Bošnjacima ne odgovara ukidanje regrutacije i pasivne reserve, te uništavanje cjelokupnog pješadijskog naouružanja, osim onog kojim će raspolagati aktivnih 10-ak hiljada vojnika i četiri do pet hiljada pripadnika aktivne rezerve. Pritom, od ovog broja vojnika pod oružjem, Bošnjaka će biti nekih 4,5 do pet hiljada. I to će biti sve pješadijsko naoružanje koje će imato Bošnjaci. Uz to se može dodati i još poneki malokalibarski top, dva tri tenka i jedan ili dva helikoptera, dobro poznata “vijetnamca”. I to je sve. Neće biti skladištenja značajnijih količina oružja (za ne daj Bože) kao što je nekada bilo, neće biti teritorijalne odbrane, odnosno te mnogobrojne, vojno obučene pasivne rezerve, neće biti regrutacije koja će obučiti vojnike upotrebi oružja, strategije i sl.
Jednostavno, situacija za Bošnjake će biti gora nego pred egresiju 1992. godine
Piše: Anes Džunuzović
Članovi Komisije za reformu odbrane u Bosni i Hercegovini su 18. jula jednoglasno prihvatili Nacrt Zakona o odbrani i o službi u oružanim snagama BiH. Suštinu zakonskog prijedloga Komisije iznio je na press-konferenciji minister odbrane Bosne i Hercegovine Nikola Radovanović: “Komisija predlaže istovremeno ukidanje regrutnog sastava i entitetskih ministarstava krajem ove godine. Jedinstveni budžet za odbranu počet će se primjenjavati od 1. januara 2006. godine. Bit će formirana ‘komanda za podršku’, koja će biti odgovorna za ljudstvo, logistiku, individualnu obuku i izradu doktrine. Pasivna rezerva će biti ukinuta, a lica koja nisu odslužila vojni rok bit će amnestirana. Nove aktivne rezerve bit će sastavljene od bivših profesionalnih vojnika.”
Dobra strana reforme
Kako će u praksi i na terenu izgledati nove oružane snage Bosne i Hercegovine objasnio je general Sifet Podžić, zapovjednik Zajedničkog štaba Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, koji kaže: “Oružane snage Bosne i Hercegovine bit će sastavljene od tri multinacionalne brigade. Brigade će imati podršku u inžinjerskim, artiljerisjkim ili pukovnijama veze. Postojat će i tri pješadijska puka, koji će baštiniti vojno naslijeđe jedinica iz kojih potječu, odnosno, Armije Bosne i Hercegovione, HVO-a i Vijske Republike Srpske.”
Sada predstoji da nakon godišnjih odmora entitetski I dtžavni parlamentarci raztmatraju ovaj prijedlog Komisije za reformu oružanih snaga. S obzirom da nije bilo većih negativnih reakcija od političkih partija, posebno onih utjecajnijih, kako onih u Federaciji Bosne i Hercegovine, tako i onih u Republici Srpskoj, predloženi concept uređenja Oružanih snaga Bosne i Hercegovine najvjerovatnije će biti usvojen, I bit će u nekoiliko faza implementiran tokom narednih nekoliko godina.
Bosna i Hercegovina ima ambicije i želje da se približi Evropi i NATO savezu i da što skorijem roku postane dio Evropske unije i NATO savezu. U tom kontekstureforma odbrane, odnosno Oružanih snaga naše zemlje bila je neminona i potrebna. Dobra strana ove reforme jeste i formiranje jedinstvene vojske, odnosno, jedinstvenih Oružanih snaga, a značajno će se poboljšati i stanje budžeta u entitetima i državi, jer će se smanjiti troškovi, odnosno, nova jedinstvena vojna snaga trošit će manje novca od prethodnih entiteskih vojski.
Loša strana reforme
Međutim, neke stavke iz novog koncepta uređenja vojnih snaga u Bosni i Hercegovini nikako ne idu u prilog Bošnjacima. Prije svega, Bošnjacima ne odgovara ukidanje regrutacije i pasivne rezerve, te uništavanje cjelokupnog pješadijskog nauružanja, osim onog kojim će raspolagati aktivnih 10-ak hiljada vojnika i četiri do pet hiljada pripadnika aktivne rezerve. Pritom od ovog broja vojnika pod oružjem, Bošnjaka će biti nekih 4.5 do pet hiljada. I to će biti svo pješadijsko naoružanje koje će imati Bpšnjaci. Uz to se može dodati i još poneki malokalibarski top, dva-tri tenka i jedan ili dva helikoptera, dobro poznata “vijetnamca”.
I to je sve. Neće biti skladištenja značajnijih količina oružja (za ne daj Bože) kao što je nekad bilo, neće biti teritorijalne odbrane, odnosno te mnogobrojne, vojno obučene pasivne rezerve, neće biti regrutacije koja će obučiti vojnike upotrebi oružja, strategiji i sl. Jednostavno, situacija za Bošnjake če biti gora nego pred agresiju 1992. godine.
Iako će, na prvi pogled, u istoj poziciji biti i bh. Srbi i Hrvati, ipak, za njih je situacija znatno bolja. Naime, oni će imati sve ono što će imati i Bošnjaci, ali će iza sebe imati svoje matice, Srbi Srbiju, a Hrvati Hrvatsku, kao što su ih imali u proteklom ratu, odnosno, agresiji na suverenu i nezavisnu, međunarodno priznatu Bosnu i Hercegovinu. Kroz reformu odbrane i smanjenje vojnog potencijala proći će i ove dvije nama susjedne zemlje. Njihovi potencijali smanjit će se na nekih 20 do 30 hiljada aktivnih vojnika, ali će imati između 200 i 300 hiljada rezervista pod naoružanjem. Imat će puni više artiljerijskog naoružanja, avijacije, i pritom će to biti etnički čiste vojske.
Dakle, u situaciji da nekom novom Miloševiću i Tuđmanu padne na pamet mijenjati granice i praviti veliku Srbiju ili Hrvatsku, u ovoj novoj konstalaciji oružanih snaga Bošnjaci bi bii potpuno nemoćni da pruže otpor i da se sačuvaju. Naivno bi bilo misliti da se takvo što ne može ponoviti. Tom u prilog ide i činjenica da su dva najveća ratna zločinca Radovan Karadžić i Ratko Mladić za više od 80 posto Srba podržava ove zločince baš zbog toga što su počinili taj zločin. Da nije bilo zločina oni za njih ne bi bili heroji.
Bošnjačka naivnost
Neko će reće, tu su Ujedinjene nacije, Evropa, NATO, pa još kada postanemo dio njih, neće moći biti rata. Ove ljude treba podsjetiti da je evropa bila ovdje, kao i da smo mi bili u Evropi i 1992. godine, ali da ta Evropa nije ništa učinila da zaustavi stradanje Bošnjaka. Naprotiv, posjeta tadašnjeg predsjednika Francuske Miterana Sarajevu, na samom početku rata, bila je konačno aminovanje agresije. Ujedinjene nacije i NATO uvele su embargo na uvoz oružja, koji je pogađao samo Bošnjake, jer je vojni potencijal agresora bio ogroman, naslijeđe četvrte vojne sile u Evropi. Ujedinjene nacije proglasile su Srebrenicu zaštičenom zonom i razoružali tamošnju bošnjačku odbranu, a onda ih predali četnicima da naprave najveći pokolj u Evropi od Drugog svjetskog rata.
Dakle, sa ovakvim sjecanjima i skorašnjom historijom, Bošnjaci nemaju pravo na povjerenje u Evropu, NATO, Ujedinjene nacije, kao ni u svoje istočne i zapadne susjede. Imajući sve ovo na umu, čudno je da su bošnjački predstavnici u Komisiji za reformu odbrane prihvatili ovakav concept budučeg uređenja Oružanih snaga. Zanimljivo je i to što nije bilo nikakvih reakcija bošnjačkih političkih partija, boračkih organizacija, medija, na ovakav concept Oružanih snaga. Svi bez razmišljanja, sjećanjai sa potpunim povjerenjem prihvataju svoje razoružanje. Ni kod srpskih i hrvatskih političkih partija nije bilo velikih reakcija, ali to je razumljivo,s obzirom na zaleđinu koju oni imaju.
Atif Dudaković, ratni komadant Petog korpusa Armije BiH, penzionisan kao general Vojske FBiH
Ukidanje regrutacije i uništavanje oružja ne odgovara Bošnjacima
Mene niko nije konsultirao u vezi reforme odbrane i Oružnaih snaga u Bosni i Hercegovini. Ja od samog početka nisam bio za ovakav oblik reforme odbrane. Naime, Bošnjacima nikao ne odgovara profesionalna vojska i ukidanje regrutacije. Nema vojske i sigurnosti za državu bez obuke. Nas u protekloj agresiji nisu spasili profesionalni vojnici, već običan narod, građanin koji je prošao kroz vojni rok i koji se obučio upotrebi oružja I osnovnoj vojnoj strategiji. Nije ukidanje regrutacije uvjet za NATO, jer I mnoge NATO zemlje, poput Njemačke, Austrije, imaju regrutaciju. Možda bi nam odgovarao concept uređenja oružanih snaga kakav ima Austrija, ali ovakav nam nikako ne odgovara.
Druga za Bošnjake loša strana ovog koncepta uređenja Oružanih snaga Bosne i Hercegovine jeste što smo dovedeni u situaciju uništavanja naoružanja. Neki dan je u Zenici 5.000 komada pješadijskog naoružanja Vojske Federacije Bosne i Hercegovine. I dok će kod nas biti uništen svaki višak naoružanja, bez čuvanja i skladištenja, za to vrijeme će i u reduciranoj i reformiranoj odbrani i vojskama Hrvatske i srbije i Crne Gore biti skladištenja naoružanja, a oni imaju i spremne kapacitete za proizvodnju naoružanja, koji će u svakom trenutku moći biti stavljeni u funkciju.
Dakle, Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju zaleđinu u Srbiji i crnoj Gori i u Hrvatskoj, a Bošnjaci nemaju ništa. Zbog toga vidimo da se političari iz Republike Srpske, kako oni na vlasti tako i opozicija, nisu glasali protiv predloženog koncepta reforme odbrane i oružanih snaga Bosne i Hercegovine, bez obzira što ona podrazumijeva jedinstvene oružane snage. A vidite koliku borbu vode oko reforme policije i koliko se protive da policija bude sa jedinstvenom komandom koja će biti na nivou države i koja će prelaziti entitetske granice.
Našim političarima je izgleda bitno da bude jedinstvena i zajednička vojska, jedinstveno ministarstvo, da se ukinu entitetske vojske i ministarstva. To je naravno pozitivna strana, ali je bitno i da vojska ne bude folklorna, simbolična, kakva če izgleda biti ova naša.
Islamski omladinski časopis SAFF br.150Ramiz Dreković, ratni komadant Petog korpusa, a onda i Četvrtog korpusa armije BiH, penzionisan kao general Vojske FBiH
Reforma potrebna u cijelom regionu
U svakom slučaju, osnovni cilj reforme odbrane, u kojoj sam aktivno učestvovao od 1996. godine do prošlogodišnjeg penzionisanja, jeste formiranje jedinstvene vojske u Bosni i Hercegovini, i to je veoma bitno za sve građane naše zemlje.
Dileme koje se pojavljuju u smislu da će Bosna i Hercegovina na neki način biti razoružana i da time može, ako hoćete, bit i ugrožen bošnjački narod, neće imati opravdanja ukoliko BiH sa jedinstvenom vojskom postane članica Patnerstva za mir i NATO-a. A to i jeste proklamiran politički cilj državnih organa i institucija. Hoću reći da sve eventualne posljedine bogu biti izbjegnute ulaskom u NATO i Patnesrstvo za mir, i smatranom opravdanom težnju prema tom cilju. Međutim, da bi smo postali članica Patnerstva za mir i NATO-a moramo prilagoditi vojne efektive, odbranu, standarde i postati kompatibilni sa zemljama članica NATO-a i Patnerstva za mir.
Naravno, bilo bi štetno da umanjenje vojnih efektiva,a prije svega umanjenje kapaciteta naoružanja i kapaciteta proizvodnje naoružanja, bude seperatno riješeno samo u Bosni i Hercegovini. Hoću reći da taj jedan process treba biti gledan u reginalnom smislu, što se u velikoj mjeri i odvija u našem bližem okruženje, odnosno, u Srbiji i Crnoj Gori i Hrvatskoj. Ukoliko bude tako razriješen ovaj process, u što ne sumnjam, onda će i reforme odbrane biti opravdan.
Naravno, ja se nadam da će prije svega politički predstavnici u Bosni i Hercegovini, pa i institucije vlasti u našoj zemlji, temeljno razmotriti prijedloge i izvještaj Komisije za reformu odbrane id a će se svog aspekta učiniti da concept odbrane Bosne i Hercegovine i ustroj Oružanih snaga Bosne i Hercegovine bude po mjeri svih naroda i građana u našoj zemlji.
