Fakat zvuci nevjerovatno ako se taj pacijent ponasa prema tom maksumu ovako kako je opisano, pa kakav je to kamen od srca, Bog ga ubio. I sto neko rece gdje su ti bile oci kad ga nadje i izabra (izvini i od mene

). A valjda je to ta razlika izmedju muskaraca i zena, racionalnog i emocionalnog razmisljanja(hajmo zene sad u napad

). Hajde svi mi muskarci volimo da smo macho i nediraj u muski ponos pa da je pri mrtvoj glavi

, ali biti totalno hladan i nezaiteresovan za tako malo dijete pa jos svoje je van svake pameti, pa Bog ga nahajrio kako moze. Kad ga vidis onako malo, sitno, nemocno skroz, potpuno ovisno o tebi pa da si kamen istopio bi se. Hebote ja kad sam dijete dobio, pa dosla ona patronazna sestra da ga "servisira" presvuce, pregleda i tako to, i sad ona to radi zaista spretno i brzo i sasvim normalno i logicno da dijete place, al meni se nesto stislo gledajuci ga kako place, ko da mi neko otkida dijelove tijela, te pobjegoh u wc i razvalih plakat i ja

, nisam mogao tu u sobi, bilo me stid. Helem dere se dijete u sobi a derem se i ja u hali

. Cirkus je to, sad mi se smijesno kad se sjetim toga, ali te emocije valjda tako nadodju.
Neosporno je da se zivot mijenja i u braku a i rodjenjem djeteta, sasvim normalno je da je sav (pogotovo majcin) fokus na djetetu, ali ova situacija je bas nesto radikalno. Razgovor i dogovor samo ako moze, i neka je sa srecom! I prvo misli dijete pa vama sta Bog da (neshvati previse grubo

)