Ahmmed wrote:
hm...hm....Ovog čika Kjerkegora se baš, baš shvaća na brojne i različite načine
Ja baš mislim da,osim te sitnice da si ateista
, imaš onaj dobri kjerkegorski pristup filozofiji života
Slagao se ili ne, zadovoljstvo te je čitati
Pa, imam s jedne strane, i nemam s druge. Slazem se s njim u pogledu subjektivnog dozivljaja Boga, za mene je taj dozivljaj takodje unutarnje osjecanje i, kao takav, stvar individualnog i neposrednog odnosa. Ali, ja sam takodje kontradictorna u svom promisljanju institucije religije. Dok imam tipicno kjerkegorski problem s 'posrednikom', tj insistucijom religije, ja takodje mislim da je covjek kolektivista po prirodi (tu sam Marxova,
), i da u kolektivnom oblikovanju smisla, ideje Boga i pripadanja istom takodje nalazi
unutarnju slobodu (i utjehu).
To sto Kjerkegor smatra da smo mi 'prerasli' krscanstvo (inace, ja ovo citam kao bilo koji sistematizirani izraz Boga) kao kolektivni izraz, ja ne kupujem. On tu krece u argumentaciju o racionalnom i potrebi za 'sumnjom' kao dijelom procesa individualne spoznaje Boga, ali ne ostavlja slobodu da sumnja (kao i aktualizacija 'sebe') moze biti razrijesena i jednim i drugim pristupom, odnosno da je pitanje da li ces krenuti individualnim ili institucionaliziranim/kolektivnim putem takodje pitanje unutarnje slobode. Mislim da je njegova iskljucivost/dualnost argumenta (ili-ili) tipicno modernisticka u tom smislu. Cak mi se cini da je dio onoga sto Kjerkogor zahtijeva od pojedinca ono sto bi Marx nazvao 'otudjenje covjeka od covjeka' u svrhu ostvarenja sebe i svog odnosa s Bogom (ovo citati s dozom zdravog cudjenja,
), sto je opet samo puka dualisticka receptura.
I, na kraju, hvala, Ahmmede, meni je uvijek cast da me imas vremena procitati.
Jedna od 10 Bozjih zapovjedi jasno kaze : Ne ubij... 
