Razlog propasti naših kompanija - for dummies?

[R A V E N]

Je li može neko da objasni razlog propasti naših kompanija tipa Dita, Željezara Zenica, ali na slijedeći način:

(a) da se objasni sve od samog početka
(b) da se dadne što više informacija
(c) da se kaže objektivna istina, ma koliko neugodna bila, jer većina svijeta ovdje može slobodno da govori, pošto je većina anonimna. Još bolje ako se "pukne" ovdje kakav .PDF kao dokaz.

Jer ja jednostavno više ne vjerujem BHT-u/FTV-u/radnicima o "nekakvom kriminalu"? Kakvom kriminalu? Znači neko je ukrao novac i materijalnu imovinu? Ko je ukrao? Ko su ti ljudi? Ko su osumnjičeni? Imena?

Imate Tor Browser za veću anonimnost.

[Itsoktobealone]

Pa drug, nije ovo Insajder pa da ljudi raspolažu dokazima/istražuju dokaze o kompanija po regionu tek onako i objavljuju .PDF dokumente na klixu Teško ćeš to naći igdje, osim onoga što finacijska policija/tužilaštva ili neki mediji objave kao pronađene indikacije kriminalnih radnji po tim kompanijama.

Uglavnom, u slučaju Dite to je vrlo jednostavno. Nedovoljna potražnja/prodaja proizvoda je dovoljna samo da pokrije osnovne troškove (plate, doprinose) al' održavanje mašina i ulaganje u daljnu proizvodnju te redovno plaćanje ulaznih komponenti (sirovina) traži više. Tu ti je odmah manjak likvidnosti na računima, a to dovodi do gušenja kompanije na duže staze, ergo zaduženja, ergo bankrot.

Nije samo Dita u pitanju, 90% kompanija se gase baš tako. Nelikvidnost da servisiras postojeće obaveze a vremenom dugovi se gomilaju.

[Edin H.]

Pa kad se uvlace Evropskoj uniji i dozvolili slobodnu prodaju, bez da zastite domaceg proizvodjaca. Ne mozes se bez subvencija i protekcionizma nositi a multinacionalnim kompanijama.

[zavezata-vreca]

radnici svako vece kukaju po BHT/ftv o kriminalu, kako su ih doveli na stub srama ... i sad imaš tri moguća scenarija:

1, murija treba da preispita te radnike da kazu koga oni optužuju, jer to su opasne optužbe?
2. radnici ako znaju, valjda među njima ima pismenih, tužba i na sud.
3. glavesine im podijele po 100 km toplog iz 2011. godine, i radnici se sve nogom udaraju u guzicu od srece.

[edo_79]

radnici svako vece kukaju po BHT/ftv o kriminalu, kako su ih doveli na stub srama ... i sad imaš tri moguća scenarija:

1, murija treba da preispita te radnike da kazu koga oni optužuju, jer to su opasne optužbe?
2. radnici ako znaju, valjda među njima ima pismenih, tužba i na sud.
3. glavesine im podijele po 100 km toplog iz 2011. godine, i radnici se sve nogom udaraju u guzicu od srece.

1. Murija to sve i da ispita, i da se tužbe pokažu osnovanim, ne pije vode na višim nivoima radi opšte korupcije kako sudske tako i ostalih nivoa vlasti.
2. Ti si valjda svjestan da je i vrh Sindikata BiH u ''talu'' s ovim što razvaljuju firme, pogledaj broj firmi i sastav njihovih sindikalnih predstavnika, to se ne zna čestito potpisati i sastaviti smislenu prosto proširenu rečenicu, a kamoli da nekoga tuže, i daju argumente na to sve.Pogledaj prvo objašnjenje, kome tužiti dotične ako su ovi iznad njih gori od istih.
3. Za ovo treće neznam o kom konkretno primjeru govoriš, tako da to neću ni komentarisati.

[Dope_Man]

Pa zar je to tesko shvatiti? Sve firme u drzavnom vlasnistvu propadaju zato sto se uprava postavlja po stranackoj liniji a ne po zaslusi, znanju, iskustvu itd. Osoba koja dodje na celo kompanije ima samo jedana zadatak - Izvlaciti pare za stranku. Druge su ''privatizovane'' kroz sumnjive postupke sumnjivim ljudima koji su opet imali tal sa onima na vlasti zaduzenim za privatizaciju. Dakle, da neko zeli to precesljati, pregledali bi sve privatizacije, po kom osnovu je dato, kome je dato i ko je odabrao ponudjaca kojem ce se dati kompanija.. ali ko ce se zamaarati s tim kad kod nas riba smrdi sve od glave pa do repa.

Ni sami radnici ne pomazu jer cesto i sami potkradaju firmu koliko god mogu uziamanjem bilo cega sto mogu uzeti.

[Ci-Nick]

Kompleksan problem,.. od lošeg upravljanja, preko potkradanja do nerada.
Zaposlio se ja prije petnaestak godina u jednoj zeničkoj kompaniji koju su uprava i radnici privatizirali.
Od portira do direktora su svi muljali i radili nešto sa strane.
Praktično su skretali posao koja je firma trebala da uradi u neke podrum firme za koje su oni radili.
Poslije tri mjeseca napustim jer vidim da tu nema hljeba.
Nakon dvije godine, kad su pojeli kompletnu imovinu firme,.. oni odlučili da štrajkuju.
A svi saučesnici.

[Truba]

nema tržišta
svi muljaju neko za ekser neko za milijun
preskup radnik koliko god to smiješno zvučalo jer su plate zaista premale
konkurencija ima bolje uvjete

[Haris.ba]

A šta su "NAŠE" kompanije? Može objašnjenje?

Kad se shvati da ne postoji NAŠE kompanije, izuzev ako u njima nemate upisan vlasnički udio - shvatićete zašto su propale, ili će propasti.

To što postoje izuzeci u određenim djelatnostima, ne znači da to pravilo ne važi.

A primjer sa privatizacijom za certifikate nije dobar. To je bio kriminal svoje vrste. I više je kompanija privatizacija certifikatima upropastila, nego stranačko postavljanje uprave.

[triconja]

Pa kad se uvlace Evropskoj uniji i dozvolili slobodnu prodaju, bez da zastite domaceg proizvodjaca. Ne mozes se bez subvencija i protekcionizma nositi a multinacionalnim kompanijama.

Teske subvencije, subvencije od polja do stola i moze se parirati stranom smecu. Da daju marku subvencije na litar mlijeka i da se prodaje mlijeko za pola marke u prodavnici, nikad niko ne bi kupio strano smece.

Cijena je 99% pokretacka sila za kupovinu nekog proizvoda, kvalitet je tamo na nekom zadnjem mjestu (o kvalitetu pricaju oni koji imaju 1.5k + prihode ).

[neki]

Jedan od razloga, vjerovatno najveći je taj što i 25 godina nakon tranzicije iz socijalizma u kapitalistički ekonomski sistem, većina radnika i rukovodstva i dalje sjedi, kuka i čeka potencijalne poslovne partnere i kupce da im zakucaju na vrata umjesto da ih aktivno traže i lobiraju za njih na tržištu..

[Haris.ba]

Teske subvencije, subvencije od polja do stola i moze se parirati stranom smecu. Da daju marku subvencije na litar mlijeka i da se prodaje mlijeko za pola marke u prodavnici, nikad niko ne bi kupio strano smece.

A subvencije dolaze iz have? Evropa je odlučila da seljak njihov bude zaštićen. Ali seljak koji ima mnogo zemlje i krava.

Kome ćeš ti uzeti? Moraš odnekle uzeti da bi dao seljaku. Njemac može uzeti of mercedesa , benge i golfa.

Ne možeš subvencije davati od kredita MMF -a. Nešta moraš stvoriti, da bi iz toga dao subvencije.

[triconja]

Teske subvencije, subvencije od polja do stola i moze se parirati stranom smecu. Da daju marku subvencije na litar mlijeka i da se prodaje mlijeko za pola marke u prodavnici, nikad niko ne bi kupio strano smece.

A subvencije dolaze iz have? Evropa je odlučila da seljak njihov bude zaštićen. Ali seljak koji ima mnogo zemlje i krava.

Kome ćeš ti uzeti? Moraš odnekle uzeti da bi dao seljaku. Njemac može uzeti of mercedesa , benge i golfa.

Ne možeš subvencije davati od kredita MMF -a. Nešta moraš stvoriti, da bi iz toga dao subvencije.

Bez subvencije nema poljoprivrede. Mozemo mi do sutra naprdjivat ovdje odakle i kako su oni dobili pare, ali cinjenicno stanje je takvo.

Poljoprivreda nije uzet stijalicu i ustijat dulum, doc kasnije sa motikom prodrljat zemlju i zasadit neku vrsu. I naravno sve motikom raditi oko toga.

[Haris.ba]

To je upravo razlog zašto su propadale "naše" kompanije. Jer nije bitno odakle dolaze subvencije. Čuj mora. Ne mora ništa.

Konkretno - Evropa proizvodi toliko mlijeka, a mogla bi još toliko da može još pola Afrike nakraniti.

A dolazile su subvencije. Npr. iz cijene struje su zapošljavani radnici u rudnicima, iz niske cijene struje domaćinstvima radi socijalne politike su privredna društva plaćala veću cijenu struje. A veliki potrošači struje u privredi su imali manju cijenu struje. A sve je moglo jer su se investicije iz državnih zajmova vršile - I postojala je direktiva da se mora sve što može praviti u državi. To ima dobru stranu što zaposli domaćeg radnika, pa i "osvoji" (to je bio socijalistički termin koji se upotrebljavao, i znači usvajanje novih znanja) proizvodnju. Fazon je što to zašteka kada jedna karika u lancu ispadne. Okidač za to je bio naftni šok u 70im.

Iz niske cijene sirovina iz Bosne su npr. neki pogoni u Srbiji vršili preradu i kupili kajmak. Pa se iz tih viškova (profita) vraćali krediti.

Sve je to moglo dok su postojali krediti. Kad su krediti presušili - prešušilo je i upumpavanje kapitala.

To ne znači da nije postojalo preduzeća koja su odlično poslovala. Ali su bila nefleksibilna promjenama na tržištu.

Pa dodaš radničko samoupravljanje (što ne znači da su i čistaćice odlučivale sve, ali znači da ih nisi mogao tek tako otpustiti)....

Još mi nismo izvršili najvažniju tranziciju - u glavama.

[triconja]

To je upravo razlog zašto su propadale "naše" kompanije. Jer nije bitno odakle dolaze subvencije. Čuj mora. Ne mora ništa.

Konkretno - Evropa proizvodi toliko mlijeka, a mogla bi još toliko da može još pola Afrike nakraniti.

A dolazile su subvencije. Npr. iz cijene struje su zapošljavani radnici u rudnicima, iz niske cijene struje domaćinstvima radi socijalne politike su privredna društva plaćala veću cijenu struje. A veliki potrošači struje u privredi su imali manju cijenu struje. A sve je moglo jer su se investicije iz državnih zajmova vršile - I postojala je direktiva da se mora sve što može praviti u državi. To ima dobru stranu što zaposli domaćeg radnika, pa i "osvoji" (to je bio socijalistički termin koji se upotrebljavao, i znači usvajanje novih znanja) proizvodnju. Fazon je što to zašteka kada jedna karika u lancu ispadne. Okidač za to je bio naftni šok u 70im.

Iz niske cijene sirovina iz Bosne su npr. neki pogoni u Srbiji vršili preradu i kupili kajmak. Pa se iz tih viškova (profita) vraćali krediti.

Sve je to moglo dok su postojali krediti. Kad su krediti presušili - prešušilo je i upumpavanje kapitala.

To ne znači da nije postojalo preduzeća koja su odlično poslovala. Ali su bila nefleksibilna promjenama na tržištu.

Pa dodaš radničko samoupravljanje (što ne znači da su i čistaćice odlučivale sve, ali znači da ih nisi mogao tek tako otpustiti)....

Još mi nismo izvršili najvažniju tranziciju - u glavama.

U pravu si, cilj je da cijena sirovine bude sto niza i da se tako stvori plodno tlo za investicije i zaposljavanja. U Srbiji se otvaraju novi pogoni, skoro da nicu kao gljive, iz prostog razloga sto se isplati investitorima (radna snaga je jeftina).

Fazon je stvoriti plodno tlo za investicije i onda "kupiti kajmak". Da se to uradi potrebna su ogromna ulaganja i razne izmjene zakona (navoditi vodu na investitorov mlin).

[JoseMujica]

pravi razlog propasti ovih kompanija je što su ostale u tzv. političkoj ekonomiji i nisu se prilagodile tržišnim uslovima poslovanja....negdje je i bilo možda kakvog lopovluka, ali sumnjam da je isti presudan za njihovu propast. Sve kreće od glove, a kad ti glovu nasadi politika, posebno na krivi kurac, odma znaš da od tog posla nema hajra. Te su kompanije tako redom, mjesto razvojnih i radnih pogona, postale poligon za sranačka uhljebljavanja i rastaljivanja.

Zbog iste menaĐerske platforme koja dominira u naših struĆnjaka ja bi sva javna preduzeća listom prodao...po mogućnosti švabama, austrijancima, jal gori nordijcima...inače mrka kapa...i ovo što ima samo će dalje lagano propadati i mislim da je bolje tu agoniju okončati po kratkom postupku

[triconja]

pravi razlog propasti ovih kompanija je što su ostale u tzv. političkoj ekonomiji i nisu se prilagodile tržišnim uslovima poslovanja....negdje je i bilo možda kakvog lopovluka, ali sumnjam da je isti presudan za njihovu propast. Sve kreće od glove, a kad ti glovu nasadi politika, posebno na krivi kurac, odma znaš da od tog posla nema hajra. Te su kompanije tako redom, mjesto razvojnih i radnih pogona, postale poligon za sranačka uhljebljavanja i rastaljivanja.

Zbog iste menaĐerske platforme koja dominira u naših struĆnjaka ja bi sva javna preduzeća listom prodao...po mogućnosti švabama, austrijancima, jal gori nordijcima...inače mrka kapa...i ovo što ima samo će dalje lagano propadati i mislim da je bolje tu agoniju okončati po kratkom postupku

Treba ih dati Japancima i Kinezima da vjezbaju strogocu

[The BEN10]

Pa zar je to tesko shvatiti? Sve firme u drzavnom vlasnistvu propadaju zato sto se uprava postavlja po stranackoj liniji a ne po zaslusi, znanju, iskustvu itd. Osoba koja dodje na celo kompanije ima samo jedana zadatak - Izvlaciti pare za stranku. Druge su ''privatizovane'' kroz sumnjive postupke sumnjivim ljudima koji su opet imali tal sa onima na vlasti zaduzenim za privatizaciju. Dakle, da neko zeli to precesljati, pregledali bi sve privatizacije, po kom osnovu je dato, kome je dato i ko je odabrao ponudjaca kojem ce se dati kompanija.. ali ko ce se zamaarati s tim kad kod nas riba smrdi sve od glave pa do repa.

Ni sami radnici ne pomazu jer cesto i sami potkradaju firmu koliko god mogu uziamanjem bilo cega sto mogu uzeti.

bravo!

[The 51st State]

pravi razlog propasti ovih kompanija je što su ostale u tzv. političkoj ekonomiji i nisu se prilagodile tržišnim uslovima poslovanja....negdje je i bilo možda kakvog lopovluka, ali sumnjam da je isti presudan za njihovu propast. Sve kreće od glove, a kad ti glovu nasadi politika, posebno na krivi kurac, odma znaš da od tog posla nema hajra. Te su kompanije tako redom, mjesto razvojnih i radnih pogona, postale poligon za sranačka uhljebljavanja i rastaljivanja.

Zbog iste menaĐerske platforme koja dominira u naših struĆnjaka ja bi sva javna preduzeća listom prodao...po mogućnosti švabama, austrijancima, jal gori nordijcima...inače mrka kapa...i ovo što ima samo će dalje lagano propadati i mislim da je bolje tu agoniju okončati po kratkom postupku

za sarajevsku privredu najveci problem ili adut za pljackase su bile lokacije tih objekata, balije su to sve sjebale ne bi li se docepali atraktivnog zemljista, a vecinom su mogle uz racionalizaciju i korektnu privatizaciju i danas uredno poslovati.

[SimkeA]

Hajmo malo i ovako razmisljat cisto hipoteticki (svaka slicnost sa stvarnim dogadjajima je plod nesretnog slucaja):

Imamo firmu X koja nije radila u ratu, zastarila tehnologija, izgubljeno trziste, itd. Vlada nema novca da sama pokrece proizvodnju, a i da ima problem je ponovo naci trziste, tj. pokusati povratiti izgubljenu poziciju. Umjesto toga, firma se proda vrlo jeftino, npr. za 1 KM stranoj kompaniji koja otvara ovdje kcerku firmu, tje zaseban pravni subjekt i koja se bavi slicnim poslom u svijetu i koja ce, jel obezbijediti trziste. Firma se obaveze da zadrzi neki broj radnika i da izvrsi milionska ulaganja. I onda proces krece na slijedeci nacin:
- Uloze se sredstva u djelimicnu modernizaciju (npr. 1/10 dio od obecanog), ali dovoljno da se proizvodnja pokrene, plate krecu redovne ali minimalne optimizam puca na sve strane,
- Ne ulazu se iznosi na koje se investitor obavezao ugovorom, niti se vracaju nagomilani dugovi, ali hej firma radi i radnici dobijaju kakve takve plate (haj bolje to nego da sve stoji i truhne, jelte placaju se doprinosi porezi...). Vrijeme prolazi, investitor potpisuje ugovore sa dobavljacima sirovine (od kojih su neki cak u njegovom cjelokupnom ili djelimicnom vlasnistvu i obicno registrovani u drugim drzavama). Ti ugovori nisu bas najpovoljni, ali hej proizvodnja ipak ide.
- Sve je ociglednije da nema daljih ulaganja i da se ugovor sklopljen sa agencijom za privatizaciju ne postuje, medjutim nema akcija da se taj ugovor raskine, jer fabrika ipak radi i ljudi rade dobijaju plate minimalne ali redovne. Rukovodeci ljudi sa nase strane (pretpostavimo da su svi posteni) jos ne reaguju jer ne zele ugroziti radna mjesta, a politicari vrse pritisak da se cuti jer ne zele ljude pod svojim prozorima. Pocinju rasti novi dugovi, optmizam jenjava, a Investitor uzima kredit od banke i stavlja masine, halu i zemlju pod hipoteku. Dobavljaci povecavaju cijene (po instrukciji samog investitora/vlasnika), dugovi rastu, zapada se u teskoce, ne placaju se vise neki domaci dobavljaci, place pocinju kasniti. Ljudi pocinju negodovati, ali tiho, jer je bilo dobro krenulo, ovo su samo mali tmurni prolazni oblaci.
- Dugovi su narasli, ne placaju se rate kredita, novac od kredita potrosen kroz raznorazne sanacije ili palacanja dobavljaca, ne placaju porezi, blokiraju se racuni i pokrece stecaj. Banka aktivira hipoteku i prisvaja masine i zemlju.
- Posto bankama ne trabaju ni masine ni proizvodne hale ni zemlja, pokrece se aukcija da banka vrati svoj novac. Na aukciji se obicno masine prodaju ispod cijene. Firma Y kupuje vecinu masina (nekim cudom isti investitor je vlasnik ili osnivac firme Y ili njemu bliski ljudi). Firma Y koristi kupljene masine, a ostalo presuje u staro zeljezo i prodaje ko kg/t ili po cemu vec.
- Prevareni radnici protestuju, slikaju se, kmece, ali iz stecane mase se prvo moraju namiriti porezi i dobavljaci ako je to moguce, a cesto nije. Sudske tuzbe nisu podnijete na vrijeme, a finansijska potrazivanja zastarjevaju.

Hajmo da opet malo zamisljamo, pa da kazemo sta bi uradili sa npr. koksarom.
Imamo staru fabriku, stare masine, dugove. Renomirani investitor X kupuje manjinski udio u koksari. Investitor X je renomirani svjetski proizvodjac koksa. Vlada mu predaju fabriku na upravljanje iako ima vecinu u nadzornom/upravnom odboru. Vlada ne zna sta da radi sa starom fabrikom i nada se da to Investitor zna. Investitor se obavezao uloziti velika sredstva u modernizaciju. Investitor kupuje sirovine i to prikazuje kao investiciju cime formalno ispunjava ugovor ili cak povecava svoj udio u vlasnistvu kompanije. Investitor X sklapa stetne ugovore cija se vrijednost tesko moze procijeniti (npr. konsultantska uslugem planovi strateskog razvoja, strategije q...ci, palci) ili cak nabavlja ugalj od firmi ciji je vlasnik ili suvlasnik po posebnim cijenama. Dugovi rastu, vlada reaguje, a Investitor kaze, ok, povlacim se vi ovo zatvorite, ali svi ljudi vama pod prozore. Vlada se povlaci i ostavlja kako jeste. Dobavljac repormaterijala pokrece medjunarodnu arbitrazu i sud xyz presudjuje u nj. korist. Dugovi se ne mogu vratiti, pokrece se stecaj. Investitor se povlaci tako sto je u pravilu isisao novac kroz stetne ugovore s dobavljacima, a radnici strajkuju, slikaju se, daju izjave za novine, TV itd. Agonija dugo traje, svi su umorni, pojavljuje se Investitor Z koji kupuje zemlju i koksaru, radnicima uvezuje staz i salje ih na biro, prodaje sve nekretnine, vraca dug, poreze, presuje i prodaje staro zeljezo, a na atraktivnoj lokaciji gradi trazni centar ili hotel visoke B kategorije.

Zasto nadlezni nisu reagovali i raskidali ugovore prije nagomilavanja dugova? Mozda za malu pinku? Zasto sudovi ako su i pokretani sporovi to rjesavaju godinama ili nikako?
Eto malo ideja samo, sve su naravno samo plod maste.
Pogledati malo ovo naucno-fantasticno stivo!

Pogledaj i ovo (od 16 min), vrlo edukativno!

[triconja]

Hajmo malo i ovako razmisljat cisto hipoteticki (svaka slicnost sa stvarnim dogadjajima je plod nesretnog slucaja):

Imamo firmu X koja nije radila u ratu, zastarila tehnologija, izgubljeno trziste, itd. Vlada nema novca da sama pokrece proizvodnju, a i da ima problem je ponovo naci trziste, tj. pokusati povratiti izgubljenu poziciju. Umjesto toga, firma se proda vrlo jeftino, npr. za 1 KM stranoj kompaniji koja otvara ovdje kcerku firmu, tje zaseban pravni subjekt i koja se bavi slicnim poslom u svijetu i koja ce, jel obezbijediti trziste. Firma se obaveze da zadrzi neki broj radnika i da izvrsi milionska ulaganja. I onda proces krece na slijedeci nacin:
- Uloze se sredstva u djelimicnu modernizaciju (npr. 1/10 dio od obecanog), ali dovoljno da se proizvodnja pokrene, plate krecu redovne ali minimalne optimizam puca na sve strane,
- Ne ulazu se iznosi na koje se investitor obavezao ugovorom, niti se vracaju nagomilani dugovi, ali hej firma radi i radnici dobijaju kakve takve plate (haj bolje to nego da sve stoji i truhne, jelte placaju se doprinosi porezi...). Vrijeme prolazi, investitor potpisuje ugovore sa dobavljacima sirovine (od kojih su neki cak u njegovom cjelokupnom ili djelimicnom vlasnistvu i obicno registrovani u drugim drzavama). Ti ugovori nisu bas najpovoljni, ali hej proizvodnja ipak ide.
- Sve je ociglednije da nema daljih ulaganja i da se ugovor sklopljen sa agencijom za privatizaciju ne postuje, medjutim nema akcija da se taj ugovor raskine, jer fabrika ipak radi i ljudi rade dobijaju plate minimalne ali redovne. Rukovodeci ljudi sa nase strane (pretpostavimo da su svi posteni) jos ne reaguju jer ne zele ugroziti radna mjesta, a politicari vrse pritisak da se cuti jer ne zele ljude pod svojim prozorima. Pocinju rasti novi dugovi, optmizam jenjava, a Investitor uzima kredit od banke i stavlja masine, halu i zemlju pod hipoteku. Dobavljaci povecavaju cijene (po instrukciji samog investitora/vlasnika), dugovi rastu, zapada se u teskoce, ne placaju se vise neki domaci dobavljaci, place pocinju kasniti. Ljudi pocinju negodovati, ali tiho, jer je bilo dobro krenulo, ovo su samo mali tmurni prolazni oblaci.
- Dugovi su narasli, ne placaju se rate kredita, novac od kredita potrosen kroz raznorazne sanacije ili palacanja dobavljaca, ne placaju porezi, blokiraju se racuni i pokrece stecaj. Banka aktivira hipoteku i prisvaja masine i zemlju.
- Posto bankama ne trabaju ni masine ni proizvodne hale ni zemlja, pokrece se aukcija da banka vrati svoj novac. Na aukciji se obicno masine prodaju ispod cijene. Firma Y kupuje vecinu masina (nekim cudom isti investitor je vlasnik ili osnivac firme Y ili njemu bliski ljudi). Firma Y koristi kupljene masine, a ostalo presuje u staro zeljezo i prodaje ko kg/t ili po cemu vec.
- Prevareni radnici protestuju, slikaju se, kmece, ali iz stecane mase se prvo moraju namiriti porezi i dobavljaci ako je to moguce, a cesto nije. Sudske tuzbe nisu podnijete na vrijeme, a finansijska potrazivanja zastarjevaju.

Hajmo da opet malo zamisljamo, pa da kazemo sta bi uradili sa npr. koksarom.
Imamo staru fabriku, stare masine, dugove. Renomirani inevestitor X kupuje manjinski udio u koksari. Inestitor X je renomirani svjetski proizvodjac koksa. Vlada mu predaju fabriku na upravljanje iako ima vecinu u nadzornom/upravnom odboru. Vlada ne zna sta da radi sa starom fabrikom i nada se da to Investitor zna. Investitor se obavezao uloziti velika sredstva u modernizaciju. Investitor kupuje sirovine i to prikazuje kao investiciju cime formalno ispunjava ugovor ili cak povecava svoj udio u vlasnistvu kompanije. Investitor X slapa stetne ugovore cija se vrijednost tesko moze procijeniti (npr. konsultantska uslugem planovi strateskog razvoja, strategije q...ci, palci) ili cak nabavlja uglaj od firmi ciji je vlasnik ili suvlasnik po posebnim cijenama. Dugovi rastu, vlada reaguje, a Investitor kaze, ok, povlacim se vi ovo zatvorite, ali svi ljudi vama pod prozore. Vlada se povlaci i ostavlja kako jeste. Dobavljac repormaterijala pokrece medjunarodnu arbitrazu i sud xyz presudjue u nj. korist. Dugovi s ene mogu vratiti, pokrece se stecaj. Investitor se povlaci tako sto je u pravilu isisao novac kroz stetne ugovore s dobavljacima, a radnici strajkuju, slikaju se, daju izjave za novine, TV itd. Agonija dugo traje, svi su umorni, pojavljuje se Investitor Z koji kupuje zemlju i koksaru, radnicima uvezuej staz i salje ih na biro, prodaje sve nekratnine, vraca dug, poreze, presuje i prodaje staro zeljezo, a na atraktivnoj lokaciji gradi trazni centar ili hotel visoke B kategorije.

Zasto nadlezni nisu reagovali i raskidali ugovore prije nagomilavanja dugova? Mozda za malu pinku? Zasto sudovi ako su i pokretani sporovi to rjesavaju godinama ili nikako?
Eto malo ideja samo, sve su naravno samo plod maste.
Pogledati malo ovo naucno-fantasticno stivo!

Pogledaj i ovo (od 16 min), vrlo edukativno!

Dobro zapazanje. Narodski se to kaze: "jebi magare dok su mu noge u blatu"

[orinoco]

Je li može neko da objasni razlog propasti naših kompanija tipa Dita, Željezara Zenica, ali na slijedeći način:

(a) da se objasni sve od samog početka
(b) da se dadne što više informacija
(c) da se kaže objektivna istina, ma koliko neugodna bila, jer većina svijeta ovdje može slobodno da govori, pošto je većina anonimna. Još bolje ako se "pukne" ovdje kakav .PDF kao dokaz.

Jer ja jednostavno više ne vjerujem BHT-u/FTV-u/radnicima o "nekakvom kriminalu"? Kakvom kriminalu? Znači neko je ukrao novac i materijalnu imovinu? Ko je ukrao? Ko su ti ljudi? Ko su osumnjičeni? Imena?

Vjerovatno je i da ima lokalnih krađa, utaja, pronevjera novca, i sl. međutim nisu to razlozi za propast firmi, bilo velikih ili malih. Država uzima previše! Davanja samo na plate je oko 70%, pa mnoge takse, itd. Treba to sve zaraditi i na vrijeme platiti, a plaćanje je sa odgodom, uglavnom. Ili sa ogromnim kašnjenjem, a obaveze ne čekaju

[Hajvan]

Je li može neko da objasni razlog propasti naših kompanija tipa Dita, Željezara Zenica, ali na slijedeći način:

(a) da se objasni sve od samog početka
(b) da se dadne što više informacija
(c) da se kaže objektivna istina, ma koliko neugodna bila, jer većina svijeta ovdje može slobodno da govori, pošto je većina anonimna. Još bolje ako se "pukne" ovdje kakav .PDF kao dokaz.

Jer ja jednostavno više ne vjerujem BHT-u/FTV-u/radnicima o "nekakvom kriminalu"? Kakvom kriminalu? Znači neko je ukrao novac i materijalnu imovinu? Ko je ukrao? Ko su ti ljudi? Ko su osumnjičeni? Imena?

Vjerovatno je i da ima lokalnih krađa, utaja, pronevjera novca, i sl. međutim nisu to razlozi za propast firmi, bilo velikih ili malih. Država uzima previše! Davanja samo na plate je oko 70%, pa mnoge takse, itd. Treba to sve zaraditi i na vrijeme platiti, a plaćanje je sa odgodom, uglavnom. Ili sa ogromnim kašnjenjem, a obaveze ne čekaju

Nisu to davanja firmi drzavi na plate, vec (uglavnom) bruto plata radniku…
Ukoliko bi se ukinula obavezna socijalna, zdavstvena i penziona izdvajanja koja firme uplacuju za radnike, te se uvelo pravo radnika da bira gdje ce da se osigura, plata bi morala porasti za taj iznos koji je do tad fimra izdvjala za radnika..ukoliko ne bi, firme koje bi to pokusale izgubile bi svoje potentne radnike jer bi otisli onima koji vise daju…
za ostalo se slazem…
za odgode i ostale varijante, mnoge uspjesne derzave imaju sistem, npr. holandija ima firme koje otkupljuju dugove od firmi potrazioca, a starije od 60 dana, te ih prinudno naplacujue od duznika… itd. no ovo je bosna, muljevita voda i lov u njoj

[animals]

Nema tu neke filozofije..
veliki koncerni dominiraju svijetom..
mali ne mogu opstati..
samo proizvodnja na veliko i za velika trzista opstaje..