Ravno do dna

[StLouis]

S obzirom da sam radio i susretao se s ljudima koji su dosli do stadima samoubojstva, i s obzirom da sam ih pozorno slusao i salusavao "ali nikad im nisam uspio duboko zaviriti u dusu i podsvijest": pitam vas, vas koji ste bili u istoj situaciji ili ste imali iskustva s ljudima koji su dosegli dno dna, kakva su vasa iskustva, zapazanja, kritike: sta je to u ljudskoj podsvijesti da digne ruku na sebe...??? razlozi, iskustva...

Evo pocet cu prvi. Jedne prilike sam pomagao pacijentkinji koja je bila zarazena virusom HIV-a, kojeg je dobila od muza, bivseg zatvorenika. Ona je pocinila samoubistvo jer nije hrtjela da njena obitelj sazna da je necista(ovaj termin je ona koristila.) Zena u tridesetoj godini zivota koja je tek imala HIV(ne AIDS) pocini samoubistvo(za mene ravo harikiriju) samo da joj bliznji ne saznaju njenu dijagnozu(sve se sazna kad tad.}

Kako pomoci ljudima koji su na dnu dna???

[ztluhcs]

Objasniti im kako da pomognu sami sebi...

[ja71]

mislim da je glavni razlog da se prekrati psihicka bol

[zolloo85]

Ne znam da li je to hadis ili ajet ali sam čuo da se kaže "Nema bolesti za koju Allah nije dao lijeka".

Za neke ljude je vjera najbolji lijek (način da izađu iz tog stanja).

Mislim da se svakoj osobi može pristupiti i pomoći iako je nekada jako teško.

[Vertigo]

Ne vjerujem da do samoubojstva moze dovesti samo jedan faktor pa makar to bila bolest ili HIV. To mogu biti samo okidaci.
A ovo pisem samo radi necega sto sam procitao, a cini mi se interesantnim: "samoubojstvo je cesto samo logican slijed dogadaja u necijem zivotu" (ovo nije moj stav, ali mi se cini zanimljivim)
Naravno, mislim da se vjerom moze izvuci iz teskih zivotnih situacija, a i one bezizlazne dobivaju drugi smisao i daje covjeku snagu da izdrzi do kraja.

[Leonid Breznjev]

Ne vjerujem da do samoubojstva moze dovesti samo jedan faktor pa makar to bila bolest ili HIV. To mogu biti samo okidaci.
A ovo pisem samo radi necega sto sam procitao, a cini mi se interesantnim: "samoubojstvo je cesto samo logican slijed dogadaja u necijem zivotu" (ovo nije moj stav, ali mi se cini zanimljivim)
Naravno, mislim da se vjerom moze izvuci iz teskih zivotnih situacija, a i one bezizlazne dobivaju drugi smisao i daje covjeku snagu da izdrzi do kraja.

suicid moze biti izazvan i jos daleko manjim stvarima nego sto je to velika i teska bolest kao sto su aids ili sl.

ljudi su ponekad toliko izolirani od svog socijalnog okruzenja (osamljeni i usamljeni), da ne vide nikakav razlog niti smisao za daljnji zivot.

zatim slijede osobe koje imaju psihicka oboljenja kao sto su to sizofrenija (ovdje razlikujemo cetri vrste sizofrenije koja moze dovesti do suicida), poremecaj sopstvenog ega (u halucinirajucem stanju osobe dobivaju naredjenja od "drugih bica" da izvrse suicid. inace najgore forme suicida), borderline, jake depresije i na kraju neuroze. Naravno da je ovo samo povrsinski receno, da se bolje razumijemo.

istina je da su slucajevi suicida kod osoba koje imaju jake familijarne kontakte i koje su vjernici u daleko manjem broju dolazi do pomisli na sucid .

i naravno, istina je da u 95% osoba koje su suicidalne razlog lezi u djetinjstu ili mladosti, odnosu otac-dijete, majka-dijete ili sl.

[pinkzelena]

S obzirom da sam radio i susretao se s ljudima koji su dosli do stadima samoubojstva, i s obzirom da sam ih pozorno slusao i salusavao "ali nikad im nisam uspio duboko zaviriti u dusu i podsvijest": pitam vas, vas koji ste bili u istoj situaciji ili ste imali iskustva s ljudima koji su dosegli dno dna, kakva su vasa iskustva, zapazanja, kritike: sta je to u ljudskoj podsvijesti da digne ruku na sebe...??? razlozi, iskustva...

Evo pocet cu prvi. Jedne prilike sam pomagao pacijentkinji koja je bila zarazena virusom HIV-a, kojeg je dobila od muza, bivseg zatvorenika. Ona je pocinila samoubistvo jer nije hrtjela da njena obitelj sazna da je necista(ovaj termin je ona koristila.) Zena u tridesetoj godini zivota koja je tek imala HIV(ne AIDS) pocini samoubistvo(za mene ravo harikiriju) samo da joj bliznji ne saznaju njenu dijagnozu(sve se sazna kad tad.}

Kako pomoci ljudima koji su na dnu dna???

Mislim da je jedino ispravno uputiti ih kod stručne osobe,doktora..neuropsihijatra..jer tim ljudima je ta pomoć neophodna,kao i liječenje.Teško da im može pomoći prijateljski razgovor,savjet jer su to problemi u domenu psihičkog/mentalnog,koji nerijetko završe teškim oboljenjem,samoubistvom,trajnim posljedicama.Pate i oni,a pate i porodice,djeca.. samo liječenje i adekvatna terapija uz puno puno strpljenja i podrške porodice i prijatelja.

[pinkzelena]

Ne vjerujem da do samoubojstva moze dovesti samo jedan faktor pa makar to bila bolest ili HIV. To mogu biti samo okidaci.
A ovo pisem samo radi necega sto sam procitao, a cini mi se interesantnim: "samoubojstvo je cesto samo logican slijed dogadaja u necijem zivotu" (ovo nije moj stav, ali mi se cini zanimljivim)
Naravno, mislim da se vjerom moze izvuci iz teskih zivotnih situacija, a i one bezizlazne dobivaju drugi smisao i daje covjeku snagu da izdrzi do kraja.

Ne slazem se sa ovim da se vjerom moze izvuci iz teskih zivotnih situacija,ili ne znas sta su stvarno teske zivotne situacije.Tada ljudi najvise i gube vjeru..i postaju krhki i osjetljivi.
Ako mozes pojasniti "vjera"..? Mislis vjerovati u sebe,biti racionalan,smiren,nadati se boljem,ili si slucajno mislio u religijskom smislu..za cim ljudi cesto posezu!?
Kako god da okrenes,onaj ko se suocio sa teskim problemima i zivotnim nedacama tesko se moze spasiti samo vjerom..

[cyprus]

Ja imam vaku filozofiju: Kad stignem na dno, znam da mogu ić samo prema gore.

Ali nažalost neki imaju vaku filozofiju: Stigo sam na dno, sad kopam dalje.

[ja71]

Ja imam vaku filozofiju: Kad stignem na dno, znam da mogu ić samo prema gore.

Ali nažalost neki imaju vaku filozofiju: Stigo sam na dno, sad kopam dalje.

"Najbolji lijek protiv depresije je kompresija"

sto jednom negdje izjavi/izvali Rambo Amadeus

[zolloo85]

Za depresivnu osobu ubistvo se čini logičnim korakom jer njen život postaje bol. Samoubistvo je najbolje riješenje kako da ta bol prestane. Potrebno je takvu osobu uputiti (naučiti) kako da umanji tu bol ili je prevaziđe.
Lijekovi nisu najbolje riješenje jer samo malo umanjuju bol. Terapija razgovorom je najbitinija. Bitno je da takva osoba shvati da ima nekoga kome može reći svoje probleme. Jako je loše (a to se često dešava u svakodnevnici) što ljudi ne saslušaju druge do kraja ili nepričaju o onome što leži dublje u njima. Kada sa razgovara sa depresivnom osobom treba dobro paziti šta se govori. Rečenice poput "Trebaš se trgnuti." "Trebaš se aktivirati." često mogu dovesti do toga da vam se takve osobe više ne povjeravaju, da se zatvore u sebe i nepričaju možda ni sa drugiam o tome.

Čuo sam od nekih doktora još jako davno da je u BiH mnogo ljudi ima postratnu depresiju. Strane agencije nisu dozvoljavale da se taj podatak objavi.