Naime, zadnje vrijeme ništa me ne ide, raspadam se psihički, brinem se za budućnost, a sadašnjost ne mogu promjeniti. Živim u Bihaću, učenik bihaćke Gimnazije. Zabrinut sam trenutnim stanjem i obrazovnim sistemom u ovoj školi, a isto tako sumnjam da je išta bolje među ostalim srednjim školama, kako u Bihaću tako i u ostatku proklete nam države. Da je ikako proraditi na nekoj reformi školstva, ali jebiga, primjetile su guzonje, kad je bal nek je maskenbal, ispiraj mozgove do kraja, plata u džep, i ja svoje odradio.
Previše se ubijam u pojam nepotrebnim stvarima, ali kao da ja ne bih volio da bude bolje. BI NORMALNO!
Milion nekih skandala ima u ovoj školi, blatit ću je pa makar snosio posljedice toga, borim se.
Zamislite raditi kontrolni iz bosanskog na 12 stranica(3 dvolisnice), hemiju, fiziku i biologiju bez ikakvih eksperimenata, te praktičkih radova koji će pomoći učenicima na shvatanju lekciju, te upijanju gradiva. Totalna demotivacija.
Skroz sam nezadovoljan, razočaran, slomljen, ali jebiga bit će kako bude.
Vjerovatno će te reći, što ne učiš, ti ovakav ti onakav, rado bih ja prolazio i peticom, ali ne dopuštaju mi okolnosti..
Prije nego što ću upisati srednju školu, planirao sam za fax geodeziju ili arhitekturu, a sa ovim profesorskim kadrom mogu samo prozore i podove prati na tim fakultetima. Farmacija je alternativa, iako prolazim četvorkom, sumnjam da mogu upisati neki bolji fax. Stvarno trudim se učiti, ali jebaji znanje u ovoj školi. Profesori se međusobno dissaju na sudovima, podižu se tužbe, frustracije, krediti, ispoljavanje svih tih frustracija po nama robovima. Direktor haman nikad na poslu, sekretarica prenakurčena. Jedina pozitivna stvar je pedagogica, spremna na konverzaciju u svakom trenutku, profesor likovne kulture Sej Ramić, koji vizuelno predaje časove, što je i svrha učenja u 21. stoljeću. Hemija učenje dvadesetak stranica, reakcija iz područja anjona i katjona, biologija milioni crteža iz genetike, fizika evo otkako smo krenuli drugo polugodište 6 referata, pa kontrolni, ni jednu lekciju gospođica nije ispredavala. Njemački iškrabanje, čitanje u crno bijele knjige. Šta reći na sve ovo?
