Tesko Axmo, na ovom ili na nekom drugom podforumu... Jer se ljudi ne vrijedjaju, ne potcjenjuju i ne ignorisu drugo i drugacije - zato sto imaju drugacije svjetonazore, nego zato sto im fali obrazovanja, kulture, vaspitanja, sklonosti ka preispitivanju vlastitih ubjedjenja (a bogami ponekad i zivaca), a imaju na pretek predrasuda, egocentrizma (iliti ego-kulturocentrizma, da bude tacnije), hormona i inih faktora.
Tako se ja ponekad lakse slozim sa nekim vjernikom, nego sa nekim ateistom, isto kao sto se lakse slozim sa nekim Kinezom nego sa nekim Bosancem, isto kao sto se ponekad lakse razumijem sa mojom cistacicom nego sa mojim direktorom....( a kad me puca PMS ne razumijem se ni sama sa sobom
)... Isto kao sto se ponekad i ti lakse slozis sa nekim ljudima koje jos od prvog utiska bas i ne mirises - ali si dovoljno velik covjek da postujes neki uzajamno etablirani respekt.
Opet.... s jedne strane, tesko je voditi ikakav smislen dijalog (sto je, ipak osnovna funkcija ljudske komunikacije i ovog foruma) bez iznosenja vlastitog misljenja na zadatu temu. Na ovom podforumu, kao i u svim drugim raspravama gdje postoje razlicita misljenja (a ja ne znam ni za jednu raspravu u kojoj svi ucesnici imaju identicna misljenja) - osnovni cilj obrazlaganja vlastitih stavova nije pitanje literarnih dostignuca, nego dokazivanje ispravnosti svojih stavova (koliko samom sebi, toliko i drugima). Rijetki su ljudi koji postavljaju pitanja bez nekog prekonstruisanog koncepta (mada ih ima, i mada su najcesce ismijani kao neznalice), i onog trena kada tvoj doprinos temi predje granice njegove koncepcije - umjesto dijaloga imamo argumentaciju koja, ako su ljudi vicni argumentaciji na tome i zavrsi, a ako nisu - onda ta argumentacija predje u frustraciju, svadju i na kraju - vrijedjanje.
S druge strane, tesko je odrediti sta jeste, a sta nije uvreda. Pri tom ne mislim na namjerne uvrede tipa 'glup si k'o *urac' nego na one neke, meni licno neshvatljive "uvrede" kada se vjernik vrijedja sto ja kazem da se takvom bogu ne bih poklonila taman da se sutra predamnom ukaze i dokaze svoje postojanje, ili kada se jedan ateista uvrijedi sto vjernik misli da ateisti fali moral, ili da ce ateista goriti u paklu. Mislim...... meni je zaista zao ako moje misljenje ikoga vrijedja, ali ce se taj neko ipak morati pomiriti sa cinjenicom da je to moje vlastito misljenje na koje imam puno pravo. Kako ikoga moze uvrijediti necije razmisljanje? Mene vrijedjaju samo ruzne namjere. Vrijedjalo bi me da mi neko kaze "mi svi vjernici od srca zelimo da vi svi nevjernici gorite u paklu"... To bi me, ono fakat uvrijedilo. Ali to nije istina. Vecina vjernika koje ja poznajem su upravo htjeli da me od tog pakla spase. Sto su, ipak, veoma lijepe namjere, zar ne? (I za one koji misle da se iza ovih rijeci krije neka ironija - u krivu su, ne krije se nikakva ironija. Umjesto toga - zapitajte se radije koji su vasi porivi u ovim i ovakvim raspravama. Nije valjda da pisete tek zato da biste se divili vlastitoj pameti?)
S trece strane, ne mogu a da ovo ne kazem.... Posto i sama veoma cesto poprijeko odgovorim.... Ne vrijedja me, i ne smeta mi mnogo toga. Ne smeta mi cak ni (iskrena i otvorena) ljudska glupost. NIko nije savrsen, i niko nije kriv sto je takav kakav je. Ali mi smeta bezobrazluk, i na bezobrazluk cu uvijek odgovoriti bezobrazlukom, jer mi je pun klinac vise 'skloni se ovome, skloni se onome"... Sklonicu se pred emocijama, sklonicu se pred ubjedjenjima, sklonicu se i pred iskrenim neznanjem, ali se necu skloniti pred bezobrazlukom, bez obzira ko je prema kome bezobrazan. I ako smatram da je neko (slabiji ili ne) bez razloga napadnut, ja cu ga braniti, bio on vjernik ili ne, bio on Bosanac ili Rom, bio on bos ili hadzija... Pa ako treba nek' me se i banuje. Ja cu sa svojom savjescu lijepo zivjeti.
KOme nije jasno da iza svega napisanog stoji i velika doza samoispitivanja i samokritike - ja dalje ne mogu. 
Uvijek mi se glupo javiti na neku temu tipa sretan praznik, rip ovaj-onaj, gdje svi kažu manje više isto 
