mlo vise o albumu: http://www.groupie.hr/index.php?stranic ... drzaj=1993
dio teksta..
Ideja da se napravi CD s hc/punk/metal obradama pjesama legendarnog vojvođanskog trubadura i kantautora Đorđa Balaševića mnogima bi se vjerojatno učinila kao neviđena travestija. I mogu razumjeti gnušanje nekih puritanski nastrojenih Đoletovih obožavatelju na samu ideju takvog „skrnavljenja“, što može donekle objasniti veliku tajnost u kojoj se cijeli projekt odvijao.
Idejni pokretač cijele priče je Lee Man, Novosađanin koji je u drugoj polovici devedesetih bio nešto poput Senne M u Hrvatskoj nekoliko godina ranije: jadni i imbecilni mišung najljigavijeg dancea, popa i hip hopa, neprobavljivi hibrid najgoreg zabavnjačkog smeća koje je jedno vrijeme dobro kotiralo kod naših istočnih susjeda. Po povratku iz Londona čovjek je doživio prosvjetljenje, vratio se korijenima, tj. gitari, basu i bubnju, snimio rock album i pokrenuo ovaj tribute projekt. Album je sniman krajem prošle godine u nekoliko novosadskih studija, u skoro zavjereničkoj tajnosti, a svoj blagoslov cijelom projektu dao je i sam Đole.
Moram priznati da sam i ja za album saznao sasvim slučajno tijekom jednog od mojih čestih posjeta Novom Sadu i doista mi nije jasno zašto je cijeli taj projekt bio obavijen velom konspirativnosti od samog početka. Nigdje nije bilo medijskih napisa, najava, sam album se pojavio tiho i nezapaženo (čak ni većina mojih prijatelja iz Novog Sada nije znala da je objavljen), bila je i jedna vrlo zanimljiva promocija u zgradi Izvršnog veća ali sve je to nekako prošlo ispod radara. Čak mislim da nitko za ovih mjesec dana nije objavio niti jednu recenziju ovog CD-a što je velika šteta.
Šteta je prije svega zato što ljudi ostaju uskraćeni za informaciju, pogotovo ljubitelji Đoletovog lika i djela. Šteta je i zato što je sav prihod od prodaje ovog CD-a namijenjen SOS Dječjem selu „Dr. Milorad Pavlović“ a cijena je doista pristupačna, 400 dindži, odnosno oko 35 kuna. Ali možda je najveća šteta u tome što je album sjajan i što baca jedno sasvim novo svjetlo na neke od poznatih (i manje poznatih) Đoletovih klasika.
Moj je generalni stav kad se radi o obradama da onaj tko obrađuje neku stvar mora unijeti nešto novo u nju, nešto svoje, a da zadrži duh originala. Johnny Cash je s Rickom Rubinom napravio pet sjajnih albuma covera, ogoljenih do boli i špartanski produciranih, koji su otkrili jednu posve novu dimenziju već poznatih klasika („Personal Jesus“ Depeche Mode, „One“ od U2 te posebice „Hurt“ Nine Inch Nailsa). S druge strane, obrade Ramonesa u najvećoj mjeri ne funkcioniraju jer se svode na blijedo i neinventivno ponavljanje ista tri akorda bez duše i uvjerljivosti koju su Ramonesi imali. Djeco, ne obrađujte Ramonese, njihove pjesme su savršene takve kakve jesu, ne možete ih popraviti a ono što nije pokvareno ne treba niti popravljati!

01. Tizzies - Mirka
02. TetraPank - Lepa profina kci
03. Piknik - Nikad kao Bane
04. Djarma & Metkovi - Moj starifriend
05. Zbogom Brus Li - Jadna i bedna 2007
06. Lost Propelleros - Pesma o jednom petlu
07. Drum'n'Zez feat.Zagor & Piknik - Al' se nekad dobro jelo
08. Pero Defformero - Jaroslava
09. Cucuk Stana HC Orchestra - U razdeljak te ljubim
10. Super s karamelom - Pa dobro gde si ti
11. Prolece - Oprosti mi Katrin
12. Nekropolis - Ziveti slobodno
13. Sinobusi - Zivot je more
14. Sing Sing Singers - Baby Blue
15. The Groovers - Predlog
16. Crosspoint - Devojka sa cardas nogama
17. Lee Man - Limanska
18. Signum - D Mol
19. Mitesers - Plava balada
20. Crash 2 - Crni labud
21. Highway - Neki novi klinci
http://rapidshare.com/files/78068057/Obrade.rar.html
