nellington wrote:Nabrajam složene priloge (prema PBJ) koji se pišu zajedno ukoliko nisu očuvana samostalna značenja riječi: dodna, dogodine, dogrla, domalo, dopola, doskora, dovraga, ionako, izdalje, izglasa, izjutra, izmalehna, iznova, izobilja, izranije, izreda, maloprije, nabolje, nabrzinu, nacrno, načas, nadaleko, nadalje, nadebelo, nadesetero, nadesno, nadvor, naglas, nagolo, naizgled, naoko, napamet, napolje, naprazno, naprekid, napriliku, narijetko, naruku, nasamo, pomalo, porijetko, prekodan(a), pritom, sasvim.
nasigurno, nasilu, nasitno, naskoro, nasmrt, nasreću, nastranu, nasuho, nasusret, naširoko, natajno, natanko, natrag, natvrdo, navečer, nazimu, nazlo, nažalost, narijetko, nimalo, nizbrdo, nizdlaku, odmalehna, odreda, odšale, podobro, podosta, smjesta, sruke, ućoravo, udugo, uinad, ujesen, ukoliko, ukomad, ukorak, ukrug, usitno, ustopu, ustvari, ususret, uširoko, uto, utom, utoliko, uzbrdo, uzdlaku, uzimu, uzinad, uzvjetar, uzvodu, uživo, zacijelo, zadugo, zaistinu, zamalo, i td.
Ako već nekog zanima, neka pogleda pravila 352-259 u PBJ.
Ne kazem da nije pravilno, samo da navedem još neka mišljenja: Na zalost bi trebalo pisati odvojeno. Npr. mozemo reci i "na moju veliku zalost"...
Ćaću, valjda će se vidjeti ovo ć... "Mehko ć..." (Fakat ima ć...
)... Nipošto čaču... Ča-ču, u sarajevskom zargonu znaci razgovarati neformalno, ćakulati, ćaskati... itd. Halilović ima hiljadu i jednu ma(ha)nu, ali ko je šta bolje ponudio?