Možda je Tužilaštvo za moguće ratne zločine u "Silosu" saznalo tek ovih danaHemel wrote:je li se meni samo cini da se ovih dana intenzivira hapsenje osumnjicenih za ratne zlocine?
je li se sta promijenilo u tuzilastvu ili sudu ili ih je dukic uplasio svojom posjetom?
Chmoljo wrote:ja znam da bih bio mrtav da nije bilo Nezira Kazića i Refika Tufe.
Radu Pandurević nabijem na kurac, budući da je na njenim spiskovima moja uža i dalja obitelj. a pogađate da spiskovi nisu bili za humanitarnu.
za zločine, svako mora odgovarati. samo bih volio pitati - a šta su to trebali uraditi Nezir i Refa? pustit da nas pobiju ono malo, pa tek onda hapsiti?
e da, i tebi Jovičiću Slavko jebem majku. zato što počesto zaboravljaš šta si krio u lijehi luka.
Upravo tako!Chmoljo wrote:ja znam da bih bio mrtav da nije bilo Nezira Kazića i Refika Tufe.
Radu Pandurević nabijem na kurac, budući da je na njenim spiskovima moja uža i dalja obitelj. a pogađate da spiskovi nisu bili za humanitarnu.
za zločine, svako mora odgovarati. samo bih volio pitati - a šta su to trebali uraditi Nezir i Refa? pustit da nas pobiju ono malo, pa tek onda hapsiti?
e da, i tebi Jovičiću Slavko jebem majku. zato što počesto zaboravljaš šta si krio u lijehi luka.
toliko o sudstvu u aushvicu...Trninić nije kriv za ubistvo Purivatre
Datum: 23.11.2011 21:00
Autor: Goran Obradović
BANjALUKA - Milan Trninić iz Gradiške juče je u Okružnom sudu u Banjaluci prvostepenom presudom oslobođen optužbi da je 1993. godine pretukao Huseina Purivatru, koji je od povreda preminuo.
U optužnici koju je zastupalo tužilaštvo navedeno je da je Trninić 6. avgusta 1993. godine, kao pripadnik policije u Gradišci, došao u selo Rovine kod Gradiške do kuće Purivatre, pretukao ga i otišao, da bi se potom vratio i još jednom ga istukao. Purivatra je od posljedica povreda preminuo dan kasnije.
Predsjednik Sudskog vijeća Vesna Stanković-Ćosović rekla je da vijeće nije prihvatilo kvalifikaciju koju je zastupalo tužilaštvo.
Ona je dodala da su svjedoci izjavili da je optuženi pretukao Purivatru i nanio mu teške tjelesne povrede, ali da je za to djelo nastupila apsolutna zastara.
Okružni tužilac Branko Mitrović izjavio je poslije izricanja presude da nije zadovoljan ovom odlukom suda, jer je ovo bio čist slučaj i najavio da će uložiti žalbu.
Trninićev advokat Mirko Dabić izjavio je prilikom iznošenja završnih riječi da tužilaštvo nije dokazalo da je njegov branjenik počinio zločin koji mu se stavlja na teret.
- Jedini validni dokaz bi bio nalaz obdukcije koja je tada obavljena, ali on ne postoji i nalazi reekshumacije ne mogu sa sigurnošću potvrditi kada su nastale povrede ni ko ih je mogao nanijeti - istakao je Dabić.
On je tada rekao da je trebalo da bude utvrđeno šta je Purivatra radio u periodu od kada je policija otišla do trenutka kada je preminuo.
- Tijelo je pronađeno pored podruma, a kada je Trninić otišao, on je ostao u kući. Svi su potvrdili da je Purivatra bio alkoholičar i imao je srčanih problema, moguće je i da je sam pao u podrum - rekao je Dabić.
U iznošenju završnih riječi tužilac Branko Mitrović je istakao da je u potpunosti dokazano da je Trninić kriv i da je čudno što Purivatra odmah nije preminuo, s obzirom na to kakve je povrede zadobio.
- Neosporno je dokazano da je Trninić zajedno sa kolegom policajcem Dragoljubom Popovićem toga dana došao do kuće Purivatre. Iako je bio mrtav pijan, Trninić ga je pretukao palicom i nogama, a potom otišao, da bi se kasnije vratio i opet ga tukao oko pola časa - rekao je Mitrović.
Ratni zločin
Okružni tužilac Branko Mitrović rekao je prilikom iznošenja završnih riječi da je ovaj slučaj na početku istrage bio okarakterisan kao ratni zločin.
- Kasnije je utvrđeno da policajci Milan Trninić i Dragoljub Popović nisu otišli do Huseina Purivatre s namjerom da ga ubiju, već da su tamo otišli da bi reagovali zbog toga što je on remetio javni red i mir - izjavio je Mitrović.
Kada je ova gospodja uhvacena, prvo sto sam pomislilo bilo je ''neka hapse sve koji su pocinili ratni zlocin''. Sa tim utiskom zivio sam do prije par minuta dok nisam procitao gore navedeni clanak. Citam i cekam kada ce se desiti vadjenje nokata, sjeckanje nozem, gusenje u kanti vode, udaranje, krvarenje, ubistvo...i ne procitah nista od toga. Kroz glavu mi prolaze Skorpioni, Batko, Lukici, Kos, Pelemis, Erdemovic...koji nisu nikome dali sansu da prezivi.Albina Terzić Nina huškala psa na srpske zarobljenike
U nastavku suđenja Albini Terzić, zvanoj Nina, koja se tereti ratni zločin protiv civilnog stanovništva srpske nacionalnosti, svjedoci Tužilaštva BiH rekli su da je u osnovnoj školi u Odžaku 1992. godine ona huškala psa na ratne zarobljenike.Radojica Rakić je pred Sudom BiH ispričao da je Terzićeva više puta dovodila psa i da je prijetila da će ga pustiti ako zarobljenici ne budu slušali, prenosi Balkanska istraživačka mreža /BIRN/.
"Nina je dovodila psa više puta. Jednom je bilo katastrofalno - natjerali su nas da pjevamo do iznemoglosti. Pjevali smo 'Evo Jure i Bobana', 'Crven fesić nano'. Baš ta Nina naredila je da pjevamo 'Crven fesić nano', a i drugi su naređivali da pjevamo. To je trajalo četiri ili pet sati. Kosta je pao u nesvijest od pjevanja", rekao Rakić, između ostalog, tokom svjedočenja.
Svjedok je dodao da optužena njega nikada nije zlostavljala, ali da je vidio kada je ošamarila jednog zarobljenika, koji je od tog udarca pao.
Rakić je dodao da mu je zaštićeni svjedok AB-2 ispričao da je izvođen iz fiskulturne sale, te da su ga tjerali da siluje jednu mentalno zaostalu ženu, ali da on nije mogao.
Đoko Rakić, drugi svjedok Tužilaštva BiH na ovom ročištu, ispričao je da je u školi u Odžaku bio pritvoren od 8. maja do 22. juna 1992. godine, te da je za to vrijeme jednom pretučen.
"Svi smo bili zlostavljani, stari i mladi. Izvodili su nas na 'dobrovoljni' rad, a kad dođu s tog rada, zatvorenici ne mogu da hodaju", rekao je Rakić.
Rakić je istakao da ga Nina nije zlostavljala, ali da je pokušala dva puta da udari njegovog oca, koji se odbranio tako što je optuženu uhvatio za noge i nije dopustio da ga udara.
Albina Terzić, bivša pripadnica Vojne policije Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/, tereti se da je 1992. godine učestvovala u zlostavljanju civila srpske nacionalnosti koji su bili zatvoreni u osnovnoj školi i u fabrici "Strolit" u Odžaku.
Naredno ročište zakazano je za 22. decembar.
(CPHA)
SRNA po upustvu SANU2 podmece krive cinjenice,20.12.2011. Potvrđene presude ratnim zločincima Grujiću i Popoviću
Vijeće za ratne zločine Apelacionog suda u Beogradu potvrdilo je presude bivšim ratnim čelnicima opštine Zvornik Branku Grujiću na šest godina zatvora i Branku Popoviću na 15 godina zatvora, zbog ratnih zločina i ubistava 700 bošnjačkih civila u toj opštini za vrijeme rata u BiH.
BeogradBranko Grujić, nekadašnji predsjednik privremene Vlade Zvornika i komandant štaba Teritorijalne odbrane Zvornika Branko Popović osuđeni su prvostepeno krajem novembra 2010. godine zbog deportacije bošnjačkog stanovništva i nesprečavanja zločina na području zvorničke opštine tokom ratnih sukoba 1992. godine...
http://www.sarajevo-x.com/bih/potvrdjen ... /111220116
Ratna zločinka konačno iza rešetaka: Monika se u Srbiji krila pod imenom Nataša Stojanov
Uhapšena u prodavnici ribomaterijala u Prijedoru
Autor E. RAŽANICA - M. ZGONJANIN - B. SPASENIĆ | Objavljeno 22.12.2011. u 06:18
Monika Ilić-Simonović prilikom privođenja u Tužilaštvo (Foto: M.N. Dragičević)
Monika Ilić-Simonović, zločinka koja je sa 17 godina počinila monstruozne zločine nad bošnjačkim i hrvatskim civilima u zloglasnom logoru Luka, godinama se krila pod lažnim imenom Nataša Stojanov. Osnovnom sudu u Brčkom jučer je, nakon što je Ilić-Simonović saslušana, Tužilaštvo predložilo izricanje mjere pritvora.
Identitet djevojke ratnog zločinca Gorana Jelisića zvanog Adolf, koji je osuđen u Hagu na 40 godina zatvora zbog užasnih zločina, potvrdili su jučer policajci u Brčkom nakon hapšenja u Prijedoru koje su izveli policajci Ministarstva unutrašnjih poslova RS i Distrikta Brčko.
Prisluškivani telefoni
Iako je za njom bila raspisana i međunarodna potjernica, ona se, kako saznaje „Dnevni avaz", godinama uspješno skrivala u Srbiji, gdje je, napokon, i locirana.
Praćenjem telefonskih poziva otkrivena je u Prijedoru, gdje je, na koncu, i uhapšena. Ilić-Simonović se u Prijedoru bavila prodajom ribomaterijala i akvaristike u trgovini pod nazivom „Fines", koja se nalazi gotovo u samom centru grada.
Prodavnica u kojoj je uhapšena (Foto: D. Stojnić )
Vlasnik ove trgovine u kojoj Moniku ne poznaju pod pravim imenom, već kao Natašu Stojanov jeste Borislav Ilić iz Brčkog, prema svemu sudeći, njen otac. Ilić, navodno, ima i prodavnicu u Novom Sadu u Srbiji, gdje je Ilić-Simonović uglavnom boravila.
Kako smo saznali na licu mjesta, trgovina u Prijedoru otvorena je prije skoro godinu i, uz jednu radnicu, u njoj kao šef radi i izvjesni Nebojša Stojanov, koji je, kako smo saznali, Monikin nevjenčani suprug.
- Ona nije radila u trgovini, već je u nju povremeno dolazila. Otprilike, dva puta sedmično. U trgovini je i uhapšena u prijepodnevnim satima, i to nakon praćenja i presretanja telefonskih poziva i opsežne potrage koja je uslijedila po međunarodnoj potjernici - kazao nam je jučer izvor iz policije.
Gnusni zločini
Glavni tužilac u Brčko Distriktu Zekerija Mujkanović u telefonskoj izjavi za „Dnevni avaz" kazao je da će Moniki biti suđeno po zakonima koji vrijede za punoljetne osobe, uprkos činjenici da je gnusne zločine činila kao 17-godišnjakinja.
- Optužnica će biti podignuta kao protiv punoljetne osobe i očekujemo da Sud provede suđenje kao prema punoljetnoj osobi, s obzirom na njene sadašnje godine starosti. Uhapšenoj se na teret stavljaju radnje u Luci, odnosno zlostavljanja - kazao je Mujkanović.
Prije nekoliko mjeseci šetala je kroz Brčko
Prema informacijama koje su potvrđene „Dnevnom avazu", policija je intenzivirala potragu za Monikom nakon što je naša novina prije pola godine objavila svjedočanja više osoba da su je vidjele u Brčkom kako šeta.
- Tada je imala crnu kosu i šetala je brčanskim ulicama. Čak je vozaču iz jedne privatne firme zaprijetila da će mu gume izbušiti jer je parkirao pred kuću njene majke Verice - kazao nam je Vericin komšija, koji je svjedočio prijetnjama, a koji je insistirao na anonimnosti.
Ima dvoje djece
Monikin nevjenčani suprug Nebojša Stojanov, navodno, ima kuću u mjestu Jošik, između Bosanske Dubice i Gradiške. Do njega jučer nismo uspjeli doći, jer svi telefonski brojevi koje je koristio prije nekoliko godina, dok je još bio u intenzivnoj vezi s Monikom, više nisu u funkciji.
Od nekoliko pouzdanih izvora saznajemo da su Monika i Nebojša zajedno bili oko pet godina, ali nisu imali zajedničku djecu.
- On se dugo sam brinuo o njenom sada već 12-godišnjem sinu iz prvog braka kao i svom 16-godišnjem sinu, također, iz prvog braka. Dugo nakon njenog bijega bio je posvećen „odbrani njene verzije istine". Tvrdio je da mu pred radnjom i kućom stalno sjede nepoznate osobe te da su ga čak i presretali, zbog čega je ulazio i u fizičke sukobe - ispričao je „Avazov" dobro obaviješten izvor.
Šta kažu preživjele žrtve iz logora Luka: Monika je ubijala logoraše!
Predsjednik Udruženja logoraša iz Brčkog Fadil Redžić u izjavi za „Dnevni avaz" kaže da je jučer bio presretan kada je vidio vijest o hapšenju Monike Ilić-Simonović, koju je prvi objavio naš list.
- Iskreno sam se obradovao što će se, konačno, i ona suočiti s licem pravde - kaže on.
U Udruženju smo zatekli i Đelu Kamberija, bivšeg logoraša u Luci, koji nam je kazao da je svakodnevno viđao Moniku, koja je psihički i fizički zlostavljala logoraše.
- Većini logoraša je prilikom ispitivanja pištolj stavljala u usta. Prilikom takvog ispitivanja pred logorašima je ubila jednog čovjeka. Bilo je užasno. Činila je strahote naočigled svih logoraša. Bio sam u prvom hangaru, a logoraši iz drugog hangara su, također, pričali da je i kod njih ubila jednog logoraša te jednog u uredu lučkog rukovodstva - kaže Kamberi.
Kamberi: Bilo je užasno
On je poimenično nabrojao aktuelne rukovodioce u Zdravstvenom centru Brčko i ljekare koji su duboko involvirani u ratne zločine te tadašnje rukovodstvo tzv. Općine Srpsko Brčko, koji bez problema još slobodno šetaju brčanskim ulicama i rade u institucijama Distrikta.
Džafer Deronjić, također bivši logoraš, kazao je da „jedva čeka da vidi kako će Monika odgovoriti na pitanje šta je radila u Luci u vrijeme najvećeg stradanja zatočenih civila".
- Ona u Luku nikada nije dolazila bez Gorana Jelisića Adolfa. Često je dolazila i činila razna zlodjela, od psihičkog i fizičkog maltretiranja do ubistava. Na razne načine činila je zločine, ali o detaljima ćemo tokom sudskog procesa - kazao je Deronjić.
Iz Udruženja logoraša kazali su da postoji najmanje 20 svjedoka koji žive u Brčkom te onih koji su preživjeli Monikina zlostavljanja, a koji trenutno žive u inozemstvu, ali će doći radi svjedočenja.
Deronjić: Govorit ćemo pred sudom o zločinima
Vratio se iz Srbije sa odmora presudeni ratni zlocinac,..Ili je svo vrijeme bio u Bosni kako li su ga ubacili neopazeno preko granice iz Srbije ??????,....Cuj dojavili gradani,...Ratni zločinac Radovan Stanković uhapšen u Foči
Stanković je uhapšen nakon dojave građana
Autor Redakcija | Objavljeno 21.01.2012. u 04:51
Odbjegli ratni zločinac Radovan Stanković uhapšen je danas u Foči i priveden u Stanicu javne bezbjednosti.
Stanković će u toku dana biti prebačen u KPZ Foča iz kojeg je pobjegao 25. maja 2007. godine.
"Dnevni avaz" saznaje da je Stanković još uvijek u fočanskoj policijskoj stanici i da se uskoro očekuje njegovo prebacivanje u zatvor.
"Odbjegli osuđenik za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima Radovan Stanković uhapšen je danas u Foči", potvrdila je Feni portparolka MUPRS-a Mirna Šoja.
Podsjećamo, njega je Sud BiH za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Foče osudio na 20 godina zatvora.
Hapšenje je izvela Jedinica za podršku Stanice javne bezbjednosti Foča, oko 15.45 časova, u Svetosavskoj ulici. Hapšenje je izvedeno nakon dojave građanina koji ga je primijetio u jednom stanu.
Zločinac je, nakon što je primijetio policiju pokušao bijeg, ali nije uspio pobjeći.
Inače, Stanković je prvi optuženi za ratne zločine kojeg je Haški tribunal ustupio na procesuiranje Sudu BiH.
On je u aprilu 2007. upućen na izdržavanje kazne u Kazneno-popravni zavod (KPZ) Foča, odakle je pobjegao 25. maja iste godine, prilikom odvođenja na stomatološki fakultet radi snimanja zuba. Njegov bijeg u Sudu BiH smatrali su poraznom činjenicom jer je sve ovo vrijeme faktički bio na slobodi.
Postojale su različite izjave o tome gdje se nalazi Stanković. Zbog pomaganja pri bijegu osuđenom Stankoviću državno tužilaštvo je optužilo deset osoba među kojima su bili stražari iz KPZ Foča, njegov brat, te doktorica i medicinska sestra kod kojih je trebalo da dođe na pregled zuba na Stomatološkom fakultetu u Foči.
Sud BiH je nepravosnažnom presudom osudio Ranka Stankovića, brata odbjeglog Radovana, na dvije godine zatvora, dok su Ranka Dragičević i Brankica Davidović, nakon priznanja krivice za „falsifikovanje isprava“, osuđene na uvjetnu kaznu od šest mjeseci zatvora, koja neće biti izvršena ako u roku od dvije godine ne počine krivično djelo.
Istom presudom preostalih sedam osoba je oslobođeno krivice.
Zbog bijega Stankovića više puta su iz Haškog tribunala izrazili zabrinutost, tražeći da se osuđeni „vrati tamo gdje pripada“.
Presuda Stankoviću: Strašni zločini
Prvostepenom presudom Radovan Stanković je oglašen krivim za krivično djelo zločina protiv čovječnosti. Osuđeni je počinio ovo krivično djelo u periodu od augusta do oktobra 1992. godine, tako što je kao pripadnik Miljevinskog bataljona, koji se nalazio u sastavu Fočanske taktičke brigade, učestvovao u rasprostranjenom i sistematičnom napadu VRS i drugih snaga usmjerenom protiv civilnog nesrpskog stanovništva na širem području općine Foča.
Između ostalog, osuđeni je 3. avgusta 1992. godine, po naređenju Dragoljuba Kunarca, zajedno sa drugim osobama formirao zatočenički centar za žene u Karamanovoj kući. On je, zajedno sa drugim licima, u ovaj objekat dovodio, držao zatočenim i vršio nadzor nad najmanje devet lica ženskog spola, od kojih su većina bile maloljetne. Osuđeni je za sebe odabrao jednu zatočenicu koju je svake noći, izuzev nekoliko dana kada je bio ranjen, prisiljavao na seksualni odnos. Radovan Stanković je istu zatočenicu u oktobru 1992. godine prebacio na drugu lokaciju na kojoj ju je nastavio prisiljavati na seksualne odnose, istovremeno je tjerajući na prisilni rad.
klošara i zlikovca vratili u isti zatvor iz kojeg je "pobjego"Bosnolog wrote:Vratio se iz Srbije sa odmora presudeni ratni zlocinac,..Ili je svo vrijeme bio u Bosni kako li su ga ubacili neopazeno preko granice iz Srbije ??????,....Cuj dojavili gradani,...Ratni zločinac Radovan Stanković uhapšen u Foči
Stanković je uhapšen nakon dojave građana
Autor Redakcija | Objavljeno 21.01.2012. u 04:51
Odbjegli ratni zločinac Radovan Stanković uhapšen je danas u Foči i priveden u Stanicu javne bezbjednosti.
Stanković će u toku dana biti prebačen u KPZ Foča iz kojeg je pobjegao 25. maja 2007. godine.
"Dnevni avaz" saznaje da je Stanković još uvijek u fočanskoj policijskoj stanici i da se uskoro očekuje njegovo prebacivanje u zatvor.
"Odbjegli osuđenik za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima Radovan Stanković uhapšen je danas u Foči", potvrdila je Feni portparolka MUPRS-a Mirna Šoja.
Podsjećamo, njega je Sud BiH za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Foče osudio na 20 godina zatvora.
Hapšenje je izvela Jedinica za podršku Stanice javne bezbjednosti Foča, oko 15.45 časova, u Svetosavskoj ulici. Hapšenje je izvedeno nakon dojave građanina koji ga je primijetio u jednom stanu.
Zločinac je, nakon što je primijetio policiju pokušao bijeg, ali nije uspio pobjeći.
Inače, Stanković je prvi optuženi za ratne zločine kojeg je Haški tribunal ustupio na procesuiranje Sudu BiH.
On je u aprilu 2007. upućen na izdržavanje kazne u Kazneno-popravni zavod (KPZ) Foča, odakle je pobjegao 25. maja iste godine, prilikom odvođenja na stomatološki fakultet radi snimanja zuba. Njegov bijeg u Sudu BiH smatrali su poraznom činjenicom jer je sve ovo vrijeme faktički bio na slobodi.
Postojale su različite izjave o tome gdje se nalazi Stanković. Zbog pomaganja pri bijegu osuđenom Stankoviću državno tužilaštvo je optužilo deset osoba među kojima su bili stražari iz KPZ Foča, njegov brat, te doktorica i medicinska sestra kod kojih je trebalo da dođe na pregled zuba na Stomatološkom fakultetu u Foči.
Sud BiH je nepravosnažnom presudom osudio Ranka Stankovića, brata odbjeglog Radovana, na dvije godine zatvora, dok su Ranka Dragičević i Brankica Davidović, nakon priznanja krivice za „falsifikovanje isprava“, osuđene na uvjetnu kaznu od šest mjeseci zatvora, koja neće biti izvršena ako u roku od dvije godine ne počine krivično djelo.
Istom presudom preostalih sedam osoba je oslobođeno krivice.
Zbog bijega Stankovića više puta su iz Haškog tribunala izrazili zabrinutost, tražeći da se osuđeni „vrati tamo gdje pripada“.
Presuda Stankoviću: Strašni zločini
Prvostepenom presudom Radovan Stanković je oglašen krivim za krivično djelo zločina protiv čovječnosti. Osuđeni je počinio ovo krivično djelo u periodu od augusta do oktobra 1992. godine, tako što je kao pripadnik Miljevinskog bataljona, koji se nalazio u sastavu Fočanske taktičke brigade, učestvovao u rasprostranjenom i sistematičnom napadu VRS i drugih snaga usmjerenom protiv civilnog nesrpskog stanovništva na širem području općine Foča.
Između ostalog, osuđeni je 3. avgusta 1992. godine, po naređenju Dragoljuba Kunarca, zajedno sa drugim osobama formirao zatočenički centar za žene u Karamanovoj kući. On je, zajedno sa drugim licima, u ovaj objekat dovodio, držao zatočenim i vršio nadzor nad najmanje devet lica ženskog spola, od kojih su većina bile maloljetne. Osuđeni je za sebe odabrao jednu zatočenicu koju je svake noći, izuzev nekoliko dana kada je bio ranjen, prisiljavao na seksualni odnos. Radovan Stanković je istu zatočenicu u oktobru 1992. godine prebacio na drugu lokaciju na kojoj ju je nastavio prisiljavati na seksualne odnose, istovremeno je tjerajući na prisilni rad.
kakva i koja li je sad igranka na redu 
cirkusijada se nastavlja--na žalost svih normalnih ljudi. Izvrsioci genocidnih radova se simbolicno i selektivno osuduju poredeci razmjeru zlocina i masovnog ucesnika,jednog osudi drugog pusti,..Pitam se sta je sa SDS fasiticko genocidnim planerima i glavnim kordinatorima ratnih stabova Opstina, zasto se oni ne hapse kao organizatori i najodgovorniji za svo zlo,.....???Genocid u Srebrenici: Radomiru Vukoviću 31 godina zatvora
B. A. | 25. 01. 2012. • 16:07
Apelaciono vijeće Suda BiH osudilo je Radomira Vukovića na 31 godinu zatvora zbog pomaganja u činjenju genocida u Srebernici u julu 1995. godine, dok je istom presudom Zoran Tomić oslobođen optužbi.
Pravosnažnom presudom Državnog suda Vuković je proglašen krivim zato što je učestvovao u pogubljenju više od 1.000 zarobljenih muškaraca u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici (opština Bratunac). Tomić je istom presudom oslobođen zbog nedostatka "čvrstih dokaza", izvijestio je Birn Justice Report.
Vukoviću je Apelaciono vijeće produžilo pritvor, dok je Tomić pušten na slobodu.
Prvostepenom presudom Suda BiH iz aprila 2010. godine, Vuković i Tomić osuđeni su na po 31 godinu zatvora zbog učešća u ubistvu oko 1.000 zarobljenih muškaraca bošnjačke nacionalnosti u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici 13. jula 1995. godine.
Prema prvostepenoj presudi, Vuković i Tomić, bivši pripadnici Drugog odreda Specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) iz Šekovića, osuđeni su za pomaganje u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine.
Uvažavajući žalbe Tužilaštva BiH i odbrana optuženih, Apelaciono vijeće je u junu 2011. ukinulo prvostepenu presudu i naložilo održavanje obnovljenog suđenja koje je počelo u septembru prošle godine.
Na drugostepenu presudu Suda BiH ne postoji mogućnost žalbe.
.Ovi bi sutra ponovili sve sto su uradili devedesetih godina,...... Veteran kanadske vojske o genocidu u Srebrenici: "Svjedok sam zločina agresije prema BiH"
T. C. | 25. 01. 2012. • 18:47
Carlos Robert Steiner
"Kao član Internacionalnog ekspertnog tima respektabilnog Instituta za istraživanje genocida Kanada, pozivam sve Bošnjake širom svijeta da se ujedine u borbi za istinu o agresiji na međunarodno priznatu, suverenu, državu Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima, te za pravdu za žrtve tih zločina", kazao je Carlos Robert Steiner, bivši ...
... veteran Kanadske vojske i sadašnji član Internacionalnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada. U svojoj izjavi on dalje kaže:
"Kao veteran kanadske vojske, koja je tokom 1993. godine u sklopu UNPROFOR-a bila stacionirana na položajima oko Srebrenice, svjedok sam zločina agresije prema Bosni i Hercegovini i zločina genocida prema Bošnjacima. Zato sam i poveo pravnu borbu za istinu o tim zločinima.
Prošle godine odlučio sam tužiti vladu Kanade zbog diskriminacije koju su pripadnici kanadskog bataljona, u tom periodu, provodili nad Bošnjacima u Srebrenici.
Ja sam poveo pravnu bitku za istinu o tim zločinima. Uložio sam formalnu tužbu protiv Vlade Kanade zbog diskriminacije, nemara i kršenja privatnosti, u moje ime i za narod Bosne i Hercegovine. Također sam tužbu poslao Komisiji za ljudska prava UN sa sjedištem u Ženevi, Švicarska, moja druga domovina.
Nekoliko nas iz UNPROFOR-a, IFOR-a, SFOR-a i KFOR se namjeravamo vratiti u Bosnu i Hercegovinu u ljeto 2013, s namjerom da učestvujemo u ovogodišnjem Maršu mira za Srebrenicu, 11 jula. Mi smo internacionalna koalicija veterana koji žele pomoći i čiji glas se treba čuti.
Karadžić traži svjedočenje bivšeg predsjednika Grčke
Karadžić je predložio je da se jednočasovni razgovor sa Papuljasom održi u kancelariji grčkog predsjednika u Atini 2. aprila
Autor Tanjug/Onasa | Objavljeno 26.01.2012. u 08:58
U nastavku suđenja ratnom zločincu Radovanu Karadžiću u Hagu, ispitivan je Jean-Rene Ruez, koji je od 1995. do 2001. vodio istragu o masovnim ubistvima poslije pada Srebrenice u ruke bosanskih Srba u julu 1995. godine, javila je Balkanska istraživačka mreža BiH (BIRN).
Na početku svjedočenja, Ruez je rekao da je istragu o Srebrenici započeo 20. jula 1995., razgovarajući sa izbjeglicama u Tuzli, odmah nakon što su mediji izvijestili o nestanku velikog broja bošnjačkih muškaraca.
Ruez je pred sudijama komentarisao satelitske snimke i fotografije načinjene između 11. i 15. jula 1995. godine, na kojima se vide lokacije zatočenja Bošnjaka zarobljenih u okolini Srebrenice i Bratunca, kao i autobusi kojim su ih srpski vojnici odvozili.
Karadžić, u to vrijeme predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za genocid nad više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i progon njihovih porodica u danima nakon što je VRS 11. jula 1995. zauzela srebreničku enklavu, koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija (UN).
Tužilaštvo u Hagu stavlja Karadžiću na teret i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika međunarodnih mirovnih snaga za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.
Svjedok je izjavio da je istragom utvrđeno da su žene, djeca, starci i jedan broj muškaraca iz Srebrenice utočište pokušali da potraže u Potočarima, gdje je bila baza UNPROFOR-a. Kolona u kojoj je, prema procjeni svjedoka, bilo do 15.000 muškaraca pokušala je da se šumom probije do Tuzle.
“Približno jednu trećinu činili su pripadnici 28. divizije Armije BiH, koji su bili vojno opremljeni uprkos demilitarizaciji enklave, a ostalo su bili nenaoružani civili”, kazao je Ruez.
Po njegovim riječima, očevici su tokom istrage opisali kako su pripadnici VRS-a u Potočarima razdvojili bošnjačke muškarce od žena i djece i zatvorili ih u “Bijelu kuću”. Materijalnih dokaza o tome, međutim, nije bilo sve dok se snimak zatočenih Bošnjaka nije nakratko pojavio u filmu koji je 13. jula 1995. u Potočarima snimio srpski novinar Zoran Petrović Piroćanac. Taj kadar iz filma u kojem se vide muškarci nagurani na terasu “Bijele kuće”, tužioci su pokazali u sudnici
“Srpske snage su zarobljenike potom prebacile u Bratunac i zatvorile ih na više lokacija, uključujući i osnovnu školu”, posvjedočio je Ruez prikazujući fotografije tih objekata.
Prema svjedoku, satelitski snimci, koje su Tužilaštvu dostavile vlasti Sjedinjenih Američkih Država (SAD), potvrđuju da su se 12. i 13. jula 1995. Bošnjaci iz kolone koja se probijala ka Tuzli “masovno predavali” srpskim vojnicima. Na jednom od tih snimaka, kako je kazao svjedok, jasno se vide zarobljenici na fudbalskom terenu u Novoj Kasabi, kao i autobusi u neposrednoj blizini.
Poziv Papuljasu
Karadžić je danas zatražio od Haškog tribunala da naloži predsjedniku Grčke Karolosu Papuljasu da svjedoči u okviru njegovog suđenja.
"Tražim da se izda sudski poziv grčkom predsjedniku Karolosu Papuljasu da je obavezan da razgovara sa pravnim savjetnikom Peterom Robinsonom", piše u dokumentu koji je Karadžić predao sudu u Hagu, prenijela je Agencija France press.
Karadžić je predložio je da se jednočasovni razgovor sa Papuljasom održi u kancelariji grčkog predsjednika u Atini 2. aprila.
"Zbog vjerskih i historijskih veza između Grka i Srba, predsjednik Papuljas je bio jedan od rijetkih međunarodnih posrednika (u ratu) kojima su bosanski Srbi vjerovali", dodao je Karadžić.
Karolos Papuljas bio je ministar inostranih poslova Grčke od 1993. do 1996. godine i odigrao je značajnu ulogu u mirovnom procesu u Bosni.
Karadžić je tražio više puta pisanim putem od vlade Grčke da mu se obezbijedi razgovor sa Papuljasom i do sada je svaki put bio odbijen.
Suđenje Albini Terzić za zločine u Odžaku
Na suđenju za zločine u Odžaku, svjedok Tužilaštva BiH izjavio je da je optužena Albina Terzić zvana Nina iz sale osnovne škole u tom gradu izvodila zatočenike, koji su se poslije vraćali izudarani. “Vidio sam je prvi put kad je došla u maskirnoj uniformi, i poslije se svaki dan pojavljivala s tom grupom dželata. Sjećam se da je bila mlada i krhka, a kasnije se ispostavilo da je monstrum”, ispričao je zaštićeni svjedok AB-3.
On je naveo kako je s mještanima iz četiri srpska sela s područja Odžaka 1992. godine bio zatvoren u fiskulturnoj sali osnovne škole u Odžaku, gdje su ih fizički i psihički zlostavljali pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO). “Uslovi su bili katastrofalni. Sala je bila mala za 700 ljudi, pa smo bili jedni preko drugih. Tu smo vršili nuždu, a komad hljeba dobijali smo u par dana. Padao sam u nesvijest od gladi”, ispričao je svjedok, koji je svjedočio iz odvojene prostorije.
AB-3 se prisjetio kako je od drugog zatočenika čuo da su ga prisiljavali da siluje duševno oboljelu ženu. Ko je tog zatočenika tada izveo iz sale, svjedok se nije mogao sjetiti, ali je kazao da je od drugih čuo da je i optužena bila prisutna. Terzić, bivša pripadnica HVO-a, tereti se da je od maja do jula 1992. učestvovala u nečovječnom postupanju prema civilima srpske nacionalnosti koji su bili zatvoreni u osnovnoj školi i u tvornici “Strolit” u Odžaku. Kako se navodi u optužnici, Terzić se tereti da je zarobljenike udarala policijskom palicom po vratu, ramenima i glavi, na njih huškala psa, te ih mučila tako što ih je prisiljavala na seksualni odnos s duševno oboljelom osobom ili drugi oblik teškog seksualnog nasilja.
Svjedok AB-3 je, za razliku od pojedinih svjedoka koji su do sada saslušani, izjavio da optuženu nikad nije vidio da vodi psa. “Koliko znam, to je bila druga osoba. Dolazile su dvije mlade djevojke i jedna od njih je vodila psa. Iz priče sam čuo da se zvala Adisa”, rekao je svjedok i dodao da je s njom bila djevojka koja je imala plavu kosu ali nije ličila na Ninu. Kao događaj koji je na njega ostavio posebno teške psihičke posljedice, AB-3 je opisao insceniranu svadbu u kojoj su zatočenici bili primorani da učestvuju, te je on dobio gitaru bez žica kako bi mogao glumiti muzičara. “To je bio opšti metež. Ismijavali su nas i ponižavali. Tu je bila i Nina, ali ne sjećam se posebno kako se ponašala”, naveo je svjedok.
Odbrana je svjedoka pitala za šta optuženu smatra odgovornom, te zbog čega je naziva monstrumom. “Iščupala mi je dušu. Mene batine nisu boljele. Albina i njeni prijatelji su me strpali u kazamat. Zatvorila me u fiskulturnu salu i dala mi da vršim nuždu tamo gdje jedem. (…) Šta sam ja bio kriv da po cijelu noć pjevam o Francetiću? Ja to njoj ne bih uradio”, kazao je svjedok. Nastavak suđenja je 31. januara ove godine.
(TIP/Birn/Foto:ilustracija)
Terzić: Maltretiranje u školi
Albina Terzić31 januar 2012 U nastavku suđenja Albini Terzić zvanoj Nina, svjedoci Tužilaštva BiH kazali su da su optuženu viđali 1992. godine u prostorijama osnovne škole u Odžaku, ali da ih ona tokom boravka u zarobljeništvu nije maltretirala.
Drago Ninković, svjedok Državnog tužilaštva, ispričao je da je u osnovnoj školi u Odžaku bio zatvoren od maja do septembra 1992. godine, te da je tamo bio fizički i psihički maltretiran.
“‘Plavo brdo, plavi brod, najbolji je Mikulića vod’, to smo ponavljali ne znam ni sam koliko puta! To je bilo naređenje Zdenka Mikulića, komandira iz Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Sa njim je uvijek dolazila i jedna ženska osoba u uniformi. Bila je plava, srednje građe. Zvali su je Nina”, ispričao je Ninković.
Prema kazivanju Ninkovića, Nina je često dolazila u školu sa crnim psom kojeg je vodila na lancu.
“U školi jeste bilo fizičkog maltretiranja, ali ja Ninu nisam nikada vidio da je prozivala ili izvodila zarobljenike na ispitivanje”, rekao je Ninković i dodao da je pored Nine u prostorije osnovne škole dolazila još jedna ženska osoba, ali da se ne sjeća njenog imena.
Albini Terzić zvanoj Nina, bivšoj pripadnici Vojne policije HVO-a, na teret se stavlja da je od maja do jula 1992. godine učestvovala u nečovječnom postupanju prema civilima srpske nacionalnosti koji su bili nezakonito zatvoreni u prostorijama osnovne škole i u tvornici “Strolit” u Odžaku.
Kako se navodi u optužnici, Terzić je zarobljenike udarala policijskom palicom po vratu, na njih huškala psa, te ih mučila, ponižavala i vrijeđala na različite načine, uključujući i prisiljavanje zatvorenika na seksualni odnos sa duševno oboljelom osobom.
Na današnjem suđenju svjedočio je i Nikola Tatić, koji je u zarobljeništvu u školi u Odžaku proveo 60 dana. Za to vrijeme, kako je ispričao, Ninu je vidio samo jedanput, kada im je naređivala da pjevaju.
“Iako sam bio fizički maltretiran, mene lično Nina nikada nije udarila. Takođe, nikada nisam ni vidio da je bilo koga udarala”, ispričao je Tatić i dodao da su jedno veče iz sale izvedena dva zarobljenika koja su kasnije pričala da su bila natjerana na seksualni odnos sa jednom bolesnom zatvorenicom.
Nastavak suđenja zakazan je za 14. februar 2012. godine.
D.E.
Jelena Rašić priznala da je lažirala izjave svjedoka na suđenju Lukiću
Srna - 31.01.2012 18:29
HAG - Nekadašnji referent za predmet u timu odbrane Milana Lukića u Haškom tribunalu Jelena Rašić postigla je sporazum sa tužilaštvom i danas se potvrdno izjasnila o krivici za nepoštivanje suda.
Rašićeva je u pet tačaka optužena za svjesno i hotimično ometanje pravde na Međunarodnom sudu tako što je od Zuhdije Tabakovića iz Višegrada pribavila lažnu izjavu svjedoka u zamjenu za 1.000 evra i navodno ga ubijedila i podstakla da pribavi lažne izjave svjedoka od druge dvije osobe uz nadoknadu od 1.000 evra.
Zuhdija Tabaković, potencijalni svjedok u predmetu "Lukić i Lukić", u martu 2010. godine izjasnio se krivim po optužnici za nepoštivanje suda i bio je osuđen na tri mjeseca zatvora.
Početak suđenja Jeleni Rašić bio je zakazan za 23. januar ove godine, da bi odlukom vijeća od 20. januara bio odgođen na neodređeno vrijeme. S obzirom da je došlo do priznanja krivice, umjesto suđenja održana je rasprava o visini kazne.
Vijeće je prihvatilo sporazum između Jelene Rašić i tužioca, a presudu će donijeti, najvjerovatnije, sljedećeg utorka.
Tužilac je u raspravi o odmjeravanju kazne, kao olakšavajuću okolnost naveo da Rašićeva "nije bila glavni organizator i začetnik ideje" o pribavljanju lažnih izjava.
da se imena malo bolje uocavaju...muha_sa wrote:http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/teme/7 ... -foto.html
Gdje žive pripadnici Izviđačkog voda VRS: Otkrivamo adrese ubica Bošnjaka Ljutočke doline
Naš list objavljuje gdje u Srbiji, RS i Austriji žive ratni zločinci
Autor M. DEDIĆ | Objavljeno 07.02.2012. u 06:14
Detalj s prošlogodišnje dženaze obavljene za 34 civila iz jame Bezdana: Smiraj pronašao samo dio od više od 300 ubijenih Bošnjaka
Gdje žive pripadnici Izviđačkog voda VRS: Otkrivamo adrese ubica Bošnjaka Ljutočke doline
Dok se "bihaćki džep" četiri godine žilavo branio od napada Vojske RS, Martićevih jedinica iz SAO Krajina te abdićevaca, domaći Srbi u Ljutočkoj dolini su počinili strašne zločine nad zarobljenim civilima Kulen-Vakufa, Orašca, Ćukova, Klisa, Ripča i drugih bošnjačkih naselja. Ubijeno je više od 300 Bošnjaka Ljutočke doline!
Iako je prošle godine Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona (USK) načinilo značajan napredak u procesuiranju ubica iz Ljutočke doline (petorica Srba dobila su ukupno 56,5 godina zatvora za 25 ubijenih civila), veliki broj počinilaca i danas živi slobodno.
Informacija Saveza
Istraživački tim Saveza demobilisanih boraca USK godinama je prikupljao podatke o mučiteljima i ubicama bošnjačkih civila koji su nakon rata ekshumirani iz masovnih grobnica Tihotina, Bezdana i Hrgar kod Bihaća. U Ripču i Račiću, nadomak Bihaća, bili su zloglasni logori iz kojih je većina civila završila u masovnim grobnicama.
Zahvaljujući preživjelima iz logora Ripač, ubicama pokajnicima Jovici i Zoranu Tadiću, Miloradu i Zoranu Bergi, Željku Babiću i drugim Srbima kojima je proradila savjest i koji su osuđeni na 56,5 godina zatvora, uporni ljudi iz Saveza demobilisanih boraca USK sačinili su informaciju o najodgovornijim mučiteljima i ubicama koji bježe od ruke pravde, a "Dnevni avaz" ekskluzivno objavljuje njhove lične podatke i sadašnje adrese stanovanja do kojih smo uspjeli doći.
Radi se o pripadnicima Izviđačkog voda 15. lake bihaćke brigade Vojske RS.
Najozloglašeniji je Saša Ćurguz, koji danas živi u Beogradu, u ulici Ilije Đurišića 49, te na još jednoj adresi u Sremskoj Mitrovici. Dragan Dopuđa zvani Pirgo nastanjen je u Nemanjinoj ulici 72/19 u Čačku, dok Nenad Marjanović zvani Nešo Bokser živi mirnim životom u austrijskom gradu Inzbruku, na adresi Hotting Schneeburg 16.
Nenad Popović zvani Pop za mjesto skrivanja od zakona izabrao je Beograd, gdje stanuje u ulici 11. oktobra broj 7, dok se Mile Kalinić krije u Sremskoj Mitrovici, na adresi Tarasa Ševčenka 1. Nekadašnji pripadnik 15. lake bihaćke brigade VRS Đuro Grbić nastanio se u Beogradu, u Bulevaru Zorana Đinđića 12-E, a njegovi ratni saborci Željko Grujić zvani Piksi u Bulevaru Mihajla Pupina 24 i Milorad Matijević u naselju Lukovo bb, također Beograd.
U Prijedoru su se od ruke pravde sklonili Predrag Spasojević zvani Sis i Željko Stanarević, pripadnik srpske vojne policije, dok je Mirko Matijević za mjesto boravka i skrivanja izabrao Kikindu, gdje živi na adresi Suvečanska 52.
Prema istraživanjima Saveza demobilisanih boraca USK, ovi pripadnici Izviđačkog voda 15. lake bihaćke brigade vršili su napade na bošnjačka naselja, odvodili, mučili civile i ubijali ih.
Boro Malešić iz Praščijaka kod Ripča svjedočio je da je svojim plavim kombijem TAM vozio zarobljene civile do lokacije "Slovenski majdan" kod jame Tihotina, a likvidirali su ih Saša Ćurguz, Nenad Marjanović, Željko Grujić i Mile Kalinić, uz prisustvo Željka Stanarevića, koji nije pucao. Ćurguz je civile ubijao iz pištolja "magnum" kalibra 3,57 milimetara.
Pričao supruzi
Iz logora Račić pretučene bošnjačke civile prevozili su do jame Bezdana otac Saše Ćurguza Zdravko (nakon rata izvršio samoubistvo u Prijedoru) i Pero Vukmirica (vozio kombi TAM), a tu ih je dokrajčila ista grupa. Saša Ćurguz bivšoj supruzi Biljani Pepić ispričao je da je nad Bezdanom lično ubio 25 ljudi, a da su ostale poubijali njegovi ljudi.
Za ubistva deset pripadnika Teritorijalne odbrane BiH, zarobljenih oktobra 1992. godine, u Golubiću, sumnjiče se Saša Ćurguz, Predrag Spasojević, Đuro Grbić i drugi, kao i za smaknuće oko 30 zarobljenika na Bisovačkom mostu u blizini Štrbačkog buka.
U informaciji Saveza demobilisanih boraca USK spominju se i imena Milana Počuče iz Lohova, jednog od šefova i mučitelja u logoru Račić, Bore i Milenka Divjaka, Steve Žigića, Mirka Kneževića, Ratka Mihajlovića, Branka Vignjevića, Steve Mandića, Milorada Pilipovića, Nenada Bubala, Dušana Kneževića.
Oni su, također, organizatori, naredbodavci i saizvršioci zločina u Ljutočkoj dolini, koji su i dalje nedosupni organima gonjenja u BiH.
Saša Ćurguz je klao
Postoje svjedoci (Srbi iz Krnjeuše, općina Bosanski Petrovac) mučkog ubistva borca Armije RBiH Saliha Badnjevića. Njega je Saša Ćurguza, prema navodima iz informacije Saveza demobilisanih boraca, u novembru 1992. nakon zarobljavanja i mučenja - zaklao. Izvor iz Drugog krajiškog korpusa Vojske RS potvrdio je da je Ćurguz na Gorjevcu nadomak Bihaća ubio i zarobljenog pripadnika Armije RBiH Samira Burzića.
