Opet šta sa nasilnikom. Kazniti ga, šta je tu nejasno? Ali, kako svaka kazna dolazi nakon učinjenog djela, šteta je već tu.
Dakle, umjesto pitanja šta sa nasilnikom, na koje već imamo odgovor postojanjem kazne, bolje je pitati se kako ne postati žrtva, baviti se prevencijom.
Ako vam dragi reaguje nepotrebno, iracionalno, pretjerano, agresivno u običnim životnim situacijama, razbija stvari uz viku kada mu nešto ne ide od ruke ili je pasivno agresivan, agresivan je u vožnji, u konfliktu sa revizorima, prodavačima, drugim ljudima za koje misli da ga u nečemu sprečavaju, reaguje u fazonu "šta je šta me gledaš", bespotrebno je agresivan čak i kada vas brani, na primjer neko vas slučajno gurne u gužvi a on odmah reaguje agresivno itd, to su signali. Možda njegova agresija spriječi da vam revizor naplati kaznu kada nemate kartu, da se uvalite na parking mjesto, da vam niko ne smije ništa reći, ali poslije će biti, šta mu bi, prihe nije bio takav, što me je udario.
I jednako važna stvar je vrijeme. Svi mi dođemo u situaciju kada postanemo agresivni, agresija je dio ljudske prirode. Pitanje je kada. Ako nam je agresija posljednji korak, ne moramo biti problematični. Ali, ako je nekome agresija prvi ili jedanod prvih koraka u reakciji na situacije, to je i više nego jasan signal.
Jeste, bio je takav, samo niste htjele to vidjeti.
Ne može biti agresivan prema drugima, a da ne postane i prema vana. Agresija mu je dio ličnosti, a vi ste odabrale da sa tom ličnosti budete.
Tako ste odgovorne ako postanete žrtve.
I da, agresija nije tersluk, to treba razlikovati
