Sta bolan?Dozer wrote:Ako je islam u pitanju, zasto onda ne vjerujete svom bogu da postoje i drugi svjetovi, sto znaci i - vanzemaljci?
Islam tvrdi da postoje vanzemaljci koji imaju letece tanjire?
Sta bolan?Dozer wrote:Ako je islam u pitanju, zasto onda ne vjerujete svom bogu da postoje i drugi svjetovi, sto znaci i - vanzemaljci?
Taj covjek s kojim si pricao zeza narod. Zato se i nasmijesioOmmadawn wrote:Nisam neko ko vjeruje u te stvari iako sam procitao raznih prica i naslusao se jos vise istih ali dvije stvari koje dozivjeh ostat ce mi neobjasnjene.
Jedna se desila prije 15 godina. Vracao se sa rajom sa nekog festivala, isli smo u dva auta, bilo je kasno a pukli smo po gasu. Prijatelj je svojim autom vozio ispred mene. Nadomak mjesta u kojem smo zivjeli, nekih 3 kilometra, postoji jedna krivina i na njoj most preko jedne rijecice. Tu je i jedna mala raskrsnica te jedna ljetnja kuca koja je obicno pusta - nikada nisam vidio da je u njoj svjetlilo svjetlo ili bilo kakav znak da tu neko zivi. Cuo sam samo da je posjeduju neki ljudi iz Stockholma ali rjetko kada dolaze tu.
Kao sto rekoh, vozimo prilicno brzo, priblizavamo se tom mosticu na krivini a posto je suzenje puta, moramo i usporiti. Odjednom na tom raskrcu, prije samog mosta, iskoci neko masuci nam, kao da trazi pomoc. Prijatelj ga je u zadnjoj sekundi uspio izbjeci, ni sam ne znam kako. Ja sam usporio ali drug koji je sjedio do mene je viknuo "Vozi, ne staj, vozi!! Ne znas sta je, vozi samo!". Valjda iz tog naglog straha, poslusah ga te nastavih dalje. Dodjem kuci, legnem ali nece san na oci. Razmisljam, mozda se desila neka nesreca, mozda nekome treba pomoc, trebao sam pomoci, sto ne stadoh...koji mi je kurac. Da li da se vratim ili ne - odlucim da necu i nekako zaspim. Probudim se ujutro, nemam mira, pojedem dorucak, zovem prijatelja koji je vozio ispred mene, on se ne javlja, spava. Ne popijem kafu nego sjednem u auto i odem do tamo. Nikakvih tragova nesrece, nicega posebno. Hodam, gledam, istrazujem... U blizini ima jedna kuca, nekih 100-njak metara odatle, vidim covjek ispred nje, pridjem mu, pozdravim i upitam da nije cuo da se nije desila neka nesreca tu sinoc - kaze nije. Objasnim mu ukratko a on me samo pogleda i nasmijesi se i ode svojim poslom. Cudno.
Vratim se kuci, popricam sa prijateljom, ispricam mu sve da sam bio, da sam trazio ali nigdje nista.
Proci ce nekoliko godina od tada, ja na to vise nisam mislio. Jednu vecer dodje sestra kuci s posla i veli meni "Sjecas se kad si ti ono vozio pa ti kod mostica izletio......" rekoh "Da, sjecam se". Kad ce ona "Sinoc se mojoj radnoj kolegici desila ista stvar. Izletio joj neko, ona stala, izasla iz auta kad odjednom nema nikoga. Trazila, zvala ali niko se ne javi. Ali ocito to se nije desilo samo njoj. Jos najmanje dvoje ljudi sa mog posla su dozivjeli isto! Sokirala sam se kad sam cula, identicno su ispricali istu stvar." Ja se ukocio.
Ispricam to jednom starom drugu, inace starosjedioc iz tog mjesta, obrazovan i kulturan covjek, ali mu ispricam onako malo pazljivo. Covjek me pogleda "Zar i ti?? Nisi jedini. Moja majka je to takodjer vidjela i sumnja se da nema neke veze sa teskom saobracajnom nesrecom koja se tu dogodila nekada davno. Ne vjerujem u duhove i te gluposti ali vjerujem da ste nesto vidjeli. Jednom se covjeku moze uciniti ali vise njih su ipak nesto vidjeli".
Uvijek kada tuda prolazim, usporim i pomislim na to.
Nije da nije i to nemoguce ali covjek je previse bio star tada da bi mogao jako iskociti na cestu i mahati sa obje ruke. Umro je prije nekoliko godina. Kretao se prilicno sporoMyTao wrote:Taj covjek s kojim si pricao zeza narod. Zato se i nasmijesioOmmadawn wrote:Nisam neko ko vjeruje u te stvari iako sam procitao raznih prica i naslusao se jos vise istih ali dvije stvari koje dozivjeh ostat ce mi neobjasnjene.
Jedna se desila prije 15 godina. Vracao se sa rajom sa nekog festivala, isli smo u dva auta, bilo je kasno a pukli smo po gasu. Prijatelj je svojim autom vozio ispred mene. Nadomak mjesta u kojem smo zivjeli, nekih 3 kilometra, postoji jedna krivina i na njoj most preko jedne rijecice. Tu je i jedna mala raskrsnica te jedna ljetnja kuca koja je obicno pusta - nikada nisam vidio da je u njoj svjetlilo svjetlo ili bilo kakav znak da tu neko zivi. Cuo sam samo da je posjeduju neki ljudi iz Stockholma ali rjetko kada dolaze tu.
Kao sto rekoh, vozimo prilicno brzo, priblizavamo se tom mosticu na krivini a posto je suzenje puta, moramo i usporiti. Odjednom na tom raskrcu, prije samog mosta, iskoci neko masuci nam, kao da trazi pomoc. Prijatelj ga je u zadnjoj sekundi uspio izbjeci, ni sam ne znam kako. Ja sam usporio ali drug koji je sjedio do mene je viknuo "Vozi, ne staj, vozi!! Ne znas sta je, vozi samo!". Valjda iz tog naglog straha, poslusah ga te nastavih dalje. Dodjem kuci, legnem ali nece san na oci. Razmisljam, mozda se desila neka nesreca, mozda nekome treba pomoc, trebao sam pomoci, sto ne stadoh...koji mi je kurac. Da li da se vratim ili ne - odlucim da necu i nekako zaspim. Probudim se ujutro, nemam mira, pojedem dorucak, zovem prijatelja koji je vozio ispred mene, on se ne javlja, spava. Ne popijem kafu nego sjednem u auto i odem do tamo. Nikakvih tragova nesrece, nicega posebno. Hodam, gledam, istrazujem... U blizini ima jedna kuca, nekih 100-njak metara odatle, vidim covjek ispred nje, pridjem mu, pozdravim i upitam da nije cuo da se nije desila neka nesreca tu sinoc - kaze nije. Objasnim mu ukratko a on me samo pogleda i nasmijesi se i ode svojim poslom. Cudno.
Vratim se kuci, popricam sa prijateljom, ispricam mu sve da sam bio, da sam trazio ali nigdje nista.
Proci ce nekoliko godina od tada, ja na to vise nisam mislio. Jednu vecer dodje sestra kuci s posla i veli meni "Sjecas se kad si ti ono vozio pa ti kod mostica izletio......" rekoh "Da, sjecam se". Kad ce ona "Sinoc se mojoj radnoj kolegici desila ista stvar. Izletio joj neko, ona stala, izasla iz auta kad odjednom nema nikoga. Trazila, zvala ali niko se ne javi. Ali ocito to se nije desilo samo njoj. Jos najmanje dvoje ljudi sa mog posla su dozivjeli isto! Sokirala sam se kad sam cula, identicno su ispricali istu stvar." Ja se ukocio.
Ispricam to jednom starom drugu, inace starosjedioc iz tog mjesta, obrazovan i kulturan covjek, ali mu ispricam onako malo pazljivo. Covjek me pogleda "Zar i ti?? Nisi jedini. Moja majka je to takodjer vidjela i sumnja se da nema neke veze sa teskom saobracajnom nesrecom koja se tu dogodila nekada davno. Ne vjerujem u duhove i te gluposti ali vjerujem da ste nesto vidjeli. Jednom se covjeku moze uciniti ali vise njih su ipak nesto vidjeli".
Uvijek kada tuda prolazim, usporim i pomislim na to.
Sta?Dozer wrote:
Interesantno je da svaki put se duh ili prikaza vidi bas po noci, napustenim mjestima, grobljima i slicno.MyTao wrote:Dok sam bio mali naslusao sam se prica o prikazama, duhovima... Sjecam se da je pocetak svake price bio negdje oko groblja a zavrsi se tako sto se glavni junak nekako spasi tako sto uspije doci do kuce u zadnjem trenutku![]()
Ko je znao da ih lijepo isprica, te price su stvarno znale da me ubjede i uplase.
Sjecam se da sam se jedne noci vracao kuci sa treninga, imao sam tada 12-13 godina. Bila je Zima, i noc je vec davno pala, a ceka me mozda nekih 500 m puta pored kojeg se nalazi groblje, a nema kuca u blizini. Ja vec uplasen. hodam brze nego inace, pokusavam da ne mislim o tome... Tek sto sam dosao do groblja pogledam u jedno drvo koje se nalazi u groblju, i imam sta vidjeti... jasno kao dan vidim covjek objesenog na to drvo. Srce poce lupati jace i jace... sada sam vec poceo i trcati. Pogledam ponovo i opet isto, covjek visi i polahko se ljulja, ruke niz tijelo... glava nagnuta na stranu, konopac, noge se njisu...
U tom trenutku ne znam sta mi bi, ali stanem i kazem sebi saberi se, protrljam oci, malo se smirim... pogledam ponovo covjeka nigdje, na njegovom mjestu samo visi grana koja se njise na vjetru... tada sam skontao da kada se plasis i kada vjerujes u neku glupost, tvoj mozak moze da od normalnih stvari stvori nesto sto nije tu. Nikada se vise nisam plasio groblja, prikaza, duhova i ostalih gluposti koje ne postoje. Cak sam i finih para uzeo iz opklada da u po noci idem malo posjediti u groblju
Te stvari su samo dio nase maste...
eno sad... nakon toliko price o vanzemaljskom i paranormalnom vise ni kesa ne moze biti golema i supersonicna... gdje ide ovaj svijet...Dozer wrote:![]()
![]()
![]()
Kesa nije 1.000.000%. A, ako jeste...onda je bila neka golema i supersonicna kesa
Pise BiMgo na njoj [emoji1]MyTao wrote:Dozer vidio kesu i mislio vanzemaljci
Ne treba ničim razbijati glavu, može pući.Fudo387 wrote:Sta?Dozer wrote:
Neobicno ti sto nemamo odgovor na neke stvari?
Polako, kud ti se zuri, ne moze preko noci.
Do neki dan smo kontali da je Zemlja ravna ploca koju drze tri slona.
Ti bi sad da neko razbija glavu sta si ti uslik'o svojim znj mobitelom?
Ili, sta se desilo na povrsini Sunca, a prije toga nista slicno nismo zabiljezili.
Knjigu u ruke, teleskop na balkon i gledaj, mozda i skontas sta i kako.
Ovo sa paranolmanim teorijama ti je bezveze.
Najlakse je reci, ljuuuudiiiii, vanzemaljci su medju nama! I tako sebi dati odgovor na sve ono sto ne znas.
Bizi, ozbiljan si covjek i ne znam koji ti je qrac.
Pa ima ljudi koji su ih vidjeli. Jesi li pitao kad te što su ih vidjeli, ili samo onako prihvataš da ne postoje?MyTao wrote:Prikaze i duhovi se ne vide nikada, jer ne postoje... Da nikada nismo slusali price o duhovima i prikazama nikada ih nebi ni vidjeli. Isto tako, logicno je da ces te stvari "vidjeti" po noci i na napustenim mjestima jer to isto dolazi od prica koje si cuo.
Dobra, dobraOmmadawn wrote:Nisam neko ko vjeruje u te stvari iako sam procitao raznih prica i naslusao se jos vise istih ali dvije stvari koje dozivjeh ostat ce mi neobjasnjene.
Jedna se desila prije 15 godina. Vracao se sa rajom sa nekog festivala, isli smo u dva auta, bilo je kasno a pukli smo po gasu. Prijatelj je svojim autom vozio ispred mene. Nadomak mjesta u kojem smo zivjeli, nekih 3 kilometra, postoji jedna krivina i na njoj most preko jedne rijecice. Tu je i jedna mala raskrsnica te jedna ljetnja kuca koja je obicno pusta - nikada nisam vidio da je u njoj svjetlilo svjetlo ili bilo kakav znak da tu neko zivi. Cuo sam samo da je posjeduju neki ljudi iz Stockholma ali rjetko kada dolaze tu.
Kao sto rekoh, vozimo prilicno brzo, priblizavamo se tom mosticu na krivini a posto je suzenje puta, moramo i usporiti. Odjednom na tom raskrcu, prije samog mosta, iskoci neko masuci nam, kao da trazi pomoc. Prijatelj ga je u zadnjoj sekundi uspio izbjeci, ni sam ne znam kako. Ja sam usporio ali drug koji je sjedio do mene je viknuo "Vozi, ne staj, vozi!! Ne znas sta je, vozi samo!". Valjda iz tog naglog straha, poslusah ga te nastavih dalje. Dodjem kuci, legnem ali nece san na oci. Razmisljam, mozda se desila neka nesreca, mozda nekome treba pomoc, trebao sam pomoci, sto ne stadoh...koji mi je kurac. Da li da se vratim ili ne - odlucim da necu i nekako zaspim. Probudim se ujutro, nemam mira, pojedem dorucak, zovem prijatelja koji je vozio ispred mene, on se ne javlja, spava. Ne popijem kafu nego sjednem u auto i odem do tamo. Nikakvih tragova nesrece, nicega posebno. Hodam, gledam, istrazujem... U blizini ima jedna kuca, nekih 100-njak metara odatle, vidim covjek ispred nje, pridjem mu, pozdravim i upitam da nije cuo da se nije desila neka nesreca tu sinoc - kaze nije. Objasnim mu ukratko a on me samo pogleda i nasmijesi se i ode svojim poslom. Cudno.
Vratim se kuci, popricam sa prijateljom, ispricam mu sve da sam bio, da sam trazio ali nigdje nista.
Proci ce nekoliko godina od tada, ja na to vise nisam mislio. Jednu vecer dodje sestra kuci s posla i veli meni "Sjecas se kad si ti ono vozio pa ti kod mostica izletio......" rekoh "Da, sjecam se". Kad ce ona "Sinoc se mojoj radnoj kolegici desila ista stvar. Izletio joj neko, ona stala, izasla iz auta kad odjednom nema nikoga. Trazila, zvala ali niko se ne javi. Ali ocito to se nije desilo samo njoj. Jos najmanje dvoje ljudi sa mog posla su dozivjeli isto! Sokirala sam se kad sam cula, identicno su ispricali istu stvar." Ja se ukocio.
Ispricam to jednom starom drugu, inace starosjedioc iz tog mjesta, obrazovan i kulturan covjek, ali mu ispricam onako malo pazljivo. Covjek me pogleda "Zar i ti?? Nisi jedini. Moja majka je to takodjer vidjela i sumnja se da nema neke veze sa teskom saobracajnom nesrecom koja se tu dogodila nekada davno. Ne vjerujem u duhove i te gluposti ali vjerujem da ste nesto vidjeli. Jednom se covjeku moze uciniti ali vise njih su ipak nesto vidjeli".
Uvijek kada tuda prolazim, usporim i pomislim na to.
Gledao sam jednom neku emisiju bas o ovom je bila tema, i mogu ti reci da ima istine. Stvarno jedan/a od blizanaca moze da osjeti ukoliko je drugi/a u nekoj opasnosti ili ima problema sa zdravljem.esmasaric wrote:Imam prijateljice blizankinje. Dvojajčane, i ne liče tako puno jedna na drugu.
Ova prva je stalno u problemima, bježala od kuće, partijala, eksperimentisala itd. Ova druga je super i potpuna suprotnost. Međutim uvijek kad se jednoj nešto desi, ova druga to osjeti i odrazi se na nju.
Recimo, bile su razdvojene u drugim gradovima. Ja sa ovom dobrom na kafi, i nju je u jednom trenutku počela jako da boli glava i rame. Baš je naglo sasjeklo i trajalo konstantno. Nakon par sati smo saznale da je ovu prvu udarilo auto, prošla je ok, ali je udarila glavom i ramenom od trotoar.
Inače upoznala sam još par blizanaca i uvijek su mi ti njihovi odnosi čudni i ta povezanost. Nevjerovatno.
Davno jednom sam naletio na jednu temu o cudnim stvarima iz ovog rata, a ne mogu je sada naci nikako... Bilo bi dobro kada bi je neko nalijepio ovdje.dragma wrote:Jaran mi prič'o...
Za vrijeme rata bio u pripremi na porodilištu Jezero, tek se vratio sa smjene, sav se smrzo i gluho je doba noći, taman što je zaspo kroz san čuje starog kako ga zove (niđe veze, stari mu kod kuće tri kilometra odatle), pogleda oko sebe svi spavaju, ustane, izađe van zbog sporadi sebe, pancirna granata uleti u prostoriju i jedan momak pogine nekoliko njih bude ranjeno.
Istina ili ne, ne znam, on se i dan danas kune svim i svačim da se sve upravo tako dogodilo!
Da ne odemo u off, kratko ću, da nije slučajno ova tema?drag_gost wrote:Davno jednom sam naletio na jednu temu o cudnim stvarima iz ovog rata, a ne mogu je sada naci nikako... Bilo bi dobro kada bi je neko nalijepio ovdje.dragma wrote:Jaran mi prič'o...
Za vrijeme rata bio u pripremi na porodilištu Jezero, tek se vratio sa smjene, sav se smrzo i gluho je doba noći, taman što je zaspo kroz san čuje starog kako ga zove (niđe veze, stari mu kod kuće tri kilometra odatle), pogleda oko sebe svi spavaju, ustane, izađe van zbog sporadi sebe, pancirna granata uleti u prostoriju i jedan momak pogine nekoliko njih bude ranjeno.
Istina ili ne, ne znam, on se i dan danas kune svim i svačim da se sve upravo tako dogodilo!
Trebace mi malo vremena da je iscitam, pa da se podsjetim. Sjecam se da je bilo prica o nekim nadnaravnim stvarima koje su vojnici vidjali na strazi.dragma wrote:Da ne odemo u off, kratko ću, da nije slučajno ova tema?drag_gost wrote:Davno jednom sam naletio na jednu temu o cudnim stvarima iz ovog rata, a ne mogu je sada naci nikako... Bilo bi dobro kada bi je neko nalijepio ovdje.dragma wrote:Jaran mi prič'o...
Za vrijeme rata bio u pripremi na porodilištu Jezero, tek se vratio sa smjene, sav se smrzo i gluho je doba noći, taman što je zaspo kroz san čuje starog kako ga zove (niđe veze, stari mu kod kuće tri kilometra odatle), pogleda oko sebe svi spavaju, ustane, izađe van zbog sporadi sebe, pancirna granata uleti u prostoriju i jedan momak pogine nekoliko njih bude ranjeno.
Istina ili ne, ne znam, on se i dan danas kune svim i svačim da se sve upravo tako dogodilo!
http://forum.klix.ba/ratne-price-ona-ve ... 34179.html
ili ova
http://forum.klix.ba/nevjerovatne-ratne ... 20374.html
Gledao sam emisije o ovome. Ima nešto u tome, istina je uglavnom.esmasaric wrote:Imam prijateljice blizankinje. Dvojajčane, i ne liče tako puno jedna na drugu.
Ova prva je stalno u problemima, bježala od kuće, partijala, eksperimentisala itd. Ova druga je super i potpuna suprotnost. Međutim uvijek kad se jednoj nešto desi, ova druga to osjeti i odrazi se na nju.
Recimo, bile su razdvojene u drugim gradovima. Ja sa ovom dobrom na kafi, i nju je u jednom trenutku počela jako da boli glava i rame. Baš je naglo sasjeklo i trajalo konstantno. Nakon par sati smo saznale da je ovu prvu udarilo auto, prošla je ok, ali je udarila glavom i ramenom od trotoar.
Inače upoznala sam još par blizanaca i uvijek su mi ti njihovi odnosi čudni i ta povezanost. Nevjerovatno.
esmasaric wrote:Imam prijateljice blizankinje. Dvojajčane, i ne liče tako puno jedna na drugu.
Ova prva je stalno u problemima, bježala od kuće, partijala, eksperimentisala itd. Ova druga je super i potpuna suprotnost. Međutim uvijek kad se jednoj nešto desi, ova druga to osjeti i odrazi se na nju.
Recimo, bile su razdvojene u drugim gradovima. Ja sa ovom dobrom na kafi, i nju je u jednom trenutku počela jako da boli glava i rame. Baš je naglo sasjeklo i trajalo konstantno. Nakon par sati smo saznale da je ovu prvu udarilo auto, prošla je ok, ali je udarila glavom i ramenom od trotoar.
Inače upoznala sam još par blizanaca i uvijek su mi ti njihovi odnosi čudni i ta povezanost. Nevjerovatno.