Prestanite sa prepirkama i nastavite sa diskusijom.... zanimljivo je bilo citati...
Fratris, ti se ne javljaj
Realno stanje - ovo hoću da čujem, naglas!
-
Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#152
Ih sto bi to bilo...pasha078 wrote:...
Šta misliš, zašto je nakon 14 ili više primirja u Cro, samo iza Nove godine stupilo pravo???? Zato što su hrvati tako razbili Srbe 91. da su ovi skontali da ne vrijedi dalje ratovati...
Naravno, u ovom scenariju svi bi mi pušili od Srba, i Bošnjaci i Hrvati i Albanci. možda bi bilo i bolje, ko zna....
Nego da te pitam... koliko ima dima u dva jaja ??
-
NKVD
- Posts: 697
- Joined: 18/01/2007 09:27
#153
Kao i na svakoj temi, nakon određenog vremena se jave diskutantni bez ijednog konkretnog stava, samo prežvakavaju, plitki i glasni kako to već ide zajedno. Spremni na verbalno prepucavanje pa im se sopstveno prisustvo čini korisnim, neko s njima priča. Grebanje po površini nazivaju analizama. Kada im nestane argumenata, pokazuju i svoje drugo lice, dominantnije. Poznato?
Elem, dosta se toga nakupilo i u društvu, a ovo je valjda ogledalo, pa ni to ne čudi. Sve ih je teže ignorisati.
Okej, vrijeme je da osvježimo diskusiju. Evo pitanje za razmisliti pa odgovoriti.
Želimo građansku državu svih njenih stanovnika, bez nacionalnih torova. Očekujemo da nas svijet u tome podrži jer mislimo da smo u pravu. U RS gledamo kao tamni vilajet gdje žive opančari i zločinci, manje vrijedni da o sudbini zajedničke države odlučuju od nas samih jer su njihovi predstavnici i oružane formacije počinili neviđene zločine devedesetih. Od silnih frustracija nam je fitilj sve kraći, ne radimo na sebi i vrtimo se u krug. Biramo iste ljude na izborima. Ili čak ni ne glasamo. Imamo previsoko mišljenje o sebi. Sami onomad strovalili Alijansu za promjene. Govorimo kako niko i ništa ne valja.
E, zamislite sada da ste iz RS. Svjestni da je vaše nekadašnje rukovodstvo rasturilo ex-Yu, sprovodilo plan stvaranja velike Srbije ili zemlje u kojoj bi oni bili apsolutno dominantni, počinilo strašne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima pa i genocid, taj pojam za koji smo bili sigurni da je sahranjen u prošlosti. Kao Srbin, podlegao nacionalnom zanosu sa početka devedesetih i glasao za svoje. Ili barem nije digao glas. Bio u vojsci ili nije, možda malo i pljačkao ili nije. Nije spreman priznati zablude. Navija za Srbiju u svim sportovima, ima šampionske postere poljepljene po zidovima. Sada prati tenis. Iznenađen Dodikom, gleda u njega kao u Boga, čini mu se kao fina kombinacija nacionalnog vođe i ekonomskog mahera. Spreman mu oprostiti ogroman kriminal kojem je ovaj kum jer hoće jakog i zajebanog lidera. Nude mu građansku opciju za cijelu Bosnu. On se pita kakva je to opcija, šta se tu nudi, ko su joj nosioci, ko protagonisti. Šta dobija, šta gubi. Pa gledaju u nas. Traže odgovor.
E, to je to pitanje. Šta mi nudimo kao opciju i kada smo i gdje pokazali da to stvarno hoćemo i znamo sprovesti? Gdje je to građansko društvo što smo ga mi sagradili? Ko su glavni neimari? Je li to, možda Kanton Sarajevo, ta država u državi puna para gdje nam niko ne smeta da napravimo čuda? Možda neki drugi kraj države, recimo tamo gdje smo u talu sa Hrvatima?
U svojoj samozaljubljenosti i površnosti, navodićemo primjere koji su ekscesi: film festival, MESS, nagrade iz filma i književnosti, 60 minuta, par intelektualaca i sitnih institucija začahurenih u svoje akademske ljušture gdje grickaju hiljadu-dvije maraka honorara. Ignorišemo svoju ulogu u brojnim neuspjesima i optužujemo druge.
Dakle, gdje je ta mirko cjelina, taj primjer da mi to hoćemo i znamo. Na bilo kojem nivou, od opštine na gore. Je li to Tuzla na koju mi u Sarajevu sa podsmijehom gledamo? Ali, iskreno. Ko su ti ljudi koje mi nudimo?
Mislimo da zaslužujemo bolje a ništa pod milim Bogom ne radimo da do toga dođemo.
Elem, dosta se toga nakupilo i u društvu, a ovo je valjda ogledalo, pa ni to ne čudi. Sve ih je teže ignorisati.
Okej, vrijeme je da osvježimo diskusiju. Evo pitanje za razmisliti pa odgovoriti.
Želimo građansku državu svih njenih stanovnika, bez nacionalnih torova. Očekujemo da nas svijet u tome podrži jer mislimo da smo u pravu. U RS gledamo kao tamni vilajet gdje žive opančari i zločinci, manje vrijedni da o sudbini zajedničke države odlučuju od nas samih jer su njihovi predstavnici i oružane formacije počinili neviđene zločine devedesetih. Od silnih frustracija nam je fitilj sve kraći, ne radimo na sebi i vrtimo se u krug. Biramo iste ljude na izborima. Ili čak ni ne glasamo. Imamo previsoko mišljenje o sebi. Sami onomad strovalili Alijansu za promjene. Govorimo kako niko i ništa ne valja.
E, zamislite sada da ste iz RS. Svjestni da je vaše nekadašnje rukovodstvo rasturilo ex-Yu, sprovodilo plan stvaranja velike Srbije ili zemlje u kojoj bi oni bili apsolutno dominantni, počinilo strašne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima pa i genocid, taj pojam za koji smo bili sigurni da je sahranjen u prošlosti. Kao Srbin, podlegao nacionalnom zanosu sa početka devedesetih i glasao za svoje. Ili barem nije digao glas. Bio u vojsci ili nije, možda malo i pljačkao ili nije. Nije spreman priznati zablude. Navija za Srbiju u svim sportovima, ima šampionske postere poljepljene po zidovima. Sada prati tenis. Iznenađen Dodikom, gleda u njega kao u Boga, čini mu se kao fina kombinacija nacionalnog vođe i ekonomskog mahera. Spreman mu oprostiti ogroman kriminal kojem je ovaj kum jer hoće jakog i zajebanog lidera. Nude mu građansku opciju za cijelu Bosnu. On se pita kakva je to opcija, šta se tu nudi, ko su joj nosioci, ko protagonisti. Šta dobija, šta gubi. Pa gledaju u nas. Traže odgovor.
E, to je to pitanje. Šta mi nudimo kao opciju i kada smo i gdje pokazali da to stvarno hoćemo i znamo sprovesti? Gdje je to građansko društvo što smo ga mi sagradili? Ko su glavni neimari? Je li to, možda Kanton Sarajevo, ta država u državi puna para gdje nam niko ne smeta da napravimo čuda? Možda neki drugi kraj države, recimo tamo gdje smo u talu sa Hrvatima?
U svojoj samozaljubljenosti i površnosti, navodićemo primjere koji su ekscesi: film festival, MESS, nagrade iz filma i književnosti, 60 minuta, par intelektualaca i sitnih institucija začahurenih u svoje akademske ljušture gdje grickaju hiljadu-dvije maraka honorara. Ignorišemo svoju ulogu u brojnim neuspjesima i optužujemo druge.
Dakle, gdje je ta mirko cjelina, taj primjer da mi to hoćemo i znamo. Na bilo kojem nivou, od opštine na gore. Je li to Tuzla na koju mi u Sarajevu sa podsmijehom gledamo? Ali, iskreno. Ko su ti ljudi koje mi nudimo?
Mislimo da zaslužujemo bolje a ništa pod milim Bogom ne radimo da do toga dođemo.
-
uvjek dobar gost
- Posts: 7109
- Joined: 12/12/2005 14:51
- Location: blizu Merkura
#154
Mislimo da zaslužujemo bolje a ništa pod milim Bogom ne radimo da do toga dođemo.
Upravo tako svaki pokušaj se u startu gleda sa podsmjehom.. i osuđuje se... mi smo postali toliki licemjeri pod pritiskom ove dekadentne sredine.. da ljudi više nemaju nit volje nit želje, svi ideali su potonuli.. il tokom opsade il tokom ovog kvazi mirnog stanja.. u ovom dobu obnove i izgradnje imanja političara i njihovih najbližih...
Ja sam za akciju ,pokušao sam čak... ali ne bih odusato... borio bih se i dalje kako lokalno tako i globalno...
Il da čekam Renea da me prebaci na slobodnu teritoriju...
Upravo tako svaki pokušaj se u startu gleda sa podsmjehom.. i osuđuje se... mi smo postali toliki licemjeri pod pritiskom ove dekadentne sredine.. da ljudi više nemaju nit volje nit želje, svi ideali su potonuli.. il tokom opsade il tokom ovog kvazi mirnog stanja.. u ovom dobu obnove i izgradnje imanja političara i njihovih najbližih...
Ja sam za akciju ,pokušao sam čak... ali ne bih odusato... borio bih se i dalje kako lokalno tako i globalno...
Il da čekam Renea da me prebaci na slobodnu teritoriju...