albert007 wrote:Ovako... ubjeđen sam da svi vjernici (bilo koje monoteističke religije) imaju neke sumnje (pa makar i najmanje nelogičnosti) o vlastitom vjerovanju, međutim, kada sebe pokušaju pitati šta je istina, u njima se javi strah od sumnjanja i tzv. božije kazne. To ih spriječava da se dalje pitaju ko su i šta su, zašto su na ovome svijetu.
Evo jedan primjer: kaže se da je bog stvorio ljude da bi mu "robovali". A ja se pitam "Kakav je to bog koji hoce da mu ja budem rob?" Očigledno da to nije taj bog, ali neko je sjeo i napisao Kur'an, Bibliju, Toru, razna evandjelja i to tako opisao... a zašto bih mu ja vjerovao kad ne znam da li je to napisano istina. Znam, sada će muslimani reći da Kur'an nije izmjenjen nikada... a ko vam garantuje da je to "božija" riječ? Da li ste 100% sigurni? Možda i niste, ali vas strah od neke više kazne ipak tjera da vjerujete u to. Samo se zapitajte zašto slijepo vjerujete u boga od kada znate za sebe, a mnogi od vas nisu čak ni pročitali svoje svete knjige. Moje mišljenje je da BOG POSTOJI, ali da su religije napravljene da se manipuliše ljudima. Po meni bog nije ono što religije predstavljaju i nije nešto što od nas nešto zahtjeva. Ustvari izvucite se iz "tzv monoteistickih religija" pa ćete sami stvoriti svoju predstavu o bogu i ostalim pitanjima. Ovako ste samo zombiji koji slijepo slijede ono što im se kaže a da se uopće ne smiju usuditi pitati se bilo šta. Nemojte vjerovati u ono za šta nema REALNOG dokaza, i progledat ćete.
Znam da ću biti
za mnoge koji me ne razumiju... uostalom takve je i sama crkva spaljivala 1000 godina... a između ostalog tako su i bosanski bogumili nestali jer su razmišljali ovako... Ipak vjerujte mi nisam
jer on i ne postoji... ili ga je neko vidio??
Dijete!
od godine!
3 mjeseca, dvije godine ... dijete
ne mora biti ni tvoje
Njegove oči, obrazi, ruke, noge ... sve
Kad govori, smije se, igra se, gledaš ga, srce ti treperi, ne možeš ga se nagledati, toliko ti je drago da bi samo u njega gled'o i igrao se s njim.
A postoje ljudi koji su u stanju to dijete baciti u zrak i dočekati na nož?
Kada čovjek putuje kroz pustinju, i izgubi se, nestane mu vode, usta se osuše, toliko da bi mogao šibicu upalit' na jeziku, i na kraju iscrpljen nađe izvor. Pa onda se napije...
E još ljepšu vodu piju neki ljudi, još se ljepše osjećaju, dok slušaju kako je Bog stvorio Adema, pa naredio melekima da mu se poklone, Iblis odbio ... ili kako je Ibrahim bačen u vatru ... kako su sinovi Israilovi prošli morskim dnom, a voda sa strana ...
Svaki čovjek posumnja u svoju vjeru, ali ako ga ta sumnja natjera da potraži dokaze onome što slijedi, on samo postane bolji vjernik. Dokaza je bezbroj, ali neće te oni spasiti od sumnje, niti ćeš sa njima postići spas, dok ne počneš da praktikuješ ono što vjera traži.
Vjera je stvar srca, a ne razuma, i zove se vjera, a ne dokaz. Jednostavno, vjernik osjeća da je istina ono u što vjeruje i ne bi to mijenjao ni zašto na svijetu. A ovi dokazi koje može shvatiti i dokučiti samo ga učvršćuju u toj vjeri.
Pametnim je dovoljan jedan dokaz.
Ja sam posjetio jednom, slučajno, jednu stranicu na kojoj se blati i na sve načine nastoji ukaljati ime posljednjeg božijeg Poslanika. I više nikad' nisam posjetio tu strnicu.
Hoću da kažem, ako me nešto ne zanima i frustrira, uopće se neću time bavit.
Ovdje je na desetine onih koji nastoje da dokažu da oni sa vjerom nemaju ništa, i da su neposlušni Bogu. Zašto uopće posjećuju ovu stranicu gdje se govori o vjeri? Ne da je posjećuju - oni vise na njoj.
Neka se malo preispitaju, zašto će ovdje, da možda, ipak, ne traže sebe.
Ako ti, kao biće osjećaš da si podređen nekoj višoj sili, koja svim upravlja i iz dna srca se obratiš Toj sili, jednom u životu, sigurno te neće ostaviti na cjedilu, i pokazat će ti šta je prava vjera i pravac u životu.
A evo jedno pitanje za Glade-a:
Da sam ja evoluir'o od majmuna, i da je život nast' sam od sebe, i da su jači preživljavali, i da sam nast'o prirodnim odabirom - selekcijom:
1. Što bih ja volio tvoje dijete
2. Što bi mi bilo žao starog čovjeka kada vidim da se pati da pređe ulicu, noseći nekoliko "kesa"
3. Što ne bih ubio svog komšiju, da mu otmem zemlju i kuću ...
A volim svako dijete, žao mi je slabih, ne mogu zamisliti da nekog ubijem.
