Razvoj danasnjih bosanskih nacionaliteta

[Hrast]

Poznato je da su u konfrontaciji sa islamskim istovjernicima, prvenstveno Osmanlijama (Turkusama - ovako su bosanski muslimani nazivali etnicke Turke) i drugim grupama koje nisu bile juznoslavenskog porijekla, bosanski muslimani svoj identitet manifestirali kroz bosanstvo. Medjutim, ni u ranije, u tursko doba, prema inovjernim ali etnicki bliskim zemljacima bosanski muslimani svoj etnicki identitet uglavnom nisu iskazivali kroz bosanstvo, u odnosu na njih dolazilo je najvise u obzir konfesionalno razlikovanje. Bosanska identifikacija nije bila dovoljno diferencirajuce obiljezje u internim bosanskim relacijama. Bosanci su se medjusobno diferencirali na turke - pod kojim su se razumjevali muslimani opstenito (zato malo "t"), na hriscane, koji su se smatrali jos i pripadnicima grcke ali i srpske vjere, pa se nazivali grcima i srbima, i napokon na krscane,nazivane jos sokcima te latinima. (Sve sa pocetnim malim slovom jer se radi o oznakama vjerskih grupacija).

Bilo je u upotrebi i drugih naziva. Dosta se bila uobicajila diferencijacija samo na turke i vlahe; turcin u sirem smislu je skupni naziv i za domaceg turcina, i za Turkusu i Osmanliju, kako su se nazivali pravi, etnicki Turci. Pod vlahom pak u jednom sirem znacenju se razumjevao prvenstveno pravoslavac, ali kasnije i katolik.

S prestankom osmanske vlasti znatno se gubi znacaj diferenciranja u odnosu na Turke i akcent je vise na unutar bosanskim razlikama. Na taj nacin i bosanska identifikacija u odnosu na islamske istovjerce dobrim dijelom gubi svoj raniji smisao.

Pitanje je zasto se bosanstvo nikada nije uspjelo afirmisati kao nacionalna ideologija?

U drugoj polovini 19. vijeka - najznacajnijem periodu nacionalnih pokreta - nisu postojali uslovi koji bi imali za rezultat nastanak bosanske nacije. Nedostajale su socijalno-ekonomske i politicke komponente za prerastanje naroda Bosne u jedinstvenu naciju. Narod se klasno i konfesionalno razlikovao u tolikoj mjeri da nije moglo doci ni do minimalnog jedinstva Bosanaca.

Iz muslimanske sredine formirao se vladajuci sloj, koji je, nalazeci u to doba uglavnom punu podrsku sirokih muslimanskih slojeva, tezio za odrzanjem postojeceg stanja, tj. feudalne Osmanske Carevine, u kojoj bi, istina, Bosna zadrzala poseban status, ali sa hegemonijom muslimana. Gradjanske klase u modernom smislu, koja bi predvodila nacionalni pokret, nije bilo medju muslimanima, a carsija je stagnirala u svojom esnafsko-feudalnim okvirima. Uticaj grada, zapravo carsije, na muslimansko selo, koje je inace evidentan, u ovom pogledu ni ne dolazi u obzir. Paradoksno je da su medju muslimanima kao nosioci bosanske ideologije, ukoliko se i pojavljivala, bili najvise begovi, pa je i njihovo bosanstvo imalo izrazito feudalno obiljezje. Logicno je bilo da je begovima u neku ruku pripala ta uloga kada uzmemo u obzir cinjenicu da su oni unutar osmanskog binarizma (feudalno ustrojstvo timara + islamska ideologija) uspjeli izgraditi jednu vrstu vlastite substrukture, takoreci bosansko-feudalni binarizam koji pak nije imao dovoljno snage da sa sebe zbaci okove osmanske vladavine jer je i njegov opstanak zavisio od opstanka Osmanskog Carstva. Ovako bosanstvo, bez demokratskog sadrzaja,nije imalo potrebnu atraktivnu snagu. Stavise, obespravljena krscanska i hriscanska raja je vodeci borbu sa feudalcima znala traziti zastitu i kod predstavnika centralne vlasti, protiv kojih su inace vodili borbu bosanski muslimani jos znatno prije nego sto su to ucinini bosansko-pravoslavni ustanici potkraj osmanske vlasti.

Pokusaja za afirmaciju bosanstva u nacionalnom smislu kod bosanskih pravoslavaca nije ni bilo. Srpski nacionalni pokret je imao sve sanse tako da ue ubrzo ovladao bosanskim pravoslavcima. Pravoslavni ustanici potkraj osmanske vlasti u BiH postavljali su u sovme nacionalnom programu i autonomnu Bosnu, no politicki od Osmanlija i socijalno od feudalizma emancipirana istovjerska Srbija sve im je vise postajala nacionalni ideal. U bosanskih pravoslavaca vec od pocetka 18. vijeka pocela je jacati trgovacka burzoazija, koja je s mnogo smisla za svoje klasne interese znala lavirati izmedju osmanskih vlastodrzaca, bosanskih muslimana i sirokih pravoslavnih masa u BiH.

U bosanskih katolika nisu u pocetku nedostajali izvjesni zaceci nacionalnog bosanstva, posebno u redovima franjevaca. Oni su historijsko uporiste za to nalazili u bosanskoj drzavnoj samostalnosti i ugledu bosanske franjevacke provincije, Bosne Argentine (Bosne Srebrne), no to nije mogla biti osnova na kojoj bi se tada okupila jos i pravoslavna i muslimanska vecina, posto i jedni i drugi nisu previse simpatizirali sa katolickim tradicijama, pa makar one svoje korijenje imale i u samoj srednjovjekovnoj bosanskoj drzavi ciji su poslednji kraljevi bili katolici. U nacionalnoj borbi trazili su oslonac u ilirsko-jugoslovensko-hrvatskom pokretu kao i u srpskoj drzavi, ali ni sa srpskim ni hrvatskim pokretom nije moglo doci do potpunog usaglasavanja konacnih ciljeva. U pomanjkanju razvijenog gradjanstva, koje bi davalo nacionalne impulse, kao i bez podrske drugih elemenata u Bosni i van nje, ovo moglo bise reci, katolicko bosanstvo, ostalo je krzljavo, dok konacno nije potpuno nestalo u hrvatstvu.

Bosanska ideja nije, dakle, mogla postati sira nacionalna platforma. Stavise, nije doslo do bilo kakve sprege begovskog i fratarskog bosanstva, razlicitog i po ciljevima i po sadrzaju.

Medjutim, bosanstvo je jos mnogo ranije pocelo poprimati, moglo bi se reci, odredjeni muslimanski ton. Karakteristican je jedan podatak vec iz polovine 17. vijeka iz kojeg izbija simbioza vladajuceg bosanstva i muslimanstva u opreci prema raji-krscaninu. Evlija Celebija, opisijuci Srebrenicu, konstantira da su joj "stanovnici Bosnjaci, a raja im Srbi i Bugari", dodajuci, istina, da se "lijepo medjusobno paze". S ovoga je gledista jos interesantnije i ovo, jedno svjedocenje Matije Mazuranica, koji doslovce pise: "U Bosni se krstjani nesmiu zvati Bosnjaci: kad se rece Bosnjaci: onda Muhamedanci samo sebe razimiu, a Krstjani su samo raja Bosnjacka". (Vidi: Matija Mazuranic, Pogled u Bosnu, Zagreb 1942, str. 53.)

Radi konfesionalnih opreka, koje su se u toku osmanske okupacije metamorfizirale u klasne, nije se uspio stvoriti jedan opstebosanski front protiv Osmanlija, pa kako ni jedna od konfesija nije imala apsolutnu vecinu stanovnistva, a jos teritorijalno rastrgane, osjecaje su se najbolje zasticenih ako se nacionalno orijentiraju i ukljuce u srpski i hrvatski nacionalni pokret, vec prema svoje konfesionalnom pravoslavnom, odnostno katolickom pripadnostcu. Na taj nacij je doslo do srpske i hrvatske polarizacije na bazi vjerske pripadnosti u Bosni, tak oda su pravoslavci i katolici nasli oslon u istovjerskoj Srbiji odnosto Hrvatskoj. Takvog oslona muslimani nisu imali, pa im jer preostala samo muslimanska nominacija, vjerska nominacija, koja se drzala do razvitka sopstvene nacionalne svjesti, svjesti koja je u neku ruku znaci i reaktiviranje bosanstva, bosantva u "bosnjackom obliku" i pod muslimanskim predznakom.

Pa i sluzbeno forsiranje nacionalnog bosanstva u doba Benjamina Kallaya (govorilo se i ovdje o "bosnjastvu" ali se mislilo na bosanstvo van vjerskih granica) vise je kompromitiralo nego podupiralo ovu ideologiju o kojoj govorim. Kallayec rezim je bio nepopularan posebno kod pravoslavaca, koji su se vec bili afirmirali u dio srpske nacije, pa se kurs nacionalnog bosnjastva (citaj bosanstva) smtrao nametanjem tudje nacionalne ideologije na vec ucvrsceno srpstvo, pa dijelom vec i hrvatstvo. Srpski i hrvatski nacionalni pokret najodlucnije se suprostavio i onako obesznazenom bosanstvu. Jedan od mladobosanskih ideologa, Pero Slijepcevic, pisao je 1910. godine:

"Mladi nas narodni rad smije da zna medju domacima samo dva imena: Srbi i Hrvati. Bosna i Hercegovina ne smije vise da bude - po toj zalosnoj politici - bosanska, nego samo srpska i hrvatska, a jezik ni zemaljski, ni bosanski, vec srpsko-hrvatski. Koliko se u nas galamilo na Kalaja, sto je stvorio taj pojam, a niko ne govori o tom da je jedan dio javnog misljenja u nas bio za to!...(Vidi: Petar Slijepcevic, Stara i nova kultura, Jedan omladinski program. Kalendar Prosvjeta za novu godinu 1911. Sarajevo 1910, str. 92. - doduse ja sam originalni citat preuzeo iz djela "Od tradicije do identiteta", objavnjenog u Sarajevu 1974. godine)

Imajuci u vidu izlozene razvojne tendencije, narocito okolnost da se bosanstvo kao narodnosna (ali ne i nacionlna) kategorija uporno odrzavalo, nije neobicno, da se nacionalno diferenciranje u smislu nacionalnog srpstva i hrvatstva javlja u Bosni relativno kasno. Nacionalno konstituisanje Bosanaca u pravcu srpske i hrvatske nacionalne ideologije zapocinje s jacim intenzitetom zapravo tek od ustanaka potkraj osmanske vlasti. Ranije ovdje nije bilo nacionalnog srpstva i hrvatstva. Da vidimo sta je pisao poznati slavjanofil, ruski konzul Aleksandar Hilferding:

"Kod turskih Slavena (misli se na Slavene pod osmanskom vlascu) narodnost takoreci nije u narodnosti vec u religiji. Istina je da obicni Srbin zna sebe razlikovati od Grka i Bugara, no taj osjecaj kojim je on pronikut i koji ga cini dijelom ljudskog roda, nije narodnosni osjecaj vec religiozni: prema tome da li ispovjeda pravoslavnu, katolicku ili muslimansku vjeru, on se racuna clanom Pravoslavnog, Latinskog ili Turskog naroda. Istovetnost jezika, porijekla, obicaja nista ne znaci pred razlicitoscu ispovijedanja."

Polovinom 19. vijeka (Hilferdin je svoje djelo objacio 1859. godine) ni kod bosanskih Srba, a jos manje kod bosanskih Hrvata, a o Bosnjacima da i ne govorimo, nije bilo ni srpske ni hrvatske ni bosnjacke nacionalne svijesti! Upravo zbog toga me najvise ljuti kada danasnji Bosnjaci, Srbi i Hrvati pokusavaju naknadno, restrospektivno, cak i onim predosmanskim ziteljima Bosne, da nataknu vlastita nacionalna opredjeljenja, opredjeljenja, koja su nasi preci, sa vremenski razlikama, poceli da razvijaju prije dvjestotinjak godina.

[Hrast]

Napomena: Mislim naravno na "bosanskohercegovacke nacionalitete"...ovo "bosanski" je jednostavno skracenica.

[hepek071]

Dobro predočeno još da dodam misao Ernesta Gellnera da je "nacionalizam/politička ideologija/ taj što stvara nacije a ne obrnuto". Jednina linija razdvajanja u BiH jeste RELIGIJA. U svim ostalim segmentima kulture razlike gotovo nema, od jezika, načina življenja, rada, običaja, čak i praznovjera bez obzira na religijsku različitost itd. Recimo prošle godine sam u 10 dana bio prvo na Hrvatskoj/katoličkoj svadbi u Vitezu i na Bošnjačkoj/Muslimanskoj u Sarajevu. Jedina razlika jeste bila da na prvoj smo išli u crkvu a na drugoj u džamiju, uz naravno različite zastave (ali ovo je politički a ne kulturni produkt). Što se sadržaja tiče ja ne viđoh razlike.

Bosna i Hercegovina je imala jednu istorijsku nesreću dabude uvijek granična zemlja, još od podjele Rimskog carstva, pa šizme, pa kasnije između Hapsburga i Osmanlija, pa između Srba i Hrvata (govorim od dva najranije artikulirana nacionalizma kod Južnih Slavena). Samim time svak je bacao preko granice a mi Bosanci se nismo snašli na vrijeme.

[Hrast]

Dobro predočeno još da dodam misao Ernesta Gellnera da je "nacionalizam/politička ideologija/ taj što stvara nacije a ne obrnuto". Jednina linija razdvajanja u BiH jeste RELIGIJA. U svim ostalim segmentima kulture razlike gotovo nema, od jezika, načina življenja, rada, običaja, čak i praznovjera bez obzira na religijsku različitost itd. Recimo prošle godine sam u 10 dana bio prvo na Hrvatskoj/katoličkoj svadbi u Vitezu i na Bošnjačkoj/Muslimanskoj u Sarajevu. Jedina razlika jeste bila da na prvoj smo išli u crkvu a na drugoj u džamiju, uz naravno različite zastave (ali ovo je politički a ne kulturni produkt). Što se sadržaja tiče ja ne viđoh razlike.

Naravno, jer nacionalni identitet, pa tako ni bilo kakav etnicki, nisu staticni i od "boga dati", vec se mijenjaju i nastaju onda kada grupa ljudi na osnovu odredjene ideologije odluci da stvori naciju. Zajednicka vjeroispovjest, jezik i historija (ovo zadnje je relativno i sklono raznoraznim tumacenjima, stavise: zavisi od istih) su faktori koji objedinjuju i diferenciraju naprema drugima. U nasem bosanskom slucaju je na zalost religija odigrala presudjujucu ulogu, ali ne samo kao vjeroispovjest vec vise kao jedna vrsta civilizacijske podjele Bosanaca na muslimane i nemuslimane tokom osmanske vladavine. Biti musliman, ili nemusliman, nije znacilo samo moliti se bogu na drugaciji nacin, mnogo vise se radilo o pripadnosti jednom, manje vise potlacenom, ili povlastenom sloju. Ova podjela je u biti socijalne prirode i kao takva se duboko usjeca u podsvijest jednog naroda, ili jednog dijela naroda.

Bosna i Hercegovina je imala jednu istorijsku nesreću dabude uvijek granična zemlja, još od podjele Rimskog carstva, pa šizme, pa kasnije između Hapsburga i Osmanlija, pa između Srba i Hrvata (govorim od dva najranije artikulirana nacionalizma kod Južnih Slavena). Samim time svak je bacao preko granice a mi Bosanci se nismo snašli na vrijeme.

Veoma tuzna stvar. Pitanje je samo da li je prekasno i da li postoje ikakve, barem minimalne sanse da se to promijeni u buducnosti. Ne znam, samo jedna vrsta socijalne revolucije, ili progresa, bi mogla navesti ljude svih vjeroispovjesti, tj. nacionaliteta, da se vise vezu za Bosnu i Hercegovinu kao jedinu, ili barem prvu, domovinu/otadzbinu.

[Hrast]

Kao dugorocna alternativa (opstanka Bosne) se javlja i bosnjacka demografska dominacija u BiH. Ako se ne varam ovo stanje, blokada na gotovo svim nivoima, ide u korist toj opciji jer sve vise Hrvata i Srba napustaju zemlju trbuhom za kruhom i naseljavaju se u Srbiji i Hrvatskoj. Bosnjacima je naravno teze napustiti BiH jer su im slabe sanse da dobiju hrvatske pasose, a u Srbiju i Hrvatsku ne mogu, i vjerovatno, ne zele. S druge strane sve se vise Bosnjaka iz Sandzaka naseljava u BiH. A i natalitet je nesto visi u Bosnjaka. Ako je vjerovati prognozama onog Bajica (mislim da se zove Bojan) iz "Nase Stranke" onda Bosnjaci vec danas imaju vecinu u BiH od 50 i kusur posto. Uzmemo li u obzri cinjenicu da su Bosnjaci imali daleko najvise zrtava tokom rata, a i protjeranih i izbjeglih lica, a prije rata je njihov udio iznosio 43,7 %, (od 91. do danas je proslo osamnaestak godina) onda nam preostaje samo da izracunamo kada tacno ce Bosnjaci imati dvotrecinsku vecinu u BiH. Samim tim BiH postaje jedna bosnjacka nacionalna drzava sa jednom velikom (srpskom) i jednom zanemarujucom (hrvatskoj) manjinom.

Meni bi naravno bilo mnogo draze da se napokon nadje neki zajednicki jezik i ta Bosna krene ka Evropi i boljem zivotnom standardu, tako da njeni stanovnici ne moraju traziti svoju srecu vani, ali ako drugacije ne moze onda mi je i ova opcija simpaticna jer Bosna opstaje kao cijelina. Jer - parafraziracu Bajica - cije ovce, toga i planina! To je uvjek tako bilo i bice.

Tako da na neki nacin Dodik i ovi glavni "kocnicari" Bosne na njenom putu ka EU i privrednom prosperitetu u neku ruku rade u korist onoga cemu se naizgled najvise opiru: bosnjackoj dominaciji u BiH !

Mislim da sam to negdje vec napisao: Jedini garant opstanka Bosne su njeni, nacionalno svjesni Bosnjaci. Vehabizam i sve druge forme vjerskog radikalizma samo stete jer evropsko-krscansko, ili ako tako hocemo, demokratsko-liberalno okruzenje u kojem se nalazimo za takve pojave nema ni razumjevanja ni strpljenja.

[hepek071]

Mislim da Bajićeva priča ne pije vode. On je malo Kisindžera iščitavo pa projecira Rokfelerove globalne bubice na jedno usko, lokalno područje /Nađi knjigu "Sjeme uništenja" od Enghdala/. Bajićeva priča je isključivo prezentirana u svrhu početka predizborne kampanje i otvaranja vrata RS-a za njegovu stranku za iduću godinu. Žalosno je da neko ko hoće da bude "alternativa" koristi iste metode sijanja straha.

Trenutno Bošnjaci, Srbi i Hrvati su tu i nemoguća je dekonstrukcija ovih političkih identiteta. Jedina opcija koju imamo jeste da polako i strpljivo, gradimo tzv. civilni, Bosanski nacionalizam. Mada iskren da budem ja ne vjerujem prvo u podjelu na "civilni" i "etnički" nacionalizam. Jer govno je govno , kako god ga upakuješ. Ali možda uspijemo izgraditi konsenzus oko zajedničkog prihvatanja BiH države, kao svoje i kao države jednakih, među njenim glavnim satrapima nacionalno osvješćenim Bošnjacima,Srbima i Hrvatima u Bosni.

I da dodam ne vjerujem da nacionalno osviješćeni Bošnjaci čuvaju Bosnu i Hercegovinu. Oni su je dijelili 95te zajedno sa nacionalno osvješćenim Srbima i Hrvatima. Bosnu su 92 spasili osvješćeni Bosanci i Hercegovci. Nacionalno osviješćeni Bošnjaci se u BiH ponašaju poput nacionalno osvješćenih Srba u Jugoslaviji. Slažem se u potpunosti što napisa o vehabijama. Uopšte vođenje bilo kakve politike bazirane na religiji je najpogubnije za onoga ko je vodi. Jednostavno to dvoje ne ide skupa nikako. Glede vehabija mislim da jedino Radovan likuje s njihovom pojavom među BiH muslimanima.

Trenutno je teško napraviti bilo kakav pomak po ovim pitanjima. Previše je radikalizma u javnosti i previše straha u narodu. Uz kokuzluk...potencijal za Molotovljev koktel

[Hrast]

Mislim da Bajićeva priča ne pije vode. On je malo Kisindžera iščitavo pa projecira Rokfelerove globalne bubice na jedno usko, lokalno područje /Nađi knjigu "Sjeme uništenja" od Enghdala/. Bajićeva priča je isključivo prezentirana u svrhu početka predizborne kampanje i otvaranja vrata RS-a za njegovu stranku za iduću godinu. Žalosno je da neko ko hoće da bude "alternativa" koristi iste metode sijanja straha.

Trenutno Bošnjaci, Srbi i Hrvati su tu i nemoguća je dekonstrukcija ovih političkih identiteta. Jedina opcija koju imamo jeste da polako i strpljivo, gradimo tzv. civilni, Bosanski nacionalizam. Mada iskren da budem ja ne vjerujem prvo u podjelu na "civilni" i "etnički" nacionalizam. Jer govno je govno , kako god ga upakuješ. Ali možda uspijemo izgraditi konsenzus oko zajedničkog prihvatanja BiH države, kao svoje i kao države jednakih, među njenim glavnim satrapima nacionalno osvješćenim Bošnjacima,Srbima i Hrvatima u Bosni.

I da dodam ne vjerujem da nacionalno osviješćeni Bošnjaci čuvaju Bosnu i Hercegovinu. Oni su je dijelili 95te zajedno sa nacionalno osvješćenim Srbima i Hrvatima. Bosnu su 92 spasili osvješćeni Bosanci i Hercegovci. Nacionalno osviješćeni Bošnjaci se u BiH ponašaju poput nacionalno osvješćenih Srba u Jugoslaviji. Slažem se u potpunosti što napisa o vehabijama. Uopšte vođenje bilo kakve politike bazirane na religiji je najpogubnije za onoga ko je vodi. Jednostavno to dvoje ne ide skupa nikako. Glede vehabija mislim da jedino Radovan likuje s njihovom pojavom među BiH muslimanima.

Trenutno je teško napraviti bilo kakav pomak po ovim pitanjima. Previše je radikalizma u javnosti i previše straha u narodu. Uz kokuzluk...potencijal za Molotovljev koktel

Mislim da Bajićeva priča ne pije vode. On je malo Kisindžera iščitavo pa projecira Rokfelerove globalne bubice na jedno usko, lokalno područje /Nađi knjigu "Sjeme uništenja" od Enghdala/. Bajićeva priča je isključivo prezentirana u svrhu početka predizborne kampanje i otvaranja vrata RS-a za njegovu stranku za iduću godinu. Žalosno je da neko ko hoće da bude "alternativa" koristi iste metode sijanja straha.

Da, samo sto on "sije strah" da bi Srbe naveo na ljubav prema Bosni, pa makar cisto iz pragmaticnih razloga. Njegova prica ima samo onda smisla ako se demografski razvoj pokaze kao takav - a vidjecemo 2011. (ako se ne varam). Ja licno znam da se istocna Bosna, tj. istocna RS, polako ali sigurno prazni, a i njegova argumentacija mi se cini lognicnom. Podjimo od toga da su Bosnjaci u medjuvremenu oko 50% Bosanaca i Hercegovaca. Kako objasnjavas sebi ovaj fenomen?

Knjigu cu u svakom slucaju pogledati. Kako se zove (punim imenom) autor i gdje je objavljena?

Trenutno Bošnjaci, Srbi i Hrvati su tu i nemoguća je dekonstrukcija ovih političkih identiteta. Jedina opcija koju imamo jeste da polako i strpljivo, gradimo tzv. civilni, Bosanski nacionalizam. Mada iskren da budem ja ne vjerujem prvo u podjelu na "civilni" i "etnički" nacionalizam. Jer govno je govno , kako god ga upakuješ. Ali možda uspijemo izgraditi konsenzus oko zajedničkog prihvatanja BiH države, kao svoje i kao države jednakih, među njenim glavnim satrapima nacionalno osvješćenim Bošnjacima,Srbima i Hrvatima u Bosni.

To moze samo proci ako Srbi pristanu na to. Mislim da Bosnjacima nece tesko pasti, a Hrvati su u medjuvremenu ionako manje vise minorni, i bice to sve vise u buducnosti.

I da dodam ne vjerujem da nacionalno osviješćeni Bošnjaci čuvaju Bosnu i Hercegovinu. Oni su je dijelili 95te zajedno sa nacionalno osvješćenim Srbima i Hrvatima. Bosnu su 92 spasili osvješćeni Bosanci i Hercegovci. Nacionalno osviješćeni Bošnjaci se u BiH ponašaju poput nacionalno osvješćenih Srba u Jugoslaviji. Slažem se u potpunosti što napisa o vehabijama. Uopšte vođenje bilo kakve politike bazirane na religiji je najpogubnije za onoga ko je vodi. Jednostavno to dvoje ne ide skupa nikako. Glede vehabija mislim da jedino Radovan likuje s njihovom pojavom među BiH muslimanima.

Kad govorim o nacionalno osvjescenim Bosnjacima onda u biti mislim na bosanske patriote jer po meni Bosnjastvo ne ide bez ljubavi prema Bosni, cjelovitoj. Ovo sto ti spodrazumjevas pod Bosnjanstvom je po meni u vrh glave "balijanstvo", lokalnog, islamsko-seljackog tipa.

[hepek071]

A imaju dvije knjige od ovog lika Engdhal ili tako nešto se zove ..prva je "Stoljeće rata", a druga "Sjeme uništenja". Možeš obje naći na netu, pdf hrvatskog izdanja. Ima i na forumu ovdje ..ja sam negdje postao oba linka samo se ne sjećam gdje tačno.

evo link za Stoljeće rata

http://www.eknjige.org/download.php?knj ... ljece-rata

i od istog autora knjiga "Sjeme uništenja"


http://www.4shared.com/file/45734726/8c ... tenja.html

problem ti jeste danas kako pomiriti Srbe i Bošnjake, odnosno njihove najradikalnije idološke konstrukcije. To ti dođe ko utakmica između "Načrtanije" i "Islamske dekleracije". A kad zagrebeš ispod površine, ko je ko i ko čuva ključeve od sahare, vidjećeš da je nemoguća dekonstrukcija radikalnih elemenata bez Bošnjačke i Srpske "Hercegovačke banke". Srbe još uvijek finansijski kontrolišu Slobini DB-ovci, a Bošnjake panislamisti sa Sarajevskog procesa.

Ne slažem se da su Hrvati nebitni. Bitni su itekako, bez obzira na brojnost u BiH. Hrvati su u BiH politički narod. Sretna je samo okolnost okretanje Hrvatske samoj sebi i EU, te njenog napuštanja Balkanskog guslačkog društva, što je Bosanske Hrvate vratilo Bosni. Ali će gotovo sigurno političke pozicije Hrvata i njihov odnos prema BiH, odrediti ova druga dva, trenutno, hajmo reći, kurčevitija brata.

Srbi imaju najjače pozicije i jedini su unutar BiH ostvarili onaj, kako ga Gellner nazva, ideal nacionalizma "da se kulturne i političke granice poklapaju". Sve van toga je "smrtni grijeh". Bošnjaci i Hrvati to nemaju.E tu se sada projekat "BiH" nalazi na staklenim nogama. Staklene noge Bosne su odnos Hrvata, kao manjinskog i Bošnjaka, kao većinskog naroda u FBiH. Sad ti je jasno što i jedan i drugi i treći partikularni nacionalizam nazivam satrapom Bosne.

Moje je mišljenje da nas može izvaditi jedino pametno osmišljena artikulacija Bosne i Hercegovine u kojoj će biti mjesta za sve. Po meni bi za početak trebalo na svaku državnu instituciju, na svim nivoima, staviti državnu zastavu iznad i tri nacionalne ispod nje. Čisto da se ljudi navikavaju na simbole, da ih ne doživljavaju isključivo kao neprijateljske i da svi počinju doživljavati državu kao svoju. A to bi bio samo početak dugotrajnog procesa u koji nikada nećemo ni zakoračiti dok postoje TV prepucavanja. Ili kako je najiskrenije Adnan Terzić rekao na pitanje kada će se situacija smiriti " Dok se rasproda Telekom i elektroenergetski sektor", odnosno dok hadžije ne razgrabe sve što vrijedi. Tek tada ćemo moći graditi pravi mir i izaći iz ovog stanja ne-rata.

[putokaz1]

Srednji vijek oko 7 stoljeća dolaze Srbi i Hrvati na područje Balkana i Bosne.
Ostali slaveni su tu bili ali njihova imena nisu poznata.
Jedan dio slavena na istočnom Balkanu je već ranije primio Bugarsko ime.
U srednjem vijeku se Bosna pominje u početku kao teritorij između Srbije i Hrvatske.
Ugarsko-Hrvatske države i Srpkih država(Raške i Duklje) ili Bugarske ili Vizantije u zavisnosti od trenutne političke situacije.
U Bosni ne postoji poseban nacionalni identitet.Bosna tada obuhvata samo prostor oko Zenice i Sarajeva.
Bosna je samo posebna politička teritorija s svojim vladarima,koji su malo nezavisni malo zavisni od susjeda.
U istočnoj Bosni i istočnoj Hercegovini žive Srbi,jer je tu Srbija-Raška i Duklja,na početku i druge manje državice.
U krajni,zapadnoj Hercegovini, Tuzli,Doboju je Hrvatska i žive Hrvati.I u samoj Bosni se tada neki osjećaju Srbima-pravoslavni po vjeri,neki Hrvatima katolici po vjeri,možda na početku i svi.
U Bosnu dolaze iz Bugarske preko Srbije Patareni-posebna vjerska skupina.Tada se kristalizira nova religija-vrsta kršćanstva koja će postojati samo na tlu Bosne.Pripadnici te vjere koju sebe kasnije nazivaju ''Dobri Bošnjani''.
Prvobitna Banovina Bosna se širi,postaje i Kraljevstvo.Većina vladara su bili katolici a Tvrtko uzima Srpsku pravoslavnu krunu Nemanjića...u Turskom vremenu pojavljuje se jasna razlika tri naroda u BIH.Tada postoje Srbi-pravoslavni,potomci Srba koji su u Bosni živili i ranije,te oni koji su došli za vrijeme Turske,zatim Hrvati -katolici potomci oni koji su i živili u samoj Bosni i dijelovima koji su najčešće pripadali Hrvatskoj,te Muslimani potomci onih koji su milom ili silom prešli na islam,ponajviše pripadnika posebne crkve u Bosni ali i Srba -pravoslavnih te Hrvata -katolika.Takva situacija postoji do 19.stoljeća kada se budi srpski i hrvatski nacionalizam,te pokušava se Muslimane podvesti pod ova dva naroda.Tada i Vlasi,do tada poseban narod, postaju Srbi.Muslimani Bosne nemaju jaku nacionalnu svijest,uglavnom se vežu za vjeru,islam.Postoje termini Bošnjak i Bosanac.Bošnjak turski naziv za stanovnika Bosne,a Bosanac,termin se javlja kasnije, za stanovnika Bosne bez obzira na vjeru,naciju.Kroz 20 stoljeće uglavnom Srbi i Hrvati imaju vlast u BIH,imaju svoje škole,jezike,ali Muslimani postoje kao poseban etnos,iako u manjoj mjeri,ipak učestvuju u političkim dešavanjima. od 1993 godine usljed fizičke ugroženosti tadašnji Muslimani svoje ime mijenjaju u Bošnjaci,u početku narod ga teško prihvata ali 2013 je u načelu prihvaćen.