Resid Hafizovic vs. Anthony O'Mahony

[vedderedi]

Polemički poligon: Prof. dr. Rešid Hafizović reagira na tvrdnje prof. dr. Anthonyja O'Mahonyja

Budi kršćanin, i znat ću s kim razgovaram!?

Dani su u prošlom broju objavili najzanimljivije dijelove iz izlaganja na VIII kongresu Unije franjevaca: akademik i redovni profesor dogmatike i uporednih religija na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu reagira na tvrdnje direktora Centra za hrišćanstvo i međureligijski dijalog Heythrop koledža s Univerziteta u Londonu
Rešid Hafizović

U posljednjem broju Dana tekst kojeg potpisuje gospodin Vuk Bačanović donosi odlomak iz referata kojeg je na VIII kongresu Unije franjevaca - UFME podnio engleski teolog Anthony O'Mahony s Londonskog univerziteta. Drskost i neuljudnost iskazani u tom odlomku prevazilaze drskost i neuljudnost uvrede koju je prije, otprilike, pola godine na račun islama izrekao aktuelni rimski patrijarh Benedikt XVI.

Kao predavač dogmatike i uporednih religija na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, jedine visokoškolske ustanove-članice Sarajevskog univerziteta, čiji nastavnici su manje plaćeni od svakog asistenta s drugih fakulteta rečenog Univerziteta i, dočekaju li mirovinu, njeni redovni profesori bivaju umirovljeni s penzionim iznosom nimalo većim od penzije nekvalificiranog, fizičkog radnika, u početku sam se dvoumio da li uopće da reagiram, smatrajući da na takve stvari treba da reagiraju muslimanski predstavnici u Rijasetu Islamske zajednice u BiH. Na to, poglavito, trebaju reagirati muslimanski predstavnici u Međureligijskom vijeću BiH, koji pored svojih visokih plaća i sutrašnje penzije koja će biti u visini najviše plaće u državi, iz međunarodnih donacija primaju još jednu, rezervnu plaću, baš za to da rješavaju nastale sporove i nesporazume koji mogu iskrsnuti, a koji se tiču vitalnih interesa svake religijske zajednice u BiH. Ali, znajući da oni nikada ne reagiraju niti na jedan problem ili nesporazum i imajući u vidu činjenicu da razlog zbog kojeg valja reagirati nema cijene, odlučio sam napisati nekoliko redaka o veoma spornom odlomku iz predavanja kršćanskog teologa Anthonyja O'Mahonyja. Evo teksta tog odlomka: " . . . Veliko pitanje koje hrišćanstvo postavlja islamu jeste da li islam može preformulirati svoja doktrinalna stajališta o hrišćanstvu i početi ga shvatati na drugi način, budući da slika kakvu o hrišćanstvu nalazimo u Kur'anu i islamskoj teologiji ne predstavlja ono što hrišćani vjeruju da jesu. Drugim riječima, da bi se došlo do zajedničkog jezika s hrišćanstvom ili judaizmom, potrebno je da nas se prihvati kakvi jesmo, a ne kakvi bismo, po nečijoj želji, trebali da budemo. Stoga je najvažnije pitanje da li u islamu postoji volja za teološkim razvitkom i, najbitnije, ko je glavni autoritet, tj. autoriteti koji bi mogli pokrenuti takav proces? U hrišćanstvu postoje koncepti kao što su Crkva i ekumenski koncili na kojima su katolici, protestanti i pravoslavni već jasno formulirali teološka stajališta, kada je o zajedničkom dijalogu s islamom riječ, dok je u slučaju islama zajednički stav još uvijek problematičan."(Anthony O'Mahony)

Religijske dogme Riječi iz gornjeg odlomka kršćanskog teologa Anthonyja O'Mahonyja neodoljivo su me podsjetile na nekoć izgovorene riječi jednog mog profesora s Katoličkog bogoslovskog fakulteta u Zagrebu koji mi, ne dopustivši da odgovorim do kraja na njegovo pitanje o tome kako prema islamskom učenju teče mesijanska nada, nakon Kalvarije, reče: "Zar biste bili tako drski da mi do kraja kažete svoje uvjerenje! Vi, muslimani, možete naći mjesta unutar svete povijesti samo onda kada priznate da predstavljate raspršeno sjemenje biblijskog Logosa!"

Iako sam, za trenutak, bio zbunjen i blago šokiran uslijed takvih njegovih riječi, ubrzo sam shvatio da su te riječi tek na tragu onoga što su o islamu i muslimanima, uz neprevladive predrasude, prijezir i uvrede, stoljećima pisali i govorili razni kršćanski autoriteti, od Ivana Damašćanina, preko Svetog Bernarda iz Clairvoixa, pa sve do aktuelnog pape Benedikta XVI. Gornje riječi kršćanskog teologa Anthonyja O'Mahonyja samo su jasan recidiv i opožnjela jeka svega onog negativnog i predrasudnog što su o islamu i muslimanima kazali njegovi prethodnici. Iznenađujuće je jedino to što na početku 21. stoljeća, za koje se vjerovalo da će biti stoljeće dijaloga i bezuvjetnog i iskrenog susreta različitih religija, kultura i civilizacija, jedan kršćanski teolog, koji dolazi iz zemlje koja je, istina, tradicionalno vodila najneprijateljskiju politiku prema svijetu islama (dovoljno je podsjetiti na vehabizam kojeg su podmetnuli svijetu islama i nezacjeljivu ranu koju su Balfurovom Deklaracijom iz 1948. otvorili u živom tkivu muslimanskog svijeta), ali i zemlje u kojoj živi najmanje dva i po milijuna muslimana, govori tako kao da dolazi iz najmilitantnijeg razdoblja Srednjega vijeka, vremena u kome su o muslimanima u ondašnjoj kršćanskoj oikumeni, onako s distance, ispredane najfantastičnije priče. Nije moguće, ponajprije, biti ozbiljan teolog, a ne posjedovati elementarna znanja o jednoj velikoj religijskoj tradiciji kakva je islamska, kojoj sami kršćani često od milja "tepaju" kao "posestrimskoj abrahamovskoj religiji". Potom, slučaj kršćanskog teologa Anthonyja O'Mahonyja nedvojbeno svjedoči o tome da na kršćanskim obrazovnim zavodima i univerzama predaju ili prema islamu nedobronamjerni predavači islama ili, pak, predaju loši predavači koji o islamu znaju taman koliko i kršćanski teolog Anthony O'Mahony. U protivnom, ne bi se moglo nikako desiti da se postavi pitanje kakvo je netom postavio rečeni kršćanski teolog usred evropskog Jerusalima - Sarajeva. Još začudnije je što se to desilo među bosanskim franjevcima koje, čak i mnogi Bošnjaci, uzimaju za sinonim zemlje Bosne, koji predugo žive s muslimanima da bi dijelili zabludu Anthonyja O'Mahonyja. Pitanje koje je muslimanima postavio kršćanski teolog Anthony O'Mahony, jamačno, ne bi postavio ni aktuelni rimski Patrijarh čije znanje o islamu je, zacijelo, problematično.

S druge strane, gornje riječi kršćanskog teologa Anthonyja O'Mahonyja samo me dodatno snaže u mome uvjerenju kako više nije vrijeme da se na međureligijskom dijalogu raspravlja o religijskim dogmama, jer nas takav dijalog neće nikamo odvesti. Posljednjih četrdeset godina kršćansko-muslimanskog dijaloga, u kome su prevladavale teme iz dogmatike, najbolji su svjedok tome. Razlog više predstavlja to što u dojakošnjem kršćansko-muslimanskom dijalogu, koji se odvijao po neujednačenim standardima samim tim jer muslimanima nikada nije priznavano mjesto u svetoj povijesti niti je Crkva ikada priznala neupitne duhovne autoritete islama, nije bilo moguće dijalogom doći do zajedničkih stajališta, jer kršćanska religijska tradicija uvijek nastupa s pozicije teoloških dogmata koje definira, kako i sam Anthony O'Mahony kaza, Crkva i ekumenski koncili, a islam, opet, nastupa uvijek s istinama ili načelima vjere koje ne definira niti jedan zemaljski autoritet, negoli Bog navlastito u tekstu kur'anske objave ili miljenik (habibullah) i izabranik Božiji (mustafa), Poslanik islama (a.s.) u tekstu svojih pravorijeka (hadis) i svoje uzorite vjerničke prakse (sunnet). Dogma se, vjerojatno, može mijenjati, prilagođavati, dokidati ili dopunjavati, ali istina vjere ni po koju cijenu. Ona ostaje zauvijek, jer ju Bog objavljuje i formulira tako da ona, makar apsolutno metafizična, nije slijepa za povijest i vrijeme, za ljudske potrebe i prirodne procese, nego je istodobno utisnuta u svako srce živo i u svaki detalj "stranica" Prirode i univerzuma. Istina vjere se nudi svakom vremenu i prostoru, samo je snagom idžtihada ili tzv. aggiornamenta treba iz svakog vremena prepoznati, prihvatiti i učitati u dotični vremenski čas, dovodeći u potpuni dosluh i sklad s njenim sadržajem naša ovdašnja čitanja znakova vremena koje nas određuje i koje živimo.

Mogli bismo, naravno, kršćanskom teologu Anthonyju O'Mahonyju oprostiti nepoznavanje islama koje on, bjelodano, pokazuje, ali ne i njegovu sračunatu podlost koju, jasnom zamjenom teza, promiče kroz svoje riječi i misli. Niko od muslimana nikada nije tražio od bilo kojeg kršćanina da se promijeni, odrekne svoje vjere ili bude ono, kako on veli, što bi "muslimani željeli da kršćani budu". S druge strane, dotični teolog upravo zahtijeva da muslimani promijene stajališta Kur'ana u ajetima koji govore o kršćanima i kršćanstvu, da bi bili kršćanima prihvatljivi sugovornici u međureligijskom dijalogu. Drugim riječima, odrecite se svojih duhovnih autoriteta, pa makar samo u jednom dijelu kur'anskoga teksta, pa ćete nam biti prihvatljivi sugovornici. Ustvari, bit ćete kao mi, kršćani, jer više nećete svjedočiti Jedinoga, negoli trojedinoga Boga, kako to već naučava kršćanska dogmatika. Ko to, onda, od koga traži da bude ono što nije i da u svom takovrsnom bivanju ispunjava nečije puste želje? Sve mi se čini kao da na usta kršćanskog teologa Anthonyja O'Mahonyja upravo odjekuju riječi jednog kur'anskog stavka koji glasi: Ni Jevreji ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. (Kur'an, II: 120)

A zar uopće neko treba da mijenja svoje dogme, svoje uvjerenje i svoju religijsku kulturu, pa da bude podoban za vođenje međureligijskog dijaloga? Zar takav zahtjev uopće može biti preduvjet za bilo koju vrstu dijaloga? Zašto neki kršćanski teolozi misle da su muslimani krivi zbog kur'anske predodžbe o njima i njihovoj vjeri? Ta, nisu muslimani pisali Kur'an, "pisao" ga je sami Duh Božiji. Zar neko može i pomisliti da postoji osoba, među muslimanima, na zemaljskoj kugli koja bi mogla mijenjati kur'anski tekst i u jednom harfu, u samo jednoj joti? Muslimanu je takvo nešto blasfemično i pomisliti. Kur'an se niti u jednom detalju ne može i neće nikada preinačiti. Ne samo zato što to niko od muslimana ne bi imao pravo učiniti, nego, ponajprije, stoga što je Kur'an božanska baština i Bog se za nju skrbi sve do kraja svijeta. Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! (Kur'an, XV: 9)

Kur'an je isti Uostalom, možda kur'anski tekst o kršćanstvu danas u potpunosti ne sukladuje s onim što današnja Crkva uči o naravi i sadržaju kršćanske vjere, ali za to krivicu ne treba tražiti u Kur'anu ili među muslimanima. Krivica, jamačno, počiva na leđima ekumenskih koncila i crkvenog učiteljstva koje je u toj religijskoj tradiciji izdefiniralo sve: od objave do sadržaja niceo-carigradskog simbola vjere. To će reći da je kršćanstvo dobrano evoluiralo u svome sadržaju od Isusova vremena do Niceje, a osobito nakon Niceje, i to baš kroz definicije ekumenskih koncila i blagodareći uplitanjima magisterium ecclesiae. Kur'an je, međutim, ostao isti. Za muslimane jedini autentično preživjeli svetopovijesni svjedok riječi Božijih. Za neke religijske tradicije, možda, neugodan svjedok. Ali, Kur'an je posljednji koga za to treba osuditi. A još ima manje razloga, baš zbog njegove autentičnosti, da ga se mijenja, sve i kada bi to bilo moguće!

Ono što čini drugu nedopustivu podvalu koju gospodin O'Mahony provlači kroz gornji odlomak jest njegov upit o tome "da li u islamu uopće postoji volja za teološkim razvitkom". Drugim riječima, kroz teološki razvitak u islamu, misli on, trebala bi da se dogodi preinaka kur'anskog teksta, osobito u dijelu koji se odnosi na kršćane i kršćanstvo. Ne vjerujem da gospodin O'Mahony baš toliko ne zna, pa čak ni to da postoji neprevladiva razlika između objave i teologije. Razlika postoji, čak, i u kršćanstvu, unatoč tome što je kršćanstvo potpuno specifično i sasvim usamljeno u vlastitom definiranju i tumačenju objave. Jer ono što je objava u kršćanstvu, ona to nije ni u judaizmu niti u islamu. Pošto kršćanstvo definira objavu kao utjelovljenu Riječ Božiju, tad je razumljivo da teologija u kršćanstvu na sasvim pozitivan način raspolaže s Objavom i tumači je u svjetlu povijesnih činjenica i događaja. U islamu je objava nadvremena, nadnaravna, neiscrpiva, metafizička, božanska zbilja koja ne trpi nikakav vid utjelovljenja, dok je teologija u islamu znanost vjere koja polazi od vjere, tumači je u svjetlu duhovnih činjenica objave i svjedoči njenu usklađenost s ljudskim raz/umom i svim drugim ljudskim psiho-fizičkim i duhovnim kapacitetima. Teologija je dinamična znanost, kao i svaka druga znanost, koja prati razvojnu razinu ljudske spoznaje i ljudskih otkrića, skrbeći se da u svakom vremenu posvjedoči autentičnost objave i neosporno dokaže, snagom teološkog aggiornamenta - idžtihada, da su objava i ljudski raz/um tragovi i otisci jednog istog Stvoritelja i da se ni u čemu ne protive jedno drugom. O'Mahonyjevo svjesno ili nesvjesno brkanje pojmova objave i teologije može biti rezultat ne posjedovanja predodžbe o tome što jest autentična i niti u jednom detalju nepreinačena objava. Problem autentičnosti, istinitosti ili inerantnosti svetoga teksta ili objave, za razliku od islama, u kršćanstvu je posve drukčije definirano i "riješeno" dvostrukom teorijom o tzv. "verbalnoj i realnoj bogoduhosti" ili inerantnosti biblijskog teksta.

Što se tiče islama, u povijesti muslimanskog mišljenja nije nikada razvijana slična ili ista teorija o bogoduhosti ili neporecivoj svetosti kur'anskog teksta, jer za to nije bilo nikakve potrebe. Kur'anska objava je božanskim perom, melekom objave, Desetom Inteligencijom ili, jednostavno, Džibrilom pravodobno upisivana u živo srce i intimu Poslanika islama (a.s.), a potom je odande po njegovu neposrednom diktatu recitirana pisarima objave koje je Poslanik islama (a.s.) osobno izabrao. Na kraju, kada je tekst objave, najzad, ispisan na pergameni, još jednom je provjerena autentičnost zapisanog od strane Poslanika islama (a.s.) i njegovih ashaba koji su sadržaj Kur'ana nosili u svome srcu, to jest koji su ga već bili memorirali. Ali, nije ovo jedina razlika u islamo-kršćanskom naučavanju o bogoduhosti, svetosti ili inerantnosti svetoga teksta. Razlika postoji i u svakidašnjem, živom odnosu prema korpusu objavljenog teksta. Dok bi svaki musliman svoju glavu radije položio na panj negoli da dopusti promjenu samo jednog dijakritičkog znaka u kur'anskom tekstu, dotle kršćanin, kako je uobičavao reći pokojni fra Ljubo Lucić, "ne bi repom mahnuo ni za pola Biblije".

Kada kršćanski teolog Anthony O'Mahony doraste do ove razine svijesti o tome što znači raspolagati izvornim religijskim predanjem, i sam će shvatiti koliko je bogohulan i besmislen onaj njegov zahtjev na početku ovoga teksta.

http://www.bhdani.com

[venera888]

svaka mu cast,,i mene je blago receno shokirala izjava tog lika "kako muslimani moraju preispitati svoje stavove o krscanstvu".Kur'an se ne mjenja niti to mozemo niti to zelimo,pa nebilo nikad dijaloga!!!

[black]

[Bosanac sa dna kace]

ne zovu ga dzabe bogoslov

[_BosanaC]

A moraju li krscani preispitati svoje stavove, ili ce ono svi od reda u dzehenem? Skupa sa svim ostalim nemuslimanima?

[forza milan]

Ne preispitaju li krscani svoje stavove crno im se pise jer su od Biblije napravili cirkus. Postoji x verzija Biblije koje su totalno razlicite. Ne moze takva biti Bozija Rijec!!! Bozija rijec mora biti jednaka. Uostalom evo sta vam o Bibliji i krsanstvu prica donedavni protestantski svecenik u Americi pa poslusajte. Covjek zna sta je Biblija bolje nego bilo ko na ovom forumu. Usput, lik je zanimljiv pravo nece vam biti naporno pogledat ga.

prvi dio:

http://youtube.com/watch?v=MtASr5GQCCo

drugi dio:

http://youtube.com/watch?v=xJPSk3E80zQ

treci dio:

http://youtube.com/watch?v=SLFL_1wj814

cetvrti dio:

http://youtube.com/watch?v=UN-WAeIlWkE

peti dio:

http://youtube.com/watch?v=WKqzD8pZJGs

[_BosanaC]

Ne preispitaju li krscani svoje stavove crno im se pise...

E to je to licemjerje o kojem pricam. Sami radite ono zbog cega napadate druge.

Kada bi nakon svakog ispada bilo kojeg vjerskog predstavnika o tome kako ateisti nemaju ni morala, ni obraza, ni pameti, ni zdravog razuma, kako su ovakvi i onakvi, nasao se kakav ateista pa da napise clanak slican ovome na tu temu - mislim da se ni o cemu drugom u stampi ne bi ni pisalo.

[forza milan]

Ne preispitaju li krscani svoje stavove crno im se pise...

E to je to licemjerje o kojem pricam. Sami radite ono zbog cega napadate druge.

Kada bi nakon svakog ispada bilo kojeg vjerskog predstavnika o tome kako ateisti nemaju ni morala, ni obraza, ni pameti, ni zdravog razuma, kako su ovakvi i onakvi, nasao se kakav ateista pa da napise clanak slican ovome na tu temu - mislim da se ni o cemu drugom u stampi ne bi ni pisalo.

de bolan ohani malo, pojma nemas o cem pricas. Izvadio si iz konteksta pola recenice i sad se kacis k'o kakav.... Ja mislim da im se crno pise radi neceg odredjenog, ako grijesim onda su ljudi u pravu i ne pise i mse crno. Ja imam neki stav koji je ispravan ili nije ispravan dok se ti kacis za neke neodredjene stvari i gradis svoje stavove na havi ne ulazeci u srz rasprave koja se tebi mozda ne svidja, ali ti uporno inzistiras na tome da ucestvujes u ama bas svakoj raspravi pa bilo to da gura s neki stav bilo da miniras temu glupostima. Bas me zanima postoji li tema na kojoj se ti nisi javio nikada.

[_BosanaC]

Ne preispitaju li krscani svoje stavove crno im se pise...

E to je to licemjerje o kojem pricam. Sami radite ono zbog cega napadate druge.

Kada bi nakon svakog ispada bilo kojeg vjerskog predstavnika o tome kako ateisti nemaju ni morala, ni obraza, ni pameti, ni zdravog razuma, kako su ovakvi i onakvi, nasao se kakav ateista pa da napise clanak slican ovome na tu temu - mislim da se ni o cemu drugom u stampi ne bi ni pisalo.

de bolan ohani malo, pojma nemas o cem pricas. Izvadio si iz konteksta pola recenice i sad se kacis k'o kakav.... Ja mislim da im se crno pise radi neceg odredjenog, ako grijesim onda su ljudi u pravu i ne pise i mse crno. Ja imam neki stav koji je ispravan ili nije ispravan dok se ti kacis za neke neodredjene stvari i gradis svoje stavove na havi ne ulazeci u srz rasprave koja se tebi mozda ne svidja, ali ti uporno inzistiras na tome da ucestvujes u ama bas svakoj raspravi pa bilo to da gura s neki stav bilo da miniras temu glupostima. Bas me zanima postoji li tema na kojoj se ti nisi javio nikada.

Dzaba pjenis jer ocito nisi ni skontao sta sam napisao, niti ce takvi kao ti skontati jer se hvatate kao kerovi bacene kosti kada god se ko ne slozi s vama, a napadate druge za ono sto i sami radite.

E to se drug moj zove licemjerje, svidjalo se to tebi ili ne.

I izvini sto miniram temu, evo povuci cu se, nisam primjetio bas od prve da je tema pljuvanje po svemu sto nije po islamu.