Da li vam se ikad desilo da vam se pomjesaju ljubavni osjecaji i vjera ili ateizam?
Odmah da se razumijemo, dijete sam mijesanog braka (Cuj dijete, a vidi mi brade
Vaspitavan sam da postujem sve vjere i od kada znam za sebe, ocevoj familiji idem na Bajram. Bas kao i ostaloj rodbini i prijateljima za iste ili praznike drugih vjeroispovjesti.
Eh sad, svjesni smo da zivimo u vremenu gdje vjera prednjaci u odnosu na one koji see smatraju ateistima.
Upoznao sam djevojku sa kojom sam se poceo zabavljati. Njeni su vjernici, a i ona je. Medjutim, shvatili smo da su nam sve ostale teme zajednicko, a da imamo taj problem koji nam stoji kao teret.
Pokusali smo da "uspostavimo" neki drugi odnos, ali su obostrani osjecaji suvise jaki, tako da niko ne moze bar za sada da "odstupi". A nema ni potrebe, jer nam je lijepo zajedno.
Pitanje za razmisljanje: Da li se osjecaji, vjera i ateizam mogu naci "zajednicki jezik" u najljepsem odnosu dvoju ljudi - ljubavnom odnosu?
Napominjem, 1 sam od onih koji postuje sve istinske vjernike i koji vjeruju zbog vjere, a ne iz mode ili nekog drugog interesa. Nazalost, svjesni smo da takvih ima napretek kod nas.
U zivotu treba biti spreman na KOMPROMISE. Treba ih znati davati, ali i primati, zar ne?

