SARAJEVO - Pomodarski val preseljenja sarajevske poslovno-političke elite iz gradskog središta na periferiju, započet prije desetak godina, nimalo nije izgubio na intenzitetu, piše u najnovijem broju sarajevski tjednik Slobodna Bosna.
Dapače, na okolnim obroncima Sarajeva svakodnevno niču raskošne palače najrazličitijih graditeljskih stilova koje međusobno imaju samo jednu dodirnu točku: sve su ograđene masivnim kamenim ili betonskim zidinama nerijetko visokim preko dva metra koji vlasnike palača štite od radoznalih pogleda slučajnih prolaznika.
Živopisna prigradska područja
Najintenzivnija gradnja i dalje se odvija na sjevernim obroncima Sarajeva, na Poljinama, Nahorevu i Kromolju, živopisnim prigradskim selima koja su do pred rat većinski naseljavali Srbi. Glavnina njihovih golemih posjeda prešla je u ruke bošnjačke poslovno-političke elite Sarajeva koja je nakon rata na temeljima nekadašnjih seoskih domaćinstava započela izgradnju raskošnih palača namijenjenih za stanovanje ili odmor.
Slična "tranzicija" odvija se duž cijelog sarajevskog prstena, od Ilidže na jugozapadu do Poljina na sjeveru. Među prvima, još početkom 1997. godine, golemo imanje izvan Sarajeva kupio je tadašnji premijer Vlade Federacije BiH Edhem Bičakčić. Nakon smjene 2000. godine Bičakčić se okrenuo privatnom biznisu. Sa svojim sinovima osnovao je firmu za projektantsko-inženjerske usluge i navodno razvio solidan biznis.
Od prije dvije godine Bičakčić je započeo povratak na javnu scenu: najprije je izabran za predsjednika Sabora Islamske zajednice BiH a potom i za predsjednika Nadzornog odbora Elektroprivrede BiH. Njegovo imanje izvan Sarajeva smješteno je u Semizovcu, na lijevoj obali Bosne, i prostire se na oko 60.000 četvornih metara. Bičakčić je temeljito restaurirao postojeću kuću, a glavninu posjeda pretvorio je u voćnjak s nekoliko tisuća sadnica.
Nekako u isto vrijeme, imanje izvan Sarajeva kupio je i Mujo Selimović, vlasnik MIMS Grupe. Za povremeni odmor Selimović je izabrao Nišićku visoravan. Na ograđenom posjedu veličine preko 100 dunuma izgradio je palaču od preko 400 četvornih metara. Cijelom dužinom glavnog puta, Selimovićevo imanje zaštićeno je visokim kamenim zidom a najveći dio posjeda pretvoren je u travnjak s desetak stabala ukrasnog drveća.
Pogled na cijelo Sarajevo
Glavnina sarajevske poslovno-političke elite, kako smo rekli, koncentrirana je na sjevernim padinama, na Poljmama, Nahorevu i Kromolju.
Najdominantniju lokaciju na Kromolju zaposjeo je sarajevski poduzetnik mlađe generacije Haris Abdulrahmanović, vlasnik kompanije Lora i Tvornice deterdženata Dita Tuzla. Njegovo imanje na Kromolju obuhvaća zemljišnu parcelu od preko 150 dunuma, koja je dijelom pretvorena u voćnjak a dijelom u travnjak.
Na samom vrhu prostranog imanja, odakle se širi pogled na cijelo Sarajevo, Abdulrahmanović je izgradio atraktivnu kuću u tradicionalnom stilu begovskih čardaka. Tik uz palaču smjestio je natkriveni bazen koji je zasebnim hodnikom povezan s palačom.
Kilometar-dva dalje, na obližnjim Poljinama, palaču je podigao i Alija Delimustafić, nekadašnji ministar policije i privatni poduzetnik s nekada vrlo razgrananim biznisom (Cenex, BH Banka...) koji se u međuvremenu priličnu osuo. No, Delimustafić se još uvijek dobro drži, što se pored ostalog vidi i po raskoši njegove nove palače čiju izgradnju upravo privodi kraju.
Njegova bijela kula na Poljinama prostire se na preko 500 četvronih metara, a izgrađena je na pedantno uređenom imanju veličine desetak dunuma.
Poduzetnička elita
Jednu od ljepših kuća van sarajevskog središta podigao je i Sead Babić, vlasnik farmaceutske kompanije Farmavita, koja od prije nekoliko godina posluje u okviru hrvatske kompanije Belupo.
Babićeva vila izgrađena je na dominantnom brežuljku nadomak Vogošće, u neposrednoj blizini proizvodne hale Farmavite. Zaprema prostor od blizu 300 četvronih metara i od većine drugih okolnih kuća razlikuje se skladnim proporcijama i brižljivo uređenom okućnicom.
Poduzetničku elitu Sarajeva jednako privlači i suprotna strana sarajevskog prstena, osobito rubni dio Ilidže prema izvoru Bosne. Duž poznate ilidžanske Aleje platana izgrađeno je nekoliko desetina novih kuća, najvećim dijelom na temeljima u ratu porušenih i spaljenih vila iz perioda austrougarske uprave.
Cijeli prostor Aleje nalazi pod zaštitom države, što praktično znači da su se novi objekti morali graditi u gabaritima i stilu ranijih vila iz austrougarskog razdoblja. No, propisi se masovno krše, a najdrastičnije u slučaju dvojice nekadašnjih političkih moćnika i poslijeratnih biznismena Šefkije Okerića i Bakira Alispahića.
Okerić je početkom rata bio na čelu Izvršnog odbora Sarajeva, potom je dvije godine upravljao kantonalnom Agencijom za privatizaciju, nakon čega se skrasio u Serdi - Sarajevskoj razvojnoj agenciji. No, paralelno s političkom karijerom, Okerić je razvijao i privatni biznis. S bratom Edhemom osnovao je gradevinsku kompaniju OKI, koja je nekada poslovala vrlo uspješno, no danas se nalazi na samom rubu bankrota.
Golemu palaču na Ilidži Okerić je izgradio prije nekoliko godina na temeljima kuće koja je ranije pripadala Ljubi Bosiljčiću, živopisnom delegatu SDS-a u prvom demokratskom parlamentu SRBiH. Nakon reintegracije Ilidže, Bosiljčić se preselio na Pale a svoju kući na Ilidži prodao je poduzetniku iz Banje Luke Dževadu Haznadaru. Kuća je naposljetku dospjela u ruke braće Okerića koji su uspjeli "izganjati papire" za gradnju nove, tri puta veće..kuće nego što je bila Bosiljčićeva!
Palača na Ilidži
Nekoliko godina kasnije, njihov prvi komšija postao je Bakir Alispahić, predratni policajac, ratni ministar i poslijeratni biznismen, vlasnik autokuće AC Quattro. Po uzoru na Okeriće, i Alispahićeva palača na Ilidži nekoliko puta premašuje gabarite ranijeg objekta na čijim je temeljima sagrađena.
Alispahićje prekršio pravila i u pogledu zaštitne ograde: svoju palaču opasao je visokim betonskim zidom načičkanim reflektorima i videokamerama, i to je zapravo jedina betonska ograda duž cijele ilidžanske Aleje.
Nekadašnji školski drug Bakira Alispahića Nihad Imamović, direktor ASA Grupe, najčešće se odmara u Dobroševićima, na obiteljskom imanju naslijeđenom od majke. Prije dvije godine Imamović je porušio staru kuću i na njezinim temeljima izgradio prostranu, luksuzno opremljenu palaču. Imamovićevo imanje u Dobroševićima prostire se na oko desetak dunuma voćnjaka i pomalo kičerski ukrašenog travnjaka.
Na obiteljkom imanju palaču je napravio i Husein Hasibović, vlasnik građevinske kompanije Butmir i jedan od prvih nasljednika golemog imetka svoga daidže Adila Zulfikarpašića. Na golemom obiteljskom imanju u Butmiru (Ilidža), nekoliko godina pred rat, Hasibović je izgradio jednu od najraskošnijih vila u cijelom Sarajevu, koja je međutim tijekom rata prilično stradala.
Godinu-dvije nakon rata, Hasibović je do temelja porušio raniju vilu i podigao puno veću i raskošniju palaču na blizu 1.000 četvornih metara, uz koju je izgradio i zatvoreni bazen veličine blizu 200 četvornih metara. Palača Hasibovića smještena je usred golemog travnjaka omeđenog čempresima i prema mnogim mišljenjima ubraja se među nekoliko najljepših, kuća u Sarajevu.
Interesuje me sto nema brankovica na spisku jel to on sitna riba u odnosu na ove ribetine.... da ne kazem ajkule koji u svoje kartone na pocetku mandata stave da su maltene skoro goli i bosi ili da su im to nekratnine od zene majke oca dajdze dajdzinice itd...
a s druge strane dolazimo u situaciju da pojedinci kao u temi Haram im bilo nemaju hljeba za jest.
Fuuuuj
