Revolucionar od najranijih dana, borio se protiv Japanaca u WW2, a zatim protiv Francuza koji su okupirali njegovu zemlju. Gotovo desetogodišnji rat završio je odlučujućom pobjedom u bici kod Dien Bien Phua 1954, gdje je francuska vojska bačena na koljena i primorana da sklopi mir i zauvijek se povuče iz Vijetnama. Poniženje francuske vojske (nešto što će za Francuze biti frustrirajuća konstanta, koja je počela sa porazom od Hitlera 1940, nastavila se u Vijetnamu i završila u Alžiru, koga su takođe morali da napuste) od male azijske države, inspiriralo je niz kolonijalnih ustanaka u svijetu i doprinijelo kraju kolonijalizma.
Nakon još jednog cjelodecenijskog rata, general Giap je (za razliku od starog druga Ho Shi Minha) dočekao i da vidi leđa moćnoj američkoj vojsci i konačnim porazom Južnog Vijetnama dočeka ujedinjenje svoje zemlje.
Ratnik od glave do pete, brilijantan strateg, hrabar i surov vojskovođa, nadživio je sve svoje savremenike, vojne i političke vođe zemalja protiv kojih je ratovao i otišao-like a boss!-u svojoj 102. godini (!), kao nacionalni heroj.
Počivaj u miru, generale! Nadam se da si sada sa svojim jaranom Ho-om...dočekao si ono što on nije, ostvario si ono o čemu je on cijelog života sanjao. Malo je ljudi koji se mogu pohvaliti biografijom poput tvoje.
(PS. Ovo gore sam napisao ja lično, nije copy/paste, već moje riječi i moj stav
)