Loulou wrote:ahuseino wrote:Loulou wrote:
Ljudi kojima je vjera važan segment života će nastojati i svoju djecu odgajati u tom duhu i bitno im je da djeca tu istu vjeru prihvate i slijede.
Onda ce takvi ljudi valjda ozeniti se u svom toru... pardon oboru... ovom haremu...
Upravo o tome pričam. Mada, ne moramo o "torovima", "oborima" i sl., nego jednostavno o vjerskim skupinama.
ahuseino wrote:Malo je oksimoronicno reci da ce religiozna osoba ili uopce osoba sa veoma jakim osjecanjem pripadnosti vjeri, rasi , promjesati svoje cijenjene vjerske-nacionalne-etnicke-rasne gene sa inim...
Tačno, da. I zato je izlišna rasprava na tu temu. Radi se o vrijednosti, odn. sistemu vrijednosti oko kojeg nema kompromisa (jer je najčešće u pitanju vrhunska vrijednost ili jedan od prioriteta, nazovimo to kako god). Samo je bit cijele priče to da se stvari ne mogu postavit na principu "žuta boja je ljepša od narandžaste" ili obrnuto.
ahuseino wrote:Slabo bi mi familija mogla upropastiti zivot... samo pomoci da se otarasim hipokrita i lazne familijarnosti.
Je, jednostavno je onima koji su samostalni, neovisni, samouvjereni. Realnost je, nažalost, drukčija. Možeš pogledat temu "Mladi dijasporaši, kako ide ljubav", na pdf-u LJ&S, "ispovijest" djevojke koja se nalazi u rascjepu.
Pa poenta je u stvari, i ono sto sam htjeo reci, da jedno iskljucuje drugo... u najmanju ruku glede djeteta.
Znaci moze se zadrzati religioznost, ali i dopustiti partreru partnerova, ali ako je stalo da dijete slijedi istu... jednu... onda tu postaje iskljucivo... ono jedno.
Jer ne moze religiozna osoba insistirati na svojoj strani u mijesanom braku, jer je to pravo odbacio na ulasku u isti. Sto ce ti ga deduktivno rec': religiozna osoba, ako i samo ako, je religiozna i u duhu zeli proslijediti svoju vjeru kroz pokoljenja, ne moze ulaziti u brak sa inom jer to onda ponistava premisu da je osoba - (ikad bila dovoljno) religiozna.
Znaci, na jedan uvrnuti nacin, ovdje bi se ja kao totalni opozicionar instituciji crkve slozio za
crkvenim...