Koliko je Sarajevo grad rockera & rock and roll-a?

[So What!]

Od svih ovih zajebancija na račun ove diskusije, meni je ubjedljivo Završavanje prekucalo:

[dale cooper]

Definicija onoga što nama predstavlja rock ili alternativna muzika nam je praistorijska i ne znam da li smo ikada i imali scenu vrijednu pohvale
u tom smislu. @Hendrix je nekako najbliže nekim mojim razmišljanima po ovome pitanju. U muzici, onoj koja nije mainstream/
komercijalna nema više neke posebne love, i tako je u čitavom svijetu, i ako neko očekuje neki proboj, slavu i velike pare džaba je krečio. Kreativci
koji se bave muzikom zbog toga što je vole i ne mogu bez stvaranja iste će se njome baviti bez obzira na sve i alati su u tom smislu nikada dostupniji.
Nažalost kod nas i nema baš puno takvih ljudi. Zašto je to tako, ah...vjerovatno je mnogo razloga, neki od glavnih su što smo još uvijek tranzicijsko
društvo, zaglavljeno u prošlosti i sa poprilično neizvjesnom perspektivom, što mnoge ubija u pojam. Mislim da je daleko najbolja stvar koja se desila
na muzičkoj sceni ovdje dugogodišnji rad Sarajevo Jazz Festivala, jer tu se moglo čuti kroz godine mnogo stvari koje su bile inspirativne i koje su
mogle poslužiti kao primjer kako funkcionišu muzički ekosistemi u svijetu koji nisu mainstream, a koji opet imaju svoju publiku.

[stubrijez]

Sama rijec, odnosno epitet urbanog je postala degutantna u nasem vokabularu. Silovana je od raznoraznih papkara pa je postala demantij same sebe. Koristi se da bi se toboze oznacilo - naglasilo nesto sto se normalno samo po sebi podrazumijeva... ili bi trebalo... Kad cujem urbano povraca mi se... Sto se tice RnR scene u SA = 0. Beznacajno da budem precizniji. Dovoljno je povuci paralelu zbivanja 80te, 90te i donekle 2000te. Od cca 2005. totalni sunovrat scene u smislu stvaralastva i stovatelja - simpatizera.

[jeza u ledja]

Urbano, samo urbano.

[So What!]

Sama rijec, odnosno epitet urbanog je postala degutantna u nasem vokabularu. Silovana je od raznoraznih papkara pa je postala demantij same sebe. Koristi se da bi se toboze oznacilo - naglasilo nesto sto se normalno samo po sebi podrazumijeva... ili bi trebalo... Kad cujem urbano povraca mi se... Sto se tice RnR scene u SA = 0. Beznacajno da budem precizniji. Dovoljno je povuci paralelu zbivanja 80te, 90te i donekle 2000te. Od cca 2005. totalni sunovrat scene u smislu stvaralastva i stovatelja - simpatizera.

Na osnovu čega temeljiš svoju izjavu, koliko aktivnih sarajevskih autorskih bendova slušaš i na koliko svirki takvih bendova si prisustovao?

[Ludzak]

nekad bilo, sad se spominjalo... na tešku žalost.

Nije nikad bio grad roka. Možda jedino na početku. Sarajevske grupe su prve počele uvoditi narodnjački melos u rok.

Šta je to Dilan dao rocku?

Solaže ili folk melos?

Svi takozvani protesni muzičari šesdesetih su bili folk. Neki čak i country. Niđa vam veze ova priča o "pastirskom rocku". Novovalno preseravanje onih koji će prvi nabiti šajkače na glavu.

Folk nije isti ovdje i u Americi. To treba razgraničiti. Kod njih nema iskrivljenih trilera.
A i sam Bob Dylan se i nije smatrao rock pjevačem. Više kao eksperimentalnim pjevačem.

Sarajevo je jedino izbacilo Indexe, koje smatram najkvalitetnijom sarajevskom grupom, ostale su više šund grupe. Nije valjda da CJ smatrate rok grupom?
Plavi orkestar? Ili možda Vatreni Poljubac? A još manje Rezonansu? Bijelo Dugme je dobro krenulo, kasnije kreću sa narodnjačkim fazo ima.

[Seawolf]

....
Sarajevo je jedino izbacilo Indexe, koje smatram najkvalitetnijom sarajevskom grupom, ostale su više šund grupe. Nije valjda da CJ smatrate rok grupom?
Plavi orkestar? Ili možda Vatreni Poljubac? A još manje Rezonansu? Bijelo Dugme je dobro krenulo, kasnije kreću sa narodnjačkim fazo ima.

Kongres .... SCH ....

[ultima_palabra]

Bijelo dugme od samog starta imalo narodnjacki stih, mozda je i najizrazeniji bio na prvim albumima.

Indexi su nakon progresivnog pocetka uplovili u neki Slager sezone mode, iz kojeg vise i nisu izasli uz iznimku albuma Modra rijeka.

[Nisamsdaali]

U Sarajevu dominira subkultura gotičara i gotičarki medju mladjom rajom, a upitno je koliko se RnR uklapa u sve to

[Ludzak]

....
Sarajevo je jedino izbacilo Indexe, koje smatram najkvalitetnijom sarajevskom grupom, ostale su više šund grupe. Nije valjda da CJ smatrate rok grupom?
Plavi orkestar? Ili možda Vatreni Poljubac? A još manje Rezonansu? Bijelo Dugme je dobro krenulo, kasnije kreću sa narodnjačkim fazo ima.

Kongres .... SCH ....

I koliko su ti djelovali na sceni?

Od svih metropola iz Exyu država, Sarajevo je možda i najmanje dao roka.

[Seawolf]

....
Sarajevo je jedino izbacilo Indexe, koje smatram najkvalitetnijom sarajevskom grupom, ostale su više šund grupe. Nije valjda da CJ smatrate rok grupom?
Plavi orkestar? Ili možda Vatreni Poljubac? A još manje Rezonansu? Bijelo Dugme je dobro krenulo, kasnije kreću sa narodnjačkim fazo ima.

Kongres .... SCH ....

I koliko su ti djelovali na sceni?

Od svih metropola iz Exyu država, Sarajevo je možda i najmanje dao roka.

Kongres ne dugo, jer su se raspali poslije prvog i jedinog albuma, kada je pokojni Aljoša Buha 1985-e, prešao u Crvenu jabuku.

SCH je prvi koncert održala 1983-e, a posljednji album su izdali 2013-e.

[Seawolf]

....
Od svih metropola iz Exyu država, Sarajevo je možda i najmanje dao roka.

Bili smo jači od Prištine, sigurno.

Od nemetropola, šili su nas Rijeka i Novi Sad.

[Škobo Habu]

Da rezimiramo: kvalitet koji je stasao tokom rata raspao se odmah nakon njega. Bandovi tipa Protesta, Lezi Majmune, Siktera, Konvoja, Erogenih Zona, Ornamenata, Theriona itd., nastali su iz sasvim drugačiji pobuda i razloga od onoga što se danas prestavlja kao famozna "alternativa".

Ti bendovi su, onomad, bili alternativa uopšte svemu oko sebe. Muzika je bila jedini ventil da spasiš zdrav razum, privid normalnosti života.
Sjećam se jednog momenta u ratu kada sam upoznao humanitarca sa Novog Zelanda. Imao je na sebi Maidenov t-shirt "Number of the Beast". Rekao mi je da je dobio na Dickinsovom koncertu u Sarajevu. Meni je to bilo totalni sjeb. Dickinson u Sarajevu, u BiH 1994. godine?

To su momenti koji pamtiš cio život, jer su ti, u tom trenutku, davali osjećaj beskrajne slobode i optimizma u neko bolje sutra. Zapravo, duhovna hrana u doba kad ni duh, a ni humanost, nisu bili na cijeni. Znam vrlo dobro da su ondašnji moralisti, posebice SDA ideološka bagra, prozivali mnoge svjetske umjetnike koji su dolazili u Sarajevo da ovjekovjeće ili povrate slavu nad mrtvim tijelima djece, što se danas potvrđuje kao velika laž i propaganda. Činjenica je da bi naša kolektivna svijest bila daleko siromašnija i neupotpunjena da danas dio nje nisu i svjedočanstva o tregediji poznatih umjetnika, novinara, fotografa i humanitaraca. To se mora cijeniti. U tom kontekstu podjednako su vrijedni i Tadeusz Mazowiecki i Joan Beaz.

Šta je poanta svega: minimizirati ondašnju muzičku i kulturnu scenu jeste minimizirati i vlastito pamćenje, odnosno derivate koji su ti davali snagu i svrhu postojanja u čisto duhovnom, ne materijalnom smislu. Jebi ga, u ratu su se ljudi "kaćili" za sve i svašta samo da bi pronašli vlastitu svrhu i smisao. U tom kontkstu meni je važnija Protestova "Sarajevo feeling" od kompletnog opusa Motorheada, koji je Šaranu i sličnim šaranima Bog, Allah, Gospodar svih svijetova itd.

Najveća greška koje je Sarajevo napravilo, mislim na njegovu kulturnu elitu i generaciju muzičara koja je imala sasvim solidne veza sa muzičarima svjetskog glasa, jeste što nije iskoristilo mogućnost da se danas etablira, ne samo kao turistički brand, već i kao muzički centar regiona.
Sarajevo je imalo odlične predispozicije da početkom dvijehiljaditih stvori muzički festival na koji je TREBALO pozvatio sve one bandove i muzičare koji su na neki način zadužili Sarajevo. The Cranberries, Joan Beaz, U2, Savatage, Laibach, Iron Maiden, Krist Novoselic iz Nirvane, pa i jedan Jusuf Islam.
Dug je spisak onih koji su se na neki način doprinjeli da se vapaj iz Sarajeva čuje. Međutim, šta je prvagnulo?

Provinicijalizam tadašnje kulturne i političke elite (čitaj: SDA), koja jednostavno nije išla u korak sa civiliziranim svijetom i onim što je uopšte univerzalna vrijednost, već je odnos prema kulturi svela na teološke i nacionalne proporcije koje su veoma uske i retrogradne.

To je najveći problem Sarajeva: što je vazda mislilo da je veće od cijelog svijeta. Što misli da je cio svijet dužan da mu odaje počast, i da ono bude mjera svima. Narcizam, sebičnost i uskogrudje se ogleda u tome da određenim umjetnicima, svjetskog glasa, Sarajevo nikada nije odalo zahvalu.

[DaysleepeR]

Karim Zaimović je još u ratu sve to predvidio

Margina protiv mainstreama

Danas, dvadeset godina poslije, bez patetike i prevelikih emocija prisjećam prvog koncerta „Rock Under the Siege“ prelistavajući novinske zapise o njemu.

Iz jednog izvještaja sa koncerta, teksta pod naslovom „Trijumf volje“ Karima Zaimovića, otkriva se još jedan sloj priče o fenomenu sarajevske ratne rock scene. Ona je, svjesno ili ne, koristeći taj kratkotrajni trenutak rata, zarez u istoriji Sarajeva, kada su mainstream pobjegulje nestale iz grada, objavila bitku dotadašnjim dominantnim lokalnim kulturnim vrijednostima, i Karim, proročki svjestan neumitne prolaznosti tog trenutka trijumfa margine, retorički pita "..., da li će ovaj koncert biti početak ljepšeg muzičkog doba za Sarajevo ili labuđi pijev jedne generacije višestruko sjebane, nemoguće je predvidjeti."

"Sarajevski rock ovakav kakav je viđen na Sloginom stageu je najiskrenija stvar dugo vremena unatrag. Samo je potrebno biti svjestan te činjenice prije nego se u grad vrate Dino Merlin i njemu slični. U tom trenutku prestaje istorija i počinje njeno falsifikovanje", zaključuje u ovom tekstu Karim Zaimović.

[detroit-mercy]

Da rezimiramo: kvalitet koji je stasao tokom rata raspao se odmah nakon njega. Bandovi tipa Protesta, Lezi Majmune, Siktera, Konvoja, Erogenih Zona, Ornamenata, Theriona itd., nastali su iz sasvim drugačiji pobuda i razloga od onoga što se danas prestavlja kao famozna "alternativa".

Ti bendovi su, onomad, bili alternativa uopšte svemu oko sebe. Muzika je bila jedini ventil da spasiš zdrav razum, privid normalnosti života.
Sjećam se jednog momenta u ratu kada sam upoznao humanitarca sa Novog Zelanda. Imao je na sebi Maidenov t-shirt "Number of the Beast". Rekao mi je da je dobio na Dickinsovom koncertu u Sarajevu. Meni je to bilo totalni sjeb. Dickinson u Sarajevu, u BiH 1994. godine?

To su momenti koji pamtiš cio život, jer su ti, u tom trenutku, davali osjećaj beskrajne slobode i optimizma u neko bolje sutra. Zapravo, duhovna hrana u doba kad ni duh, a ni humanost, nisu bili na cijeni. Znam vrlo dobro da su ondašnji moralisti, posebice SDA ideološka bagra, prozivali mnoge svjetske umjetnike koji su dolazili u Sarajevo da ovjekovjeće ili povrate slavu nad mrtvim tijelima djece, što se danas potvrđuje kao velika laž i propaganda. Činjenica je da bi naša kolektivna svijest bila daleko siromašnija i neupotpunjena da danas dio nje nisu i svjedočanstva o tregediji poznatih umjetnika, novinara, fotografa i humanitaraca. To se mora cijeniti. U tom kontekstu podjednako su vrijedni i Tadeusz Mazowiecki i Joan Beaz.

Šta je poanta svega: minimizirati ondašnju muzičku i kulturnu scenu jeste minimizirati i vlastito pamćenje, odnosno derivate koji su ti davali snagu i svrhu postojanja u čisto duhovnom, ne materijalnom smislu. Jebi ga, u ratu su se ljudi "kaćili" za sve i svašta samo da bi pronašli vlastitu svrhu i smisao. U tom kontkstu meni je važnija Protestova "Sarajevo feeling" od kompletnog opusa Motorheada, koji je Šaranu i sličnim šaranima Bog, Allah, Gospodar svih svijetova itd.

Najveća greška koje je Sarajevo napravilo, mislim na njegovu kulturnu elitu i generaciju muzičara koja je imala sasvim solidne veza sa muzičarima svjetskog glasa, jeste što nije iskoristilo mogućnost da se danas etablira, ne samo kao turistički brand, već i kao muzički centar regiona.
Sarajevo je imalo odlične predispozicije da početkom dvijehiljaditih stvori muzički festival na koji je TREBALO pozvatio sve one bandove i muzičare koji su na neki način zadužili Sarajevo. The Cranberries, Joan Beaz, U2, Savatage, Laibach, Iron Maiden, Krist Novoselic iz Nirvane, pa i jedan Jusuf Islam.
Dug je spisak onih koji su se na neki način doprinjeli da se vapaj iz Sarajeva čuje. Međutim, šta je prvagnulo?

Provinicijalizam tadašnje kulturne i političke elite (čitaj: SDA), koja jednostavno nije išla u korak sa civiliziranim svijetom i onim što je uopšte univerzalna vrijednost, već je odnos prema kulturi svela na teološke i nacionalne proporcije koje su veoma uske i retrogradne.

To je najveći problem Sarajeva: što je vazda mislilo da je veće od cijelog svijeta. Što misli da je cio svijet dužan da mu odaje počast, i da ono bude mjera svima. Narcizam, sebičnost i uskogrudje se ogleda u tome da određenim umjetnicima, svjetskog glasa, Sarajevo nikada nije odalo zahvalu.

Gledao sam ovaj Trans-Siberian Orchestra uzivo, bio onaj Jelusic tada sa njima, naprave fin show.

[jeza u ledja]

Pricate o nekim starim vremenima iz vremena kad ste vi bili 18-ogodisnjaci i ne mozete se sjetiti da ste isto tako s "prezirom" gledali na prethodnike, a oni na vas.
Kako vam ba ne padne na pamet da je vase vrijeme proslo i da su dosli neki novi klinci sa njihovim furkama?

Kad citam ove i ovakve teme ovako sa strane kontam nista nigdje nema, samo Jala Buba i neki dinosaurusi i nista drugo ne postoji.

I naravno da djeca viseg staleza cesce sviraju u "modernim" bendovima, sta ocekujete, da neko siromasno dijete kupi opremu i pravi modernu muziku?


Previse se pametuje kako je nekad bilo, sta je nekom znacio odredjeni period, itd. Razumljivo je da vama to znaci najvise, ali shvatite da je vase proslo. Pustite djecu da se zajebavaju.

[stubrijez]

Pricate o nekim starim vremenima iz vremena kad ste vi bili 18-ogodisnjaci i ne mozete se sjetiti da ste isto tako s "prezirom" gledali na prethodnike, a oni na vas.

Nisam...

Kako vam ba ne padne na pamet da je vase vrijeme proslo i da su dosli neki novi klinci sa njihovim furkama?

Kojim furkama?


Kad citam ove i ovakve teme ovako sa strane kontam nista nigdje nema, samo Jala Buba i neki dinosaurusi i nista drugo ne postoji.

nema jala dinosaurus veze sa temom rnr...

I naravno da djeca viseg staleza cesce sviraju u "modernim" bendovima, sta ocekujete, da neko siromasno dijete kupi opremu i pravi modernu muziku?

Sto da ne, to i jeste sustina rnr


Previse se pametuje kako je nekad bilo, sta je nekom znacio odredjeni period, itd. Razumljivo je da vama to znaci najvise, ali shvatite da je vase proslo. Pustite djecu da se zajebavaju.

Tema je rnr scena danas. Sta je bilo da nije valjalo ne bi se i danas slusalo, vrti se staro i sta ne valja da se razumijemo tolko je ovo sadasnje dobro. Zadnjih 10 godina sve je sama reciklaza nije niko pjesme napiso ima 15 godina.

[jeza u ledja]

Pricate o nekim starim vremenima iz vremena kad ste vi bili 18-ogodisnjaci i ne mozete se sjetiti da ste isto tako s "prezirom" gledali na prethodnike, a oni na vas.

Nisam...

Kako vam ba ne padne na pamet da je vase vrijeme proslo i da su dosli neki novi klinci sa njihovim furkama?

Kojim furkama?


Kad citam ove i ovakve teme ovako sa strane kontam nista nigdje nema, samo Jala Buba i neki dinosaurusi i nista drugo ne postoji.

nema jala dinosaurus veze sa temom rnr...

I naravno da djeca viseg staleza cesce sviraju u "modernim" bendovima, sta ocekujete, da neko siromasno dijete kupi opremu i pravi modernu muziku?

Sto da ne, to i jeste sustina rnr


Previse se pametuje kako je nekad bilo, sta je nekom znacio odredjeni period, itd. Razumljivo je da vama to znaci najvise, ali shvatite da je vase proslo. Pustite djecu da se zajebavaju.

Tema je rnr scena danas. Sta je bilo da nije valjalo ne bi se i danas slusalo, vrti se staro i sta ne valja da se razumijemo tolko je ovo sadasnje dobro. Zadnjih 10 godina sve je sama reciklaza nije niko pjesme napiso ima 15 godina.

Sve sto je bilo prije, to neko i danas slusa. Od onog prije 100 godina, do onog do prije par godina. Nisam rekao da ono sto je bilo nije valjalo.

Nije tacno da je sve sama reciklaza. Evo ja sam se potrudio da potrazim i poslusam neke nove uratke i cuo sam neke jako dobre i originalne stvari. (Hvala So What na preporukama )

No o ukusima se ne raspravlja, pa tako ce biti glupo da ja nekoga ubjedjujem sta je dobro, a sta lose.

Ja licno imam utisak da se bezveze puca floskulama, cesto (ne i iskljucivo) od strane ljudi koji jednostavno ne prate vise scenu i drze se starih bendova i stvari jer su s njima odrasli. Nije to tako samo sad, to ja tako slusam oduvijek. Novu muziku cesto prave vrlo mladi ljudi i mozda je starijoj generaciji tesko da se u to uzivi, razumljivo.

Ja prvi vrtim brdo stare muzike i pogotovo ne pratim nista iz BiH, ali pokusavam se refreshati. Iz te perspektive govorim da ovo sto sada cujem zvuci odlicno.

A inace generalno nemam visoko misljenje o sarajevskoj sceni, i pogotovo o onom periodu iz 80-ih. Moguce da sam ugodno iznenadjen jer ne ocekujem mnogo.

[So What!]

Izbačen je i highlights video, koji traje svega 15 minuta:

[So What!]

A kada smo kod rock bendova iz Sarajeva, pa iz BiH, evo nekih mojih preporuka:

Indie rock - Shizif



Moderni hard rock - Jufkamental (iz Mostara)



Symphonic / Gothic Metal - The Loudest Silence



Oni kažu da su punk, ali je ovo neki alt rock - Pank Flojd



Neki mix indie rocka i popa - Vimoksha



Koliko god smatrali čovjeka karikturom, Laka je najbolji britpop / indie rock muzičar u našoj zemlji, njegov zadnji album Mama je odličan:

[jeza u ledja]

Ova dva benda su fenomenalna:

https://www.youtube.com/@Srklet

https://www.youtube.com/@shizifbend

[jeza u ledja]

Ova mi je bolja stvar od tog Shizifa:



Ali cijeli album je odlican. Dosta drugih pjesama su im pravo retro, malo Azra, malo progresivni rok, tako da bi se trebao i ovim metuzalemima svidjeti.

Znam, malo produkcija CR i to, ali ne mogu da vjerujem da ovakvu klompeksnu muziku prave klinci iz srednje skole. Jos su i face
Jedino sto im je viska jedna gitara.

Srklet mi vise lezi. Vrtim ovaj album Povratak nepismenih. Isto su srednja skola. Mescini da im je jedan od clanova bio ovaj iz Shizifa.





Ovo se trazi, nesto novo i frisko.

Bukvalno znaci neki dan prvi put cujem i za ove bendove i muziku. Ovo je sve izbaceno u zadnjih godinu dana. Ne znam tacno sta se ocekuje, ali mi je fakat neumjesno procitati da se "nista novo nije napravilo od 2005"

[LSD]

Nije losa Cincila, sta serete

[So What!]

Ja prošle godine ove Mostarce gledao u Jazzbini i zaljubio se, dva albuma i jedan EP do sada.

[Dobrinjac-u-Pragu]

sarajevo, nije nazalost vise grad rokenrola. bila je do rata i jos 15 godina poslije rata. kad izumre generacija rodjena u 80im i ranim 90im onda ce i rokenrol umrijeti u gradu. dzenzeri ne slusaju vise rok. a postaje svake godine gore i gore.