Riznice islamske mudrosti

[\/\/\/]

Riznice islamske mudrosti

Izgradnja i rušenje srca

Ljudsko srce izgrađuje i oplemenjuje četvero: znanje, bogobojaznost, pokornost Allahu i zikr. A ruši ga i uništava četvero: neznanje, griješenje, uobraženost i nemar.

Ključevi dobra

Ispravnim vjerovanjem i potpunom bogobojaznošću Allah, s.v.t., otvara Svome robu dobra dunjaluku i Ahireta. Rekao je uzvišeni: A da su stanovnici sela i gradovi vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su radili. (Al-A'raf, 96)

Posljedice grijeha

Neke od posljedice grijeha su: uskraćivanje upute, pogrešnost mišljenja, skrivenost istine, pokvarenost srca, nezainteresiranost za zikr, upropaštavanje vremena, odbojnost kod ljudi, udaljenost od Gospodara, neprimanje dove, tvrdoće srca, nestanak berićeta u životu, poniženje i tjeskoba u prsima.

Čime Allah uzvisuje čovjeka

Šest osobina s kojima Allah uzvisiuje Svoga roba: korisno znanje, odgoj na temelju Kur'ana i Sunneta, emanet, čednost, iskrenost i poštenje.

Vrijednost učenjaka

Upitan je jedan učenjak: „Kako to da čovjek zahvaljuje više svome ućitelju nego svome roditelju?“ Učenjak je odgovorio: „Zato što su roditelji uzrok njegovog prolaznog života, a učitelj je uzrok njegovog vječnog života.“

Znakovi mrtvila srca

Od znakova mrtvila srca su: netugovanje za onim što si propustio od dobrih djela i nekajanje zbog činjenja loših djela. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: „Koga raduje učinjeno dobro djelo, a rastuži učinjeno loše djelo, on je vjernik.“

Osobine istinskog fakiha (učenjaka)

Neki čovjek je postavio pitanje Hasanu Basriju i kad mu je on odgovorio, pitalac je rekao: „Islamski pravnici imaju drukčiji stav po ovom pitanju od tebe!“ Tada mu Hasan reče: „Majka te nejmala, zar si ti uopće vidio istinskog pravnika svojim očima? Pravi fakih je onaj koji se odriče dunjaluka, a čezne za Ahiretom, pronicljiv je zbog svoje istinske vjere, ustrajan je u ibadetu Allahu, s.v.t.m u potpunosti je suzdržan od napada na čast i imetak muslimana, pouzdan je savjetnik muslimanima, ustrajan je u slijeđenju sunneta Muhammeda, s.a.v.s., ne odbacuje one koji su iznad njega, niti omalovažava one koji su ispod njega.“

Dostojanstvo islamskih učenjaka

Rekao je Sufjan ibn Ujejne: „Jednog dana je sin halife Sulejmana ibn Abdul-Malika sjeo pored poznatog učenjaka Tavusa, ali ga on nije ni primijetio, niti se okrenuo prema njemu. Nakon toga mu je rečeno: „Kako toda se nisi osvrnuo na halifinog sina?“ On je odgovorio: „Želio sam da nauči da ima ljudi koji su potpuno neovisni od onoga što vladari i njihovi sinovi posjeduju.“

Koliko je vremeba prošlo između tebe i Adema, a.s.?

Prenosi se od Mejmuna ibn Mihrana da je rekao: „Hadždžadž ibn Jusuf je poslan po Hasana Basrija želeće ga ubiti kao što je ubio mnoge druge muslimane i alime prije njega. Kada je Hasan Basri ušao kod Hadždžadža, bez imalo straha ga je upitao: “Znaš li, Hadždžadžu, koliko je ljudi živjelo između tebe i Adema, a.s.?“ „Mnogo“, odgovorio je Hadždžadž. „A gdje su oni sada, Hadždžadžu?“ „Svi su pomrli“,reče Hadždžadž, i obori glavu nakon što je shvatio poruku Hasanovih riječi, a Hasan Basri je mirno izašao.

Izvor strasti

Strasti su skupljene u petero, na što upučuju Allahove riječi: Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje, i nadmetanje imecima i brojem djece.A šest je stvari iz kojih proizilazi ovo petero, a spomenute su u ajetu: Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gmile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.

Deset riječi za jednu

Rekao je neki čovjek ahnefu ibn Kajsu: „Ako mi kažeš samo jednu rječ, ja ću tebi uzvratiti deset.“ Ahnef ibn Kajs mu je odgovorio: „Ako ti meni kažeš deseti riječi, ja tebi neći ni jednu.“

Vjesnici smrti

Prenosi se da je Jakub, a.s., rekao Meleku smrti: „Imam jednu potrebu kod tebe, pa bi mi bilo drago ako bi je ispunio!“ „A šta je to?“, upita Melek smrti. „Volio bih da mi pošalješ izaslanika prije moje smrti koji će me obavijestiti da mi se približio edžel.“ „Ne boj se, poslat ću ti sigurno dva ili tri izaslanika prije smrti“, reče mu Melek smrti. Kada mu je istekao edžel, došao mu je Melek smrti. „A zar nisi obećao da češ mi prije toga poslati dva ili tri izaslanika koji će me obavijestiti o tome?“ „jesam, i poslan sam ti ih, a to su: sijede vlasi nakon što su bile crne, slabost tijela nakon što je bilo snažno, povijenost tvoga tijela nakon što je bilo uspravno. To su, Jakube, moji izaslanici ljudima prije smrti.“


Mudrost Alije, r.a.

Rekao je Alija, r.a.: „Ko skupi šest svojstava ne treba se previše predavati traženju Dženneta, niti treba previše bježati od Džehennema: ko spozna Allaha i pokorava mu se, ko upozna istinu i slijedi je, ko upozna dunjaluk i odbaci ga, ko upozna Ahiret i žudi za njim i ko upozna laž i strahuje od nje.“

[\/\/\/]

Vrste ljudi u odnosu na prihvatanje Upute

Prenosi Ebu Musa el-Eš'ari, r.a., da je Muhammed, s.a.v.s., rekao : „Primjer Upute i znanja za kojim me je Allah posalo je kao primjer rodne kiše koja padne na zemlju. Ima zemlje koja primi (upije) vodu pa iz nje izrastu raznovrsno bilje i plodovi. Ima opet zemlje koja upije vodu, već se ona zadržava na njenoj površini , niti iz nje raste ikakvi bilje. Takav je primjer čovjeka kojem Allah omogući da razumije vjeru i pouči ga onome sa čime sam poslan od Upute, pa on to nauči i druge poučava, i primjer čovjeka koji neće ni glavu podići d a bi prihvatio Uputu sa kojom me je Allah, s.v.t., poslao.“


Troje ga nasmijava, a troje rasplače

Rekao je Selman el-Farisi: „Trojica me nasmiju, a trojica rasplaču. Nasmije me onaj koji je ispunjen nadom u dunjaluk, a smrt mu za petama, onome ko zaboravi na smrt, a Melek smrti njega neće zaboraviti, i onome ko se smije punim ustima, a ne zna je li Allah srdit na njega ili je zadovoljan njime.
A rasplaču me: nedostatak ljubavi prema Muhammedu, s.a.v.s., i njegovim ashabima, strahote smrtnih muka i stajanje pred Gospodarom svjetova, a ne znam da li ću završiti u Džehennemu ili Džennetu.“


Prednost učenog nad pobožnim

Rekao je Ebu Umame, r.a.: „Poslaniku, a.s., su spomenuti učenjak i pobožnjak, pa je rekao : „Prednost učenog nad pobožnim je kao moja prednost nad najslabijim od vas.“ A zatim je dodao: „Zaista Allah, s.v.t., i meleki, i stanovnici nebesa i Zemlje, pa čak i mrav u svom mravinjaku, i riba u vodi, blagosiljaju onoga ko ljude podučava dobru.“


Ashabi i fetve


Rekao je Abdur-rahman ibn Ebi Lejla: „Zapamtio sam u ovom mesdžidu sto devedeset ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i ni jednom od njih nije postavljeno pitanje a da nije poželio da drugi ashaba odgovori na njega. A zatim se stvar preokrenula kada su došli ljudi koji su se pozivali na znanje i učenost, i koji su žurili da daju odgovor na pitanja zbog kojih bi hazreti Omer, r.a., pozvao sve učesnike Bedra da se posavjetuju sa njim oko tih pitanja.“


Tako me je naučio život


Prenosi se da je Šekik el-Belhi rekao Hatimu: „Proveo si sa mnom dugo vremena, pa štasi naučio?“ Hatim mu je odgovorio: „Naučio sam osam stvari:
Prvo, posmatrao sam ljude i vidio sam da svako ima nekog koga voli, pa kada ga spuste u kabur rastane se sa voljenim. Zato sam ja učunio da moj voljeni budu moja dobra djela koja će sa mnom biti u kaburu.
Drugo, razmišljao sam o Allahovim riječima: I dušu od prohtjeva uzdrži, pa sam se potrudio da odbacim strast kako bih ustrajao u pokorsnosti Allahu, s.v.t.
Treče, vidio sam da sve što ljudi posjeduju ima svoju vrijednost zbog kojeg se i određena stvar i čuva, a zatim sam rasmislio o Allahovim riječima: Ono što je kod vas- prolazno je, a ono što je kod Allaha- vječno je.(En-Nahl, 96) I kad god sam imao nešto vrijedno kod sebe, žrtvovao sam ga kako bih ga učinio neprolaznom vrijednošču kod Allaha, s.v.t.
Četvrto, vidio sam da se ljudi ponose imetkom, porijeklom i ugledom, pa sam razmišljao o riječima Uzvišenog: Kod Allaha je najugledniji onaj koji je najbogobojazniji.. (Hudžurat, 13) I nastojao sam da se okitim bogobojaznošću kako bih kod Allaha bio ugledan.
Peto, vidio sam da se ljudi ponose imetko, pa sam se vrato na kur'anske riječi: Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu.. (Ez-Zehruf, 32)
Zbog toga sam ostavio zavidnost.
Šesto, vidio sam da su ljudi neprijatelji jedni drugima, pa sam se sjetio kur'anskog ajeta: Zaista vam je šejtan neprijatelj, pa ga držite za neprijatelja.(El-Fatir, 6) Pa sam ostavio neprijateljstvo prema ljudima i šejtana uzeoa kao jedinog neprijatelja.
Sedmo, vidio sam da su ljudi spremni i na samoponižavanje radi dunjalučke opskrbe, pa sam se sjetio Allahov riječi: Na Zemlji nema ni jednog živog bića, a da ga Allah ne hrani.(Hud, 6) Pa sam se pozabavio onim što je Njegovo kod mene, a ostavio ono što je moje kod Njega.
Osmo, vidio sam da se ljudi pretežno oslanjaju na svoju trgovinu, svoje bogatstvo i zdravlje, pa sam se ja oslonio samo na Allaha, s.v.t.“


Veličina naše civilizacije

Prenosi se od Tarika ibn Šahiba da je rekao: „kada je halifa Omer, r.a., krenuo prema Šamu sa svojim prijateljem Ebu Ubejdom, na jednom mjestu ima se ispriječila voda, pa je Omer, r.a., sjahao sa konja, izuo obuću i bos krenuo preko vode, vodeći za sobom svoga konja. Kad je to vidio Ebu Ubejde u čudu mu je rekao. 'Ti si danas učinio nešto krupno i vrlo čudno! Danas je tvoj dan Omere! Ljudi u Šamu te s nestrpljenjem očekuju,a ti kao halifa bos gaziš vodu i močvaru. 'veliki halifa Omer, r.a., ga udari po prsima i ljutio reče: 'Eh da mi je to rekao neko drugi, Ubejde! Vi ste bili najponiženiji, najprezreniji i najbezvrijedniji narod, pa vas je Allah uzdigao i ponos vam dao preko islama. I kad god budete tražili ponos mimo islama, bit ćete poniženi.“


Primjer Poslanikovog, s.a.v.s., ibadeta

Rekao je Ata': „Ušli smo Abdullah, Ibn Umejr i ja kod Aiše, r.a., pa joj je Abdullah rekao: 'Majko pravovjernih, hoćeš li na ispričati nešto zadivljujuće iz života Muhammeda, s.a.v.s.?'
Aiša, r.a., je zaplakala i rekla: 'Jedne večeri je ustao iz postelje i rekao mi: 'Aiša, dozvoli mi da napustim postelju i da se posvetim ibadetu svome Gospodaru!' Rekla sam mu: 'Tako mi Allaha, ja neizmjerno volim tvoju bliskost, ali me isto tako veseli ono što tebe veseli.' I ustao je, abdestio i počeo klanjati nočni namaz.
Nije prestajao plakati dok mu suze nisu natopile krilo, a zatim i zemlju gdje je stajao. Nakon toga je došao Bilal, r.a., da uči ezan za sabah-namaz. Kada je vidio upalakanog Poslanika, s.a.v.s., rekao je: 'Allahov Poslaniče, plačeš, a oprošteni su ti prvi i posljednji grijesi grijesi?' Muhammed, s.a.v.s., mu na to odgovori: 'A zar da ne budem zahvalni Allahov rob?' Noćas su bi objavljeni ajeti, teško onome ko ih bude učio, a ne bude razmišljao o njima. To su ajeti iz sure Ali Imran: U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene. Za one koji i stojeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. (Ali Imran, 190.-194.)


Najbolja sadaka

Rekao je Ebu Hurejre, r.a.: „Upitan je Allahov Poslanik, s.a.v.s., koja sdaka je najbolja. Odgovorio je: „Da dijeliš dok si zdrav i pohlepan, dok se bojiš siromaštva i žudiš za bogatstvom. A ne da odugovlačiš sa sadakom dok ti duša do grla ne dođe, pa da onda kažeš: tome dajte toliko, tome toliko- kad je to ionako postalo tuđe.“ (mutefekun alejhi)

[\/\/\/]

Politička sloboda žene muslimanke

Prenosi Katade da je Omer, r.a., jedanput izašao iz mesdžida sa svojim slugom, i sreli su na ulici staricu koja ih je poselamila. Kada je Omer, r.a., uzvratio na selam, starica je rekla: „O Omere, zapamtila sam vrijeme kada su te zvali Omerica, dok si se igrao sa djecom na tržnici Ukaz. I od toga nije prošlo puno vremena a ljudi su te počeli zvati Omer. Zatim od toga nije prošlo puno vremena a ti si postao vođa muslimana i ljudi te zovu emiru-l-mu'minin. Zato se boj Allaha, Omere, u pogledu svojih podanika, i znaj da onaj ko se boji smrti, on strahuje od odlaska (sa dunjaluka).“
Pa je Omer zaplakao, a njegov saputnik je zagalamio na staricu, rekavši joj: „Kako te nije stid! Uvrijedila si halifu muslimana i natjerala ga na plač!“ Omer, r.a., je rekao slugi: „Pusti je, zar ne znaš da je to havla bintu Hakim, žena čije je riječi čuo Allah iznad sedam nebesa (povodom nje su objavljeni ajeti sure El-Mudžadele), a tako mi Allaha, preče je da ih čuje Omer.“

Ponos i razboristost

Ušao je jedan beduin kod halife Sulejmana ibn Abul-Melika i rekao mu: „O vođo pravovjernih, reći ću ti nekoliko riječi, pa ih saslušaj makar ti se i nesvidjele, jer se iza njih krije ono što sigurno voliš ako ih prihvatiš. Ti si okružen ljudima koji su kupili tvoj dunjaluk za svoju vjeru, tvoje zadovoljstvo za srdžbu Allahovu, boje se tebe u ime Allaha, a ne boje se Allaha zbog tebe, srušili su Ahiret, a izgradili dunjaluk, ne povjeravaj im ono što je tebi Allah povjerio, jer oni će emanet izdati i ummet osramotiti, a ti ćeš biti biti odgovoran za ono što oni rade, a oni neće biti odgovorni za ono što ti uradiš. Zato ne unapređuj njihov dunjaluk upropaštavajući svoj Ahiret, jer najnerazumniji je onaj čovjek koji proda svoj ahiret za tuđi dunjaluk.“
Na tom mu halifa Sulejman reče: „Ti si ,mogo pustio svoj jezik, i on je oštriji od tvoje sablje.“ Beduin mu odgovori: „ Jeste, vođo pravovjernih, ali u tvoju korist, a ne protiv tebe.“ Onda ga halifa upita: „Imaš li kakvih potreba?“ A on odgovori: „Ništa posebno, vođo pravovjernih!“ Zatim je ustao i izašao. Zadivljen onim što je čuo, halifa Sulejman ibn Abdul-Melik reče: „Tako mi Allaha, nisam vidio čovjeka plemenitijeg porijekla, većeg srca, britkijeg jezika, iskrenije namjere i čišće duše. To je ponos i razboritost!“


Poniznost

Rekao je Muhammed, s.a.v.s.,: „neće ae Allahov rob poniziti u ime Allaha a da mu Allah neće povećati ugled.“ A Omer, r.a., je govorio: „Nema ni jednog čovjeka a da o njegovom vratu nije mudrost za koju je zadužen jedan od meleka. Allah, s.v.t., kaže tom meleku: „Ako Moj rob bude ponizan, uzvisi ga, a ako se uzvisi (uzoholi), ponizi ga.“
Sulejman, a.s., je odlazio među najsiromašnije Izraelćane i sjedio sa njima. Govorio je: „Siromah sjedi među siromasima.“


Plodovi halal opskrbe

Imam Buhari bilježi hadis u kojem je Muhammed, s.a.v.s., rekao: „Neće nikada niko jesti ljepšu i bolju hranu od hrane koju zaradi vlastitim rukama. Zaista se Allahov poslanik Davud, a.s., hranio od onoga što bi zaradio vlastitim rukama.“ A Abdullah ibn Abbas je rekao: „Adem, a.s., je bio zemljoradnik, Nuh, a.s., je bio stolar, Idris, a.s., je bio krojač, Ibrahim,a.s., je bio poljoprivrednik, Salih,a.s., je bio trgovac, Davud,a.s., je bio izrađivač pancira, Musa,a.s., Harun,a.s., i Muhammed,a.s., su bili čobani.“


Uzvišene težnje

Ušao je halifa Sulejma, ibn Abdul-Melik u mesdžid Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u Medini, a zatim je po svom slugi poslao petsto zlatnika poznatom alimi Safvanu koji je bio na drugoj strani mesdžida. Sluga je prišao Safvanu i rekao mu: „Uzmi ove zlatnike, ovo ti je poklon od halife.“ Na to mu je Safvan rekao: „Ta kesa sa zlatnicima nije moja, ti si sigurno pogriješio, nego idi do halife i ponovo ga upitaj kome je namjenio ovaj imetak.“ Sluga je pristao, ali je tražio od Safvana da pridrži kesu dok se on ne vrati. Safvan je odbio rekavši: „Ako je pridržim ceć sam je uzeo.“ Kada je sluga otišao do halife, Safvan je uzeo svoju obuću i izašao iz mesdžida i nije se vraćao dok halifa nije otišao.


Tri vrste ljudi

Rekao je Ejjub ibn Kurejje: „Tri su vrste ljudi: pametan, budala, i pokvarenjak. Što se tiče pametnog, njegova vjera je njegov zakon, blagost je njegova priroda, lijepo mišnjenje je njegov karakter. Kad govori, ispravno govori; kad sluša, pažljiv je: kad bude upitan, odgovara. A budala, kad razgovara, trči pred rudu; kad govori, griješi; kad se traži od njega da odustane od svoga mišljenja, od odustane. A što se tiče pokvarenjaka, ako mu nešto povjeriš, on će te izdati, ako se sa njim družiš, on će te osramotiti.“ Rekao je Hadždžadž ibn Jusuf: „Pametan je onaj ko upozna svoje nedostatke i mahane!“ Onda ga je Abdul-Melik ibn Mervan upitao: „A koje su tvoje mahane?“ Odgovorio je: „Ja sam zavidnik koji mrzi.“ Halifa mu na to reče: „Iblis ne posjeduje ružnije osobine od te dvije.“


Nadnaravnost Kur'ana

Kur'an sadrži onoliko nauka koliko je morske pjene, i koliko je pijeska na Zemlji, i koliko je lišća na granama stabala. Naprimjer, riječ el-huda ima devetnaest značenja: postojanost,objašnjenje, vjera (din), vjerovanje (iman), dova, poslanici i knjige koje su im objavljene, spoznaja, Muhammed,s.a.v.s., Kur'an, vračanje, dokaz, tevhid, sunnet, preporod, pokajanje, nadahnuće, uputstvo.
A riječ ez-zikr ima dvadeset značenja: veličanje Allaha jezikom, veličanje srcem, čuvanje (pamčenje), pokornost, nagrada, pet dnevnih namaza, ponos, objašnjenje, hadis, Kur'an, tevrat, vijest, veličina (ugled), nedostatak, Levhil-mahfuz, pohvala, objava, namaz (općenito), džuma-namaz, ikindija-namaz.


Stav jedne muslimanke

U Bici na Uhudu između ostalih mušrika bila je i Hind, koja je došla na Uhud sa silnom željom da se osveti hazreti Hamzi koji je ubio muške članove njene porodice na Bedru. Kada je Hamza pogođen smrtonosnim hicem Vahšijevog koplja, Hind je prišla mrtvom Hamzinom tijelu i rasparala mu stomak, zatim izvadila njegovu jetru, odsjekla mu nos i uši, a nakon toga je došao njezin muž Ebu Sufjan kojim mu je kopljem smrskao usta. Kada je Muhammed, s.a.v.s., vidio unakaženo tijelo svog amiđe obuzela ga je neopisiva žalost i tuga. U tom trenutku je ugledao tetku Safiju, r.a., Hamzinu sestru, kako se približava tom mijestu. Naredio je njenom sinu Zubejru da joj ne dozvoli da vidi taj strašan prizor. Kada je Zubejr pokušao da je zaustavi, rekla mu je: „Majka te ne imala, skloni mi se sa puta!“ Poslanik, s.a.v.s., je vidio njenu upornost i rekao je Zubejru da je pusti. Prišla je bratu Hamzi i gledala u njegovo unakaženo tijelo, činila je istigfar i molila Allaha da mu oprosti grijehe i uvede ga u Džennet, a onda je rekla sinu: „Prenesi Poslaniku, s.a.v.s., da smo mi zadovoljni sa onim što nas snađe na Allahovom putu, da ćemo biti strpljivi i nadati se Allahovoj nagradi.“

[\/\/\/]

Nema poslušnosti ni pokornosti

Pristiže emiru-l-mu'minu (u bejtumal) mnogo novih haljina koje on podijeli narodu tako dasvakog zapadne po jedna. Potom se on pojavi na mimberu, a na njemu hulla, (hulla je odjeća koja se sastoji iz gornjeg i donjeg dijela).
Obrati se sa mimbera ljudima riječima: „O ljudi saslušajte...!“
Selman, r.a., reče: „nema ti poslušnosti ni pokornosti..!“
Omer, r.a., u čudu upita: „A zašto, o Ebu Abdullahu (Selmanov nadimak)?“
Selman reče: „ Nama si svima dao po jednu, a sebi si uzeo dvije.“
„Ne požuruj, Ebu Abdullahu“, reče Omer, r.a.
Zatim povika: „O Abdullahu, sine Omerov!“
„Odazivam ti emiru pravovjernih“, reče Abdullah, r.a.
Reče Omer: „Kunem te Allahom, je li ova druga odjeća na meni tvoja?“
Reče: „Boga mi, jeste.“
„E sada slušamo i pokoravamo se“, reče Selman.


Žena čije je riječi čuo Allah, sa.v.t.

Sa štapom u svojoj ruci otkrivala je put. Dani su joj povili leđa i otežali pleća. Zaustavila je Omera koji je išaosred skupine i skrenula ga pokraj puta. Približio joj se Omer i primakao svoje uši njenim ustima ostavši dugo, slušajući njen slabašni glas koji teško dopiraše do njegovog uha. Ne ode Omer od nje dok jopj potrebu ne udovolji. Kada se povrato skupini koja ga je podugo čekala, reče jedan od njih: „O zapovjedniče pravovjernih, zanemario si velikane Kurejša zbog ove starice!?“
Omer mu reče: „Jadan ne bio, znaš li ko je ova starica?“
Čovjek reče: „Ne.“
Omer reče: „Ovo je žena čiju je protužbu Allah čuo izad sedam nebesa. Ona je Havla, kći Sa'lebova: Allaha mi, da me se nije okanila do noći ne bih ja prvi otišao dok joj potrebe ne ispunim.“


Siromašni namjesnik

Pozvao je Omer ibn el-Hattab Seida bin Amira, radijallahu anhuma, i rekao mu: „Seide, postavljam te za namjesnika u Himsu.“
„Allahom te kunem, na kušnju me ne stavljaj, Omere!“, Seid će njemu.
Promijeni se Omerovo lice i u srdžbi reče: „Teško vama, natovarili ste mi na vrat ovaj teret (hilafet) i sada me sama ostavljate, neću te ostaviti“, i stvarno ga imenova za valiju u Himsu. Omer se primaće Seidu pri njegovom putu za Hims i tiho mu kaza: „Hoćeš li da ti odredim plaću?“
„Šta ću s njom da činimn zapovjedniče pravovjernih?“, reče on. „Dio koji dobivam iz bejtul-mala (državne blagajne) veći je od moje potrebe“, zatim produži za Hims. Ne prođe dugo dok stiže iz Himsa emiru-l- mu'mininu skupina povjerljivih ljudim pa im reče: „Napišite mi imena vaših siromašnih da im izmirim potrebe.“
Predali smo mu spisak, kada u njemu taj i taj Seid ibn Amir ( ne misleći da je to on –namjesnik)?“
Rekoše: „Naš emir (namjesnik).“ Reče: „Emir vam siromašan?“ Rekoše: „Da, tako nam Allaha, prođe dugo dana a u njegovoj se kući ne naloži vatra.“
Zaplaka Omer da mu suze bradu obliše i natopiše, zatim uze 1.000 dinara (zlatnika) i stavih ih u zavežljaj i kaza: „Prenesite mu mij selam i recite mu: -Zapovjednik pravovjernih ti šalje ovaj novac da se njime pomogneš u rješavanju svojih potreba.“
Delegacija dođe Seidu sa kesom, on u nju pogleda kada ono dinari, te ih poče udaljavati rukom od sebe, govoreći: „Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un (riječi koje se izgovaraju pri nevolji koja zadesi).“ Dotrča mu žena sva uplašena govoreči: „Šta ti bi, Seide, je li to umro emiru-l-mu'minin?“
„Gore od toga“, reče Seid.
„Šta je gore od toga?“
„Dovukao mi se dunjaluk da upropasti Ahiret, spustila se kušnja na moj dom.“
„Pa, riješi ga se“, reče ne znajući ništa o pristiglim dinarima.“
„Hočeš li mi u tome pomoći?“
„Da“, reče ona.
Na to on uze zlatnike iz kese te ih poče dijeliti na potrebne muslimane.
Allah da se smiluje Seidu bin Amiru i njegovoj ženi!

Sudiš pa pravdi udovoljiš

Odasla vizantijski car svoga izaslanika Omeru, r.a., d a napravi uvid u njegove poslove i stanje. Kada on dođe ne primjeti u Medini ni dvorca ni kuće koja bi svojim izgledoim svjedoči da tu živi kralj.
U svome čuđenju upita stanovnike Medine: „Gdje je vaš kralj?“
„Nemamo mi kralja“, rekoše „već emira koji je izašao van medine:“
Dade se izaslanik u potragu za Omerom, r.a., izvan Medine da bi ga naposljetku našao kako spava pod drvetom na goloj zemlji, a glava mu je bila naslonjena na njegov štap, bez straže. Vidjevši ga u ovakvom halu, spopade ga strahopoštovanje u srcu. U sebi se upitao u čudu: Čovjek od čijeg straha kraljevi mira nemaju, ovakav mu hal!? Ali ti si pravdu zadovoljio, te si bezbjedan i možeš mirno zaspati, Omere, dok naš car čini nepravdu i nije čudo da bdije noći u strahu i nesanici, svjedočim da je tvoja vjera istinska vjera i da nisam došao u svojstvu izaslanika odmah bi ušao u islam, ali ću se vratiti pa ga prigrliti“, reče.


Glas iz kabura

Jednog dana Omer, r.a., prođe pored Bekiu garkada, koji bješe mjesto ukopavanja umrlih muslimana iz Medine. Prolazeći pored kabura reče: „Mir i spas na vas (es-selamu alejkum), stanovnici kabura! Vijesti o nama su sljedeće: Žene vaše su se poudavale poslije vas, kuće vaših su naselili drugi, a imovina je razdijeljena (nasljednicima)“ Na tom mu odgovori glas koji se ču (od strane mrtvih): „Vijesti od nas su ovakve: „Ono što smo pripremili za sebe, našli smo, što smo udejelili, isplatilo se, a ono što smo ostavili, izgubili smo.“


Omer, r.a., isplačuje diju (krvarinu)

Doprlo je do ušiju Omerovih, r.a., da neka žena čiji je muž odsutan često priča sa muškarcima, pa ga to zabrinu te zapovjedi da mu dođe. Žena pomisli u sebi: „Šta li hoće Omer od mene“, potom krene da se odazove pozivu. Na putu je snađoše porođajni bolovi, brzo se vrati kući i pobaci dijete.
Novorođenče zaplaka jednom-dvaput i ispusti dušu. Sabra Omer, r.a., da se sa njima posavjetuje, a oni mu kazaše da nije ništa kriv, niti šta dužan, samo je izvršavao dužnost pretpostavljenog da vaspitava, dok je Alija, r.a., šutio. Primače se Omer, r.a., Aliji, r.a., koga je svezla šutnja i reče mu: „Šta veliš?“
Alija, r.a., reče: „Ako su ti rekli po mišljenju, mišljenje im je pogrešno, a ako su tako rekli da ti ugode, ne žele ti dobro. Mislim da si dužan da daš krvarinu jer si je ti uplašio pa je pobacila dijete tvojim sebebom.“
Omer, r.a., dade krvarinu i naredi Aliji da sam preuzme brigu o njenoj pojeli među Kurejšom.

[rashid]

Sta da kazem?

[\/\/\/]

Nevjesta koja ubija svoje muževe

Ibn Kudame spominje predaju u kojoj stoji: „Prenosi se da je Isaa, a.s., vidio dunjaluk u vidu starice koja se preobrazila u mladu nevjestu zaogrnuvsi se svim dunjalučkum ukrasima. Isaa, a.s., ju je upitao: „Koliko puta si se udavala?“ Odgovorila je: „Nisam brojala.“ Ponovo ju je upitao: „Jesu li svi umrli zbog tebe ili su ti svi dali razvod braka?“ Oholo je odgovorila: „Ja sam ih sve do jednog ubila.“ Na to Isaa, a.s., reče: „Jadni su tvoji budući muževi kad nisu uzeli pouku iz života tvojih bivših muževa. Ubijala si jednog po jednog, a oni su bili potpuno neoprezni.“
Rečeno je: „Primjer onoga ko pohlepno traži dunjaluk je kao primjer čovjeka koji pije morsku vodu - što je više pije, sve je više žedan.“


Ne traži opskrbu u grijehu

Prenosi Abdullah ibn Mes'ud da je Muhammed, s.a., rekao: „Zaista mi je melek Džibril, a.s., objavio da ni jedan čovjek neće umrijeti sve dok ne upotpuni svoju opskrbu i dok ne istekne njegov rok. Zato se bojte Allaha i na lijep način tražite svoju nafaku, i neka vas sporost dolaska nafake ne navede da je tražite u griješenju prema Allahu, jer opskrba se ne stječe osim pokornošću Uzvišenom.“

Pronicljivost djece u islamu

Prenosi se od Ibn Kutejbe da je halifa Omer ibn-Hatab naišao jednom pored djece koja su se igrala, i sva djeca su pobjegla osim Abdullaha ibn Zubejra. Začudio se Omer zbog toga, pa ga je upitao: „Šta ti bi, dječače, pa nisi pobjegao sa svojim drugovima?“ Pronicljivi dječak mu odgovori: “O vođo pravovjernih, nisam ništa skrivio pa da te se bojim, niti je put tijesan da te se klonim.“



Prednost znanja nad imetkom

Uzvišeni Allah je objavio: „Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?“ Rekao je Alija, r.a.,: „Znanje je bolje od imetka, jer znanje tebe čuva, a ti moraš čuvati imetak. Znanje je sudija, a imetak je onome kome se sudi. Čuvari imetka umiru, a čuvari i nosioci znanja ostaju. Njihova tijela umiru, ali njihove ličnosti ostaju vječno u srcima ljudi.“

Stepen istinskih pobožnjaka

Rekao je Ibrahim ibn Edhem: „Najveći stepen pobožnosti je da se potpuno posvetiš Allahu, da Mu se pokoriš i predaš svojim srcem, razumom i cijelim bićem, tako da ne žudiš ni za čim osim za Allahom. Da se ne bojiš ničega osim svog grijeha, i da se tvoja ljubav prema Njemu učvrsti u tvom srcu tako da ništa na nju ne može djelovati niti utjecati. Ako si uistinu takav, onda ti je svejedno jesi li na kopnu ili na moru, u dolini ili na vrhu brda. Tada će ti zikr i veličanje Allaha biti slađe nego žednome voda u vrelom danu.“

Bogobojaznost meleka

Uzišeni je objavio: I boje se svoga Gospodara Koji je iznad njih i izvršavaju ono što im je naređeno. Ibn Kudame navodi predaju u kojoj stoji da je melek Džibril došao Poslaniku, s.a.v.s., uplakan. Muhammed, s.a.v.s., ga je upitao: „Šta te je toliko rasplakalo?“ Odgovorio je: „Oči mi se ne suše otkako je Allah stvorio Džehennem zbog straha da mu ne zgriješim i da me ne baci u vatru.“ Prenosi se od Džabira, r.a. da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Na Mi'radžu sam vidio meleka Džibrila i bio je mnogo zabrinut zbog straha od Allaha,s.v.t.“

Islamska pravednost

Omer ibn Abdul-Aziz je smijenio jednog svog sudiju, pa ga je on upitao: „Zašto si me smijenio, šta sam skrivio?„ Omer mu je odgovorio: „Obavješten sam da si ti govorio više i duže nego parničari kojima si sudio.“

Ko puno govori puno griješi

Ibnul-Kasim je rekao: „Čuo sam imama Malika kada je rekao: „Nema hajra u mnogo govora, jer je to osobina žena i djece. Oni neprestano govore i rijetko kad šute.“

Postizanje lijepih osobina

Rekao je Seid: „Svaka osobina je svojstvena vjerniku, osim izdaje i laži.“ Rečeno je mudrom Lukmanu: „Zar ti nisi rob tog i tog čovjeka?“ „Jesam“, odgovorio je. „Pa čime si onda pistigao takav stepen mudrosti?“ Rekao je: „Bogobojaznošću, iskrenim govorom, ispunjavanjem emaneta i ostavljanjem onoga što me se ne tiće.“


Vrijednost namaza

Imam Muslim bilježi hadis od Abdullaha ibn Mes'uda da je rekao: „Koga to raduje da sutra sretne Allaha kao musliman neka čuva pet namaza i neka se odazove u džemat kada bude pozvan na namaz. Zaista je Allah, s.v.t., propisao vašem Poslaniku, sunete upute, a namaz spada u te sunnete. I kada biste klanjali namaz u vašim kućama, kao što ga klanjaju koji ne dolaze u džamiju, ostavili biste sunnet vašeg Poslanika, s.a.v.s., skrenut ćete u zabludu. Mi smo u naše vrijeme onoga ko izostavlja namaz u džematu smatrali čistim munafikom. Čovjek bi tada dolazio i natjecao se sa drugim da zauzme mjesto u prvom saffu.“

Tragovi dobrih i loših djela

Rekao je Abdullah ibn Abbas, r.a.,: „Zaista dobro djelo donosi sjaj na lice, svjetlost u srce, povećava opskrbu, daje snagu tijelu, i donosi ljubav stvorenja prema onome ko čini dobro. A loše djelo je crnilo na licu, tmina u srcu, slabost u tijelu, uskračivanje opskrbe, i mržnja u ljudskim srcima prema onome ko čini loša djela.“

[\/\/\/]

Iskre poslanstva

Ata ibn Jasar je rekao: „Sreo sam Abdullaha ibn Amra ibnul-Asa, r.a., i upitao ga: „Da li bi me obavjestio o svojstvima Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koja su spomenuta u Tevratu?“ Odgovorio je: „Svakako! Tako mi Allaha, Muhammed, s.a.v.s., je spomenut u Tevratu po nekim svojstvima, a također je pomenut i u Indžilu: O Vjerovjesniče, Mi smo te poslalali kao svjedoka, donosioca radosnih vijesti i opominjača, ti si Moj rob i poslanik, nazvao sam te Al-Mutevekkil, onaj koji neće biti ni osoran ni grub, niti bučan po trgovima, koji neće previše dizati svoj glas i neće galamiti, koji na zlo neće uzvraćati zlom, već će opraštati i prelaziti preko uvreda. Allah ga neće usmrtiti sve dok sa njim ne učvrsti istinsku vjeru i dok ljudi ne budu govorili la ilahe illalah, i dok sa njim ne otvori oći koje su bile slijepe, i uši koje su bile gluhe, i srca koja su bila tvrdokorna.“

Allahova oporuka vladarima

Uzvišeni je objavio: „O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede sa Allahova puta; one koji skreću sa Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. (Sad, 26.) Rekao je Ibn Kesir: „Ovo je oporuka i vasijjet Allahov onima koji imaju vlast da ljudima sude po Istini koju je Allah objavio, i da ne odstupaju od te Istine pa da skrenu sa Allahovog puta. Allah, s.v.t., je onima koji skrenu sa Pravog puta, i koji se prave da zaboravljaju na Sudnji dan, žestoko zaprijetio i obećao im bolnu kaznu.“


Mudrost Hasana Basrija

Upitan je Hasan Basri: „Šta je tajna tvje neovisnosti od dunjaluka i njegovih izazovnih ukrasa?“ Odgovorio je: „Tajna mog odricanja od ovog svijeta krije se u četvero: shvatio sam da moju nafaku neće uzeti drugim, pa mi se srce smirilo na tome; shvatio sam da moj posao neće uraditi niko drugi, pa sam mu se maksimalno posvetio; shvatio sam da me Allah uvijek vidi, pa sam se stidio da me vidi dok činim grijeh; shvatio sam da me smrt čeka, pa sam se pripremio za susret sa Allahom.“

Zakon se sprovodi najprije u svojoj porodici

Kada mi Omer, r.a., zabranio nešto narodu na temelju Kur'ana i Sunneta, imao je običaj da nakon toga okupi svoju porodicu i bližu familiju, i da imkaže: „Ja sam ljudima zabranio to i to, a oni gledaju u vas kao što ptica gleda u komad mesa, pa ako upadnete u ono što je zabranjeno i oni će to isto uraditi, a ako se vi pobojite i oni će se pobojati. Tako mi Allaha, ako neko od vas učini ono što sam drugima zabranio, kaznit ću ga duplom kaznom zbog bliskosti po rodbinskoj liniji, pa ko želi nek' izvoli.“


Osjetili strah zbog tragova Allahove milosti

Omer ibn Abdul-Aziz je bio na putovanju sa halifom Sulejmanom ibn Abdul-Melikom kada se nebo naoblačilo i počela padati jaka kiša, a sa svih strana je grmilo i sijevalo. Zbog tmine koju su napravili gusti oblaci, i sijevanja munja i gromova, njih dvojica su se na smrt prestrašili. U jednom trenutku se Omer ibn Abdul-Aziz počeo smijati, pa ga je Sulejman upitao: „Zašto se smiješ, zar ne vidiš u kakvom smo teškom i jadnom stanju?“ A Omer mu na to reče: „O vođo pravovjernih, ovo su tragovi Allahove milosti, pa pogledaj kako smo se prestrašili, a šta tek misliš o tragovima Allahove srdžbe i kazne?“

Poštivanje Allahovog imena

Jedansput je halifi Abdul-Meliku ibn Mervanu ispao bezvrijedni metalni novčić u bunar pu nečistoće, pa je platio trinaest zlatnika da bi ga izvadio. Nakon toga mu je rečeno: „Zašto si to učinio kad taj novčić ionako ništa ne vrijedi?“ Odgovorio je: „Ali, na njemu je bilo ispisano Allahovo ime.“

Kako da se stidim onoga čega se ni meleki ne stide

Imam Šafija je upitan za jednu mes'elu pa je rekao: „Ne znam odgovoriti na to pitanje.“ Kada su ljudi čuli šta je rekao, ponovo su ga upitali: „Zar se ti kao vrstan učenjak ne stidiš da kažeš da ne znaš to što smo te upitali?“ Mudri Šafija im je odgovorio: „Kako da se stidim onoga čega se ni meleki nisu stidjeli kada su Allahu, s.v.t., odogovorili: Mi neznamo ništa osim onoga što si nas Ti naučio." (Bekare, 32)

Teško onima koji se smiju dok čine grijeh

Rekao je Bekr ibn Abdullah el-Muzeni: „Ko se bude smijao dok bude činio grijeh, uću će u vatru plačući.“

Pametan neće nikad osramotiti svoju suprugu

Jedan pobožan i učen čovjek je htio razvesti svoju ženu, pa su ga upitali: „Zašto je i zbog kakve mahane puštaš i razvodiš?“ Odgovorio je: „Pametan insan nikada neće otkrivati tajne svoje žene.“ Kad su se definitvo razveli ponovo je bio upitan: „Eto, sad si je pustio, nije ti više žena, reci nam zbog kakve si je mahane pustio?“ On je odgovorio: „Ja sam sad za nju stranac kao i ona za mene, i ako bih sada govorio o njoj to bi bio gibet (ogovaranje), a ogovoaranje je haram.“

Lukmanovi savjeti sinu

Mudri Lukman je rekao svome sinu: „O, sinko moj, sjedi sa ljudima koji spominju i veličaju Allaha, s.v.t., jer ako si učen i oni će se okoristiti tvojim zanjem, ako si neznalica, oni će te podučiti, a ako se na njih spusti Allahova mislot ili im Allah da iz Svog obilja i ti ćeš imati svoj dio. A nemoj sjediti sa onima koji Allaha ne veličaju, jer ako si neznalica, oni će ti povećati neznanje, ako si učen ništa im neće koristiti tvoje znanjem, a ako se na nijih spusti prokletstvo ili kazna ni tebe neće zaobići.
O sinko moj, zaista je dunjaluk duboko more u kojem su se mnogi utopili zato neka tvoja lađa bude bogobojaznost, njene daske čvrst imamn, a njena jedra pouzdanje u Allaha. Ako tako postupiš možda ćeš se spasiti, u suprotnom nema ti spasa.“