatske i Dalmacije a po smrti brata Emerika i sina mu Ladislava postao je kralj. Želio je postati car Latinskoga Carstva. Po povratku iz križarskog rata morao je izdati Zlatnu bulu kojom plemstvu priznao pravo na otpor ako ne bude poštivao svoje obaveze prema njima.

BELA IV Sin je Andrije I. Pretrpio je veliki poraz od Tatara koji su ga gonili do Jadrana, a Hrvati ga spasili. Kasnije je ratovao protiv Venecije zbog Zadra, ali ga se morao odreći. Nakratko je držao Štajersku poslije smrti Friedricha Babenberga. U Bosni je nametnuo svog vazala bana Prijezdu I.

STJEPAN V Sin je Bele IV. Njegovo doba označen je borbom plemićkih obitelji za bansku čast u Hrvatskoj. Udao je kći Mariju za Karla I Anžujskog, i time dao prednost toj dinastiji legitimitet za njihove političke apetite na prijestolje Ugarske.

ANDRIJA II MLEČANIN Unuk je Andrije I tj. njegovog mlađeg sina koji se rodio poslije smrti oca pa se zvao Stjepan Posmrče. A budući da mu je majka bila iz Venecije dobio je nadimak Mlečanin. Nitko ga nije podržavao a vlast su mu osporavali i papa, Rudolf I Habsburški i Karlo I Anžujski koji je nastojao svog sina Karla Martela i unuka Karla I Roberta dovesti na prijestolje. Najjači dio hrvatskoga plemstva je favorizirao Anžu dinastiju; te su Šubići, Babonići i dr. doveli za kralja Karla I Roberta upravo kad je Andrija II umro pod čudnim okolnostima, a s njime je izumrla i dinastija Arpad.

LADISLAV IV KUMANAC Najstariji je sin Stjepana V i kumanske princeze Elisabete pod čijim je skrbništvom bio prvi dio vladavine. U to je došlo do rata s češkim kraljem Otakarom I protiv koga je Ladislav IV sklopio savez s kraljem Njemačke Rudolfom I Habsburškim te su ga zajedno pobijedili. Oženio se s Isabelom, sestrom Karla I Anžujskog. Zbog priklanjanja paganskom načinu života Kumana i neuspjeha njihove kristijanizacije, nastali su neredi te je papa Nikola IV proglasio za kralja Karla Martela, sina Karla I i Marije koja je bila sestra Ladislava IV Proglašavanje križarskog rata dovelo je zemlju na rub anarhije i ubojstvaod strane njegovih Kumana. (Vidi kartu.)

Poslije kratke avanture OTA II VITELSBAHA došao je na vlast jer mu je češko-poljsko-ugarski kralj Vaclav II Pšemisl ustupio prava na Ugarsku te se čak i okrunio. Međutim, uskoro je zbačen od strane najbogatijeg erdeljskog plemića Ladislava Kana koji mu je oduzeo sve kraljevske insignije. Poslije toga na vlast je došla dinastija Anžu.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 22/08/2022 08:24

DINASTIJA ANŽU (ANJOU)
Kada je prethodna din. izumrla, zamijenila ih je, zahvaljujući ženidbenim vezama Anžujska din., porijeklom iz Italije, a korijen joj je u Francuskoj od din. Kape (Capét). Njihov najveći kralj je bio Ludvig I Veliki koji je oženio kćerku bana Bosne Stjepana II Kotromanića i sa njom dobio dvije kćeri; Mariju i Hedvigu. Mariju, koja je dobila pridjev Anžujska, udali su za jednog od najvećih vladara toga doba, cara Svetog Rimskog Carstva, Zigmunda Luksemburškog. Druga kći Ludviga Velikog, Hedviga udala se za Vladislava II Jagela koji je bio veliki vojvoda Litve i ujedno kralj Poljske. Budući da je car Ludvig Luksemburški sa Marijom imao samo kćerku Elizabetu, Litvanci su u tome vidjeli priliku da preuzmu krunu Ugarske i prošire se do Jadranskog mora. Došlo je do velikih zavjera i turbulentnih događanja u kojima su letjele glave, a prijestolja izmicala pretendentima svakih nekoliko godina.

LUDVIG I ANŽUJSKI VELIKI je sin i nasljednik kralja Karla I Roberta. Oženio je Elizabetu, sestru po stricu budućeg kralja Bosne Tvrtka I Kotromanića koja mu je rodila dvije buduće kraljice Mariju (kraljicu Ugarske) i Hedvigu (kraljicu Poljske). Zadarskim mirom Ludvig stjiče cijelu istočnu jadransku obalu od Rijeke do Drača u Albaniji. Osim Venecije, Ludvig ratuje protiv srp. cara Dušana, a i Tvrtka I. Poslije smrti polj. kralja Kažimježa III Velikog, Ludvig postaje i polj. kralj te vlada drž. koja se pruža od Baltika do Jadrana.

MARIJA kći je Ludviga I Velikog i ugar.-hrv. kraljica. Budući da Ludvig I nije imao sina, naslijedila ga je kći Marija, ali je umjesto nje vladala njezina majka Elizabeta i palatin Nikola Gorjanski. Protiv njih su se digli velikaši i u Ugarskoj i u Hrvatskoj. Urotnici su radili za Karla II Dračkog (takođe iz Anžujske din.) i nastojali su oboriti Mariju, a Karla Dračkog uzdići na prijestolje. U tome joj nije mogao pomoći ni suprug Zigmund Luksemburški koji se samo formalno, iz političkih motiva za nju oženio. Zavjera je kulminirala kad su urotnici zadavili Elizabetu, a njena kći Marija u visokoj trudnoći je poginula pri padu sa konja.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 22/08/2022 08:25

LUKSEMBURG DINASTIJA (i HABSBURG)
Anžujce je smijenila din. Luksemburg pa nakratko Habsburzi (o njima će biti riječi kasnije), da bi tada došla lit. din. Jagelo koja u Ugarskoj izumire smrću zadnjeg kralja Ludviga II koji je poginuo u bitci na Mohačkom polju, katastrofa koja je jednako važna kao i kršćanski poraz od Osmanlija kod Nikopolja. Poslije dva titularna kralja, najvećim dijelom Ugarske vladaju Turci stotinu pedeset godina koji su osnovali Budimski sandžak, a veliki broj bos. spahija imao je u njemu imanja koja su morali napustiti kad je Habsburška monarhija zauzela Ugarsku od Carevine.

ZIGMUND (hrv. Žigmund / Sigismund) LUKSEMBURŠKI je sin cara SRC-a Karla IV. Kao zaručnik Marije, kćeri Ludviga I Anžujskog osujetio je pokušaj raskidanja zaruka i vjenčao se sa njom. Ali, krunidbom Karla II Dračkoga natjeran je da napusti Ugarsku. Nakon Karlove smrti, postao je princ supruge, ali se ne uspijeva učvrstiti u Ugarskoj zbog neslaganja plemića i kraljice majke, Elizabete Kotromanić. Budući da su pristalice napuljske stranke zarobili kraljicu, on upada u Ugarsku i biva okrunjen za kralja te uspijeva natjerati Anžujsku din. da odustanu od svojih pretenzija, ali gubi dio gradova i ostrva koji su prihvatili sina Karla Dračkog, Ladislava Napuljskog. Na koncilu u Konstancu se okončao veliki Zapadni raskol, ali je nedosljednom politikom prema češkom vjerskom reformatoru Janu Husu uzrokovao husitske ratove. Nekoliko je puta nastojao pokrenuti krstaški rat protiv Osmanlija. Među plemstvom je favorizovao grofove Celjske, te mu je druga supruga, Barbara, kći Hermana II Celjskoga, čak pokušala preuzeti vlast u zemlji, pa ju je protjerao. Od prve žene Marije nije imao djecu, a sa Barbarom je imao Elizabetu koja je udajom za ALBREHTA II HABSBURŠKOG postala kraljica Njemačke, Ugarske, Hrvatske i Češke, te vojvotkinja Austrije. Elizabetin muž, Albreht II je po njenom nasljednom pravu, poslije smrti Zigmunda izabran za kralja Njemačke i ostalih država.

DINASTIJA JAGELO
Ova je din. litvansko-poljska a potekla je iz braka Jagela, litvskoga kneza i poslije poljskog kralja Vladislava II. Jagela, i Hadvige (hrv. Jadvige), poljske kraljice iz anžujske dinastije. Zahvaljujući mnogobrojnim dinastičkim brakovima Jagelovići su vladali: Poljskom, Litvom, Češkom, Ugarskom i Hrvatskom.

VLADISLAV II je prvi veći vladar iz din. Jagelo. Bio je paganin, ali je vjenčanjem za Hedvigu Anžujsku, kćerku kralja Ugarske i Hrvatske Ludviga I Velikog, prešao na kršćanstvo. To je bio začetak polj.-lit. personalne unije. Obnovio je Krakovsku akademiju koju je osnovao kralj Kažimjež III Veliki, poslije nazvanu Jagelonski univerzitet. Zajedničkim lit.-polj. snagama pobijedio je tevtonski viteški red u bitci kod Grunvalda. Druga žena mu je bila Ana, unuka vrlo moćnog njem. grofa Ulrika II Celjskog, a sa trećom, Sofijom Holcanskom je dobio dva sina koji su postali kraljevi. Naslijedio ga je sin Vladislav I.

VLADISLAV I VARNENČIK je mlađi sin velikog litv. kneza i polj. kralja Vladislava II i Sofije Holcanske i naslijedio je oca u Poljskoj kao Vladislav II Naime, poslije smrti Albrehta V Habsburškog, okrunjen je za ugar.-hrv. kralja što je dovelo do građ. rata koji je okončan pobjedom Vladislava. Uspješno je ratovao protiv Osmanlija, ali je poginuo u bitci kod Varne pa je u historiografiji dobio nadimak po njoj. Umro je neoženjen i bez djece.

KAŽIMJEŽ IV (hr. Kazimir) je stariji sin Vladislava I Bio je veliki vojvoda Litve, a brat Vladislava II Varnenčika i naslijedio je brata kao polj. kralj. I on je ratovao protiv tevtonskog reda, a svoj je položaj nastojao učvrstiti ženidbenim vezama te je za ženu uzeo Elizabetu, kćerku njem. i ugar.-hrv. kralja Albrehta II Habsburga sa kojom je imao dva sina: Vladislava II i Zigmunda I.

VLADISLAV II je sin Kažimježa IV i ratovao je protiv kralja Matije Korvina pri čemu mu je morao ustupiti Šleziju i Moravsku. Nakon Matijine smrti izabran i za ugar.-hrv. kralja i potvrdio je zaključak Ugarskoga sabora da se za vladara ne smije predlagati tuđinac. Time je pokušao spriječiti pokušaje Habsburga da dođu na ugar.-hrv. tron. Ali je ipak obećao Habsburzima pravo na ugar.-hrv. krunu ako izumre din. Jagelo. Taj je ugovor čak zapečaćen zarukama, a onda i ženidbom Vladislavova sina Ludviga II sa Marijom, sestrom budućeg cara SRC-a Ferdinanda I, kao i Vladislavove kćerke Ane sa tim istim Ferdinandom I. Zahvaljujući tom braku, Ferdinand I kasnije je izabran prvo za hrv., a ubrzo i za ugar. kralja, te je time počela stoljetna vladavina Habsburga u Ugarskoj i Hrvatskoj. Kuriozitet je da su Vladislav II i Matija Korvin imali za suprugu istu ženu: Beatrica Aragonska se poslije smrti Korvina preudala za Vladislava II kojeg je naslijedio sin Ludvig I

LUDVIG II je sin Vladislava II i Ane Foa. Budući da je bio maloljetan, bio je pod skrbništvom drž. vijeća. Bezuspješno se nastojao opirati osm. osvajanju. Vojska mu je poražena na Mohačkom polju, a on se prilikom bijega utopio u nabujalom potoku. Imao je brata Zigmunda koji je bio polj. kralj.

ZIGMUND I STARI je sin Kažimježa IV i Elizabete Austrijske. Ratovao je protiv Rusa, Moldavaca, Tatara i tevtonskog viteškog reda, a Albrehtu od Brandenburg-Anšbaha ustupio je kao leno Prusiju te je ovaj uzeo titulu vojvode Prusije Prva žena mu je bila Barbara, sestra kralja Ugarske i Hrvatske Ivana Zapolje. U drugom braku sa Bonom Sforcom imao je sina Zigmunda II Augusta.

ZIGMUND II AUGUST je zadnji polj. kralj iz din. Jagela. Iako je bio oženjen za dvije kćerke cara SRC-a Ferdinanda I Habsburškog, nije imao djece. Ratovao je sa Rusijom i Švedskom, a sa Litvom je sklopio Lublinsku uniju u koju je ušla i zapadnom Prusija.
Jageloni su se u četiri generacije osam puta rodbinski vezali uz Habsburge što govori o moći ovih drugih, ali i pretenzijama samih Litvanaca koji su željeli biti u vrhu evr. zbivanja. Na kraju su, ostavši bez muških nasljednika bili prinuđeni polj. prijestolje prepustiti prvo Šveđanima, a onda i Habsburzima.

DINASTIJA ZAPOLJA
Zapolja je ugar. velikaška porodica iz Slavonije, a dobili su ime po posjedu Zapolje kod Nove Gradiške u Hrvatskoj. Važniji predstavnici porodice su braća: Mirko, hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban, i Stjepan ugar. palatin. Obojica su se pobunili protiv poreza koje je uveo kralj Matija Korvin, a Stjepan je postao upravitelj Šlezije, pa kapetan Austrije i zapovjednik Beča. U din. borbama poslije smrti Matije Korvina pristao je uz Vladislava II sklopivši sa njim tajni ugovor. Stjepan je imao sina Ivana.

IVAN I je sin Stjepana Zapolje i Austrijanke Hedvige od Tešena (titulu grofice od Tešena će imati i Sofija, supruga Franca Ferdinanda sa kojim je poginula u sarajevskom atentatu). Ugušio je pobunu ugar. seljaka koju je predvodio Đerđ Doža. Poslije smrti Ludviga II na Mohaču 1526. god. postaje suparnik caru SRC-a Ferdinandu I Habsburškom za kralja Ugarske i Hrvatske. Uz Ivana I Zapolju je pristala većina ugar.-slavonskog plemstva te je okrunjen za ugar.-hrv. kralja, a to su priznale Poljska, Francuska i Venecija. Na to je Ferdinand I Habsburški upao u Ugarsku i porazio Zapolju pa je on morao pobjeći u Poljsku. Poslije toga ugar.-hrv. velikaši priznaju Ferdinanda I za kralja. Ali, uz pomoć Osmanlija, Zapolja se vraća u Ugarsku i nastaje građ. rat. Na to Ferdinand I Zapolju ipak priznaje kao kralja u onim dijelovima Ugarske koje je Zapolja nadzirao, ali pod uslovom da nakon Zapoljine smrti taj dio pripadne Habsburzima. Ivan je imao sina Ivana II Zigmunda koji je bio pretendent na tron Ugarske, ali se nagodio sa carem SRC-a Maksimilijanom I i prihvatio samo čast erdeljskog vojvode.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 22/08/2022 08:26

DINASTIJA KORVIN

IVAN HUNJADI je bio erdeljski vojvoda koji je relativno uspješno ratovao za Ugarsku protiv Turske tako da je u svojim pohodima znao prodrijeti do Sofije, Vidina i Kosova polja. Bio je regent malodobnom kralju Ladislavu V Posmrčetu. Pri odbrani Beograda umro je od kuge. On je bio otac Matijašu Korvinu.

MATIJA KORVIN je sin Ivana Hunjadija I Eržebet Šilađi iz Horgoša, a dobio je nadimak Korvinus jer je imao gavrana na svom grbu. Korvin je prvo smirio neposlušno krupno plemstvo, a onda je stvorio dvije tampon drž. između Ugarske i Turske; Jajačku i Srebreničku banovinu na području Bosne što je djelomično zaustavilo osm. prodor prema Srednjoj Evropi. Ratovao je i protiv Ivana VII Frankopana i kad je zauzeo Senj osnovao je Senjsku kapetaniju. Okrenuo se i protiv cara SRC-a Fridriha III te je zauzeo Beč i u njega prenio svoj dvor. Poznat je kao mecena umjetnika i književnika, a osnivač je biblioteke „Corviniane“. Nažalost umro je bez dostojnog nasljednika mada se ženio tri puta. Iza njega je ostao sin Ivaniš Korvin koji kao hrv. ban bio samo marionetska figura.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 22/08/2022 16:26

TURSKO-TATARSKE IMPERIJE

Tursko-tatarske imperije su svojom pojavom tj. prodorom s istoka iz stepa Azije i dolaskom u Malu Aziju, a preko Južnog Sibira u Evropu oblikovale historiju Starog svijeta počev od XI st. pa nadalje. Da nisu došlo turska plemena Seldžuka u prostor današnjeg Irana, Iraka i Turske, a njih da nisu potisnule Osmanlije razvoj Evrope bi bio drugačiji.
Isto se može reći za Mongole. Jedan od historijskih naziva za njih je Tatari, iako su Tatari samo jedno od plemena iz Mongolije. Mongoli su u svom silovitom naletu na Kijevsku Rusiju i cijelu Istočnu Evropu i Balkan usporile usporile razvoj tamošnjeg stanovništva, a isto su to učinile i nezaustavljive horde Timura, tj. Tamerlana.
Ovdje su zastupljene samo imperije: anadolskih Seldžuka koji su prethodile Osmanskom carstvu, zatim Mongoli i Osmanlije.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 22/08/2022 16:28

OSMANSKO CARSTVO

Osmanlije su carska dinastija (tur. Osmanlı – Osmanovi potomci) u Otomanskom Carstvu. Osim što je pojam Osmanlije naziv za dinastiju, kasnije se on koristi i za cijeli vladajući sloj svih nacija koje su, primivši islam ratovale za njihove interese. Oni su bili najdugotrajniji i najveći neprijatelji Habsburga. Potječu iz Azije, iz turkijske grupe naroda, a smijenili su dinastiju Seldžuka na prostorima Anadolije koje će postati jezgro njihove države. Prvi, osnivač dinastije je sin emira Ertugrula koji je bio vođa roda Kadži, koji su pripadali Oguz-Turcima. Zahvaljujući svome ratobornom genu uspjeli su oformiti državu koja se u svom najvećem teritorijalnom opsegu protezala od srednjeg toka rijeke Dunav na Zapadu, do Irana na istoku i od Poljske na sjeveru do Jemena na jugu. Kolika je bila turska borba za prevlast u Evropi najbolje ilustrira popis od dvadeset ratova koje je Turska vodila, (a taj popis ni u kom slučaju nije najpotpuniji):

1529.-1533. – I austro-turski rat,
1541.-1545. – I mađarski rat,
1551.-1562. – I mađarski rat,
1593.-1606. – II austro-turski rat,
1645.-1669. – kandijski rat (tur. Kreta),
1676.-1681. – I rusko-turski rat,
1683.-1699. – III austro-turski rat (bečki rat),
1686.-1700. – I rusko-turski rat,
1711.-1718. – II rusko-turski rat,
1735.-1739. – III rusko-turski rat,
1768.-1774. – IV rusko-turski rat,
1787.-1792. – V rusko-turski rat,
1798.-1802. – francuski-turski rat,
1806.-1812. – VI rusko-turski rat,
1821.-1828. – grčki rat,
1828.-1829. – VII rusko-turski rat,
1839.-1841. – egipatski rat,
1853.-1856. – VIII rusko-turski rat / Krimski rat,
1877.-1878. – IX rusko-turski rat,
1912.-1913. – I balkanski rat i
1914.-1918. – I svjetski rat.

Raspon od 389 godina; 21 rat samo sa evropskim zemljama i na Mediteranu koji su trajali 134 godine ratovanja.
Iz popisa se vidi da nije samo Habsburška dinastija ratovala s Osmanlijama. Vrlo često u ime Habsburga su ratovali Bošnjaci, Hrvati, Srbi i Bugari koji su bili prvi na udaru još od XV stoljeća, zatim Mađari, Česi, Poljaci, Slovaci, a onda Rusi, Nijemci, Šveđani, pa Grci, Moldavci, Vlasi itd. S druge strane za račun Osmanlija ratovali su svi oni narodi koji su bili pod njihovom krunom, a budući da je Bosna bila najistaknutiji dio Carstva Bošnjaci su bili po pravilu najčešći sudionic u turskim ratovima. Budući da su Osmanlije imale oko 35 vladara (zavisi od povjesničara koje sve vladare uvrštavaju kao relevantne) ovdje će se samo ukratko navesti dosezi pojedinih sultana. I pošto su imali desetine žena i hiljade nevjenčanih žena te stotine djece, oni nisu zastupljeni jer nisu imali bitan utjecaj na vanjsku politiku Carstva.

OSMAN I GAZI čim se odvojio od Turaka Seldžuka zaratio je s Bizantom nastojeći osvojiti Niceju, ali je zauzeo samo Bursu i u nju preselio svoj centar moći. Naslijedio ga je sin:

ORHAN GAZI je zauzeo pokrajinu Karasi kao i najvažniji dio Vizantijskih posjeda u Anadoliji (Niceja i Nikomedija) te je prešao u Evropu da u Galipolju utvrdi prvo stalno evropsko uporište. Prvi je sultan koji je počeo kovati novac sa svojim imenom i uveo janjičarsku vojsku. Naslijedio ga je sin:

MURAD I HUDAVENDIGJAR Osvojio je Hadrianopolis i preimenovao ga u Edirne (Jedrene) te ga odabrao za prijestolnicu čime je učvrstio vlast na Balkanu. Pobjedom na rijeci Marici porazio je srpskog kralja Vukašina i ubio ga, a zatim je zauzeo Sofiju i Solun, ali je poginuo u Kosovskoj bitci. Naslijedio ga je sin:

BAJEZID I JILDIRIM Da bi došao na vlast ubio je brata Jakuba. Osvojio je Makedoniju, Bugarsku i Tesaliju te je pobijedio kralja Sigismunda Luksemburga kod Nikopolja. Sedam je godina opsjedao Konstantinopolis ali bezuspješno. U bitci kod Angore (danas Ankare) zarobio ga je tatarski kan Tamerlan te je umro u zarobljeništvu. Naslijedio ga je sin:

MEHMED I KIRIŠĐI Zbog očevog zarobljavanja nastalo je međuvlašće te se Mehmed borio za vlast s braćom Sulejmanom i Musom. Izašao je kao pobjednik i zavladao je sam i u Rumeliju (europski dio Bizanta, odnosno Osmanskoga carstva) i Anadoliji. Osvojio je Albaniju i natjerao Vlašku da postanu vazali. Počeo je upadati u Ugarsku. Naslijedio ga je sin:

MURAD I KODŽA I on je pokušao zauzeti Konstantinopolis, a osvojio je Solun te je prodro u Epir i Albaniju i zauzeo skoro cijelu Srbiju. Poražen je od udružene kršćanske vojske koju je vodio Ivan Hunjadi te je morao potpisati mir koji su kršćani prekršili i napali Bugarsku pa ih je porazio u bitci kod Varne gdje je i poginuo i kralj Vladislav I Varnenčik. Iz nepoznatih razloga je abdicirao je u korist sina Mehmeda I ali se predomislio te se vratio na vlast i opet ratovao u Grčkoj gdje natjerao Morejsku despotovinu da mu postane vazal. Ponovo je potukao kršćane na Kosovu, ali je u Albaniji poražen od Juraja Kastriota (Skenderbega). Naslijedio ga je sin:

MEHMED I FATIH Na vlast je došao kad je otac abdicirao ali se otac vratio pa je poslije očeve smrti preuzeo vlast. Uveo je običaj pogubljenja svoje braće da spriječi pokušaj zbacivanja s vlasti. Jedan je od najvećih osvajača svoje dinastije; osvojio je Konstantinopolis i srušio Bizant, Srbiju južnu Moreju, Trapezunt, Lezbos, Bosnu, Eubeju, Krim i Otrant. Konstantinopolis dobiva ime Istanbul i postaje prijestolnica Otomanskog Carstva. Ahdnamom je dopustio bosanskim franjevcima da djeluju na području Carstva. Naslijedio ga je sin:

BAJEZID I VELI SOFU ADLI Nastavio je osvajanja na Zapadnom Balkanu; došao do Crne Gore, zauzeo Herceg-Novi, Drač i neosvojene dijelove Grčke. U njegovo je doba je bosanski sandžakbeg Hadum Jakub-paša posjekao „cvijet hrvatskoga plemstva“ u Krbavskoj bitci. Abdicirao pod pritiskom najmlađeg sina:

SELIM I JAVUZ Dolazak na vlast omogućili su mu janjičari. Osvojio je Siriju, svrgnuo Mameluke u Egiptu i od zadnjeg abasidskog kalifa preuzeo titulu. Od njegovog doba počinje najveći uspon Osmanske dinastije. Naslijedio ga je sin:

SULEJMAN I KANUNI U njegovo doba Carstvo je imalo najveći opseg. Zauzeo je Srijem, Beograd, Rodos, Ugarsku je porazio u Mohačkoj bitci, te je izvršio prvu opsadu Beča, a drugu je zaustavio hrvatski vojskovođa, barun Nikola Jurišić kod Günsa (Kisega). Njegova vojska pljačkala je Štajersku, Podravinu i Posavinu, a njegov admiral, islamizirani Grk, Hajredin Barbarossa dominira Mediteranom. Umro je očekujući pad Sigeta (Inselburg), koji je branio hrvatski grof Nikola Zrinski, a njegovu smrt je prikrio veliki vezi Mehmed-paša Sokolović. Zbog reformi zakonodavstva dobio je nadimak Kanuni (Zakonodavac). Naslijedio ga je sin:

SELIM I SARI Postao je sultan zahvaljujući dvorskim intrigama i budući da je pobijedio svu braću u borbi za vlast. Njegovo doba je vrhunac Carstva. Zapravo je cijelu njegovu vladavinu obilježio upliv velikog vezira Mehmed paše Sokolovića. S jedne strane zaključuje vrlo povoljan mir s Habsburškim carstvom i osvaja Cipar, a s druge strane gubi bitku kod Lepanta i Astrahana. Naslijedio ga je sin:

MURAD II Prvih pet godina i s njime manipulira veliki vezir Mehmed-Paša Sokolović, do svoje smrti. Kao i njegov otac više se prepušta hedonizmu u haremu, a u javnom životu dozvoljava korupciju pa se primjećuju prvi znaci slabljenja Carstva. Naslijedio ga je sin:

MEHMED II AGRI je zadnji sultan koji je postupio po osmanskom običaju da pogubljuje svoju braću pri stupanju na prijestolje. Vrlo uspješno započinje rat s Austrijom koji će nastaviti njegov sin. Zadnji je sultan za čije se vladavine Carstvo širilo. Poslije njega počinje teritorijalno propadanje Carstva koje se više nikad neće zaustaviti. Naslijedio ga je sin:

AHMED I Prvi je sultan koji nije pogubio braću što mu se kasnije osvetilo. Ratovi započeti u doba njegovog oca protiv Austrije i Perzije, koji je bio uspješan završava se porazom. Poslije njegove smrti njegov pomilovani brat Mustafa I postaje sultan uzurpirajući pravo Ahmedovih sinova: Osmana I, Murada IV i Ibrahima I.

MUSTAFA I On je naslijedio svoga brata Ahmeda I ali već sljedeće godine dolazi do puča u kojem je zbačen. Njegov nasljednik tada postaje Osman I Genč, sin Ahmeda I. Ali, dešava se novi preokret jer je u novom puču ubijen Osman I, a retardirani Mustafa I se vraća na vlast. Ipak, državni vrh na dvoru uviđa njegovu bolest te dolazi do trećeg državnog udara pa na vlast dolazi drugi sin Ahmeda I – Murad IV Do kraja života Mustafa I. ostaje u zlatnom kavezu u kojem je i ranije proveo i većinu svoga djetinjstva.

OSMAN II GENČ Dvor ga je doveo na prijestolje koje je ostalo upražnjeno jer je njegov stric Mustafa I. svrgnut. U njegovo doba počinju ratovi s Poljskom. Bio je vrlo neomiljen zbog svoje surovosti i gramzivosti, te je ubijen u zajedničkoj pobuni spahija i janjičara a njegovo mjesto vraćaju Mustafu I.

MURAD IV Dolazi na vlast u puču kojim je zbačen njegov stric Mustafa I. Na pojave nemira u prvih deset godina njegove vladavine reagira masovnim egzekucijama svoje vojske i čistkama koje broje preko 100.000 žrtava. Poslije svega počinje rat s Perzijom u kojemu Murad IV osobno osvaja Bagdad. Namjeravao je provesti reforme, ali ga je smrt spriječila u tome. U želji da osigurati tron svojoj djeci pogubljuje jednog brata, a drugog, Ibrahima I ostavlja jer u njemu ne prepoznaje opasnost. Ipak, na samrti naređuje pogubljenje Ibrahima I, ali dvor odbija naredbu, pa ga nasljeđuje:

IBRAHIM DELI je bio duševni bolesnik nesposoban da vlada te dolazi do poraza u ratu s Venecijom što dovodi do puča u kojem je sultan ubijen, a dvor proglašava nasljednikom njegovog šestogodišnjeg sina:

MEHMED IV AVDŽI (Istanbul, 1642. – Edirne, 1693.) Uglavnom je uživao u lovu, a državu su vodili veliki veziri Ćuprilići. Carstvo je ratovalo protiv Austrije i Poljske i došlo je opet do neuspješne opsade Beča. Svrgnut je, a naslijedio ga je brat:

SULEJMAN I U kaotičnoj situaciji, poslije puča i pobuna u cijelom Carstvu austrijska vojska pod vodstvom Maksimiliana Bavarskog osvojila je Beograd, a onda i Niš pa i Skoplje kojeg je zapalio general Enea Silvio Pikolomini. Smjenom velikog vezira smiruje se stanje u Carstvu i mijenja se ratna sreća: ponovno pada Beograd, a i veći dio Slavonije. Poslije smrti od vodene bolesti, naslijedio ga je brat Ahmed I.

AHMED I Istog tjedna kad je počeo vladati Ludvig Badenski je porazio Osmanlije u velikoj bitci kod Slankamena čime je oslobođena skoro sva Slavonija. Ratuje s Austrijom i Venecijom. umire od vodene bolesti, a naslijedio ga je:

MUSTAFA I je sin Mehmeda IV Avdžija i ostao je upamćen kao sultan koji je osobno vodio juriše u ratu. Zanesen pobjedama doživljava strašan poraz od princa Eugena Savojskog u bitci kod Sente što dovodi do karlovačkog mira. Nakon pobune janjičara abdicira u korist brata:

AHMED II Sin Mehmeda IV Avdžija. Ratujući s Rusijom osvojio je Azov, a u Dugom ratu Veneciji oduzeo Moreju. Međutim, Požarevačkim mirom izgubio Banat, Srijem, sjevernu Srbiju, Posavinu i zadnji priobalni pojas Dalmacije. Ubijen je uroti janjičara.

MAHMUD I KAMBUR Sin je Mustafe I Krvavo guši pobunu janjičara. S promjenjivom srećom ratuje protiv Perzije, a iste godine kad potpisuje mir s Perzijom, Rusi mu uzimaju Krim. Nespreman za rat, Austrija ga napada u Bosni, Srbiji i Vlaškoj, ali doživljava katastrofalan poraz u boju kod Banjaluke. Modernizira vojsku i uspijeva vratiti Krim i Beograd te postiže značajnu pobjedu kod Grocke. Sklapa izuzetno povoljan Beogradski mir . Naslijedio ga je brat:

OSMAN II Njegova kratkotrajna vladavina nije ničim osobito upamćena osim što je bio izraziti ženomrzac pa umire bez djece, a nasljeđuje ga sin Ahmeda II:

MUSTAFA II JIHANGIR Nastojao je modernizirati Carstvo. Sklopio je ugovor s pruskim kraljem Friedrichom I Velikim Hohenzollernom. Ratovao je s Rusijom i izgubio Moldaviju, Krim i Vlašku. Naslijedio ga je brat:

ABDULHAMID I Vodio je vrlo neuspješne ratove protiv Austrije i Rusije pa je mirom u Kučuk-Kajnardžiju izgubio Azov i prostranstva između rijeka Donji Dnjepar i Buga. Nastojao je poboljšati vojsku dovođenjem francuskih vojnih instruktora. Naslijedio ga je nećak:

SELIM II Sin je sultana Mustafe II Sklopio mirovne ugovore s Austrijom u Svištovu i s Rusijom u Iaşiju. U njegovo je doba Napoléon napao Egipat pa je vođen tursko-francuski rat. I on je nastojao osuvremeniti vojsku, ali su janjičari bili protiv i svrgnuli ga te ubili godinu poslije kad se pokušao vratiti na tron.

MUSTAFA IV Sin je Abdulhamida I. i odmah je osjetio gnjev janjičara. Nastojeći se održati na vlasti odlučuje eliminirati sve svoje muške rođake. Ali pobuna se previše raširila i svrgnut je i pogubljen, a naslijedio ga je brat:

MAHMUD I ADLI Odlukama Bečkoga kongresa gubi Besarabiju koja odlazi Rusiji, a Jonski otoci i Srbija stječu autonomiju. Zatim gubi Grčku, a mirom u Drinopolju ustupa Rusiji ušće Dunava, te daje privilegije Vlaškoj i Moldaviji. Zatim mirom u Kutahiji egipatskog pašu Mehmeda Aliju priznaje za kediva (potkralja) u Egiptu. Naslijedio ga je stariji sin:

ABDULMEDŽID Nastojao je sprovesti tanzimat i donio je hatišerif kojim se garantiraju osnovne ljudske slobode i prava. Ratovao je u Krimskom ratu, a pariškim mirom je postigao priznanje suverenosti Turske.

ABDULAZIZ Od njegovog vremena Carstvo se sve više zadužuje i dolazi do državnog bankrota godinu prije njegove smrti. Nemiri se šire po cijelom carstvu, a u BiH 1875. počinje oružani ustanak. Sveopće nezadovoljstvo inflacijom je generator zavjere u kojoj je zbačen i ubijen, mada neki izvori insistiraju na samoubojstvu, ali ni jedan se sultan nikad nije ubio.

MURAD V Sin je Abdul Medžida I. kojeg su pučisti doveli na vlast. Ali pošto nije bio dorastao težini upravljanja Carstvom psihički se slomio pa je smijenjen. Umro je kasnije prirodnom smrću, a naslijedio ga je mlađi brat:

ABDULHAMID I On je donio prvi ustav u Carstvu ali ga je dvije godine poslije ukinuo i raspustio parlament. Vodio je neuspjele ratovao s Rusijom, a balkanske države su se sve više osamostaljivale, jednako kao i u Africi. Vrlo je represivno uništavao nacionalni pokret Armenaca u čemu neki povjesničari vide genocid. U mladoturskoj revoluciji morao je vratiti ustav, ali je zbačen i protjeran u Solun, ali umire u Istanbulu. Naslijedio ga je brat:

MEHMED V REŠAD U namjeri da vlada po ustavu predao je vlast mladoturskoj organizaciji „Odboru jedinstva i napretka“. U Tripolitanskom ratu Italija je Carstvu oduzela Libiju i otoke Dodekaneze, a u balkanskim ratovima izgubilo je skoro sve balkanske zemlje. Prvi svjetski rat je dokrajčio „bolesnika s Bospora“. Naslijedio ga mlađi brat:

MEHMED VI VAHIDUDIN zadnji je osmanski sultan. Zadnji je sultan Osmanskoga carstva. Raspustio je Parlament i bezuspješno pokušao uništiti mladoturke. Kasnije je bio prisiljen raspisati izbore na kojima je nacionalistička stranka dobiva većinu, a on na to opet raspušta Parlament. Poslije mira u Sèvreu granice Osmanskoga Carstva svedene su na današnje. Sultan je zbačen kad je Mustafa Kemal-paša Atatürk proglasio republiku. Odlazi preko Malte u Italiju gdje i umire u San Remu.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 22/08/2022 16:38

Osim Osmanlija za Carstvo su vrlo važni bili uz Sokoloviće još dvije dinastije: Jahjapašići I Ćuprilići. Budući da su Sokolovići već prikazani u odjeljku Bosna, ovdje su stavljene samo potonje dinastije.

JAHJAPAŠIĆI

Begovskoj porodici Jahjapašić je osnivač Jahja-paša Bošnjak koji je došao devširmom na dvor Mehmeda II gdje je počeo kao paž. Vidjevši njegove sposobnosti postao je sandžakbeg na otocima južno od Istanbula, zatim u Bosni i Kengri, a onda se uzdigao do beglerbega Rumelije i Anadolije. Dosegao je mjesto u carskom divanu sa naslovom vezira. Bio je oženjen Hatidžom, kćerkom sultana Bajezida II. Podignuo je džamije u Skoplju, Sofiji i Sarajevu i vakufe za njihovo izdržavanje.
Bali-beg Gazi Kučuk, najstariji njegov sin upravljao je Valonskim, Smederevskim, Bosanskim i Vidinskim sandžakom. Kao zapovjednik akindžija sa hiljadu vojnika imao važnu ulogu u Mohačkoj bitki. Sagradio je tekije
u Beogradu i Smederevu, a u Sarajevu džamiju. Bio je oženjen nećakom svoje majke Hanzadom.
Mlađi sin Jahja-paše Bošnjaka je Mehmed-paša Gazi bio je sandžakbeg Mosula, Vidina, Smedereva i Moreje, a onda je postao budimski beglerbeg sa naslovom vezira. Zapovijedao izvidnicom u prvom pohodu na Beč, zatim je pomogao opkoljenim pristašama Ivana Zapolje u Budim i zapovijedao je u opsadi Kisega. Sa bos. sandžakbegom Husrev-begom zapovijedao je vojskom koja je prodrla iz Srema. Predvodio je vojsku koja je kraj Gorjana porazila Ivana Kacianera, vojskovođu habs. jedinica u Hrvatskoj. Kao budimski beglerbeg osvojio gradove Višegrsd Novigrad i Hatvan, u u Ugarskoj. U Požegi, na lokalitetu Jajolika zemlja, sagradio je šezdeset dućana koji su bili namijenjeni vakufu za uzdržavanje džamije, medrese, sebilja i imareta u Beogradu.
Mehmed-pašin sin bio je Arslan-paša Deli Kilič koji je komandovao konjicom u osvajanju Slavonije te je postao prvim požeškim sandžakbegom, jer je sultanu Sulejmanu II donio vijest o padu Požege. Kasnije je upravljao Silistranskim, Lipovskim, Mohačkim i Smederevskim sandžakom a onda je postao budimski beglerbeg. Pogubljen je po nalogu velikoga vezira Mehmed-paše Sokolovića pri opsadi Sigeta 1566. pod optužbom da je odgovoran za pad nekoliko gradova u ruke Habsburga. Pisao je pjesme pod pseudonimom Sinani.
Njegovi su sinovi Ahmed-beg i Jahja-beg, koji je u Požegi sagradio džamiju. Imali su još braće: Mehmed-pašu Kačanikli i Mehmed-bega. Mehmed-beg je bio takođe pjesnik pod pseudonimom Vusuli i poznat kao autor divana „Selimname“.
Jahja-paša je imao sina Ahmed-beg koji je bio sandžakbeg Lepanta, Smedereva i Stolnog Biograda. Učestvovao je u opsadi Valpova u sjevernoj Slavnoji. Njegov je sin Sofi Mehmed-beg, sandžakbeg Arada (u Rumuniji) koji je bio zapovjednik u toku osvajanja gradova Alba Julija, Janova i Vilagos. Ahmed-beg je imao mlađu braću i svi su bili zaimi: Mahmud, Mustafa, Sinan, Jusuf i Skender.

ĆUPRILIĆI

Ćuprilići su iz okolice grada Berata u današnjoj Albaniji koji su u XVII i XVIII v. vršili visoke dužnosti u Carstvu, a nazvani su Köprülü prema gradu Köprü u sjevernoj Anatoliji koji je kao posjed dobio osnivač din. Mehmed-paša koji je bio veliki vezir. Značajan je po upravnim reformama, komandovanju u Kandijskom ratu i osnivanju knjižnice Köprülü u Istanbulu. Njega je naslijedio sin Fazil Ahmed-paša koji je kao veliki vezir Mlečanima preoteo Krit, a nakon osm. poraza kraj Svetog Gotharda sa Habsburzima je sklopio povoljan mir. Njegov brat, Fazil Mustafa-paša bio je vezir, pa veliki vezir i istakao se u Velikom Bečkome ratu potisnuvši austr. vojsku sa područja južno od Save, ali je u bitci kraj Slankamena poginuo. Husein-paša je bio veliki vezir te je sklopio sa Austrijom mir u Srijemskim Karlovcima. Među istaknutije članove porodice još se ubrajaju Numan-paša koji je bio veliki vezir i bos. beglerbeg i Abdulah-paša koji je bio vezir.
U njihov klan se ubrajaju i dva velika vezira koji su oženili kćerke Mehmed-paše, a to su: Merzofonlu Kara Mustafa-paša i Damadi Abaza Sijavuš paša.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 22/08/2022 16:42

Naravno, u ovom djelu su samo ukratko spomenuti sultani Osmanskog carstva, ali sam zato u OSMANSKOJ DINASTIJI dao vrlo precizne rodbinske odnose svih sultana, njihove rodbine, žena i djece. Za primjer stavljam samo prvu kartu iz te knjige koju sam objavio ove godine (jer ona je još u prodaji).

A ono što me je zaista začudilo je da sam u jednoj knjizi našao podatke na osnovu kojih sam napravio donju rodoslovnu kartu. Na njoj se vidi koliko su precizni i studiozni zagovornici sultanata: oni su već sad unaprijed odredili pretendente makar I samo titularne za prijestolje nepostojećeg carstva:

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 22/08/2022 17:35

Inače, dok sam radio na OSMANSKOJ DINASTIJI, uočio sam jednu stvar. Naime, čitajući zaista relevantnu literaturu nisam nigdje primijetio da se spominje kako je neki od osmanskih sultana išao na hadž. Najblaže rečeno, to mi je bilo čudno. Mislio sam kako je odlazak na hadž osmanskih sultana trebao biti zabilježen kao nešto posebno. Krenuo sam tragati i otkrio sam neke stvari koje do tada nisam znao.
Uzrok zašto osmanski sultani nisu išli na hadž je taj što je ovo putovanje trajalo predugo u tadašnjim uvjetima. A valjalo je proći sve klance Anadolije.

Čak ni tjelesna garda nije mogla biti sigurna od mogućih napada nemirnih bejlika. Zbog toga se nije željelo da sultan riskira svoj život. I dok bi se vratio, moglo je u Stambolu doći do prevrata jer su vremena bila turbulentna i sultani su vrlo često padali s vlasti i kad su bili u Istanbulu.
Međutim, naišao sam jedan običaj. Prisutnost osmanskog sultana, baš kao i mamelučkih vladara prije njih od sredine XIII. do početka XX. st., na godišnjem hadžu predstavljao je mahmal. Mahmahal je pokrivena nosiljka od vezene tkanine koja je činila središte cjelokupnog ceremonijala hodočašća. Mahmal je nosio kisvu (kiswa), izvezenu tkaninu kojom će se prekriti ulaz u Ćabu. Ona je predstavljala pokroviteljstvo čuvara Haramajna. Običaj kisva seže do kraljeva predislamskog Jemena, a preuzeo ga je Al Sa'ud u XX. st. Inače se stara kisva izreže i njeni djelići se daju istaknutim hadžijama, a novom se prekrije ulaz u Ćabu.

Jednom kada je padišah Osman II. Genč izrazio želju da osobno ode na hadž, bio je nagovaran od strane cijelog dvora, uključujući šejh-ul-islama koji je izdao fetvu da je njegova odgovornost ostati točno tamo gdje je bio, tj. u Topkapi dvoru. Zapravo je Osman II. htio pobjeći iz prijestolnice od janjičara, sakupiti vojsku u Siriji, Iraku i Palestini i ukinuti janjičare. Ali plan je otkriven i janjičari su ga ubili.

Jedini je sultan Cem bio na hadžiluku, ali on je bio samo pretendent i nije bio priznati padišah. Uz njega je zadnji sultan, Mehmed VI. poslije pada Osmanlija otišao na hadž, odrezao kosu i dao da se pokopa kao simboličan čin da je umro kalifat, jer, svaki osmanski sultan je od 1517. bio ujedno i kalif – kad je sultan Selim osvojio Arabiju i Meku u njoj. Ali se čak ni za njega ne zna je li pri tom obavio hadž.
Isto tako ni jedan mogulski vladar Indije nije obavio hadž. To je pokušao vojskovođa Akbara Velikog – Bajram Kan – ali je na putu ubijen.
A od turskih političara, jedini koji je posjetio Mekku bio je Erdoğan.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 23/08/2022 07:30

HABSBURŠKO i AUSTRIJSKO CARSTVO

DINASTIJA HABSBURG

Habsburzi su doista vodeća evr. din. koja je skoro cijeli milenijum diktirala politiku Evrope. Habsburzi su njem. porodica koja je dobila ime po dvorcu Habichtsburg koji je izgrađen 1020. godine u kantonu, Aargau u Švicarskoj. O prvim Habsburzima malo se zna. Skriveni u tami davne prošlosti zna se da im je rodonačelnik i ujedno prvi historijski potvrđeni član porodice bio Etikonen, grof od Ostervanta iz IX st. Etikonen je imao sina Hucbalda, a ovaj je imao ženu Hildegard koja je bila kći Ludviga I Njemačkog, kralja Njemačke i cara Svetoga Rimskoga Carstva, unuka Ludviga I Pobožnog, takođe kralja i cara – te praunuka Karla I Velikog, kralja i cara Franačkoga carstva. Time su zapravo Habsburzi već u korijenu bili povezani sa najvećim vladarem srednjega vijeka. Tek je Guntram dobio titulu grofa 952. od njem. kralja i cara Ota I Velikoga iz frankonske din. koja je smijenila Salijce na tronu Carstva.
Zahvaljujući vještoj diplomatiji, ali i ženidbenim vezama domogli su se ogromnih posjeda u Evropi. Vojvoda Austrije Rudolf IV (a kao kralj Njemačke Rudolf I) rekao je: „Bella gerant alii, tu felix Austria nube, nam quae Mars aliis, dat tibi regna Venus.“ – Neka drugi ratuju, a ti sretna Austriju uživaj, jer drugima što je dao Mars, tebi je dala Venera.
Prvo kao vojvode, pa nadvojvode od Habsburga vremenom su postali kraljevi Njemačke pa i carevi Svetog Rimskog Carstva njemačkog naroda te su vladali velikim dijelom Evrope: Španijom u doba velikih geografskih otkrića, Nizozemskom koja je takođe postala pomorska velesila, Burgundijom, Belgijom, Ugarskom, Češkom, jednim dijelom Njemačke, Italije, cijelom Slovenijom, najvećim dijelom Hrvatske, Lombardijom, Sicilijom, Bosnom, Venecijom, Galicijom, Toskanom itd.
Time se obistinila izreka Fridrika III: „Austriae est imperare orbi universo.“ – Austrija će vladati čitavim svijetom, poznata kao skraćenica AEIOU. Zaista je njihovo Carstvo u doba Karla V (u Španiji Karlosa I, a pogotovo u doba Filipa II) sa pravom bilo nazvano: Carstvo u kojem sunce nikad ne zalazi – jer je sunce izlazilo nad Filipinima (koji su po Filipu II dobili ime), a zalazilo na Pacifiku, jer su špan. Habsburzi držali skoro cijelu Južnu Ameriku.
Do 1804. je postojala kao Habsburška Monarhija, a kad je ukinuto SRC, od tada se naziva Austrijsko Carstvo i u svom sastavu ima kraljevstva: Bohemiju (Češka), Ugarsku, Dalmaciju, Galiciju i Lodomeriju, Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, Lombardiju i Veneciju, Nadvojvodstvo Austriju, te vojvodstva: Karantaniju, Kranjsku, Salzburg, Štajersku, Bukovinu, Srbiju i Tamiški Banat (u Vojvodini), Veliko kneževstvo Transilvaniju, Markgrofoviju Moravsku, Kneževinu Tirol, te zemlje: Goricu, Gradišće i Istru.
Godine 1867. po Austro-ugarskoj nagodbi nastaje Austro-Ugarska Monarhija, a odlukom Berlinskog kongresa 1875., a poslije okupacije BiH 1878., BiH u njoj postaje treća, „ravnopravna“ zemlja sa svojom Zemaljskom vladom. Godine 1918. se poslije I svjetskog rata, ta „grobnica naroda“ raspala.

FERDINAND I je bio je sin Filipa I Lijepog i Huane „Lude“ te brat cara SRC-a Karla V. Dobio je na upravu sve austr. zemlje, a poslije Mohačke bitke izabran za kralja Češke, Ugarske i Hrvatske. Od toga se doba njihove nasljedne i krunske zemlje nazivaju Habsburška monarhija. Budući da je Ivan Zapolja, potpomognut od Osmanlija pretendovao na te zemlje, došlo je do građ. rata iz kojeg je izašao kao pobjednik. Suočen sa katoličkom reformacijom, nastojao je biti tolerantniji od brata Karla V. Rezultat toga je Augsburški mir sa maksimom: „Čija je vlast, njegova je vjera.“ (lat. Cuius regio, eius religio), po kojoj su podanici morali prihvatiti vjeru svojih gospodara, ili napustiti njihove zemlje. Njemačka je time podijeljena na katolički jug i protestantski sjever. Nakon abdikacije brata Karla V izabran za cara SRC-a. Kao i njegov brat ženio se samo jednom (što uopšte nije pravilo kod Habsburga), a supruga mu je bila Ana, kći Ladislava II Jagela, kralja Ugarske i Hrvatske i Barbare Brandenburške, koja je bila kći Albrehta Ahila od Hoencolerna, elektora Brandenburga. Sa njom je imao čak 15 djece. Petero je umrlo u djetinjstvu, a od ostalih deset, bila su samo tri muškaraca. Budući da su u srednjovjekovnoj priči bitni samo kraljevi bit će obrađeni samo oni.

MAKSIMILIAN II je sin cara Ferdinanda I i Ane Jagelonske, dobio ime po svome djedu. Već je postalo pravilo da nasljednik prvo postane kralj Češke, pa ugar.-hrv. kralj, a onda i car SRC-a. Mada je bio naklonjen katolicizmu nije nikako smio staviti protestante u drugi plan već je nastojao smiriti vjerski raskol i sukobe. Mada su Osmanlije u njegovo doba zauzeli Siget, prema njima je zauzeo pomirljiv stav. I on se ženio samo jednom, ali je nastavio tradiciju incesta jer je odabrao za ženu Mariju Špansku, kćerku svoga strica kralja Španije, Karla V Sa njom je imao 16 djece, ali je samo pola od njih preživjelo djetinjstvo jer je „nečista krv“ uzimala svoj obol. Kći Ana je bila najstarija i nju je udao za kralja Španije, Filipa II koji joj je bio ujak. Maksimilijan je imao mlađeg brata koji je vladao Štajerskom; Karla Štajerskog koji će produžiti din. Habsburg.

RUDOLF II je sin Maksimilijana II i Marije Španske. Mladost je proveo u Španiji gdje je pod uticajem isusovaca postao rigorozan prema protestantima. Vladao je iz svoga dvora u Pragu, ali se puno više bavio alkemijom, astrologijom i astronomijom nego državničkim poslovima. Mlađem bratu Ernstu prepustio je poslove u Ugarskoj i Hrvatskoj, a komandu vojskom dao je stricu, nadvojvodi, spomenutom Karlu Štajerskom. Nije se ženio, ali je imao ljubavnice i sa njima šestero vanbračne djece, a postoje indicije da je bio i homoseksualac. Zbog ljubomore njegovoga mlađega brata Matije, došlo je do pobune protiv njega; Matija ga je primorao da mu preda vlast. Sve to ga je odvelo u ludilo. Rudolf II je bio vlasnik misterioznog, neprevedenog alkemijsko-astrološkog rukopisa napisanog nepoznatom abecedom koji se zove „Vojničev rukopis“ koji do danas nije dešifrovan.

MATIJA, mlađi brat Rudolfa II prvo je bio upravitelj Nizozemske, a onda je „dvorskim prevratom“ došao na vlast. Oženio je Anu, svoju sestru od strica Ferdinanda II i poslije sedam god. pokušaja da dobiju dijete, ona je rodila mrtvorođenče. Zbog toga je za nasljednika izabrao spomenutog Ferdinanda I

Spomenuti KARLO ŠTAJERSKI je treći i najmlađi sin cara SRC-a Ferdinanda I Ostao je upamćen da se planirao oženiti prvo sa engleskom kraljicom Elizabetom I Tjudor, ali to je bilo nemoguće jer je bio žestok katolik, jednako kao što je ona bila žustra anglikanka. Zatim se želio vjenčati sa kraljicom Škotske Meri Stjuart, ali ni to nije ostvario. Zato je oženio je Anu, kćerku svoje sestre Ane i zeta, Albrehta V Vitelsbaha, vojvode Bavarske i sa njom je stekao čak 16 djece od kojih je osmero umrlo kao bebe ili su doživjeli samo mladost.

FERDINAND II je prvi preživjeli sin nadvojvode Karla Štajerskoga i naslijedio je brata po stricu, cara Matiju. Prvo je okrunjen za češkog, a onda i za ugar.-hrv. kralja te za cara SRC-a. Poslije pobjede protestantske vlasti u Češkoj nad Fridrihom Falačkim zvanim „Zimski kralj“, nastalo je doba žustre protureformacije. Započeo je Tridesetogodišnji rat u kojem je izdao Restitucijski edikt; naredbu da protestanti vrate katolicima sva crkvena dobra koja su im bila oduzeta. Ženio se dva puta ali su mu sva djeca iz prvoga braka: prva je žena bila Marija Ana, kći vojvode Bavarske, Vilhelma V od Vitelsbaha. Druga mu je supruga bila dvadeset godina mlađa Eleonora, kći vojvode Mantove, Vinčenca I od Gonzage. Imao je sedmero djece od kojih je četvero preživjelo djetinjstvo i odraslo. Treće, ali prvo preživjelo dijete bio je Ferdinand II

FERDINAND III je ostao je upamćen kao car SRC-a u čije je doba završen Tridesetogodišnji rat i potpisan Vestfalski mir. Od tri braka, dva je sklopio sa bliskim rođakama. Prva supruga bila mu je Marija Ana, kći špan. kralja Filipa III, dakle oženio je kćerku svoje tetke Margarete. Međutim ona mu je uspjela roditi čak petero djece od kojih je troje preživjelo djetinjstvo. Prvi je bio Ferdinand I kojeg je postavio da bude samo kralj Češke i savladar njemu samom kao kralj Njemačke (zapravo nikad nije stvarno vladao) jer je umro prije svoga oca, od boginja u 21. godini, neoženjen i bez potomstva.

LEOPOLD I je naslijedio oca Ferdinanda II Vodio je tri velika rata protiv Osmanskog carstva: „Veliki rat“ i drugu opsadu Beča sa uspjesima koje nije znao iskoristiti. U njegovo doba je došlo do velike hrv.-ugar. zavjere (Zrinsko-frankopanska urota) protiv politike bečkog dvora. Ratovao je i protiv Francuske, ali sa manje uspjeha, a pred kraj vladavine učestvovao je u Ratu za špansko nasljeđe. Počeo je redovito održavati zasjedanje Rajhstaga u Regensburgu, a Hoencolernima je priznao kraljevsku čast. I on se stigao tri puta oženiti i steći 16 djece kao i neki njegovi preci. Prva mu je supruga bila Margareta Tereza, kći špan. kralja Filipa IV i ujedno kći njegove tetke Marije Ane. Iz tog braka su četiri djevojčice, a samo je jedna preživjela. Druga supruga cara Leopolda I bila je njegova rođaka Klaudija Felicija (kći njegovog strica, Leopolda V Tirolskog i ona mu je rodila dvoje djece koja su umrli ne doživjevši ni prvu godinu. Treća supruga mu je bila opet zdrava i jedra Bavarka; Eleonora, kći palatina-elektora Bavarske, Filipa Vilhelma od Vitelsbaha. Ona mu je rodila desetoro djece ali samo četvero je doživjelo zrelost.
JOSIP I je prvi sin Leopolda I koji je naslijedio svoga oca u svim kraljevskim i carskim častima i koji je bio ratnik kao i njegov otac; vodio je Rat za špansko nasljeđe i ugušio pobunu Ferenca II Rakošija u Ugarskoj. Tri godine prije smrti otac ga je oženio za Amaliju, kćerku hercega Johana Fridriha od Braunšvajg-Luneburga. Čak je stigao i steći troje djece. Kćeri su živjele, a sin umro je kao beba.

KARL VI je naslijedio svoga prerano umrlog brata Josipa I. Bio je predodređen za špan. prijestolje, ali se Utrehtskim mirom 1713. god. odrekao Španije. Ipak, sporazumom u Raštatu stekao je bivše špan. posjede: Milano, Napulj, te Siciliju, Sardiniju i Nizozemsku. Budući da je bio zadnji muški potomak din., želio je zbog Salijskog zakona (koji je branio ženama da vladaju) osigurati svojoj kćeri Mariji Tereziji da naslijedi krunu. Zato je promovisao Pragmatičku sankciju. U diplomatskoj borbi za priznanje Pragmatičke sankcije iscrpljena je vojna moć Carstva, te je Karl prepustio špan. Burbonima Siciliju i Napulj. Karl VI se ženio samo jednom, a supruga mu je bila Elizabeta Kristina, kći Ludviga Rudolfa od Braunšvajg-Volfenbitela koja je u sebi nosila krv mnogih starih njem. din., a to su: Saksonska, Anhalt-Serbst (od kojih potiče carica Rusije Katarina II Velika), Etingen, Šlezvig-Holštajn, Hoencolern, Virtenberg, Cvajbricken-Birkenfeld, Salm-Kirburg, Hohenlohe-Nojenštajn, Solms-Laubah, itd. Car Karl VI i Elizabeta Kristina dobili su četvero djece od kojih prvi dječak i zadnja djevojčica nisu preživjeli djetinjstvo. Ostale su u životu samo buduća kraljica Marija Terezija i njena sestra Marija Ana.

MARIJA TEREZIJA je bila ta koja je sa svojim suprugom nastavila din. koja je od tada dobila novo ime Habsburg-Lorena (ili njem. Habsburg-Lotaringija). Ona spada u red najsposobnijih vladarki u historiji Evrope. Poput Elizabete I Tjudor prije nje, ili kao njena savremenica Katarina II Velika i kao engl. kraljica i carica Viktorija, ostavila je značajan trag u historiji. Veći dio života imala je izazove sa kojima se borila promjenjivom srećom, ali je bila uspješnija od drugih okrunjenih glava između ostalog i time što je bila žena. Budući da je njen suprug Franc III (kao car imao je ime Franc I) Stjepan (dalji rod, jer imali su istog pradjeda, cara Ferdinanda III) bio okrunjen za cara, već za života su je zvali caricom (mada nije nikad okrunjena za caricu), a sa druge strane, njen suprug nikad nije praktički vladao ni kao kralj, a ni kao car. Čim je počela vladati započeo je Rat za austr. baštinu. Petnaest godina poslije morala je ući u Sedmogodišnji rat (prvi rat svjetskih razmjera) u kojem je izgubila Šlesku, ali je u prvoj podjeli Poljske dobila Galiciju i Bukovinu. Budući da joj se nisu svidjeli ugar.-hrv. zahtjevi za porezima, uvela je apsolutizam i u Carevini nametnula njem. jezik kao službeni. Izvršila je niz reformi: uvela opšte školovanje u austr. dijelu Monarhije, ukinula je inkviziciju i progon „vještica“ 1758., poticala manufakturnu proizvodnju i merkantilizam, ublažila teški položaj kmetova, a Crkvi i plemstvu je nametnula poreze. Sve su to pratili otpori onih prema kome su reforme bile usmjerene, a epoha prosvijećenog apsolutizma nosi njeno ime – terezijanizam. Sa mužem je dobila 16 djece i svaka je kćerka osim svog imena nosila i njeno ime Marija. Njena je kći i fr. kraljica Marija Antoaneta (njem. Antonija) koja je završila na giljotini u francuskoj buržoaskoj revoluciji. Od sve djece najvažnija su dva sina koji su postali kasnije carevi.

Njen suprug, FRANC I STJEPAN LOTARINŠKI (hrv. Lotaringijski) bio je potomak vojvoda i od oca Leopolda Josipa naslijedio je Lotaringiju (fr. Lorenu) i vojvodstvo Tešen, u Šleziji, a već prije vjenčanja za Mariju Tereziju postao je namjesnik Ugarske. Kasnije je Lotaringiju morao prepustiti polj. kralju Stanislavu I Lešćinskom, a za nju je dobio ital. pokrajinu Toskanu. Umro je od posljedica moždanog udara. Od njihovih 16 djece, 10 je preživjelo djetinjstvo i mladost. Najstarije preživjelo dijete bio je

JOSIP I koji je vladao je sa majkom u duhu prosvijećenog apsolutizma, a njegova epoha se zove jozefinizam. Bio je još liberalniji od majke jer je Crkvu podvrgnuo drž. i uveo mnoge reforme u nju: proglasio je vjersku toleranciju, ukinuo jezuite 1773. i kontemplativne crkvene redove i zaplijenio im imanja te je uveo drž. nadzor nad Katoličkom crkvom i izvršio preustroj župa. Osim toga je ukinuo smrtnu kaznu i unaprijedio je socijalnu pomoć, a i zdravstvo. Ženio se dva puta, ali nije imao nasljednika.

LEOPOLD II je srednji je sin Franca I Josipa i Marije Terezije i naslijedio je svoga starijeg brata Josipa I I on je bio apsolutist i racionalist (imao je nadimak Filozof). Kao prosvjetitelj prvo je podržao Veliku francusku buržoasku revoluciju, ali kada je vidio da se ratno stanje približava Monarhiji, sklopio je savez sa Prusijom protiv Republike. Leopold II se ženio samo jedanput, sa Marijom Lujzom, kćerkom špan. kralja Karla III Burbonskog. Ona mu je rodila 16 djece, od kojih je četvero umrlo u mladosti. Od preostalih 12, njih 7 je ostavilo trag u historiji obitelji.

FRANC II je naslijedio oca Leopolda II i bio je zadnji car SRC-a, jer je ukinuo tu titulu da je ne bi uzurpirao Napoleon I, a potom se proglasio carem Austrije pod imenom FRANC I. Franc I se ženio četiri puta i dobio je 13 djece. Najvažnija mu je supruga Marija Tereza sa kojom je dobio Mariju Lujzu koju je iz diplomatskih motiva oženio za Napoleona I jer prethodna Napoleonova žena Žozefina Boarne više nije bila u godinama kad bi mogla roditi dijete. Marija Lujza je Napoleonu I rodila sina Napoleona II koji je umro sa 21 godinu. Marija Lujza se kasnije još dva puta udavala budući da je Napoleon umro na ostrvu Sveta Helena u Atlantiku. Njezin treći muž bio je Adam Adalbreht, grof Najperga i već je jednom bio oženjen za Terezu od Pola i njihov potomak u petoj generaciji bit će suprug Andrei, kćerki zadnjeg habs. princa Ota fon Habsburga.

Drugi je bio sin FERDINAND I koji je bio vrlo nesposoban vladar, što je posljedica epilepsije te su većinu drž. poslova vodila dvojica sposobnih ministara, prvo knez Klemens Vencel Lotar fon Meternih, kreator Bečkoga kongresa 1815. god. i Svete alijanse, a kasnije i grof Franz Anton Kolovrat-Libštajnski. Oženio je Mariju Anu, kći kralja Sardinije Viktorija Emanuela I, ali nisu imali djecu.

Preostali sin cara Franca I je FRANC KARL koji je nastavio lozu sa suprugom Sofijom Bavarskom. Oni su imali petero djece, a samo je jedno umrlo u djetinjstvu. Za din. su bitna trojica: Maksimilijan, Franc Jozef I i Karl Ludvig.

Najstariji je sin bio: FRANC JOZEF I koji je upamćen kao zadnji car (mada je bio još jedan car poslije njega) višestoljetne Monarhije i još starije din. Da je bio sposoban onoliko koliko je dugo vladao, možda bi Monarhija poživjela još nekoliko godina dulje. Nakon revolucionarne 1848. god. ugušio je madžarsku revoluciju i uveo apsolutizam oličen u ministru unutrašnjih poslova Aleksandru Bahu koji je sprovodio germanizaciju prema slavenskim narodima. Poslije poraza od Italije i Prusije uveo je dualistički sistem i proglašena je Austro-Ugarske koja je zbog svoje represivne politike dobila naziv „grobnica naroda“. Poslije Sarajevskog atentata 1914. god. Austro-Ugarska je inicirala I svjetski rat čiji kraj on nije dočekao. Ženio se samo jednom za svoju rođaku Elizabetu („Sisi“), jer je ona bila kći Ludvike Bavarske koja je bila sestra, njegovoj majci Sofiji. Imali su četvero djece od kojih jedno nije dočekalo ni drugu godinu života. Ostalo je troje: Gizela, Rudolf i Marija Valerija. Gizela se udala za svog drugog rođaka Leopolda, princa od Bavarske i sa njim je imala dvoje djece. Prijestolonasljednik Rudolf, je samoubistvom završio život u dvorcu Majerling sa svojom ljubavnicom Marijom Aleksandrinom Frajn fon Večerom. Bio je oženjen za Stefaniju, unuku kralja Belgije Leopolda I Imao je i vanbračno dijete čiji potomci žive danas. Imao je i jednu zakonitu kći Elizabetu Mariju, čiji su potomci takođe živi.

Drugi sin Franca Karla je MAKSIMILIJAN koji je bio je zapovjednik austr. flote, ali je nesmotreno prihvatio od konzervativnih krugova, koje je poticao Napoleon III da vlada u Meksiku i tamo je ostavio život. Nije imao djecu sa svojom suprugom Šarlotom, kćerkom kralja Belgije, Leopolda I, već sina sa Meksikankom, koji je pogubljen u meksičkoj revoluciji 1917.
Mlađi brat zadnjeg cara Austro-Ugarske Franca Jozefa I je nadvojvoda Karl Ludvig koji je sa kćerkom Ferdinanda II, kralja Dviju Sicilija, Marijom Anuncijatom, imao sina:

FRANCA FERDINANDA koji je imao suprugu Sofiju Čotek, groficu od Hohenberga i Tešena. Oboje su stradali u atentatu u Sarajevu (koji je bio povod za I svjetski rat), ali njihovi potomci žive i danas. Brat Franca Ferdinanda je Oto koji je oženio Mariju Josipu, kćerku kralja Saksonije, Georga od Vetina i imali su četvero djece, ali je najbitniji samo car koji nije ni stigao vladati, a zove se Karl I.

KARL I je bio je generalfeldmaršal, a pošto je bio i car, „vladao“ je nepune dvije godine kada je drž. kao monarhija prestala postojati sa završetkom I svjetskoga rata. Bio je oženjen za Zitu od Burbon-Parme sa kojom je imao osmero djece. Umro je u izbjeglištvu poslije dva srčana udara u 34. godini života. Zbog toga što je njegova porodica bila cijelo vrijeme svog postojanja veliki zaštitnik Vatikana, Sveta Stolica ga je proglasila svecem. Kao šefa kuće naslijedio ga je prvi sin:

OTO je nastavio nositi titulu cara. Oto se oženio princezom Reginom od Saks-Majningena i imao je sedmero djece, a za života mu se rodilo 23 unučadi i jedno praunuče. Godine 1961. fašistički diktator Francisko Franco ponudio mu je špan. prijestolje, a on ga je odbio i sugerisao mu 1969. da na to mjesto postavi mladog Huana Karlosa Burbonskog. Poslije njegovog vrlo živog angažmana u evr. razmjerima; bio je počasni predsjednik Međunarodnog panevropskog saveza i član Evropskog Parlamenta, umro je u 99. godini. Naslijedila ga je kći ANDREA koja ima četvero djece i osam unuka.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 23/08/2022 07:32

Momentalno radim na knjizi rodoslovnih karata DINASTIJA HABSBURG u kojima su i kratke biografije jer time želim zaokružiti trilogiju rodoslovnih karata. U prvoj je knjizi su rodoslovne veze Bosne, u drugoj Osmanlija, a u trećoj Habsburzi jer su potonje dvije dinastije najpresudnije utjecale na razvoj naše domovine. Kao i Osmanlije i Habsburge sam vrlo detaljno obradio o čemu govori ova karta iz knjige:

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 23/08/2022 07:45

Ova druga karta je iz aneksa knjige i ona prikazuje obiteljske veze između austrijskih i španjolskih Habsburga, te kraljeva Francuske, Bavarske i vojvoda Lorene koji su dali nove careve.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 23/08/2022 07:46

DINASTIJA KAROLINZI

Karolinzi su plemićki rod od kojeg je nastala istoimena dinastija i koji je najvažniji za razvijeni srednji vijek, a nazvana je po svom rodonačelniku prema svojem najistaknutijem Karlu I. Velikom. Zapravo se osnivačem snage dinastije smatra njegov otac Pipin Mali kada je ovaj postao prvi kralj Franaka. Vrhunac snage ove dinastije desio se onda kad je Franačka prerasla u carstvo. Sve što je učinjeno u doba postojanja ove dinastije uvjetovalo je razvoj Zapada, tj. cijele Europe a za to je posebno bitna karolinška renesansa. Zapadna Europa je tada bila duhovno i geostrateški povezana, a nekada rimska Galija činila je jezgru onoga što će jednom biti nukleus Europske Unije. Kasnije, poslije smrti Ludviga I. Pobožnog, Verdunskim je ugovorom Carstvo Karla I. Velikog podijeljeno i nastale su nove političke cjeline koje će se jednom nazvati: Njemačka, Francuska, Italija itd.

Pipin Mali Sin je merovinškoga majordoma Neustrije Karla Martella i franački kralj, a otac je Karla I Velikoga. Prije nego što je postao kralj bio je majordom Neustrije, Akvitanije i Burgundije, a onda i Franačke. Za kralja ga je okrunio osobno papa Stjepan II. Langobardima je preoteo Ravenski egzarhat i darovao ga papi što je temelj kasnije Papinske Države. Tim činom kraljevskoga pomazanja, Pipin Mali je postao i patricij Rimljana i zaštitnik Rimske / Katoličke Crkve. Pipin je imao suprugu Bertradu, kći grofa Heriberta od Laona. Taj Haribert i otac Pipina Malog, Karl Martel su rođaci jer imaju istog djeda i babu a to su: Arnulf i Dode (oboje proglašeni svecima). Pipin je s Bertradom imao 6 djece, a naslijedili su ga Karlo I. Veliki i Karloman.

Karlo I Veliki Sin je Pipina Malog, a bio je franački kralj i njemačko-rimski car. U početku je vladao s bratom Karlomanom, a potom samostalno. Vodio je mnoge uspješne ratove. Uveliko je proširio granice očevoga kraljevstva i postao vladarom skoro cijele zapadne i srednje Europe. Da učvrsti granice Franačke osnovao je Avarsku, Furlansku i Španjolsku marku. Okrunio se u Rimu za cara, a prijestolnicom mu je bio Aachen / Aix-la-Chapelle. Dugogodišnje borbe s Bizantom završio je s Aachenskim mirom. Iako nepismen, podržavao je kulturne i znanstvene djelatnosti te je na svom dvoru držao vodeće znanstvenike i umjetnike tog doba. Karl je imao deset žena što vjenčanih što izvanbračnih. Za Karolinge je najvažnija njegova treća supruga Hildegard od Vinzgaua jer je ona produžila lozu, a rodila je devetero djece. Karl je imao 18 djece od toga četvero nezakonitih. Naslijedio ga je sin od Hildegarde, Ludvig I. Pobožni.

Karloman (Soissons, 751. – dvorac Samoussy, 771.) Sin je Pipina Malog. Vladao je zajedno sa starijim bratom Karlom I Velikim, a poslije očeve smrti dobio na upravu Burgundiju, Provansu, Alemaniju, Septimaniju i dijelom Akvitaniju. Umro je iznenada pod neobjašnjenim okolnostima. Karloman je imao suprugu Gerbergu koja je rodila sina Pipina, ali je umro (ubijen?) u djetinjstvu.

Ludvig I Pobožni Najmlađi je sin Karla I Velikoga i jedini koji je nadživio oca. Bio je kralj Akvitanije, vladao je uz oca, a poslije smrti Karla I Velikog vladao je sam. Poznato je da je s tri žene imao djecu. Prvo je oženio Ermengardu od Hespengaua i ona mu je rodila šestero djece od kojih su važni Lothar I, Pipin I i Ludvig II (I u Njemački). Druga supruga mu je bila Judita Bavarska, kći Velfa I (osnivača istoimene dinastije). Ona mu je rodila Gizelu i Karla II. Treća je bila nepoznatog podrijetla. Za nasljednika je imenovao najstarijega sina Lotara, a mlađe je sinove Pipina I i Ludviga II (I). Njemačkoga za udjelne kraljeve. Sinu iz drugoga braka, Karlu II. Ćelavom, odredio je udio u vlasti, što je izazvalo dugogodišnja prijestolna trvenja između braće.

Lotar Prvi je sin Ludviga I Pobožnog i vladao je u Italiji. S braćom Ludvigom I Njemačkim i Pipinom I pobunio se protiv očeve želje da polubrat Karlo II Ćelavi postane suvladar. Po očevoj je smrti htio ugrabiti vlast, ali su ga Ludvig I i Karlo II Ćelavi pobijedili. Sa suprugom Ermengardom je imao osmero djece, ali je važan bio samo:

Ludvig I Prvi je sin Lothara I. Imao je velike političke apetite, želi je biti car. Vladao je kao kralj Langobarda i uspio je naslijediti oca kao car. Diobom države stekao je Italiju, a po smrti brata Charlesa Provansalskoga i južni dio Lotaringije. Oženio je Englebergu s kojom je imao kći Ermengardu koja se udala za grofa Provanse Bosona i oni su roditelji Ludviga IV Slijepog. Budući da je imao samo kćerku, ona ga nije mogla naslijediti. Zato je papa odlučio da se za njegovog nasljednika proglasi Karlo II Ćelavi što je opet izazvalo rat.

Ludvig (II) I Njemački Treći je sin Ludviga I Pobožnoga. Vladao je Bavarskom a ratom je proširio svoje posjede. Mada je ocu pomogao pri povratku na vlast sukobio se s njim zbog udjela u vlasti polubrata Karla I Ćelavoga. Nakon očeve smrti 840. sklopio je s Karlom II Ćelavim savez protiv brata Lothara I, i porazili su ga. Verdunskim ugovorom dobio dio Franačke istočno od Rajne, buduću Njemačku. Ludvig I je oženio Hemu od Welfa koja mu je rodila sedmero djece. Najstarija je bila Hildegarda za koju neki povjesničari dokazuju da bila supruga Hucbalda praoca Habsburga. Ostala tri sina su vrlo važna: kralj Karloman, Ludvig III i Karlo III Debeli.

Karloman Iako je od oca dobio Bavarsku i Italiju naslijedio od Karla II, moždani udar ga je spriječio da vlada pa ju je prepustio Karlu III. Debelom, a sinu Arnulfu koju je imao s Litvindom ostavio je Karantaniju.

Karlo II Ćelavi Sin je Ludviga I. Pobožnog. Kao Karlo I je zapadnofranački kralj, a kao Karlo II. je njemačko-rimski car. Godinama se sukobljavao s polubraćom, a ugovorom u Verdunu stekao zapad Francuske. Kasnije je morao Ludvigu II Njemačkom prepustiti istok Lotaringije.

Ludvig III bio je drugi sin Ludviga I Njemačkog i Heme. Otac mu je dao Frankoniju, Sasku i Tiringiju. Potukao je francuskog kralja Karla II. Ćelavog. Dobio je Lotaringiju. Iste je godine nakon smrti brata Karlomana zavladao i u Bavarskoj Ludvig III. je umro bez potomaka pa ga je naslijedio brat:

Karlo III Debeli Karlo III je treći sin Ludviga I Njemačkog i njegove žene Heme. Koliko god je imao sreće u dobivanju posjeda svojih bližnjih, toliko je imao lošu ratnu sreću. Sa ženom Rikardom nije imao djecu. Pohlepne želje ga dovode do abdikacije te ubrzo poslije toga umire u samostanu, a nasljeđuje ga:

Arnulf Ratovao protiv Velikomoravske države, s Mađarima sklopio savez koji su ga i pored toga napali. Arnulf je imao prvo sina nezakonitog Sventibalda i dvoje zakonite djece sa suprugom Odom; kći Glismondu koja se udala za frankonskog vojvodu Conrada Starijeg (osnivača dinastije Salijske / Frankonske dinastije tj. Konradina – i sina:

Ludvig IV Dijete U njegovom djetinjstvu regenti su bili nadbiskup Majnca, Hato i Konrad I. S njegovom je smrću istočnofranački ogranak dinastije Karolinga nestao.

Benjaminsky · Post by **Benjaminsky** » 23/08/2022 07:48

SVETO RIMSKO CARSTVO NJEMAČKOG NARODA / I NJEMAČKO CARSTVO

Jedan od prvih kraljeva Njemačke je Oton I koji je uspostavio stoljetnu njemačka politika prodora na istok (njem. Ostsiedlung). On je krunidbom u Rimu carskom krunom, uspostavio Prvo Carstvo, odnosno Sveto Rimsko Carstvo Njemačkog Naroda (Das heilige römische Reich deutscher Nation) koje je trajalo od 962. Do 1806. godine. Njegova dinastija Saksonaca izmjenjivala se sa Frankonskom dinastijom, a obje je smijenila dinastija Hoenštaufa koja je vladala stotinjak godina do svog izumiranja. Poslije turbulentnih vremena u XIII st. u prvoj polovici XIV st. na tron Carstva je stupila din. Habsburzi koja se s vrlo kratkim prekidom održala do kraja Carstva.
Budući da je bilo više dinastije u ovom Carstvu bilo je praktičnije navesti njihov popis s objašnjenjima.

RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#101 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#102 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#103 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#104 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#105 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#106 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#107 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#108 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#109 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#110 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#111 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#112 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#113 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#114 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#115 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#116 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#117 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#118 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#119 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#120 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#121 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#122 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#123 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#124 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA

#125 Re: RODOSLOVNE KARTE OBITELJSKIH STABLA