Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
salik79 wrote:
E vidis, kada sam ja izucavao Islam, nije bilo interneta (samo ZaMir, ako si cuo za to cudo "bosanskog otpora"?!), a kamoli googla (pogotovo ne kod nas), tako da sam morao roviti po citabima i traziti odgovore. Naravno, kao sto sam rovio po citabima, isto tako sam trazio istinsku ulemu od koje sam upijao fragmente njihovog znanja, sto i danas radim - kada god sam u prilici. Na taj nacin sam mogao filtrirati istinu od poluistine i lazi, odnosno upijati ono sto je vec bilo isfiltrirano. Tako mi je i ostalo ovo vezano za Ibn Abbasa r.a., jer kao sto si i sam primjetio - malo je teze izgooglati.
Cuj predaja bez seneda?! To bi k'o tebi nesto znacilo da ti se navede i sened (ti bi po tome mogao zakljuciti da li je ispravna, ili neispravna)?! Namjerno sam naveo izvor koji ti cijenis i autora teksta kojeg ti cijenis. Covjek lijepo naveo ono sto sam citirao (bezbeli bez seneda!?) iz cega je ocito ono o cemu sam govorio/pisao, a LAZ je da se "znacajno" razlikuje od onoga sto sam ja naveo (Da si obratio paznju, kada sam navodio primjer upotrijebio sam izraz "parafraziram". ), jer sustina je apsolutno ista.
Znam ja da Busatlic upravo to koristi kao dokaz, ali to mu ne moze biti dokaz jer sasvim jasno je receno da nam Allah dz.s. to nije niti ohalalio, niti oharamio. To je nazor "navlacenje vode na svoj mlin" kao sto je to slucaj i sa "lehvul hadisom".
Slozit cu se s njim da je i muzika jedan od razloga dekadence muslimana. Samo je stvar u tome koja muzika. Ono sto je jedan od uzroka dekadence skolovani muzikolozi ne bi mogli ni nazvati muzikom...Cak je i Platon rekao (ovo sam ucio u osnovnoj muzickoj skoli) parafraziram: "kakva je muzika, takva je i drzava.". Primjer bivse nam drzave - kako je turbofolk (a s njim i sve vrste razvrata) uzimao maha, tako je drzava sve vise tonula u ambis i danas imamo to sto imamo.
aa ti si na nekom većem nivou, pa ti ostala i ova predaja negdje
a vidim i kako biraš ulemu, kad će na naš prevest Kešful Esrar?
zašto bi Bušatlić koristio ovu predaju ako je neodređena pored hadisam Buharije, tvoja verzija Abbasove izjave podržava muziku, za razliku od ove
zato je i sumnjiva, dvije iste predaje koje bi se mogle dovesti u sukob
lehvul hadis je za Ibn Abbasa muzika
a ko će povući granicu koja je muzika dobra, a koja loša?
salik79 wrote:
E vidis, kada sam ja izucavao Islam, nije bilo interneta (samo ZaMir, ako si cuo za to cudo "bosanskog otpora"?!), a kamoli googla (pogotovo ne kod nas), tako da sam morao roviti po citabima i traziti odgovore. Naravno, kao sto sam rovio po citabima, isto tako sam trazio istinsku ulemu od koje sam upijao fragmente njihovog znanja, sto i danas radim - kada god sam u prilici. Na taj nacin sam mogao filtrirati istinu od poluistine i lazi, odnosno upijati ono sto je vec bilo isfiltrirano. Tako mi je i ostalo ovo vezano za Ibn Abbasa r.a., jer kao sto si i sam primjetio - malo je teze izgooglati.
Cuj predaja bez seneda?! To bi k'o tebi nesto znacilo da ti se navede i sened (ti bi po tome mogao zakljuciti da li je ispravna, ili neispravna)?! Namjerno sam naveo izvor koji ti cijenis i autora teksta kojeg ti cijenis. Covjek lijepo naveo ono sto sam citirao (bezbeli bez seneda!?) iz cega je ocito ono o cemu sam govorio/pisao, a LAZ je da se "znacajno" razlikuje od onoga sto sam ja naveo (Da si obratio paznju, kada sam navodio primjer upotrijebio sam izraz "parafraziram". ), jer sustina je apsolutno ista.
Znam ja da Busatlic upravo to koristi kao dokaz, ali to mu ne moze biti dokaz jer sasvim jasno je receno da nam Allah dz.s. to nije niti ohalalio, niti oharamio. To je nazor "navlacenje vode na svoj mlin" kao sto je to slucaj i sa "lehvul hadisom".
Slozit cu se s njim da je i muzika jedan od razloga dekadence muslimana. Samo je stvar u tome koja muzika. Ono sto je jedan od uzroka dekadence skolovani muzikolozi ne bi mogli ni nazvati muzikom...Cak je i Platon rekao (ovo sam ucio u osnovnoj muzickoj skoli) parafraziram: "kakva je muzika, takva je i drzava.". Primjer bivse nam drzave - kako je turbofolk (a s njim i sve vrste razvrata) uzimao maha, tako je drzava sve vise tonula u ambis i danas imamo to sto imamo.
aa ti si na nekom većem nivou, pa ti ostala i ova predaja negdje
a vidim i kako biraš ulemu, kad će na naš prevest Kešful Esrar?
zašto bi Bušatlić koristio ovu predaju ako je neodređena pored hadisam Buharije, tvoja verzija Abbasove izjave podržava muziku, za razliku od ove
zato je i sumnjiva, dvije iste predaje koje bi se mogle dovesti u sukob
lehvul hadis je za Ibn Abbasa muzika
a ko će povući granicu koja je muzika dobra, a koja loša?
Ma da se razumijemo ... muzika je zabranjena po Islamu i tacka . Eventualno, mozda je jos veci grijeh ako utice na covjeka da se ponasa drugacije - bas kao alkohol.
Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni, zato se Allaha bojte, da biste bili zahvalni. (Alu-‘ Imrân, 123)
U ovom mubarek mjesecu, čije darove i blagodati mu’mini sa radošću prihvataju i u svojim srcima duboko doživljavaju, nalazi se i odabrana noć Lejletu’l-bedr.
Druge godine po Hidžri, prije više od 1400. godina dogodila se bitka na Bedru, poznata kao 'Bedr el-kubra' (Veliki Bedr). Jugozapadno od Medine, na udaljenosti od oko 150 kilometara, nalazi se mjesto Bedr, čije je ime trajno sačuvano u Kur’anu, a.š. Ovaj događaj promijenio je tokove svjetske povijesti.
Tog dana, 17. ramazana, muslimanski neprijatelji su imali oko 900 boraca, a muslimana je bilo oko 300, što znači da se jedan musliman morao boriti protiv trojice protivnika. U Kur’anu, a.š., se napominje da je Allah, dž.š., poslao meleke da pomognu mu’minima ali nakon što su oni iskazali svoju iskrenost u vjeri i spremnost na najveće žrtve. Meleki su sami mogli pobijediti ali se traži čovjekova spremnost, odlučnost, hrabrost i ustrajnost.
Borili su se na Bedru, Resulullah i ashabi, potvrdili su i dokazali, koliku snagu, hrabrost, odlučnost i strpljivost daje islam. Znali su da je Allah, dž.š., na strani onih koji nose iman u svom srcu.
Allah, dž.š., u Kur’anu, a.š., iznosi jednu povijesnu istinu koja glasi:
Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe s Allahovom dozvolom. A Allah je sa strpljivima. (El-Bekare, 249)
Resulullah i ashabi izašli su na Bedr da se suprostave sili i nasilju, da izmijene povijest, da otvore put istinskoj vjeri, slobodi, pravdi, milosrđu i humanizmu. U svom govoru prije bitke Allahov Vjerovjesnik, s.a., ne daje ashabima genocidna , krvava i rušilačka uputstva, nego im se sasvim mirno obraća ovim riječima:
“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Podstičem vas da čuvate islam! Allah vas na to upućuje! Odvraćam vas od nasilja, a i vaš Stvoritelj vam to zabranjuje. Allah je Uzvišen, istinu naređuje i iskrenost propisuje. On daje dobro onima koji ga zaslužuju, prema stepenu koga imaju kod svoga Stvoritelja. Ljudi se međusobno po dobru odlikuju i spominju. Došli ste na Bedr, na mjesto istinskog iskušenja, kad Allah prima samo ono djelo kojim je On zadovoljan. Pomoću strpljivosti, Allah u odlučnim momentima otklanja brigu i spašava ljude od nevolje i tuge. Strpljivošću se postiže spas na obadva svijeta. Pazite na dužnosti koje vam je Allah u Kur’anu propisao, ne zaboravite obaveze kojim vas je On svojim ajetima poučio. Odlučno se prihvatite djela kojima će vaš Gospodar biti zadovoljan. Pokažite svoj iman pred svojim Stvoriteljem i, na ovome mjestu, na Bedru, zaslužiće te Njegovu milost i oprost koji vam je obećan. Allahovo obećanje je istinito. Njegova zaštita je naša snaga i sigurnost. Samo Njega molimo za pomoć, u Njega se uzdamo i Njemu se vraćamo. Neka Allah oprosti meni i mu’minima.”
Ovaj Vjerovjesnikov govor ima veliko duhovno i moralno značenje. U njegovim riječima nema ratničkog žara niti euforije. Zašto? Zato što islam nije vjera huškačko-krvničkih, niti nasilničko-osvajačkih pohoda. Islam je vjera koja štiti i čuva ljudsku slobodu, moral, čast i ugled. Muhammed, s.a., i ashabi, r.a., maksimalno su se spremili za bitku na Bedru, imali su i dobru taktiku i dobru strategiju , a to znači da vjernici, u odbrani i zaštiti svoje vjere, domovine, časti i slobode trebaju imati najsavremenija sredstva i najbolju taktiku. A uz to, mu’mini se uzdaju u Allahovu, dž.š., pomoć i dovu čine, kao što je dovu proučio i Muhammed, s.a., na Bedru, a ona glasi:
“Allahu moj! Podari mi obećanu pobjedu. Ako me neprijatelj pobijedi, zavladat će zabluda i nasilje i neće više biti onih koji će islam čuvati.”
Dova je bila primljena, bitka dobijena jer su ashabi u nju ušli snagom i žarom svoje vjere. Na putu do Istine i slobode, mu’mini nikada neće iznevjeriti, niti odstupiti, niti se pokolebati. O njima Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:
Među mu'minima ima onih koji iskreno ostaju na onome što obećaše Allahu, neki od njih u tome svoj život završiše, a drugi očekuju kraj života, a ni u čemu ne iznevjeriše svoja uvjerenja. (El-Ahzâb, 23)
Vođeni odanošću prema Allahu i Resulullahu, ashabi su izašli na Bedr, osjetivši u isto vrijeme i ljubav prema rodnom gradu Mekki, iz koje su bili protjerani samo zato što su u svojim srcima nosili: Lâ ilâhe illallâh Muhammmedun resulûllâh. Njihova ljubav nije bila fanatizam, jer voljeti svoju vjeru, domovinu i svoj rodni kraj, to je prirodno i zdravo ljudsko osjećanje.
Vođen tom ljubavlju, El-Mikdad, jedan od ashaba kaže Resulullahu:
“Allahov vjerovjesniče! Idi onim putem koji vodi Allahovoj milosti. Mi ćemo te slijediti. Sigurno te nećemo iznevjeriti kao što je Musa-a, s.a., iznevjerio njegov narod. Bori se uz Allahovu pomoć i mi ćemo se zajedno s tobom boriti.”
A ashab Sa‘d Ibn-Mu‘az kaže Muhammedu, s.a.:
“Ja Resulallah! Mi vjerujemo u tvoje poslanstvo. Mi smo ti srcem odani i svjedočimo da je Kur’an istina. Kada smo izgovorili Šehadet, dali smo ti riječ da ćemo te slušati i slijediti. Kuda ti kreneš i mi ćemo ići s tobom. Taki mi Uzvišenog Allaha, ako od nas zatražiš da zagazimo u more i da ga preplivamo, mi ćemo te poslušati. Ne bojimo se naprijatelja. Mi imamo mu’minska srca. Povedi nas u boj uz Allahovu pomoć. Allahu ekber!”
Ove riječi, Allahu ekber (Allah je najveći), nisu prijetnja bilo kome, one nisu ni fraza, one su Istina, a ona je nepobjediva i neuništiva. Ova Istina je potvrđena i na Bedru. Na ovom bojištu je zauvijek završio Ebu-Džehl, veliki neprijatelj kur’anske istine, a mislio je da njegovoj moći i sili nema kraja. Svi ebu-džehli svijeta završavali su i završit će sramno i bijedno na nekom svom bojištu, jer Bedr je simbol sjajne pobjede Istine, ali i simbol neumoljivog poraza zablude. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:
Obećanje Allahovo je Istina. Zato neka vas nikako ne zavara život na ovome svijetu i neka vas šejtan ne pokoleba u vašoj odanosti Allahu. (Lukmân, 33)
Upamtimo! Muslimani su prvi u povijesti prema svojim zarobljenicima humano postupili i to baš poslije bitke na Bedru. Bilo je ashaba koji su svog zarobljenika hranili boljom hranom od one koju su jeli oni i njihove porodice. Zarobljenici su do slobode dolazili sasvim hahko i jednostavno. Između ostalog, oni koji su bili pismeni, mogli su postati slobodni nakon što deset muslimana nauče čitati i pisati.
Muslimani mogu biti ponosni na svoj Din-i islam. Mnoge pojave, zla i poroci u svijetu nisu nastajali, ili se razvijali, u islamskim gradovima i zemljama, nego su nastajali baš u onim dijelovima svijeta, gdje nije bilo muslimana, ili su oni bili neznatna manjina. To govori o veličini islama koji je prvi put odbranjen i sačuvan upravo na Bedru. S te strane, ovaj događaj nosi trajne pouke i poruke. Jer, Bedr se kroz povijest ponavljao na desetine puta u raznim dijelovima svijeta.
I ovi naši krajevi su svojevrsni Bedr. I ovdje se vodila i vodi borba za Istinu, a protiv zablude, za slobodu, a protiv nasilja, za pravdu, a protiv nepravde, za čast i dostojanstvo, a protiv primitivizma, za toleranciju, a protiv mržnje. Naša Domovina imala je i ima svoje šehide, čija imena nikada ne smijemo zaboraviti, kao što nismo zaboravili imena šehida sa Bedra, jer oni su emanet svima nama i budućim generacijama, oni su najsjajniji primjer odanosti prema islamu, domovini i slobodi. Muhammed, s.a., nagovijestio je da će među budućim generacijama uvijek biti onih koji će biti spremni na najveće žrtve, te u jednom hadisu kaže:
“Vraćamo se iz male u veliku bitku, a to je borba sa samim sobom.”
Ove Resulullahove riječi ukazuju nam na to da borba sa svojim slabostima, porocima i lošim navikama mora trajati cijeloga života. Oni koji savladaju svoju oholost, sebičnost, škrtost, umišljenost, oni koji moralno žive i islamske dužnosti izvršavaju, oni su pobjednici na svom vlastitom bojištu. U borbi sa samim sobom, mu’minovo oružje je iman. Na ovom putu, musliman doživljava i osjeća ljepote i vrednote svoje vjere, kao što osjeća slast idraž pobjede, istinske pobjede na svom vlastitom “Bedru”. Ta pobjeda zove se: iman , istina, pravda, sloboda, plemenitost, humanost, solidarnost, milosrđe... Jednom prilikom Allahov Vjerovjesnik, s.a., je rekao:
“Ko bude imao tri svojstva, osjetit će slast imana. Da mu Allah i Njegov Vjerovjesnik budu draži od svega ostalog. Da voli i poštuje čestite osobe u ime Allaha. Nakon što ga je Allah izbavio iz nevjerstva, da mu povratak u zabludu bude odvratan, kao što bi mu bilo teško i odvratno da bude bačen u vatru.”
Obavljati namaze, postiti, davati zekat, sadekatu’l-fitr i druge islamske dužnosti izvršavati, sve su to pobjede i uspjesi koji imaju trajnu vrijednost i značaj. Oni koji su na strani Resulullaha, s.a, i ashaba, r.a., oni će sigurno uspjeh dočekati, a oni koji su na strani širka, Ebu-Džehla i mušrika, ova skupina će bez sumnje poražena biti i poniženje doživjeti.
Molimo Allaha, dž.š., da razumijemo i prihvatimo ove pouke i poruke Bedra. Amin!
Dio off topica i chata su obrisani. Molim vas da postujete zelju vecine upisanih na ovoj temi da se istoj pristupa mirnim i dostojanstvenim tonom i u duhu mjeseca Ramazana.
Čitam trenutno kako ovi naši na jugu Finske poste 21 sta dnevno i opet za 3 sata stignu i iftariti se i klanjati akšam, jaciju i teraviju i sehuriti se i još stići reći elhamdulillah.
Čitam trenutno kako ovi naši na jugu Finske poste 21 sta dnevno i opet za 3 sata stignu i iftariti se i klanjati akšam, jaciju i teraviju i sehuriti se i još stići reći elhamdulillah.
Treba biti zadovoljan a hvala Bogu to i jesmo. Bar se nadam.
MOSALJOZE wrote:
Hvalospjevka za kolegu Capajebo!Jalovi su ovo pokusaji,oni ce po starom.
Dakako postovani kolega, brate u vjeri i protivniku na tribini. Ja jos uvijek pamtim s pocetka ramazana onaj jedan post vizavi neke kahve, i nekog obecanja. Obecanje je dug, a dug je farz
Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; Ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi – , a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.” (Sura Ibrahim, 24-26)
„…K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima…” (Sura Fatir, 10.)
„Reci mojim robovima da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.” (El Isra, 53.)
nasa wrote:
„Reci mojim robovima da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.” (El Isra, 53.)
E sad će ti reći da banuješ po šerijatu.
Jedna poučna pričica o oprostu u zadnjoj trećini ramazana i koliko je šejtan alčak.
Na kraju sela, ispod velikog brda, bila je jedna stara kuća. Tu je živio stari Salih i njegova žena. On je bio veoma dobar i prijatan čovjek, pravi i istinski vjernik. Ljudi su ga voljeli i cijenili. Jednog zimskog jutra probudio se ranije nego obično i nanijetio da malo ranije pođe u džamiju na rani sabah. Uzeo je abdest kao i svako jutro i krenuo uskim seoskim putem prema džamiji. Vani je još bilo mračno i hladno. Hodajući tako spotaknu se od jedan kamen i pade na zemlju. Nakon što se ustao, shvati da je isprljao odjeću, pa se vrati kući, presvuče se i ponovo uze abdest, i krenu opet prema džamiji. Još je bilo dugo do sabaha pa odluči da malo sporije hoda, i nakon pola puta, ponovo se spotakne i padne u jednu lokvu. Onako sav od blata, ponovo se vrati kući, abdesti se, obuče novu odjeću i kad je izašao iz kuće, na njegovo iznenađenje ispred je stajao čovjek koji je u ruci držao fenjer i reče:
”…Hajde požuri!!! Zakasnit ćemo na sabah…”
Salih ga dobro pogleda i shvati da ga ne poznaje ali ipak pomisli da bi mu dobro došla pomoć, pa krenu sa njim. Hodajući tako do džamije njih dvojica su se fino ispričali i kad su stigli pred džamiju, čovjek stade ispred, a Salih onako zbunjeno pogleda ga i reče:
”…Zašto si stao? Zar si došao do džamije a nećeš da uđeš?…”
A ovaj mu reče:
”…Ne!!! Neću ja tamo!!! Ja sam Iblis, vođa među šejtanima…”’
Salih ga pogleda i sa nevjericom reče:
”…Pa ako si zaista taj za koga se predstavljaš, zašto si mi pomogao?…”
A ovaj odgovori:
”…Kad si prvi put pao na putu i vratio se kući, pa ponovo pošao u džamiju, Allah ti je oprostio sve grijehe. Zatim kad si drugi put pao i ponovo uzeo abdest i pošao u džamiju, Allah je oprostio grijehe tvojoj porodici i tvojim komšijama. I tako mi Allaha ja sam se pobojao da ćeš treći put pasti i da Allah oprosti grijehe cijelom čovječanstvu, pa sam ti zato pomogao…”.
Mostar sinoć. 
