Razni uticaji na nasu djecu, kako im pomoci, kako ih zastiti

[vanad]

majka sam dvoje male djece i kako god da se trudim da se uzivim u tu situaciju ne polazi mi za rukom. Jednostavno sam roditelj i nadam se da cu uvijek naci vremena i snage da se toliko posvetim svom djetetu da ne trazi "mirnu" luku kod nekog drugog, tudjeg. Koliko god se ti trudila, tu roditelji odlucuju i oni su odgovorni za nastalu situaciju. Tebi moze biti zao ali tesko da ces preko njihove volje nesto dokazati.

[Great Cornholio]

Postoji djeca sa posebnim potrebama, postoje djeca ispodprosječne inteligencije, a postoje i djeca iznadprosječne inteligencije, i jednoj i drugoj grupi djece treba poseban tretman.

Nisam roditelj, nisam ni psiholog, po zanimaju sam defektolog, i ja mislim da se ovdje radi o djetetu koje je nadareno, takva djeca imaju posebne potrebe, ne mogu se zadovoljiti onim što zadovoljava njihove prosječne vršnjake.
Ta djeca su "nemirnog duha", potrebno im je da stalno budu angažovani, da energiju troše na više aktivnosti, da "smire" svoj "mozak" koji funkcioniše "na većem broju obrtaja" nego mozak njihovih vršnjaka.

Dok su roditelji tog djetata bili sposobni, finansijski, da zadovolje sve prohtjeve svog djeteta, ono nije imalo potrebu da traži "mir", smirivalo se kroz razne aktivnosti koje si nabrojala.
Kad to roditelji nisu više bili u mogućnosti, kad su ostali bez posla, to dijete je počelo da pati, vjerovatno se tada razvilo i kompleks niže vrijednosti, pa je zbog toga to dijete postalo žrtvom tih "bolesnika" koji su mu "isprali" mozak pričama o uzvišenosti misije u koju je ono "krenulo",pa je ono tim derviškim budalaštinjama kompenziralo svoj osjećaj posebnosti koju je imalo dok se moglo baviti glumom, pisanjem, slikanjem, aktivnostima u kojima se moglo dokazati, pokazati i sebi i društvu da vrijedi.

Evo ovaj slučaj sa ovim 19-togodišnjim momkom ( ovog iz Sandžaka koji prijeti političarima, kojem su vehabije "isprale" mozak pa sad živi život "borca za pravdu", je vjerovatno sličan ovom slučaju, jer taj momak je bio odličan učenik u gimnaziji, maštao vjerovatno o tome da postane neko značajan, bavio se raznim aktivnostima, pa iz nekog razloga bio prisiljen da se odrekne velikih planova koje sebi postavljaju oni koji se ne mogu zadovoljiti onime što većinu zadovoljava.

To dijete bi se moglo spasiti, ako bi se ponovo okrenulo aktivnostima koje je nekada obavljalo, aktivnostima koje zahtijevaju pojačan intelektualni angažman i koje mu mogu ponovo vratiti osjećaj uspjeha, vratiti mu osjećaj da vrijedi.

Svi ti vjerski fanatici su bolesni ljudi, pate od "blažeg" vida paranoidne šizofrenije, žive u iluziji da su nešto posebno, da su neko ko ima neke posebne odnose sa Višom silom, svi drugi su u zabludi,mnogi im žele nauditi, žive u iluziji da znaju istinu koju svima moraju saopštiti, žive u iluziji da su u posebnoj misiji koja je rezervisana samo za odabrane.
Još im fale vidne i slušne halucinacije pa da se kompletira slika paranoidne šizofrenije.

Ti derviši se nekim tehnikama dovode u stanja u kojima doživljavaju vidne i slušne halucinacije, i onda imaju osjećaj da su postigli neki poseban odnos s Bogom, koji ne mogu uspostaviti obični ljudi,ali oni žive u zabludi, nisu svjesni svoje nesvjesti, i pogrešnosti stila života kojim žive.

Ja mislim da za to dijete još uvijek ima nade, ali mora se odvojiti od tih koji na njega loše utiču, i mora mu se pružiti podrška, i ljudska i materijlna, da se vrati na pravi put koji je namijenjen za tu vrstu djece, darovitu djecu koja se ne mogu zadovoljiti samo time da idu u školu i da se druže sa vršnjacima, kojoj trebaju dodatne aktivnosti u kojima će ona potrošiti svoj višak kreativne energije.

[bizet]

pustiti dijete na milion sekcija dok se ima para je jednostavno neodgoj, ma kako to roditelji koji to rade dozivljavali
to sto ce dijete biti super iz svega ne znaci da je zrelo, a zrelost se stice ne iskljucivo godinama, sto i najcesce nije slucaj, nego odgojem i roditeljskom brigom
sva ta prica imali para, sad nemaju nista ne znaci
to da dijete mora imati novaca za nase standardno obrazovanje je takodje suplja
(koliko djece nema knjiga, ima jednu teku i ide redovno u skolu, kad bi tako racunali pola roditelja su bijeda...btw djeca iz moje skole su skupljali novac da se jednom uceniku kupe potrebne knjige i plati karta do skole, dakle nije nemoguce)
da ce imati kompleks sto nema novaca za osnovne stvari ce se desiti svima nama ako se nadjemo u takvoj situaciji, taj kompleks se prevazilazi dobim rezultatima i borbom da se uspije, a tu su kljucni likovi roditelji i stabilnost njihove licnosti
imam u porodici slucaj gdje se izgubio posao, imali su sve, a sad gledaju kako ce platiti racun za struju...medjutim dijete je i dalje vrhunsko, "jednostavno" (naravno da nije jednostavno to je velika borba za ocuvanje i svog i djecijeg integriteta i licnosti) su mu objasnili da je to dio zivota, da se moraju zajedno boriti i zaista su u svemu zajedno, sve se dijeli, i briga i radost, dijete se osjeca dijelom porodice, nosi taj teret jer mora, zato je i dalje vrhunsko i svaka im cast

kako upratih roditelji su talasike, ne zanci da cu se ja bolje snaci ali ja bi im dobar pedagoski slozila da se malo osvijeste, jer djetetu je potrebno da osjeti da pripada negdje, a to se ne radi iskljucivo postizuci rezultate na secijama niti dobrim ocjenama, cak suprotno, cesto bruka razlicitih obaveza dovode do tog da sutra mlada osoba ne zna gdje pripada
price o natprosjecnoj djeci macku o rep...inteligencija i psiha nisu nuzno vezane...ovdje se radi i nestabilnom djetetu, roditelji na vrijeme nisu prepoznali sta mu fali, ili od starta nisu znali odgajati dijete

to sto razni vrbuju tinejdzere nije nista novo, ta djeca su uvijek bila meta sto narkomana i trgovaca bijelim robljem sto eto ovih nam novih momenata (a mozda i nisu novi) sa dervisima i mudzahedinima
svijet pun takvih sra.ja...ne kaze se dzaba sto vece dijete to veca briga
zato se djetetu posvetis...bio rat, bili smo u tim godinama, nije se prezivjelo sto se imalo, niti se prezivjelo sto se ikljucivo izbjegla granata, nego sto se sve dijelilo, sto smo svi provodili mnogo vremena zajedno u druzenju i razgovoru

ne znam kakv cu ja roditelj sutra ispasti...sad sa ovom pameti boli me du.e hoce li moja curica biti odlican ucenik ili ne, hoce li uopste htjeti ici na neku sekciju...ali cemo se zajedno truditi da od nje napravimo covjeka sposobnog da misli svojom glavom

to dervisi i roditelji se slozili nekaide u medresu...pa sve to govori kakvi su to roditelji, nepremni za zivot i zivotne izazove
djetetu ces ti tesko pomoci, ili bilo ko drugi mimo roditelja, a i njima izgleda treba psiholoska pomoc

joj kako bi im ja svim dala motiku u ruke, pa da se izmore od fizickog rada i da nemaju vremena razmisljati i mastati, a onda kad se umore dobre bosanske pogace, al' da se pograbe za nju, i mlijeka, kako bi im zivot bio sladak i osmijeh na licu bi se vratio

[immuno]

draga aleea sta da ti kazem da sam i tuzna i bijesna u isto vrijeme.Krasno od tebe sto brines za tog djecaka a cini mi se da se osjecas i odgovorna za njega ( to su u prvoj liniji njegovi roditelji) ....
ovako prvo sto se tice materijalnog,bila sam dijete razvedenih roditelja a to znaci da od one jadne i cemerne alimentacije koju je otac slao kad mu se htjelo nije bilo dovoljno ni za ishranu a o drugim stvarima da i negovorim (znam sta znaci nemati ) zavrsila skolu zaposlila se udala rodila dvoje djece sreci i zadovoljstvu nigdje kraja.... muz malo je reci dobro zaradjivao radio je u firmi koja je imala tada najbolje plate a ni moja nije bila za zanemariti ljepotaa ali dodje rat a mi u dijelu grada koji su prvi okupirali srbi bjezi gdje znas i umijes....od direktorskih plata spadosmo na pomoc a i ona bi ogranicena...nadjosmo poslove sreci nigdje kraja al moj direktor cisti wc a ja bogme radim sto i sve zene po kuci samo u tudjoj...
naravno djeca su cijelo vrijeme sa nama sve dozivljavaju i prate ali i mi ih ukljucujemo u one stvari koje bi oni mogli da podnesu nema poklona za praznike al ima sarenih papira i zajedno smo lijepili ukrase po zidu i radovali se nasim "uspjelim" dekoracijama,kad dobijemo "plate" ( onoliko koliko nam privatnici cusnu u djep) prvo se plate racuni i to starije dijete dobije pare u ruku i idi na postu i plati ( osjecaj koliko novca kosta jedna kirija za mizeriju od stana) ,mladjeg brata narvno morao je voditi u skolu.....teska vremena al hvala bogu nadjosmo poslove adekvatne nasim strukama i onda poce normalan zivot za nas i nasu dragu djecu sto je opet pomoglo da im pokazemo da bez skole perspektiva je nikakva.

sad su to odrasli ljudi zavrsile skole sto je njavaznije dobri ljudi ( to mi je najvaznije bilo da budu iskreni posteni ljudi) znaju sta znaci imati ali i nejmati pomci kad mozes i koliko mozes je duznost......

eto to je haman pa moj zivot e sad na kraju moje misljenje za tvog djecaka on nesto trazi ( cinjenica nasao je kod tog nastavnika) sto u svojoj kuci nema paznju,razumijevanje,ljubav...gdje su roditelji zakazali nebih ti mogla reci vjerovatno to nisu namjerno uradili al ocito negdje su zatajili...sto se tice materijalnog to nikad i nigdje nije bilo mjerilo ljubavi i zrtve prema djetetu( samo izgovor za nesposobnost) jer kad bi tako bilo nijedno dijete u Africi nebi voljelo svoje roditelje
mozda da pokusas da mu pokazes mjesta gdej mladi ljudi rade sa i bez skole al nenametljivo ...evo ti primjer mog dijeteta prva godina akademije tesko novo puno za uciti nove stvari i dosta ih napusti nakon prve godine skolovanje i kaze on da hoce da bude konobar za to mu netreba skola ko jos nezna nositi tacnu i casu vode na njoj..mi se zabrinuli naravno pustimo da par dana prodje i spremimo se jedno popodne idemo prosetati i kafu usput popiti naravno izabrali smo najgori birtus gdje neznas jel vise smrdi od cigara ili od alkohola ( a on se osipa od smrada nikotina) sjedili smo tu skoro citav sat malo je reci da je on poceo da se gusi od smrada a mi smo samo cijedili kafu kroz zube ...sutradan smo ga pitali hocel jos uvijek da bude konobar bez skole ili ce uciti jer bez skole moze raditi samo u onakvim rupama nikako i nikad u nekom extra lokalu ...nama pomoglo i fakultet je zavrsio....

sretno

[registrovana onako]

..

[Great Cornholio]

Ako dijete bude radilo ono za šta je sposobno, ono što voli pa mu zbog to ne bude predstavljalo napor, ako u tome dobije potrebnu podršku roditelja i ako ga u tome ne bude sprečavala okolina, to dijete će biti srećno, zadovoljno i uspješno.

Postoje roditelji koji preko djeteta žele da ostvare vlastite neispunjene "snove", pa forsiraju dijete da se bavi nečim za šta objektivno nije sposobno, i takvo dijete neće biti ni srećno, ni zadovoljno, a ni uspješno, postaće "kandidatom" za duševnog bolesnika, narkomana, vjerskog fanatika i sl.

Postoje roditelji koji ispunjavaju svaku želju svom djetetu, "žive samo za dijete", previše se potroše, i emocionalno i materijalno, i na kraju i takvo dijete ne bude ni srećno, ni zadovoljno, ni uspješno.

E sad, teško je roditeljima koji muku muče da prežive, puno rade a malo ih za to plate, teško je takvim roditeljima da odigraju ulogu roditelja na pravi način, da usmjere dijete prema onome za šta dijete pokazuje interesovanje, za šta objektivno posjeduje potencijal, da ga u tome podrže, pa da se onda dijete osjeti srećnim, zadovoljnim i uspješnim, da se u nečemu "pronađe" i da se "smiri".

Ljubav je "dijete slobode", i ako je roditeljima stalo da ih njihovo dijete voli, oni će djetetu zabranjivati samo ono za šta procjene da bi im moglo nauditi, a nauditi može sve ono što dijete čini a što ga u konačnici neće dovesti do sreće i osjećaja slobode kojem svi ljudi teže, a i dijete je čovjek u razvoju.

Srećan čovjek je slobodan čovjek, a osjećaj slobode imaju oni koji rade ono što su tokom djetinjstva zavoljeli da rade, ako u tome budu spriječeni, kao ovo dijete koje je voljelo da piše, da glumi i da slika, onda se mogu desiti ovakve stvari kao što su mu se desile, da slobodu potraži bijegom od situacije u kojoj se ono osjeća neslobodnim, neshvaćenim, nesrećnim.

[bizet]

bogami @Kasta to se odnosilo na roditelje, ne na dijete...precesto se nismo u stanju nositi da zivotnim izazovima, kao sto je taj bracni par, a najcesci krivac smo mi sami zbog iskrivljene percepcije nase sudbine...kad god sam se nasla u naizgled neizlaznoj situaciji uvijek mi je pomagao fizicki rad, da uradim nesto svojim rukama, slika sopstvenog zivota odmah postaje vedrija, sam si sebi drazi i napokon se volis jer ti postaje jasno da vrijedis...da ne spominjem psihicki odmor, bas od tih glupih razmisljanja i mozda mastanja kako bi divno bilo a realnost na drugom kraju svijeta...a kad se um razbistri radjaju se nove ideje, otvaraju nove mogucnosti za zivot kojim zelimo da zivimo, dobije se potrebna energija za daljnju borbu sa istim problemima
njegovim roditeljima treba podici samopouzdanje (cudi me kako im to dijete nije motivacija) kako bi oni isto mogli vratiti svom sinu i stvoriti okruzenje u svom domu prema kojem ce dijete osjecati pripadnost i zastitu...jesam li sad bila jasnija?...nego ti meni reci sta je ovdje tebi bezveze?

daljnja diskusija oko ovog slucaja je suvisna, ma svaka je i bila, jer su roditelji pristali da im dijete ide u medresu, sto realno i nije strasno, ali jeste strasno sto je dijete vrbovano, a mozda i isti roditelji, ama ispada kao da su prodali svoje dijete za nekakvu njegovu buducnost...mozda to sve i ispadne super, nije svaki vjernik nevjernik, ipak boli sto su roditelji mekusci a njihove greske se lome preko ledja djeteta

nema tu pomoci (jer sa roditeljevim pristankom tu se nista ilegalno nije desilo i niko se ne moze umijesati u ovu pricu) mozemo mu samo svi pozeljeti sve najbolje i neka se dragi bog smiluje nad njima te im podari normalan i sretan zivot

[registrovana onako]

..

[Keiko]

Slazem se Cornholiom i mislim da je u pravu. Kasta, govoris li engleski? Na internetu ima puno informacija i savjeta o odgoju 'nadarenog djeteta' (gifted population / child).

Po ovome sto si napisala u uvodnom postu, djecak je definitivno 'nadaren' i samim tim ima totalno drugaciji mentalni i emotivni sklop od 'obicnih' ljudi. Privatno imam poprilicno iskustva s' ovim pa ako hoces, mozemo na PP.

Ako zelis pomoci djecaku, najvaznije je da naucis o njegovoj 'nadarenosti', kako se ona manifestuje i kako se odnositi prema nadarenoj osobi / djetetu. Razumijevanje njegovih rezona i sveopceg vidjenja vlastitog okruzenja je nesto sto njegovi roditelji ocigledno nemaju te ga na taj nacin sputavaju i guraju ili u izolaciju ili u ruke nekome ko ce mu dati taj osjecaj da je prihvacen, da se njegovo misljenje (cesto u kontri sa 'normalnim') uvazava i vrijednuje.

Dobra vijest je da 'nadareni ljudi' traze stalnu emotivnu i intelektualnu stimulaciju te je vrlo moguce da ce mu dervisi vrlo brzo dosaditi.

[Ridjobrki]

Sorry, ali kakav je to izbor medresa?

Šta sa tim dijete dugoročno dobija? Je li mu osiguran kruh nakon medrese? Je li to neko rješenje ili odlaganje rješenja za 4 godine kad će izgovor biti "ne možemo ga poslati na fakultet". Izbor uvijek postoji, ono čega nema su laki i prijatni važni izbori.

Slanje djeteta u medresu u ovom slučaju je samo praćenje linije manjeg otpora jer ne vidim nešto da se pominju bilo kakve druge opcije koje su prethodno iskušane. Nema te zabiti u BiH koja na nekoliko kilometara daljine nema srednju školu nekog profila u koju se dijete može poslati. Možda su neperspektivne ali ni medresa nije ništa bolja u pogledu zaposlenja od, npr. srednje ekonomske koju svaka općina u BiH ima.

[akcid]

Sad vidim da mi na forumu nedostaje podforum porodica, gdje bih otvorila jednu ovakvu temu.

Nisam vidjela djecaka mjesec dana i kad sam ga sinoc nazvala da provjerim kako je i sta ima u skoli, svijet mi se srusio. Moj bistri djecak je poprimio neki drugi glas i rekao mi je kako je sad „nasao mir“. Pitala sam ga kakav mir na sto je odgovorio da ga je nastavnik uveo u svijet nekih dervisa i da je to nesto najljepse sto mu se desilo, da nocu satima izgovara nesto sto mu pomaze da se osjeca mirno i da zaspi.
Onda je rekao kako ga je nastavnik vodio u neku tekiju u drugi grad gdje se iskupilo stotinjak ljudi i uvjeravao me da roditelji znaju za to.
Kad sam nazvala njegove roditelje, rekli su mi da ce djecak upisati medresu i navodili argumente kako je to jedini nacin da mu priuste srednjoskolsko obrazovanje, kako ce imati priliku dobiti krov nad glavom, hranu i dobro obrazovanje.
Niko u djecakovoj porodici nije religiozan i ta ideja medrese je potpuno naprasna.

Moj rezon je da dijete od cetrnaest godina ne treba upucivati da trazi mir nego ga ohrabrivati da zivi punim plucima i da se raduje zivotu s ljudima.

Ne muci me sto se od mene ocekuje da pomognem djecaku ali sam prvi put dosla u situaciju da ne znam sta da kazem i sta da uradim. Dok mi je pricao o tekiji i dervisima pokusao me je razuvjeriti kako je sve to bezazleno i lijepo na sto sam mu jedino uspjela reci da mislim da su to preozbiljne stvari za djecaka od 14 godina i da tek kad bude odrasla osoba treba da donosi tako krupne odluke.

Djecak ce kao i vecinu zimskih raspusta provesti sa mnom i stvarno ne znam sta da uradim, sta da mu kazem, na sto da ga upucujem, kako da ga spasim iz tog svijeta kojem ne pripada. Plasim se ako nesto ne poduzmem da to nikada sebi necu moci oprostiti a ne znam sta da radim.

Slobodno počni da "dižeš ruke" od tog dječaka, on je "zaražen" religijom i ničim nećeš uspjeti da ga vratiš u civilni svijet. Štaviše, svaki način biće kontraproduktivan, samo ćeš postići vlastitu negativnost u njegovim osjećajima. Ideologija i način kojim se u BiH služe "zavojevači" naivnih i mladih ljudi, "islamski misionari" prejaka je za naše društvo i organizaciju naše države, to je projekat koji je poodavno kreiran u arapskim islamskim državama, i već dvadesetak godina je u punoj implementaciji. Nažalost...

[Ridjobrki]

Slobodno počni da "dižeš ruke" od tog dječaka, on je "zaražen" religijom i ničim nećeš uspjeti da ga vratiš u civilni svijet. Štaviše, svaki način biće kontraproduktivan, samo ćeš postići vlastitu negativnost u njegovim osjećajima. Ideologija i način kojim se u BiH služe "zavojevači" naivnih i mladih ljudi, "islamski misionari" prejaka je za naše društvo i organizaciju naše države, to je projekat koji je poodavno kreiran u arapskim islamskim državama, i već dvadesetak godina je u punoj implementaciji. Nažalost...

Evo svih problema našeg društva u jednoj rečenici. Defetizam i odustajanje u plavom i unaprijed opravdanje za neuspjeh u zelenom.

Way to go, man...

A da dijete jednostavno preventivno odstrijelimo?

[akcid]

Slobodno počni da "dižeš ruke" od tog dječaka, on je "zaražen" religijom i ničim nećeš uspjeti da ga vratiš u civilni svijet. Štaviše, svaki način biće kontraproduktivan, samo ćeš postići vlastitu negativnost u njegovim osjećajima. Ideologija i način kojim se u BiH služe "zavojevači" naivnih i mladih ljudi, "islamski misionari" prejaka je za naše društvo i organizaciju naše države, to je projekat koji je poodavno kreiran u arapskim islamskim državama, i već dvadesetak godina je u punoj implementaciji. Nažalost...

Evo svih problema našeg društva u jednoj rečenici. Defetizam i odustajanje u plavom i unaprijed opravdanje za neuspjeh u zelenom.

Way to go, man...

A da dijete jednostavno preventivno odstrijelimo?

Ako navedeš makar jedan primjer "povrata" iz religioznog svijeta u civilni, povući ću svoj komentar i priznati grešku u procjeni, naročito iz dominanstne vladavine islamske religije u BiH.

[Ridjobrki]

Eno ti Mevlida.

A znam ih ja nekoliko koje bi bilo lako namamiti da ima kakva organizacija koja bi plaćala 300-500 KM za kafenisanje i kurvaluk.

[bizet]

@registrovana onako, a mozda su u sumi....hebem mu misa kako su nase dide i nene prezivljavali i odgajali nase roditelje, u medu i mlijeku sigurno nisu, svaki dan je bio borba i to je trajalo cijeli njihov zivot, tek su nasi roditelji osjetili sta znaci ugodno zivjeti... nisu se dali zbuniti, djecu su slali u skolu, rintalo se od jutra do sutra, nekad su svi dijelili koricu kruha, i sta njihovoj djeci fali, nista
problem je sto se mi vise ne umijemo pokriti koliko smo dugi, a za zivot trazimo inspiraciju u...ma da ne lajem...dijete imaju, kud veci motiv da se nastave boriti za zivot i da budu sretni jer ga imaju...ti ljudi nisu sposobni i tacka mozemo mi ovdje palamuditi kako nemaju posla, kako su se borili...ma znam x primjera istih pa se ljudi bore kao lavovi za svaki dinar...pitam se kako prezivljavaju, bolje da ni ne znam...ali djeca su vala o sebi pri sebi...zasto...zato sto su uvijek bila na prvom mjestu, zato sto se svaki dan posvetio njima tj. roditeljstvu, zato sto ta djeca nemaju sta da prigovore svojim roditeljima jer osjete koliko ih vole i vide koliko se bore
macku o rep daljnja opravdanja...nema tog boga koji ce odvojiti moje dijete od mene zive, a njeno postovanje i ljubav vec sad svakodnevno se trudim da zadobijem
ne mozes ga napraviti pa ga poslati na sekciju a kad se vrati kuci das mu da jede i svako u svoju sobu...ako je vec dijete prezauzeto onda ti svoje veceri, ma kako umoran bio, zrtvujes da se druzis da njim, da ga upoznas, da te upozna, nakraju da je svjesno svojih roditelja i obratno...u takvom slucaju ova se prica ne bi desila

[registrovana onako]

...

[Russki]

.

[pearlica]

Djecak je upao u sektu. Ne znam previse o ovoj temi osim ono nesto sto sam pratila po novinama i dokumentarnim filmovima ovakve i slicne stvari. Sekte (vjerske ili kakve vec) uvijek primamljuju mlade i neiskusne osobe koje ne zive u nekom stabilnom okruzenju. Obicno nemaju stabilnu familiju, ljude koji se brinu o njima, sto je tipican primjer kod tog tvog djecaka.

Iz moje perspektive roditelji tom djecaku nece pomoci. Mislim da bi najbolje bilo da sam shvati o cemu je rijec pa da sam napusti to drustvo u koje je upao. Da vidi situaciju onako kako je mi vidimo. Ali da bi sam shvatio treba malo objektivnije razmisljati a jos uvijek je previse mlad za to. Ne znam ali jedino sto ja vidim je da potrazis strucnu pomoc. Ne znam ima li takvo nesto u BiH ali recimo ja (zivim vani) dok sam isla jos u skolu nama su dolazili ljudi koji su napustili sekte i pricali o tome tj njihovo licno iskustvo. To je bilo vise onako informativno da se djeci skrene paznja o tome. Takvi ljudi danas pomazu drugim ljudima koji ili su na putu da upadnu u jednu ili su vec clanovi sekte. Neki se cak i rode u tkavom okruzenju i ne znaju za drugi svijet.

Ako je bistar ja mislim da je velika sansa da on to sam moze vidjeti i skontati (iako je samo 14 god). Samo ga neko treba usmjeriti u tom pravcu. Na sliu ga odvojiti od toga mislim da moze biti kontraproduktivno. Ali opet ja tako mislim o svemu sto ima veze sa djecom (da roditelj sam).

[Verolino]

Prvo da kažem da sam roditelj male raje ,i iskreno ne znam šta da napišem, ali...
Par puta sam pročitala post, i ono što meni lično "zapalo" za oko jeste upis u medresu. Ne mislim da će u mederesi steći loše obrazovanje, čak šta više, ne mislim da će postati sektaš nekakv ili nešto jer jednostavno medresa je škola a ne sekta , a pogotovo ne nekakva vehabijska, sirijska i sl, a ono što je bitno ukoliko se odluči za upis u medresu jeste što će izgubiti odnosno smanjiti kontakt sa tim nastavnikom s kojim je sklopio neko prijateljstvo. Medresa ne ispira mozak kao sekte, medresa ne šalje i ne uči djecu da ratuju po siriji i dr zemljama, tako da je po meni taj strah neopravdan. Iz moje generacije ( a nije mi baš malo godina) znam 2 djevojke i 3 momka koji su završili medresu i neki su nastavili u drugom pravcu, ali niko nije ni vehabija ni one nindža trebe, a bome nije ni izašao u crnoj hronici da je u siriji na ratištu.
Na žalost roditelji su ti koji pokušavajući da obezbjede u ovom nemilosrdnom vremenu egzistenciju djetetu i sebi (jureći za poslom i gubeći poslove) jednostavno počeli su zanemarivati dijete ili nemati vremena za njega. Veliki nam je problem socijalna politika i briga za porodicu koje nemamo.

[DaffyDuck]

@Kastanienallee meni se cini da su roditelji dosli u tu situaciju da sazaljevaju sami sebe, i shodno tome nemaju elana, zelje, i upornosti da se vise bore i traze nacin da se rijese svog djeteta A djecak je u osjetljivim godinama, trazi paznju, zanimaciju, sigurnost, dom i vjerovatno se vise ne osjeca prijatno u svom domu sto je dovelo do toga da trazi "nesto"... Situaciju dodatno pogorsava to sto zivi u maloj sredini pa nema priliku da vidi nesto novo, drugacije, sto bi mu promijenilo misljenje.
Ako ce djecak provesti zimski odmor s tobom, predlazem ti da to vrijeme iskoristis da mu prosiris vidike koliko god je to u tvojoj moci. Da vidi sretne ljude, uspjesne ljude, da vidi da je moguce nesto postici ako to zaista zelis i prije svega da se osjeca da negdje pripada.
SRETNO!