U trenutku kada su najvi¹e trebali su prihvatani objeruèke od strane svih stanovnika s one strane ni¹ana... Nemoj iæi iz krajnosti u krajnost jer kad je trebala pu¹ka i glava vi¹e nije se niko pitao ko su i ¹ta su veæ jesu li s tobom...mostarac wrote:Haqqani wrote:black wrote:@Haqani ba podforum je film a ne politika
Ovo nema veze sa politikom , vec sa humanom svijesti Sarajlija.
ne trebamo biti humani niti nas bit briga za neke probisvjete koji su ovde dosli s necasnim namjerama i s namjerama unosenja stranog tijela u BiH. Alija je takve po zadatku Milosevica i Tudjmana, ciji je bio vazal, darivao drzavljanstvima kako bi napravili jos vece sranje. Sad bi mi kao trebali da zalimo za tom stokom? Guantanamo ne opravdavam, ali isto tako ponositi se tim sto ona 4 probisvjeta imaju nazalost nase drzavljanstvo je u najmanju ruku jadno.
Road to Guantanamo
Moderator: _BataZiv_0809
-
ztluhcs
- Posts: 3356
- Joined: 28/04/2006 09:17
- Location: Life isn't fair. It's just fairer than death, that's all.
- Contact:
#51
-
Haqqani
- Posts: 1087
- Joined: 06/12/2005 10:49
#52
Osjetim miris fasizma kod tebe.mostarac wrote:Haqqani wrote:black wrote:@Haqani ba podforum je film a ne politika
Ovo nema veze sa politikom , vec sa humanom svijesti Sarajlija.
ne trebamo biti humani niti nas bit briga za neke probisvjete koji su ovde dosli s necasnim namjerama i s namjerama unosenja stranog tijela u BiH. Alija je takve po zadatku Milosevica i Tudjmana, ciji je bio vazal, darivao drzavljanstvima kako bi napravili jos vece sranje. Sad bi mi kao trebali da zalimo za tom stokom? Guantanamo ne opravdavam, ali isto tako ponositi se tim sto ona 4 probisvjeta imaju nazalost nase drzavljanstvo je u najmanju ruku jadno.
-
Grom iz vedra neba
- Posts: 1485
- Joined: 25/06/2006 03:05
#53
mostarac wrote:Haqqani wrote:black wrote:@Haqani ba podforum je film a ne politika
Ovo nema veze sa politikom , vec sa humanom svijesti Sarajlija.
ne trebamo biti humani niti nas bit briga za neke probisvjete koji su ovde dosli s necasnim namjerama i s namjerama unosenja stranog tijela u BiH. Alija je takve po zadatku Milosevica i Tudjmana, ciji je bio vazal, darivao drzavljanstvima kako bi napravili jos vece sranje. Sad bi mi kao trebali da zalimo za tom stokom? Guantanamo ne opravdavam, ali isto tako ponositi se tim sto ona 4 probisvjeta imaju nazalost nase drzavljanstvo je u najmanju ruku jadno.
Da li si ti gledao film? Da li uopste znas o kome je rijec?
Zalosno je da rasizam ispoljavas bez imalo stida.
Jedino sto ti mogu pozeljeti jeste put u Gvantanamo, onako slucajno da te neko uhvati i optuzi da si terorista. Samo radi edukativne svrhe kako ovdje ne bi vise ispoljavao svoj krkanski rasizam.
-
mostarac
- Posts: 8416
- Joined: 03/03/2005 13:47
#54
izvini, al u mom gradu nisu nikad prihvaceni i nije ih ni bilo jer im se nije dozvolilo da dodju. Ako je Safet Orucevic ijedno dobro djelo uradio onda je uradio to sto nije dao mundzosima da se setkaju mostarom i prave nam gluposti. Dovoljno je bilo sto smo bili izdani.ztluhcs wrote:U trenutku kada su najviše trebali su prihvatani objeručke od strane svih stanovnika s one strane nišana... Nemoj ići iz krajnosti u krajnost jer kad je trebala puška i glava više nije se niko pitao ko su i šta su već jesu li s tobom...mostarac wrote:Haqqani wrote:
Ovo nema veze sa politikom , vec sa humanom svijesti Sarajlija.
ne trebamo biti humani niti nas bit briga za neke probisvjete koji su ovde dosli s necasnim namjerama i s namjerama unosenja stranog tijela u BiH. Alija je takve po zadatku Milosevica i Tudjmana, ciji je bio vazal, darivao drzavljanstvima kako bi napravili jos vece sranje. Sad bi mi kao trebali da zalimo za tom stokom? Guantanamo ne opravdavam, ali isto tako ponositi se tim sto ona 4 probisvjeta imaju nazalost nase drzavljanstvo je u najmanju ruku jadno.
-
ztluhcs
- Posts: 3356
- Joined: 28/04/2006 09:17
- Location: Life isn't fair. It's just fairer than death, that's all.
- Contact:
#55
Mo¾e biti, ja ti ka¾em da je narodu (BILO) bitno da je 1 vojnik vi¹e tu, a èinjenica je da su prihvaæeni kao dio oru¾anih snaga koje su i tebe branile pa bili oni ispred tvoje zgrade ili ne...mostarac wrote:izvini, al u mom gradu nisu nikad prihvaceni i nije ih ni bilo jer im se nije dozvolilo da dodju. Ako je Safet Orucevic ijedno dobro djelo uradio onda je uradio to sto nije dao mundzosima da se setkaju mostarom i prave nam gluposti. Dovoljno je bilo sto smo bili izdani.ztluhcs wrote:U trenutku kada su najvi¹e trebali su prihvatani objeruèke od strane svih stanovnika s one strane ni¹ana... Nemoj iæi iz krajnosti u krajnost jer kad je trebala pu¹ka i glava vi¹e nije se niko pitao ko su i ¹ta su veæ jesu li s tobom...mostarac wrote:
ne trebamo biti humani niti nas bit briga za neke probisvjete koji su ovde dosli s necasnim namjerama i s namjerama unosenja stranog tijela u BiH. Alija je takve po zadatku Milosevica i Tudjmana, ciji je bio vazal, darivao drzavljanstvima kako bi napravili jos vece sranje. Sad bi mi kao trebali da zalimo za tom stokom? Guantanamo ne opravdavam, ali isto tako ponositi se tim sto ona 4 probisvjeta imaju nazalost nase drzavljanstvo je u najmanju ruku jadno.
Govorim ti samo da ne mo¾e¹ èinjenice stare 15 godina tumaèiti na isti naèin sada i tada...
General poslije bitke mo¾e biti svako...
Mogu i ja otjerati stvari do krajnosti pa reæi Tito je bio kreten jer je poku¹ao sastaviti ne¹to ¹to se sastaviti ne mo¾e... Ali TADA to nije bilo utopija kao ¹to je SADA...
-
mostarac
- Posts: 8416
- Joined: 03/03/2005 13:47
#56
izvini ali mi 40% nebosnjaka u armiji BiH zamjenili sa 1.000-2.000 ljudi od kojih smo imali samo stetu. Dakle nije se radilo o pitanju jedan covjek vise. Radilo se o necem drugom, jer mi smo se odrekli velikog broja ljudi u borbi za BiH, jer se Alija za BiH nikad nije ni borio, nego za svoje ciljeve, a onda smo te ljude zamjenili sa 2.000 onih koji su nam nanijeli najvecu sramotu u istoriji zemlje i sad bi meni kao te bande trebalo bit zao. Daleko im kuca bila.ztluhcs wrote:Može biti, ja ti kažem da je narodu (BILO) bitno da je 1 vojnik više tu, a činjenica je da su prihvaćeni kao dio oružanih snaga koje su i tebe branile pa bili oni ispred tvoje zgrade ili ne...mostarac wrote:izvini, al u mom gradu nisu nikad prihvaceni i nije ih ni bilo jer im se nije dozvolilo da dodju. Ako je Safet Orucevic ijedno dobro djelo uradio onda je uradio to sto nije dao mundzosima da se setkaju mostarom i prave nam gluposti. Dovoljno je bilo sto smo bili izdani.ztluhcs wrote: U trenutku kada su najviše trebali su prihvatani objeručke od strane svih stanovnika s one strane nišana... Nemoj ići iz krajnosti u krajnost jer kad je trebala puška i glava više nije se niko pitao ko su i šta su već jesu li s tobom...
Govorim ti samo da ne možeš činjenice stare 15 godina tumačiti na isti način sada i tada...
General poslije bitke može biti svako...
Mogu i ja otjerati stvari do krajnosti pa reći Tito je bio kreten jer je pokušao sastaviti nešto što se sastaviti ne može... Ali TADA to nije bilo utopija kao što je SADA...
-
ztluhcs
- Posts: 3356
- Joined: 28/04/2006 09:17
- Location: Life isn't fair. It's just fairer than death, that's all.
- Contact:
#57
Vidi ne¹to nemam namjeru da ulazim u naprðivanje od 20 strana samo ti ka¾em mjerila kad ti je no¾ za vratom i ne zna¹ da li æe¹ ostati ¾iv sutra i ne zanima te da li æe biti dr¾ave za 10 godina nisu ista kao mjerila 15 godina kasnije kad ti svaka dlaka smeta i svako kriv za more neuspjeha iz najrazlièitijih uzroka...mostarac wrote: izvini ali mi 40% nebosnjaka u armiji BiH zamjenili sa 1.000-2.000 ljudi od kojih smo imali samo stetu. Dakle nije se radilo o pitanju jedan covjek vise. Radilo se o necem drugom, jer mi smo se odrekli velikog broja ljudi u borbi za BiH, jer se Alija za BiH nikad nije ni borio, nego za svoje ciljeve, a onda smo te ljude zamjenili sa 2.000 onih koji su nam nanijeli najvecu sramotu u istoriji zemlje i sad bi meni kao te bande trebalo bit zao. Daleko im kuca bila.
-
mostarac
- Posts: 8416
- Joined: 03/03/2005 13:47
#58
politicke odluke u ratu imaju dalekosezne posljedice. U nas su bile katastrofalne, a jedna od njih su bili mudzahedini i tebe i mene nije niko pitao trebaju li nam ili ne. Govorimo o tome da nam nisu trebali i da je nacinjena neprocjenjiva steta njihovim dolaskom i da nam nisu pomoli nego odmogli i da su jos za nagradu dobili i drzavljanstva i jos traze od nas da se sekiramo za njih. Nije ni svaki poklon dobar.ztluhcs wrote:Vidi nešto nemam namjeru da ulazim u naprđivanje od 20 strana samo ti kažem mjerila kad ti je nož za vratom i ne znaš da li ćeš ostati živ sutra i ne zanima te da li će biti države za 10 godina nisu ista kao mjerila 15 godina kasnije kad ti svaka dlaka smeta i svako kriv za more neuspjeha iz najrazličitijih uzroka...mostarac wrote: izvini ali mi 40% nebosnjaka u armiji BiH zamjenili sa 1.000-2.000 ljudi od kojih smo imali samo stetu. Dakle nije se radilo o pitanju jedan covjek vise. Radilo se o necem drugom, jer mi smo se odrekli velikog broja ljudi u borbi za BiH, jer se Alija za BiH nikad nije ni borio, nego za svoje ciljeve, a onda smo te ljude zamjenili sa 2.000 onih koji su nam nanijeli najvecu sramotu u istoriji zemlje i sad bi meni kao te bande trebalo bit zao. Daleko im kuca bila.
-
Prazina
- Posts: 145
- Joined: 27/05/2006 23:40
#59
ne trebamo biti humani niti nas bit briga za neke probisvjete koji su ovde dosli s necasnim namjerama i s namjerama unosenja stranog tijela u BiH. Alija je takve po zadatku Milosevica i Tudjmana, ciji je bio vazal, darivao drzavljanstvima kako bi napravili jos vece sranje. Sad bi mi kao trebali da zalimo za tom stokom? Guantanamo ne opravdavam, ali isto tako ponositi se tim sto ona 4 probisvjeta imaju nazalost nase drzavljanstvo je u najmanju ruku jadno.[/quote]
U trenutku kada su najviše trebali su prihvatani objeručke od strane svih stanovnika s one strane nišana... Nemoj ići iz krajnosti u krajnost jer kad je trebala puška i glava više nije se niko pitao ko su i šta su već jesu li s tobom...[/quote]
Halo ba!!!!
Srbi su imali isto svoje kscanske mudzahedine iz Rusije itd.!!!!!
Razlika je bila ta da su oni bili agresori, ansa braca su nam dosla da nam pomognu protiv te agresije!!!!
Dok smo se mi hvatali noge i bjezali po svijetu oni su dolazili da poginu za nasu BiH!!!!!
Mi cemo doziviti sudbinu Libanona, jer sjetite se prosle godine kada su sami protjeraliSirijsku vojsku nakon ubistva premijera!!!!!
To sve nije bilo sluajno!!!!!
Mudzahedini su nama potrebni da nam poprave nasu kukavicku krv!!!!!
Preporucujem nasim zenama- djevojkama da se udaju za takve ljude kao oni, kako bi nam popravili kukavicku krv!!!!
Od nasih ljudi neka biraju samo provjerene borce!!!!!
Mi smo izlapjeli!!!!!
Ja barem priznam!!!!!
Cetnici su nam silovali sestre i majke i djecu i mi se ubismo demokratijom!!!!!
Sila i zlo se moze samo pobijediti silom!!!!
U trenutku kada su najviše trebali su prihvatani objeručke od strane svih stanovnika s one strane nišana... Nemoj ići iz krajnosti u krajnost jer kad je trebala puška i glava više nije se niko pitao ko su i šta su već jesu li s tobom...[/quote]
Halo ba!!!!
Srbi su imali isto svoje kscanske mudzahedine iz Rusije itd.!!!!!
Razlika je bila ta da su oni bili agresori, ansa braca su nam dosla da nam pomognu protiv te agresije!!!!
Dok smo se mi hvatali noge i bjezali po svijetu oni su dolazili da poginu za nasu BiH!!!!!
Mi cemo doziviti sudbinu Libanona, jer sjetite se prosle godine kada su sami protjeraliSirijsku vojsku nakon ubistva premijera!!!!!
To sve nije bilo sluajno!!!!!
Mudzahedini su nama potrebni da nam poprave nasu kukavicku krv!!!!!
Preporucujem nasim zenama- djevojkama da se udaju za takve ljude kao oni, kako bi nam popravili kukavicku krv!!!!
Od nasih ljudi neka biraju samo provjerene borce!!!!!
Mi smo izlapjeli!!!!!
Ja barem priznam!!!!!
Cetnici su nam silovali sestre i majke i djecu i mi se ubismo demokratijom!!!!!
Sila i zlo se moze samo pobijediti silom!!!!
-
Pearl
- Posts: 3402
- Joined: 26/01/2006 15:08
- Location: www.dobro.ba
#60
sta reci osim:Prazina wrote: Halo ba!!!!
Srbi su imali isto svoje kscanske mudzahedine iz Rusije itd.!!!!!
Razlika je bila ta da su oni bili agresori, ansa braca su nam dosla da nam pomognu protiv te agresije!!!!
Dok smo se mi hvatali noge i bjezali po svijetu oni su dolazili da poginu za nasu BiH!!!!!
Mi cemo doziviti sudbinu Libanona, jer sjetite se prosle godine kada su sami protjeraliSirijsku vojsku nakon ubistva premijera!!!!!
To sve nije bilo sluajno!!!!!
Mudzahedini su nama potrebni da nam poprave nasu kukavicku krv!!!!!
Preporucujem nasim zenama- djevojkama da se udaju za takve ljude kao oni, kako bi nam popravili kukavicku krv!!!!
Od nasih ljudi neka biraju samo provjerene borce!!!!!
Mi smo izlapjeli!!!!!
Ja barem priznam!!!!!
Cetnici su nam silovali sestre i majke i djecu i mi se ubismo demokratijom!!!!!
Sila i zlo se moze samo pobijediti silom!!!!
znaci, treba odobriti i sve ruske, grcke i ine placenike koji su se borili sa one strane... jer su i im i oni krv obogacivali.. boze sacuvaj i sakloni..
naa vlada je napravila gresku sto je ljude prihvatila a sad ih ovako tretira.. nisu ih trebali prihvatiti in the first place.. jer ovakav tretman nisu zasluzili, nakon obecanja koje su dobili...
drugo, zar mislite da neko moze protiv amerike ?
Haqqani, ako se sarajevski humanizam racuna SAMO ako se izadje SAMO na demonstracije za one koji su pored dobra bili dio grupacije koje je cinila i zlo, drago mi je sto nisam humanista po tvojim mjerilima.. moj je ipak malo sveobuhvatniji...
- ahmed&nedzad
- Posts: 858
- Joined: 03/06/2006 00:54
#61
Gdje mi nesta poruka?!mostarac wrote:Haqqani wrote:black wrote:@Haqani ba podforum je film a ne politika
Ovo nema veze sa politikom , vec sa humanom svijesti Sarajlija.
ne trebamo biti humani niti nas bit briga za neke probisvjete koji su ovde dosli s necasnim namjerama i s namjerama unosenja stranog tijela u BiH. Alija je takve po zadatku Milosevica i Tudjmana, ciji je bio vazal, darivao drzavljanstvima kako bi napravili jos vece sranje. Sad bi mi kao trebali da zalimo za tom stokom? Guantanamo ne opravdavam, ali isto tako ponositi se tim sto ona 4 probisvjeta imaju nazalost nase drzavljanstvo je u najmanju ruku jadno.
Mostarac, znaš šta?!
Znaš ti dobro, znaš.
-
palestinka
- Posts: 1080
- Joined: 15/07/2006 21:51
- Latina
- Posts: 5492
- Joined: 19/08/2006 01:47
- Location: I'd ratha' be hated 4 who I am, than loved 4 who I'm not.
#63
Prazina, smiri se. A onda sjedi i razmisli. I molim te ne manipulisi zrtvama rata kao opravdanjem vlastite zelje za osvetom ( ili sta te vec tjera da ovako razmisljas ). Dosta je bilo .
Slazem se svakom napisanom rjecju laletamalog i mostarca.
Sto se tice Haqqani-ja ... bolje da otcutim.
- Latina
- Posts: 5492
- Joined: 19/08/2006 01:47
- Location: I'd ratha' be hated 4 who I am, than loved 4 who I'm not.
#66
Tacno. Nakon farse sa Sadamom i "Oruzjem za masovno unistenje", Amerikanci su Guantanamom samo stavili tacku na i. Pokazali su svoju hipokriziju i najnevjernijim Tomama. Svijet voli romantiku uslovno receno, "good & bad guys". Nakon Guantanama, toga vise nema. Cak i zapadna javnost njihove price ( bez obzira na nivo ispoljene histerije ), sada prima sa ozbiljnom zadrskom.Beatrice_22 wrote:
nije film nastao da bi se pokazalo kako su talibani male nevine pudlice a ameri grdni masni gadovi (i ko god misli da stvari mogu biti tako jednostavne na filmu, taj u svom filmu i zivi). poenta pravljenja ovoga filma je bila pokazati koliko je nisko pao covjek u jednom neopravdanom, paranoicnom, besciljnom ratu protiv nevidljivog neprijatelja. i kako to svi sutke posmatraju.
toliko o tome. sam film - prosjek. nesredjen. besciljan. iako su dogadjaji istiniti zvuce ponekad jako labavo jer je prica jako, jako, jako lose ispricana. ali to je DO FILMA.
eto.
p.s. sto se savjesti i "humanizma na baterije" tice - dusebriznici izvana samo hoce da isprovociraju sarajevo. ma kakva sredina sarajevo bilo, itekako ima zrelu svijest i savijest, i niko mu ne mora i ne treba drzati lekcije. to su samo pokusaji da se izive privatni kompleksi.
Public opinion je vrlo bitna stvar, a Amerikanci su ovim sami sebi skocili u stomak.
-
joker
- Posts: 710
- Joined: 20/08/2002 00:00
#67
Slazem se da su ti mudzahedini bili suvisni i stetni za ugled ABiH, ali je i cinjenica da je upravo Izetbegovic insistirao od zemalja koje su nudile pomoc (da posalju vojnike i oruzje) da ne salju dobrovoljce jer mi imamo dovoljno vojnika, vec da nam posalju oruzje da se mozemo braniti. Zanimljivo je i to da su svi ti mudzahedini u BiH usli preko Zagreba u momentu agresije RH na BiH.mostarac wrote:izvini ali mi 40% nebosnjaka u armiji BiH zamjenili sa 1.000-2.000 ljudi od kojih smo imali samo stetu. Dakle nije se radilo o pitanju jedan covjek vise. Radilo se o necem drugom, jer mi smo se odrekli velikog broja ljudi u borbi za BiH, jer se Alija za BiH nikad nije ni borio, nego za svoje ciljeve, a onda smo te ljude zamjenili sa 2.000 onih koji su nam nanijeli najvecu sramotu u istoriji zemlje i sad bi meni kao te bande trebalo bit zao. Daleko im kuca bila.
A najveca sramota za BiH sigurno nisu oni vec Srebrenica i niz drugih pokolja koji su ucinjeni u proteklom ratu, te borba domacih bosanskih Srba i Hrvata na strani okupatora iz susjednih zemalja za Velike Srbije i Velike Hrvatske. Oni su mozda najveca sramota za Bosnjake, ali ne i za BiH. Za BiH je bilo mnogo vise vecih sramota koje su joj se desile.
Moj Mostarac, toliko mrznje prema nekome. Ti si stvarno nesretna osoba.
Nije bitno jesu li oni rodjeni ovdje ili naturalizovani, bitno je da su imali nase drzavljanstvo i da su komisija za ljudska prava i sud ustvrdili da ljudi trebaju biti pusteni na slobodu, a Lagumdzijina svita ih predala Amerikancima koji ih drze do danas zatocene bez ijedne podignute optuznice. Najduzi pritvor moze biti, cini mi se, 60 dana (30+30). Pa volio bih da se to tebi desi da vidis kako je izgubiti 5 godina zivota zbog necije samovolje kome tvoje vrijeme i tvoj zivot ne znace nista do nacin dodvoravanja i pridobijanja naklonosti necijih ambasadora.
- DaysleepeR
- Posts: 20986
- Joined: 29/05/2003 00:00
- Location: Rajvosa
#68 Re: Road to Guantanamo
Onaj koji ih je slao neka ih i vraća.Haqqani wrote:
Sest gradjana BiH je jos u Guantanamu.
Ja kao i ostali građani BiH nit smo ih zvali, nit nas je iko pitao kad su se dijelila državljanstva tako da mi nismo ti koji imamo mrlju na savjesti.
Ti ljudi koji su dolazili u ratu da se bore su ovdje dosli sa potpuno drugacijim motivima nego ljudi koji su domaci a borili su se u istom ratu.
Jedina mrlja na odbrani BiH su upravo djela koja su ti ljudi radili, i opet su dobili drzavljanstva, dakle nagradu.
Sad opet treba da se sekiramo za njihovu sudbinu.
Ima svako od nas vecih problema, a opet ponavljam, onaj koji ih je predao nek ih vraca a mene kao gradjanina ove zemlje niko nece hvatati za nekakvu savjest.
-
angazovana
- Posts: 23
- Joined: 23/08/2006 15:25
#70
Bez obzira na film "Put u Guantanamo" i temu kojom se bavi, valjda svakom normalnom covjeku ne treba biti svejedno kada zna da je zatvoren ili ubijen nevin covjek. Svidjalo se to nekome ili ne, svaka nevina zrtva jeste mrlja na savjesti covjecanstva, kao sto su to i zrtve rata u BiH. No, sada je druga stvar sto je toga nazalost, u istoriji covjecanstva uvijek bilo i bice.
-
Haqqani
- Posts: 1087
- Joined: 06/12/2005 10:49
#71
DANI 25.08.2006 - Dan nakon sarajevske premijere filma Put za Guantanamo, koji govori o trojici Britanaca arapskog porijekla, koji se igrom slučaja nađu u Afganistanu za vrijeme američkog bombardovanja, a potom bivaju uhapšeni i dvije godine provode u zloglasnom Guantanamo Bayu, Dani su razgovarali sa Rhuhelom Ahmedom, Asifom Iqbalom i Shafiqom Rasuljenerom, tzv. Triptonskom trojkom, koji su pričali o užasu američkog zatvora, pogoršanju odnosa među muslimanima i nemuslimanima u Velikoj Britaniji, svom odnosu prema Georgu Bushu i Osami Bin Ladenu, o tome da li bi danas otišli u džihad, te kako su "postali" muslimani.
Samo nekoliko dana poslije prvog najvećeg vanrednog stanja nakon julskog napada na londonsku podzemnu željeznicu, kada su britanske tajne službe objavile kako su spriječile teroriste da dignu u vazduh avione na putu do SAD-, što je izazvalo avionski kolaps u cijeloj Evropi i SAD-u, u situaciji pooštrenih pregleda i plastičnih kesa sa neophodnim stvarima u svim zračnim lukama, na Heathrow su stigla trojica putnika, očigledno arapskog porijekla sa još očiglednijim bradama, koje su alarmirale antiterorističku policiju ovog najvećeg londonskog aerodroma. Putnici su automatski izvedeni iz grupe te odvedeni na ispitivanje. Prvo postavljeno pitanje je bilo gdje putuju. Odgovor da putuju za Sarajevo nije nimalo olakšao njihovu situaciju. Naprotiv, britanskim policajcima su postali dodatno sumnjivi. Nakon gotovo sat vremena ispitivanja tokom kojih su trojica britanskih građana, sa britanskim pasošima, objašnjavali kako idu na filmski festival na kojem će biti prikazan njihov film „Put za Guantanamo“ , kojeg je režirao britanski reditelj Michael Winterbottom, konačno im je dozvoljeno da se ukrcaju na avion i dolete na 12. Sarajevo Film Festival.
Srećom ili nesrećom – u zavisnosti kako se na to gleda, niko od tzv. Triptonske trojke nije se pretjerano uzbudio, niti iznenadio tretmanom u londonskoj zračnoj luci. Prosto su navikli. Za Rhuhela Ahmeda, Asifa Iqbala i Shafiqa Rasuljenera ovo je opstala uobičajena aerodromska procedura, koja ih natjera da krenu malo ranije. Nakon što je „Put za Guantanamo“ osvojio Srebrenog medvjeda na Berlinskom festivalu, dvojica od njih su, zajedno sa dvojicom glumaca koji su ih igrali u filmu, po povratku sa Berlinalea satima ispitivani na londonskom aerodromu Luton, kojom prilikom je glumac Rizwan Ahmed, čak pitan i to da li je glumac postao kako bi mogao igrati u islamskim filmovima. Slična situacija dogodila se na gotovo svakom povratku u zemlju u kojoj su odrasli. Osim toga, ispitivanja i neugodnosti na aerodromu nisu ništa su u poređenju sa onim šta su ova trojica prijatelja prošla u najzloglasnijem zatvoru današnjice – američkoj vojnoj bazi Guantanamo Bayu u kojem su bez ikakve dokazane krivice držani dvije godine
Put za Guantanamo
Priča o tome kako su Shafiq, Rhuhel i Asif završili u Guantanamo Bayu različito je nazivana u evropskim i američkim medijima – od potresne do nevjerovatne i neistinite, no najbitnije je da je situacija u kojoj četvorica prijatelja otputuju prvo za Pakistan, kako bi prisustvovali na vjenčanju jednom od njih, a završe zaglavljeni u Afganistanu, izgube jednog od prijatelja, dopadnu prvo snagama Sjeverne alijanse a zatim američke vojske, za britanskog reditelja Michaela Winterbottoma bila „veća od života“. Tri britanska građanina oslobođeni su iz američkog zatvora prije dvije godine, kad su svoju priču ispričali novinaru Davidu Roseu. Ona je zapala za oko Michaelu Winterbottomu, kojeg domaća publika zna najbolje po filmu Dobro došli u Sarajevo i Matu Whitecrossu, koji su nakon razgovora sa advokatima došli do tzv. Triptonske trojke, tako nazvane po gradu u Engleskoj iz kojeg dolaze, i napravili na stotine sati intervjua kako bi dobili njihovu verziju priče.
Upravo ova poludokumentarna-poluigrana forma, bez ikakvih uljepšavanja, glavna je karakteristika filma Put za Guantanamo u kojem glumci, koji su portretirali glavne likove koji se pojavljuju u dokumentarnom dijelu, nisu bili u stanju proći kroz snimanje mučenja, tako da su na kraju ogromne i teške lisice za noge morale biti obložene spužvom, a scene mučenja drastično skraćene.
„Da smo ikada znali da će nam se takva stvar dogoditi, nikada ne bismo napustili kuću“.
Kaže Shafiq o onome što je Winterbottom opisao kao „putovanje iz noćne more“. Koje je počelo nakon hutbe u jednoj pakistanskoj džamiji, poslije koje su četvorica Britanaca odlučili posjetiti Afganistan. Međutim, kada su u njega ušli nije bilo načina da odatle izađu. Prva prilika koja se ukazala da pređu granicu bila je na dan prvog američkog bombardovanja, kada su izgubili prijatelja o kome se ni danas ništa ne zna. Preživjevši bombardovanje uhapšeni su od strane vojnika Sjeverne alijanse, koji ih zatvaraju u kontejnere, a zatim otvaraju rafalnu vatru po njima. Čudom, sva trojica ostaju živi i bivaju odvedeni u zatvor u blizini Mazari Šerifa, gdje ih preuzimaju američke trupe.
„Odveli su nas u Kandahar i rekli kako će od tada naša situacjia biti mnogo bolja. U Kandaharu smo ostali oko dvije i pol sedmice, nakon čega smo odvedeni za Guantanamo. Prve dvije sedmice uopće nismo znali gdje se nalazimo. Odvedeni smo sa povezima na očima, vrećama na glavama, svezanih nogu i ruku, čak su nam i uči bile pokrivene, tako da nismo mogli vidjeti ili čuti bilo šta. Nismo uopće znali gdje nas vode. Nakon nekoliko sedmica u Guantanamu došao je Crveni krst i oni su nam rekli da smo na Kubi“,
priča Asif, koji prosječni dan u Guantanamu opisuje kao konstantni strah.
Brijanje brade – izlaznica iz Guantanama
„Bojiš se da će te zbog bilo kojeg razloga i taj dan tući petorica američkih vojnika. To je normalni Guantanamo dan. Sjediš u kavezu i zuriš u jednu tačku, jer ne postoji ništa drugo. Nema knjiga, ničega. Imaš susjede, no ukoliko se ne poznajemo nema mnogo toga o čemu možemo razgovarati. Šta da kažeš osobi koja je u istoj situaciji kao i ti? Posebno ako još ne govorite istim jezikom, što se često dešavalo. Kada se upoznaješ sa nekim u normalnim okolnostima pričaš o tome kakav je tvoj život, koga znaš, gdje izlaziš, šta radiš... Kada se upoznaješ u Guantanamu nemaš ništa o čemu želiš pričati, jer nemaš ništa. Jedeš, spavaš i ideš u WC. Svi rade isto. Ujutro se probudiš, vidiš njegovo lice, on tvoje i to je to. Po cijeli dan buljiš u zid i pokušavaš da nekako ubrzaš vrijeme”,
kaže Rhuhel, koji je jedno vrijeme proveo u kavezu do bosanskog Guantanamo zatvorenika Sabera Lahmara.
Iako su predstavnicima Crvenog krsta bili omogućeni dolasci u Guantanamo, oni nisu mogli uraditi ništa da poboljšaju uslove u kojima su živjeli zatvorenici.
“Nisu mogli uraditi bilo šta zato jer Amerikanci sve kontrolišu. Mi nismo smjeli reći ništa što Amerikancima nije odgovaralo jer u tom slučaju ne bi više govorili s nama. No, ni njima nije bilo dozvoljeno da nama daju bilo kakve informacije, tako da nismo znali šta se dešava u vanjskom svijetu“
, kaže Asif, koji će zauvijek pamtiti prizor pretučenog Guantanamo zatvorenika koji je nakon cijelog dana mučenja vraćen u kavez.
„Najgora stvar je konstantni strah. Ne znaš šta će se dogoditi tebi, članovima tvoje porodice. Ne znaš da li će te danas odvesti na mučenje, ispitivanje, da li će te prebiti, odvesti u izolaciju... Uvijek ću pamtiti jednog od momaka koji je bio tako isprebijan da smo svi mislili da je mrtav. Kada smo rekli predstavnicima Crvenog krsta u kakvom je stanju vraćen sa ispitivanja, rekli su nam kako je napao čuvare. I to su nam govorili dok je on još uvjek ležao na podu u besvjesnom stanju”,
priča.
Ono što Crveni krst jeste postigao, i što je, kako kažu, potpuno promjenilo njihove živote, bilo je da su im američki vojnici morali dozvoliti mogućnost prakticiranja islama.
“Prije Guantanama mi jesmo bili muslimani, no nismo prakticirali vjeru. U Guantanamu je jedini način da preživimo bio taj da se okrenemo islamu. Jedna od osnovnih stvari o kojoj nas uči islam je sabur – strpljenje. To nam je bilo potrebno kako bi smo preživjeli. Sa ljudima koji su znali više od nas o islamu provodili smo mnogo vremena i to je bilo ono što nam je pomoglo da opstanemo. To je ironično. Postigli su upravo suprotnu stvar od one koju su mislili da rade. Za mene je to pozitivna promjena“,
kaže Shafiq. No, ovo je korišteno i kao metod ucjene od strane američkih vojnika.
„Tokom boravka u Guantanamu bradu su imali i oni koji je ranije nisu imali. Nebrojeno mnogo puta nam je rečeno kako, ukoliko obrijemo bradu i prestanemo da se molimo, možemo ići kući. Stalno sam razmišljao o tome kakve veze brada ima i sa čim? Imaš bradu ili nemaš, moliš se ili se ne moliš – kakve to veze ima u bilo kojoj zemlji? Zato je očito da je problem koji oni imaju problem sa religijom“,
kategorično tvrdi Asif.
Prvo muslimani pa onda britanci
Svijet u kojem živimo danas sva trojica nazivaju svijetom nepovjerenja i mržnje prema muslimanima. Američkog predsjednika Georga Busha nazvat će Hitlerom modernog doba.
„S tim se možda mnogi neće složiti, rekavši kako je on izabrani predsjednik svoje zemlje. No, to je bio i Hitler. Niko ne preispituje to što Bush radi. On je predsjednik SAD-a i svaki njegov postupak samim tim mora biti ispravan. No, to je potpuno pogrešno. Kada je napao Irak rekao je svijetu kako su u Sadamovim zatvorima mučili ljude. Onda su njegovi ljudi preuzeli zatvore i vidjeli smo objavljene slike njihovih postupanja sa zatvorenicima. Zar to nije mnogo gore? George Bush kaže kako on brani slobodu, demokratiju. Te se riječi toliko ponavljaju da su ljudi zaboravili šta je demokratija i šta je sloboda. Mi imamo američku definiciju toga šta je sloboda i šta je demokratija i u ime te definicije se muče i ubijaju ljudi. Kako to može biti sloboda? Pogledajte šta se dešava u Libanonu. Cijeli svijet viče kako nije ispravno to što Izrael radi u Libanonu. Šta kaže Bush? Kakvo oni imaju pravo da se brane? I neće se dogoditi ništa, zato jer Bush i Blair vole Jevreje. Čini se kako je to što određuje kako će se ponašati prema tebi u današnjem svijetu to da li si ili nisi musliman. Ukoliko si Muhammed odmah si sumnjiv. Oni mogu definirati demokratiju, no to nije demokratija za muslimane. Pa i Bosna je to dokazala. Amerika nije zaustavila masakre nad muslimanima u Bosni. Ista stvar će se desiti sa Libanonom. Rat će tamo završiti tek kada Amerika bude ispunila svoje strateške ciljeve”,
pričaju nadovezujući se jedan na drugoga, odlučni u tome kako su oni danas prvo muslimani, pa tek onda Britanci.
“Mi smo odvedeni u Guantanamo 15. januara 2002. Dva dana poslije ispitivani smo od strane obavještajaca MI5. Mene su ispitivali dva sata i bio sam ubjeđen kako će mi, s obzirom da su imenovani od strane moje Vlade, pomoći. No, čovjek koji me je ispitivao rekao je kako lažem. Prije nego je otišao, rekao mi je kako nikada više neću vidjeti britansko tlo. Kada čuješ da si terorista od Amerikanaca, zato jer nisi Amerikanac, to te ne dodirne na isti način koji se desi kada ti to kaže neko iz tvoje zemlje. Neko ko ti kaže kako nikada više nećeš vidjeti svoju porodicu. Tada sam počeo ludjeti,”
kaže Shafiq koji na poređenje situacije sa muslimanima u Evropi koji se prvo smatraju Britancima, Francuzima, Nijemcima... pa tek onda muslimanima, sa istom situacijom u kojoj su bili Jevreji prije Drugog svjetskog rata koji su sebe smatrali prvo Nijemcima pa tek onda Jevrejima, što je mnoge i odvelo u smrt, kaže kako razlike nema.
“Prije nego se ovo desilo smatrao sam sebe prvo Britancem, a tek onda muslimanom. Sada to nije tako. Sada za sebe i ne kažem kako sam Britanac. Ja sam musliman. Tačka. Znam da to nije nešto zbog čega su ljudi sretni, no to je tako. Sve što mi se dogodilo dogodilo se samo zato jer sam musliman”,
odlučan je Shafiq, koji kao i ostatak Triptonske grupe osjeća promjene u životima muslimana Velike Britanije.
Osuda ubijanja civila
“Mislim da su se stvari jako promjenile. Ljudi su zlostavljani samo zato jer su muslimani, posebno žene koje nose burke i muškarci koji imaju duže brade i tamnu kožu. Policija ima pravo zaustaviti i pretresti osobu, no svi koji se pretresaju su muslimani. To izaziva veliku mržnju između muslimana i onih koji to nisu. Mislim da će stvari biti još gore i da će eskalirati u otvorene sukobe. Mi ne znamo šta će se desti u budućnosti niti kakva je budućnost pred nama”,
kaže Asif, koji situaciju u Britaniji kada su muslimani u pitanju generalno smatra napetom. Nakon julskih napada, muslimanska zajednica je osudila terorizam, no to nije spriječilo napade na džamije i mesdžide, koji su nakon nedavnih hapšenja muslimana optuženih za pripremanje terorističkih akcija u avionima sve učestaliji. Jaz između muslimana i nemuslimana u Velikoj Britaniji je sve veći, tvrde sva trojica, smatrajući kako će, ukoliko stvari ne krenu nabolje, za nekoliko godina biti nepremostiv.
„Problem je u generaliziranju. Nemoguće je reći kako su svi muslimani teroristi jer se time za terorizam krivima proglašava više od milijardu ljudi. Sasvim je drugačije u slučaju kršćana. Hitler je bio kršćanin. Niko ne kaže kako je zbog nejgovih postupaka prema Jevrejima kriva cijela kršćanska populacija na svijetu. Ukoliko ste musliman, krivi ste. Tako je to postavljeno u zvaničnom odnosu zemalja na svijetu i u medijima“,
kaže Rhuhel, dodajući kako čak i reakcije na film u Velikoj Britaniji, koji je prvo prikazan na izuzetno gledanom Channel4 kanalu a zatim paralelno pušten u kino, DVD i internet distribuciju, nisu bile onakve kakve su očekivali. Kratko će prokomentarisati kako je priča Puta za Guantanamo imala puno veći uticaj van britanskih granica.
Najveći razlog sva trojica nalaze u terorističkim napadima, za vrijeme kojih su bili na snimanju u Pakistanu. Naravno, po dolasku u Britaniju su privedeni i ispitivani, a dio medija je čak njih krivio za terorističke napade na podzemnu željeznicu i autobus u Londonu. Sva trojica će osuditi terorizam, koji za žrtve ima civile.
„Time postajemo isti kao i oni. Nakon toga situacija u kojoj žive muslimani u Britaniji postala je značajno gora”,
kaže Rhuhel, no smatra i to kako su vlade zemalja u kojima se događaju napadi sukrivci.
“Oni ne pružaju nikakvu pomoć muslimanima, oni su ti koji podržavaju ubijanje muslimana u svijetu i gnjev je prisutan, no ne podržavamo ubijanje civila”,
kaže.
Ne postoje radikalni islamisti
Ni jedan od njih ne smatra kako je islam teroristička religija, niti da postoje radikalni islamisti.
„Ljudi koji nas nazivaju radikalima imaju problem. Islam je uvjek bi isti od dana objave do danas. Amerikanci imaju problem sa nama. Oni ne mogu prihvatiti ono što jasno piše u Kur’anu – kršćani i jevreji nikada neće biti naši prijatelj i ne žele svi muslimani živjeti u demokratiji. Neki žele živjeti u šerijatu. No, Amerikanci žele da nam nametnu svoje viđenje slobode. Mi ne želimo njihovu slobodu. Njihova sloboda nije naša i naša nije njihova. Sve dok se ne shvati kako na svijetu žive različiti ljudi, različitih shvatanja, različitog viđenja slobode, neće biti mira na svijetu“,
kaže Asif, dodajući kako nema ništa protiv demokratskih država, no branio bi šerijat.
„Ukoliko bi se na svijetu uspostavila zemlja koja bi usvojila šerijat mi ne bismo bili protiv nje, isto kao što nismo protiv demokratskog društva. Ljudi imaju pravo izabrati – ukoliko žele šerijat imaju pravo na njega, kao i na demokratiju. Ukoliko se desi da naša vjera bude napadnuta, naša je dužnost da branimo našu vjeru. Amerikanci se bore za svoju demokratiju. Libanonci, Palestinci, Iračani, generalno muslimani, na svijetu se ubijaju zato jer Amerikanci žele demokratiju. Ukoliko bismo bili u situaciji da se borimo za šerijat, borili bi smo se za njega. Dio naše religije je da branimo svoju vjeru“,
odgovara na pitanje da li bi sada nakon što je dvije godine proveo zatvoren u kavezu, otišao u džihad. Na pitanje da li je danas u Evropi biti dobro biti musliman, uglas i kroz smijeh odgovaraju kako je musliman dobro biti bilo gdje. No, kako nije sigurno. To dokazuju nedavnim britanskim primjerom u kojem je nakon pretrage kuće jednog od osumnjičenih za terorizam, u kojoje je učestvovalo 250 policajaca i u kojoj nije nađeno ništa, na vlasnika ipak pucano i on je ranjen u rame. Reći će i to kako još uvjek ne strahuju za živote svojih porodica ili svoje živote, s obzirom da ne rade ništa što bi ih moglo dovesti u opasnost. Sva trojica su oženjeni, a Asif, čijim je vjenčanjem i počela cjela avantura ima četveromjesečnu kćerku. O porodicama govore malo, susret nakon oslobađanja nazivaju najsretnijim danom u životu, koji je za sada posvećen putovanju sa filmom i pokušajima da se priča o Guantanamu privede kraju. Što nikako nije i konačni kraj.
„Nije u pitanju samo Guantanamo. Postoji mnogo toga što mi ne znamo. Mjesta po cijelom svijetu u koja sada odvode muslimane. Preko godinu dana nije bilo ljudi koji su dovedeni u Guantanamo, a hapšenja još uvjek traju i čovjek se mora zapitati gdje se svi ti ljudi odvode. Jednom kada ste u Guantanamu ljudi znaju za vas i postakete statistika. Sada se muslimani odvode na mjesta za koja niko ne zna. Naš je cilj skrenuti pažnju na to šta se muslimanima dešava danas samo zato jer su muslimani“,
završava Shafiq.
Film Put za Guantanamo u SAD-u je premijerno prikazan šest sedmica prije Sarajeva. Na premijeri su, međutim, bili samo reditelji. Iako su putovali sa filmom Asif, Ruhel i Shafiq nisu otputovali u Ameriku. Zato jer nisu mogli. Prije puštanja iz Guantanama jasno im je objašnjeno da, ukoliko se i u jednom trenutku nađu na američkom tlu, mogu biti vraćeni u Guantanamo ili će im, kako im je rečeno, bit urađeno nešto i gore.
Triptonska trojka sa Nađom Dizdarević
Posebno dirljiv je bio susret sa Nađom Dizdarević, suprugom Boudellaa Hadža, bosanskog državljanina koji je gotovo prije pet godina odveden u Guantanamo. Asif, Ruhel i Shafiq su za vrijeme zatočeništva u Guantanamo Bayu susreli sve bosanske zatvorenike, tako da je Nađa za vrijeme našeg razgovora došla sresti se sa ljudima koji su dijelili istu sudbinu kao i njen suprug.
“Nisam spavala cijelu noć. Jako sam uzbuđena i potresena. Pogotovo sada, kada već osam mjeseci nemam nikakvih vijesti, s obzirom da se sva pisma vraćaju. Advokati koji su bili prije nekoliko sedmica rekli su mi samo da je živ, no s obzirom na cenzuru ne mogu mi ništa više reći, a i kada prođe cenzrua reći će mi samo ono šta smiju”,
kaže Nađa, koja je željela pogledati film, no nije uspjela kupiti karte.
“Sa jedne strane teško mi je gledati sve to. Sa druge strane, kada vidim njih, žive i slobodne, koji pričaju o tome šta im se dešavalo, imam nadu da će i oni koji su odvedeni iz Bosne jednom tako pričati. To što su oni preživjeli omogućava meni da se nadam da će preživjeti i moj muž. U isto vrijeme njihovo oslobađanje je pokazatelj da uz podršku Vlade, uz njihovo zauzimanje, uz njihov trud i želju, mogu biti oslobođeni i naši muževi. Sada je samo pitanje da li se to želi“,
rekla je Dizdarević.
O susretu sa alžirskom grupom
Bosanska Alžirska grupa u Guantanamo Bay stigla je samo nekoliko dana nakon dolaska trojke iz Triptona. Slučaj je htio da Rhuhel bude u kavezu do Sabera Lahmara, koji je bio i njegov prvi susjed u Guantanamu.
„Sve o čemu je on govorio bila je njegova porodica i šta će se desiti njima i njemu. Bili smo zajedno nekoliko mjeseci tokom kojih nije prestao ponavljati kako mu nije jasno zbog čega je tu, kako ga je oslobodio bosanski sud, kako je ilegalno izručen... Još uvjek mi je potpuno neshvatljivo da su ljudi koje je bosanski sud proglasio nevinim zatvoreni. Kakvo pravo ima Amerika da odvede ljude koji su proglašeni nevinima? U januaru će biti pet godina da su u Guantanamu i još uvjek im nije dokazana nikakva krivica. Radi se o ilegalnom zadržavanju u uslovima koji naprosto nisu za čovjeka. U tim uslovima se ne može živjeti. Cijeli život je sveden na čekanje. Ne znaš šta ti se dešava, šta će ti se desiti. To su uslovi u kojima čovjek počinje ludjeti“
priča Rhuhel.
Američki film o Guantanamu
“Najgore je to što su nam to radili Amerikanci. Odrasli smo u Britaniji i sve što smo ikada gledali bilo je iz SAD-a. Mi smo željeli biti Amerikanci. Gledaš film poput Ramba i u njemu su Rusi zloće, Amerikanci su dobrice. I onda si odjednom u situaciji da su Amerikanci ti koji su zli. Na Ameriku se u britanskom društvu gleda kao na zemlju demokratije i pravde. To nas uče svojim filmovima, serijama... Zato smo mislili da će nam pod američkim starateljstvom biti dobro. Kako će se prema nama ponašati humano. No, čim su nas preuzeli vezani smo kao životinje, prebijeni smo kundacima i znam da sam u tom trenutku pomislio – šta se kojeg vraga ovdje dešava. Bilo mi je bolje u Afganistanskom zatvoru“,
priča Asif.
„Sasvim je sigurno da će i o Guantanamu napraviti neki film iz američke perspektive. U njemu ćemo mi vjerovatno biti prikazani kao glavni negativci protiv kojih se bore hrabri i pravedni američki vojnici. Oni će biti heroji Guantanama. To će se sigurno dogoditi. I taj će film vjerovatno mnogo bolje biti prihvaćen u nekim zemljama nego Put u Guantanamo. To je trenutna situacija u svijetu u kojem je islam prijetnja, a Amerika zemlja koja se bori protiv te prijetnje. Tu se ne može uraditi mnogo,“
kaže Rhuhel.
Reakcija u Bosni
„Znali smo da je ovdje bio rat, no ništa više. Nismo znali šta možemo očekivati. Mislili smo da će grad biti mnogo porušeniji, no impresionirani smo onim što smo vidjeli. Nakon projekcije filma, ovacije i reakcije gotovo 4.000 ljudi bile su nevjerovatne. To su reakcije koje nismo nikada doživjeli. Znali smo kako ovdje žive muslimani, no nismo znali kako će nas prihvatiti. Bili smo na premijeri filma u Turskoj, ali film tamo nije dobro prihvaćen iz nekog razloga kojeg ne možemo da shvatimo. Zato smo očekivali sličnu reakciju od muslimana ovdje. No, reakcije su bile nevjerovatne. Mislim da je to zato jer su Bosanci preživjeli rat, znaju kako je strahovati za svoj život, biti u potpuno pomjerenoj situaciji. Mislim da su zato mogli da se povežu sa nama,“
kaže Shafiq.
Osmogodišnji Guantanamo zatvorenici
„Upoznao sam dječake od osam do 16 godina u Guantanamu, koji su optuženi za terorizam. Prema svima njima ponaša se jednako. Nema veze koliko godina imate u Guantanamu – jednaka su mučenja prebijanja, ispitivanja... Kamp Iguana bio je dječiji kamp. Kada stignete u Guantanamo svi prolaze isti postupak – svemu prethodi mjesec dana totalne izolacije. Djeca od osam godina su prošla isto – mjesec dana su bila zatvoreba u samicama. Meni je tada bilo 23 godine i to nisam mogao podnijeti. Ne misliš ni o čemu samo ludiš. Šta zna dijete od osam godina – zna za mamu, tatu, školu, knjige... To su djeca koja su svaki dan plakala za svojim mamama. Šest mjeseci su tu djecu Amerikanci smatrali teroristima. Znao sam čovjeka od 105 godina koji je bio zatvoren i mučen. On nije bio u stanju da se popne na drvenu klupu na kojoj smo spavali. Vršio je nuždu po sebi. I niko mu nije pomogao, niti mu je iko od nas mogao pomoći”
, sjeća se Shafiq.
Svijet u službi Amerike
“U Guantanamu je još uvjek 450 ljudi. Vlade zemalja čiji su građani tamo zatvoreni bez ikakvog razloga, uključujući tu i BiH, moraju ustati reći kako žele njihovo oslobađanje. U tom slučaju bi ti ljudi, svi oni, morali biti pušteni, no, kako niko ne radi ništa, Amerika može raditi šta god želi. Amerikanci ulažu novac u sve te zemlje i zato im je dozvoljeno da rade šta god žele, jer su svi u strahu da ne presuši američka pomoć,“
kaže Shafiq.
Samo nekoliko dana poslije prvog najvećeg vanrednog stanja nakon julskog napada na londonsku podzemnu željeznicu, kada su britanske tajne službe objavile kako su spriječile teroriste da dignu u vazduh avione na putu do SAD-, što je izazvalo avionski kolaps u cijeloj Evropi i SAD-u, u situaciji pooštrenih pregleda i plastičnih kesa sa neophodnim stvarima u svim zračnim lukama, na Heathrow su stigla trojica putnika, očigledno arapskog porijekla sa još očiglednijim bradama, koje su alarmirale antiterorističku policiju ovog najvećeg londonskog aerodroma. Putnici su automatski izvedeni iz grupe te odvedeni na ispitivanje. Prvo postavljeno pitanje je bilo gdje putuju. Odgovor da putuju za Sarajevo nije nimalo olakšao njihovu situaciju. Naprotiv, britanskim policajcima su postali dodatno sumnjivi. Nakon gotovo sat vremena ispitivanja tokom kojih su trojica britanskih građana, sa britanskim pasošima, objašnjavali kako idu na filmski festival na kojem će biti prikazan njihov film „Put za Guantanamo“ , kojeg je režirao britanski reditelj Michael Winterbottom, konačno im je dozvoljeno da se ukrcaju na avion i dolete na 12. Sarajevo Film Festival.
Srećom ili nesrećom – u zavisnosti kako se na to gleda, niko od tzv. Triptonske trojke nije se pretjerano uzbudio, niti iznenadio tretmanom u londonskoj zračnoj luci. Prosto su navikli. Za Rhuhela Ahmeda, Asifa Iqbala i Shafiqa Rasuljenera ovo je opstala uobičajena aerodromska procedura, koja ih natjera da krenu malo ranije. Nakon što je „Put za Guantanamo“ osvojio Srebrenog medvjeda na Berlinskom festivalu, dvojica od njih su, zajedno sa dvojicom glumaca koji su ih igrali u filmu, po povratku sa Berlinalea satima ispitivani na londonskom aerodromu Luton, kojom prilikom je glumac Rizwan Ahmed, čak pitan i to da li je glumac postao kako bi mogao igrati u islamskim filmovima. Slična situacija dogodila se na gotovo svakom povratku u zemlju u kojoj su odrasli. Osim toga, ispitivanja i neugodnosti na aerodromu nisu ništa su u poređenju sa onim šta su ova trojica prijatelja prošla u najzloglasnijem zatvoru današnjice – američkoj vojnoj bazi Guantanamo Bayu u kojem su bez ikakve dokazane krivice držani dvije godine
Put za Guantanamo
Priča o tome kako su Shafiq, Rhuhel i Asif završili u Guantanamo Bayu različito je nazivana u evropskim i američkim medijima – od potresne do nevjerovatne i neistinite, no najbitnije je da je situacija u kojoj četvorica prijatelja otputuju prvo za Pakistan, kako bi prisustvovali na vjenčanju jednom od njih, a završe zaglavljeni u Afganistanu, izgube jednog od prijatelja, dopadnu prvo snagama Sjeverne alijanse a zatim američke vojske, za britanskog reditelja Michaela Winterbottoma bila „veća od života“. Tri britanska građanina oslobođeni su iz američkog zatvora prije dvije godine, kad su svoju priču ispričali novinaru Davidu Roseu. Ona je zapala za oko Michaelu Winterbottomu, kojeg domaća publika zna najbolje po filmu Dobro došli u Sarajevo i Matu Whitecrossu, koji su nakon razgovora sa advokatima došli do tzv. Triptonske trojke, tako nazvane po gradu u Engleskoj iz kojeg dolaze, i napravili na stotine sati intervjua kako bi dobili njihovu verziju priče.
Upravo ova poludokumentarna-poluigrana forma, bez ikakvih uljepšavanja, glavna je karakteristika filma Put za Guantanamo u kojem glumci, koji su portretirali glavne likove koji se pojavljuju u dokumentarnom dijelu, nisu bili u stanju proći kroz snimanje mučenja, tako da su na kraju ogromne i teške lisice za noge morale biti obložene spužvom, a scene mučenja drastično skraćene.
„Da smo ikada znali da će nam se takva stvar dogoditi, nikada ne bismo napustili kuću“.
Kaže Shafiq o onome što je Winterbottom opisao kao „putovanje iz noćne more“. Koje je počelo nakon hutbe u jednoj pakistanskoj džamiji, poslije koje su četvorica Britanaca odlučili posjetiti Afganistan. Međutim, kada su u njega ušli nije bilo načina da odatle izađu. Prva prilika koja se ukazala da pređu granicu bila je na dan prvog američkog bombardovanja, kada su izgubili prijatelja o kome se ni danas ništa ne zna. Preživjevši bombardovanje uhapšeni su od strane vojnika Sjeverne alijanse, koji ih zatvaraju u kontejnere, a zatim otvaraju rafalnu vatru po njima. Čudom, sva trojica ostaju živi i bivaju odvedeni u zatvor u blizini Mazari Šerifa, gdje ih preuzimaju američke trupe.
„Odveli su nas u Kandahar i rekli kako će od tada naša situacjia biti mnogo bolja. U Kandaharu smo ostali oko dvije i pol sedmice, nakon čega smo odvedeni za Guantanamo. Prve dvije sedmice uopće nismo znali gdje se nalazimo. Odvedeni smo sa povezima na očima, vrećama na glavama, svezanih nogu i ruku, čak su nam i uči bile pokrivene, tako da nismo mogli vidjeti ili čuti bilo šta. Nismo uopće znali gdje nas vode. Nakon nekoliko sedmica u Guantanamu došao je Crveni krst i oni su nam rekli da smo na Kubi“,
priča Asif, koji prosječni dan u Guantanamu opisuje kao konstantni strah.
Brijanje brade – izlaznica iz Guantanama
„Bojiš se da će te zbog bilo kojeg razloga i taj dan tući petorica američkih vojnika. To je normalni Guantanamo dan. Sjediš u kavezu i zuriš u jednu tačku, jer ne postoji ništa drugo. Nema knjiga, ničega. Imaš susjede, no ukoliko se ne poznajemo nema mnogo toga o čemu možemo razgovarati. Šta da kažeš osobi koja je u istoj situaciji kao i ti? Posebno ako još ne govorite istim jezikom, što se često dešavalo. Kada se upoznaješ sa nekim u normalnim okolnostima pričaš o tome kakav je tvoj život, koga znaš, gdje izlaziš, šta radiš... Kada se upoznaješ u Guantanamu nemaš ništa o čemu želiš pričati, jer nemaš ništa. Jedeš, spavaš i ideš u WC. Svi rade isto. Ujutro se probudiš, vidiš njegovo lice, on tvoje i to je to. Po cijeli dan buljiš u zid i pokušavaš da nekako ubrzaš vrijeme”,
kaže Rhuhel, koji je jedno vrijeme proveo u kavezu do bosanskog Guantanamo zatvorenika Sabera Lahmara.
Iako su predstavnicima Crvenog krsta bili omogućeni dolasci u Guantanamo, oni nisu mogli uraditi ništa da poboljšaju uslove u kojima su živjeli zatvorenici.
“Nisu mogli uraditi bilo šta zato jer Amerikanci sve kontrolišu. Mi nismo smjeli reći ništa što Amerikancima nije odgovaralo jer u tom slučaju ne bi više govorili s nama. No, ni njima nije bilo dozvoljeno da nama daju bilo kakve informacije, tako da nismo znali šta se dešava u vanjskom svijetu“
, kaže Asif, koji će zauvijek pamtiti prizor pretučenog Guantanamo zatvorenika koji je nakon cijelog dana mučenja vraćen u kavez.
„Najgora stvar je konstantni strah. Ne znaš šta će se dogoditi tebi, članovima tvoje porodice. Ne znaš da li će te danas odvesti na mučenje, ispitivanje, da li će te prebiti, odvesti u izolaciju... Uvijek ću pamtiti jednog od momaka koji je bio tako isprebijan da smo svi mislili da je mrtav. Kada smo rekli predstavnicima Crvenog krsta u kakvom je stanju vraćen sa ispitivanja, rekli su nam kako je napao čuvare. I to su nam govorili dok je on još uvjek ležao na podu u besvjesnom stanju”,
priča.
Ono što Crveni krst jeste postigao, i što je, kako kažu, potpuno promjenilo njihove živote, bilo je da su im američki vojnici morali dozvoliti mogućnost prakticiranja islama.
“Prije Guantanama mi jesmo bili muslimani, no nismo prakticirali vjeru. U Guantanamu je jedini način da preživimo bio taj da se okrenemo islamu. Jedna od osnovnih stvari o kojoj nas uči islam je sabur – strpljenje. To nam je bilo potrebno kako bi smo preživjeli. Sa ljudima koji su znali više od nas o islamu provodili smo mnogo vremena i to je bilo ono što nam je pomoglo da opstanemo. To je ironično. Postigli su upravo suprotnu stvar od one koju su mislili da rade. Za mene je to pozitivna promjena“,
kaže Shafiq. No, ovo je korišteno i kao metod ucjene od strane američkih vojnika.
„Tokom boravka u Guantanamu bradu su imali i oni koji je ranije nisu imali. Nebrojeno mnogo puta nam je rečeno kako, ukoliko obrijemo bradu i prestanemo da se molimo, možemo ići kući. Stalno sam razmišljao o tome kakve veze brada ima i sa čim? Imaš bradu ili nemaš, moliš se ili se ne moliš – kakve to veze ima u bilo kojoj zemlji? Zato je očito da je problem koji oni imaju problem sa religijom“,
kategorično tvrdi Asif.
Prvo muslimani pa onda britanci
Svijet u kojem živimo danas sva trojica nazivaju svijetom nepovjerenja i mržnje prema muslimanima. Američkog predsjednika Georga Busha nazvat će Hitlerom modernog doba.
„S tim se možda mnogi neće složiti, rekavši kako je on izabrani predsjednik svoje zemlje. No, to je bio i Hitler. Niko ne preispituje to što Bush radi. On je predsjednik SAD-a i svaki njegov postupak samim tim mora biti ispravan. No, to je potpuno pogrešno. Kada je napao Irak rekao je svijetu kako su u Sadamovim zatvorima mučili ljude. Onda su njegovi ljudi preuzeli zatvore i vidjeli smo objavljene slike njihovih postupanja sa zatvorenicima. Zar to nije mnogo gore? George Bush kaže kako on brani slobodu, demokratiju. Te se riječi toliko ponavljaju da su ljudi zaboravili šta je demokratija i šta je sloboda. Mi imamo američku definiciju toga šta je sloboda i šta je demokratija i u ime te definicije se muče i ubijaju ljudi. Kako to može biti sloboda? Pogledajte šta se dešava u Libanonu. Cijeli svijet viče kako nije ispravno to što Izrael radi u Libanonu. Šta kaže Bush? Kakvo oni imaju pravo da se brane? I neće se dogoditi ništa, zato jer Bush i Blair vole Jevreje. Čini se kako je to što određuje kako će se ponašati prema tebi u današnjem svijetu to da li si ili nisi musliman. Ukoliko si Muhammed odmah si sumnjiv. Oni mogu definirati demokratiju, no to nije demokratija za muslimane. Pa i Bosna je to dokazala. Amerika nije zaustavila masakre nad muslimanima u Bosni. Ista stvar će se desiti sa Libanonom. Rat će tamo završiti tek kada Amerika bude ispunila svoje strateške ciljeve”,
pričaju nadovezujući se jedan na drugoga, odlučni u tome kako su oni danas prvo muslimani, pa tek onda Britanci.
“Mi smo odvedeni u Guantanamo 15. januara 2002. Dva dana poslije ispitivani smo od strane obavještajaca MI5. Mene su ispitivali dva sata i bio sam ubjeđen kako će mi, s obzirom da su imenovani od strane moje Vlade, pomoći. No, čovjek koji me je ispitivao rekao je kako lažem. Prije nego je otišao, rekao mi je kako nikada više neću vidjeti britansko tlo. Kada čuješ da si terorista od Amerikanaca, zato jer nisi Amerikanac, to te ne dodirne na isti način koji se desi kada ti to kaže neko iz tvoje zemlje. Neko ko ti kaže kako nikada više nećeš vidjeti svoju porodicu. Tada sam počeo ludjeti,”
kaže Shafiq koji na poređenje situacije sa muslimanima u Evropi koji se prvo smatraju Britancima, Francuzima, Nijemcima... pa tek onda muslimanima, sa istom situacijom u kojoj su bili Jevreji prije Drugog svjetskog rata koji su sebe smatrali prvo Nijemcima pa tek onda Jevrejima, što je mnoge i odvelo u smrt, kaže kako razlike nema.
“Prije nego se ovo desilo smatrao sam sebe prvo Britancem, a tek onda muslimanom. Sada to nije tako. Sada za sebe i ne kažem kako sam Britanac. Ja sam musliman. Tačka. Znam da to nije nešto zbog čega su ljudi sretni, no to je tako. Sve što mi se dogodilo dogodilo se samo zato jer sam musliman”,
odlučan je Shafiq, koji kao i ostatak Triptonske grupe osjeća promjene u životima muslimana Velike Britanije.
Osuda ubijanja civila
“Mislim da su se stvari jako promjenile. Ljudi su zlostavljani samo zato jer su muslimani, posebno žene koje nose burke i muškarci koji imaju duže brade i tamnu kožu. Policija ima pravo zaustaviti i pretresti osobu, no svi koji se pretresaju su muslimani. To izaziva veliku mržnju između muslimana i onih koji to nisu. Mislim da će stvari biti još gore i da će eskalirati u otvorene sukobe. Mi ne znamo šta će se desti u budućnosti niti kakva je budućnost pred nama”,
kaže Asif, koji situaciju u Britaniji kada su muslimani u pitanju generalno smatra napetom. Nakon julskih napada, muslimanska zajednica je osudila terorizam, no to nije spriječilo napade na džamije i mesdžide, koji su nakon nedavnih hapšenja muslimana optuženih za pripremanje terorističkih akcija u avionima sve učestaliji. Jaz između muslimana i nemuslimana u Velikoj Britaniji je sve veći, tvrde sva trojica, smatrajući kako će, ukoliko stvari ne krenu nabolje, za nekoliko godina biti nepremostiv.
„Problem je u generaliziranju. Nemoguće je reći kako su svi muslimani teroristi jer se time za terorizam krivima proglašava više od milijardu ljudi. Sasvim je drugačije u slučaju kršćana. Hitler je bio kršćanin. Niko ne kaže kako je zbog nejgovih postupaka prema Jevrejima kriva cijela kršćanska populacija na svijetu. Ukoliko ste musliman, krivi ste. Tako je to postavljeno u zvaničnom odnosu zemalja na svijetu i u medijima“,
kaže Rhuhel, dodajući kako čak i reakcije na film u Velikoj Britaniji, koji je prvo prikazan na izuzetno gledanom Channel4 kanalu a zatim paralelno pušten u kino, DVD i internet distribuciju, nisu bile onakve kakve su očekivali. Kratko će prokomentarisati kako je priča Puta za Guantanamo imala puno veći uticaj van britanskih granica.
Najveći razlog sva trojica nalaze u terorističkim napadima, za vrijeme kojih su bili na snimanju u Pakistanu. Naravno, po dolasku u Britaniju su privedeni i ispitivani, a dio medija je čak njih krivio za terorističke napade na podzemnu željeznicu i autobus u Londonu. Sva trojica će osuditi terorizam, koji za žrtve ima civile.
„Time postajemo isti kao i oni. Nakon toga situacija u kojoj žive muslimani u Britaniji postala je značajno gora”,
kaže Rhuhel, no smatra i to kako su vlade zemalja u kojima se događaju napadi sukrivci.
“Oni ne pružaju nikakvu pomoć muslimanima, oni su ti koji podržavaju ubijanje muslimana u svijetu i gnjev je prisutan, no ne podržavamo ubijanje civila”,
kaže.
Ne postoje radikalni islamisti
Ni jedan od njih ne smatra kako je islam teroristička religija, niti da postoje radikalni islamisti.
„Ljudi koji nas nazivaju radikalima imaju problem. Islam je uvjek bi isti od dana objave do danas. Amerikanci imaju problem sa nama. Oni ne mogu prihvatiti ono što jasno piše u Kur’anu – kršćani i jevreji nikada neće biti naši prijatelj i ne žele svi muslimani živjeti u demokratiji. Neki žele živjeti u šerijatu. No, Amerikanci žele da nam nametnu svoje viđenje slobode. Mi ne želimo njihovu slobodu. Njihova sloboda nije naša i naša nije njihova. Sve dok se ne shvati kako na svijetu žive različiti ljudi, različitih shvatanja, različitog viđenja slobode, neće biti mira na svijetu“,
kaže Asif, dodajući kako nema ništa protiv demokratskih država, no branio bi šerijat.
„Ukoliko bi se na svijetu uspostavila zemlja koja bi usvojila šerijat mi ne bismo bili protiv nje, isto kao što nismo protiv demokratskog društva. Ljudi imaju pravo izabrati – ukoliko žele šerijat imaju pravo na njega, kao i na demokratiju. Ukoliko se desi da naša vjera bude napadnuta, naša je dužnost da branimo našu vjeru. Amerikanci se bore za svoju demokratiju. Libanonci, Palestinci, Iračani, generalno muslimani, na svijetu se ubijaju zato jer Amerikanci žele demokratiju. Ukoliko bismo bili u situaciji da se borimo za šerijat, borili bi smo se za njega. Dio naše religije je da branimo svoju vjeru“,
odgovara na pitanje da li bi sada nakon što je dvije godine proveo zatvoren u kavezu, otišao u džihad. Na pitanje da li je danas u Evropi biti dobro biti musliman, uglas i kroz smijeh odgovaraju kako je musliman dobro biti bilo gdje. No, kako nije sigurno. To dokazuju nedavnim britanskim primjerom u kojem je nakon pretrage kuće jednog od osumnjičenih za terorizam, u kojoje je učestvovalo 250 policajaca i u kojoj nije nađeno ništa, na vlasnika ipak pucano i on je ranjen u rame. Reći će i to kako još uvjek ne strahuju za živote svojih porodica ili svoje živote, s obzirom da ne rade ništa što bi ih moglo dovesti u opasnost. Sva trojica su oženjeni, a Asif, čijim je vjenčanjem i počela cjela avantura ima četveromjesečnu kćerku. O porodicama govore malo, susret nakon oslobađanja nazivaju najsretnijim danom u životu, koji je za sada posvećen putovanju sa filmom i pokušajima da se priča o Guantanamu privede kraju. Što nikako nije i konačni kraj.
„Nije u pitanju samo Guantanamo. Postoji mnogo toga što mi ne znamo. Mjesta po cijelom svijetu u koja sada odvode muslimane. Preko godinu dana nije bilo ljudi koji su dovedeni u Guantanamo, a hapšenja još uvjek traju i čovjek se mora zapitati gdje se svi ti ljudi odvode. Jednom kada ste u Guantanamu ljudi znaju za vas i postakete statistika. Sada se muslimani odvode na mjesta za koja niko ne zna. Naš je cilj skrenuti pažnju na to šta se muslimanima dešava danas samo zato jer su muslimani“,
završava Shafiq.
Film Put za Guantanamo u SAD-u je premijerno prikazan šest sedmica prije Sarajeva. Na premijeri su, međutim, bili samo reditelji. Iako su putovali sa filmom Asif, Ruhel i Shafiq nisu otputovali u Ameriku. Zato jer nisu mogli. Prije puštanja iz Guantanama jasno im je objašnjeno da, ukoliko se i u jednom trenutku nađu na američkom tlu, mogu biti vraćeni u Guantanamo ili će im, kako im je rečeno, bit urađeno nešto i gore.
Triptonska trojka sa Nađom Dizdarević
Posebno dirljiv je bio susret sa Nađom Dizdarević, suprugom Boudellaa Hadža, bosanskog državljanina koji je gotovo prije pet godina odveden u Guantanamo. Asif, Ruhel i Shafiq su za vrijeme zatočeništva u Guantanamo Bayu susreli sve bosanske zatvorenike, tako da je Nađa za vrijeme našeg razgovora došla sresti se sa ljudima koji su dijelili istu sudbinu kao i njen suprug.
“Nisam spavala cijelu noć. Jako sam uzbuđena i potresena. Pogotovo sada, kada već osam mjeseci nemam nikakvih vijesti, s obzirom da se sva pisma vraćaju. Advokati koji su bili prije nekoliko sedmica rekli su mi samo da je živ, no s obzirom na cenzuru ne mogu mi ništa više reći, a i kada prođe cenzrua reći će mi samo ono šta smiju”,
kaže Nađa, koja je željela pogledati film, no nije uspjela kupiti karte.
“Sa jedne strane teško mi je gledati sve to. Sa druge strane, kada vidim njih, žive i slobodne, koji pričaju o tome šta im se dešavalo, imam nadu da će i oni koji su odvedeni iz Bosne jednom tako pričati. To što su oni preživjeli omogućava meni da se nadam da će preživjeti i moj muž. U isto vrijeme njihovo oslobađanje je pokazatelj da uz podršku Vlade, uz njihovo zauzimanje, uz njihov trud i želju, mogu biti oslobođeni i naši muževi. Sada je samo pitanje da li se to želi“,
rekla je Dizdarević.
O susretu sa alžirskom grupom
Bosanska Alžirska grupa u Guantanamo Bay stigla je samo nekoliko dana nakon dolaska trojke iz Triptona. Slučaj je htio da Rhuhel bude u kavezu do Sabera Lahmara, koji je bio i njegov prvi susjed u Guantanamu.
„Sve o čemu je on govorio bila je njegova porodica i šta će se desiti njima i njemu. Bili smo zajedno nekoliko mjeseci tokom kojih nije prestao ponavljati kako mu nije jasno zbog čega je tu, kako ga je oslobodio bosanski sud, kako je ilegalno izručen... Još uvjek mi je potpuno neshvatljivo da su ljudi koje je bosanski sud proglasio nevinim zatvoreni. Kakvo pravo ima Amerika da odvede ljude koji su proglašeni nevinima? U januaru će biti pet godina da su u Guantanamu i još uvjek im nije dokazana nikakva krivica. Radi se o ilegalnom zadržavanju u uslovima koji naprosto nisu za čovjeka. U tim uslovima se ne može živjeti. Cijeli život je sveden na čekanje. Ne znaš šta ti se dešava, šta će ti se desiti. To su uslovi u kojima čovjek počinje ludjeti“
priča Rhuhel.
Američki film o Guantanamu
“Najgore je to što su nam to radili Amerikanci. Odrasli smo u Britaniji i sve što smo ikada gledali bilo je iz SAD-a. Mi smo željeli biti Amerikanci. Gledaš film poput Ramba i u njemu su Rusi zloće, Amerikanci su dobrice. I onda si odjednom u situaciji da su Amerikanci ti koji su zli. Na Ameriku se u britanskom društvu gleda kao na zemlju demokratije i pravde. To nas uče svojim filmovima, serijama... Zato smo mislili da će nam pod američkim starateljstvom biti dobro. Kako će se prema nama ponašati humano. No, čim su nas preuzeli vezani smo kao životinje, prebijeni smo kundacima i znam da sam u tom trenutku pomislio – šta se kojeg vraga ovdje dešava. Bilo mi je bolje u Afganistanskom zatvoru“,
priča Asif.
„Sasvim je sigurno da će i o Guantanamu napraviti neki film iz američke perspektive. U njemu ćemo mi vjerovatno biti prikazani kao glavni negativci protiv kojih se bore hrabri i pravedni američki vojnici. Oni će biti heroji Guantanama. To će se sigurno dogoditi. I taj će film vjerovatno mnogo bolje biti prihvaćen u nekim zemljama nego Put u Guantanamo. To je trenutna situacija u svijetu u kojem je islam prijetnja, a Amerika zemlja koja se bori protiv te prijetnje. Tu se ne može uraditi mnogo,“
kaže Rhuhel.
Reakcija u Bosni
„Znali smo da je ovdje bio rat, no ništa više. Nismo znali šta možemo očekivati. Mislili smo da će grad biti mnogo porušeniji, no impresionirani smo onim što smo vidjeli. Nakon projekcije filma, ovacije i reakcije gotovo 4.000 ljudi bile su nevjerovatne. To su reakcije koje nismo nikada doživjeli. Znali smo kako ovdje žive muslimani, no nismo znali kako će nas prihvatiti. Bili smo na premijeri filma u Turskoj, ali film tamo nije dobro prihvaćen iz nekog razloga kojeg ne možemo da shvatimo. Zato smo očekivali sličnu reakciju od muslimana ovdje. No, reakcije su bile nevjerovatne. Mislim da je to zato jer su Bosanci preživjeli rat, znaju kako je strahovati za svoj život, biti u potpuno pomjerenoj situaciji. Mislim da su zato mogli da se povežu sa nama,“
kaže Shafiq.
Osmogodišnji Guantanamo zatvorenici
„Upoznao sam dječake od osam do 16 godina u Guantanamu, koji su optuženi za terorizam. Prema svima njima ponaša se jednako. Nema veze koliko godina imate u Guantanamu – jednaka su mučenja prebijanja, ispitivanja... Kamp Iguana bio je dječiji kamp. Kada stignete u Guantanamo svi prolaze isti postupak – svemu prethodi mjesec dana totalne izolacije. Djeca od osam godina su prošla isto – mjesec dana su bila zatvoreba u samicama. Meni je tada bilo 23 godine i to nisam mogao podnijeti. Ne misliš ni o čemu samo ludiš. Šta zna dijete od osam godina – zna za mamu, tatu, školu, knjige... To su djeca koja su svaki dan plakala za svojim mamama. Šest mjeseci su tu djecu Amerikanci smatrali teroristima. Znao sam čovjeka od 105 godina koji je bio zatvoren i mučen. On nije bio u stanju da se popne na drvenu klupu na kojoj smo spavali. Vršio je nuždu po sebi. I niko mu nije pomogao, niti mu je iko od nas mogao pomoći”
, sjeća se Shafiq.
Svijet u službi Amerike
“U Guantanamu je još uvjek 450 ljudi. Vlade zemalja čiji su građani tamo zatvoreni bez ikakvog razloga, uključujući tu i BiH, moraju ustati reći kako žele njihovo oslobađanje. U tom slučaju bi ti ljudi, svi oni, morali biti pušteni, no, kako niko ne radi ništa, Amerika može raditi šta god želi. Amerikanci ulažu novac u sve te zemlje i zato im je dozvoljeno da rade šta god žele, jer su svi u strahu da ne presuši američka pomoć,“
kaže Shafiq.
- Latina
- Posts: 5492
- Joined: 19/08/2006 01:47
- Location: I'd ratha' be hated 4 who I am, than loved 4 who I'm not.
#72
Aha. U tome je poenta. Dok se to ne promijeni, ostalo je prazna prica.Amerikanci ulažu novac u sve te zemlje i zato im je dozvoljeno da rade šta god žele, jer su svi u strahu da ne presuši američka pomoć,“
( il' sto bi rek'o Sahbaz
- repeater
- Posts: 1634
- Joined: 04/07/2005 04:59
- Location: Yoknapatawpha County
- Contact:
#73
nista sto se nije moglo sazeti u jednom novinskom clanku. sudbina ovih momaka je toliko povrsno prepricana. ja sam se na pola filma poceo dosadjivati. glede tehnike, ovakav tip montaze i fotografije je podoban za filmove kao sto su 9 songs ili 24 hr. party people, no ovdje su neki od kljucnih detalja izgubljeni u gomili informacija.

