RajvoSa

Tisina · Post by **Tisina** » 08/07/2007 15:23

Moja priča o Sarajevu
Uvod
Sarajevo, kažu broji oko 400.000 stanovnika, razvija se u dolinama rijeka Miljacke, Bosne i Željeznice, okružen planinama Jahorinom, Treskavicom, Visočicom, Bjelašnicom, Igmanom, Trebevićem i Romanijom. Mnogi su pisali o Sarajevu i zaključili da onaj tko dođe jednom u Sarajevo teško se može rastati od njega. I moj zaključak je isti.
Kad sam napuštao Sarajevo, prije tjedan dana, tijekom putovanja u autobusu pokušao sam napisati dio svojih doživljaja koji su bili još tako živi. Međutim, ceste su bile takve da se autobus neprestano treskao pa sam ubrzo nakon općeg doživljaja ostale stvari stavio samo u skicu. Tako da u ovom postu najprije iznosim opći dojam, napisan prije tjedan dana, i razradu skice koju sam danas složio do konačnog oblika.

Opći dojam (nedjelja, 1. 7. 2007.)
Ovaj grad je takav da jednostavno odmah zahvati rubne dijelove srca, a onda lagano polagano pronađe svoje mjesto u njegovom središtu ostavljajući neizbrisiv trag. Pišem ovo dok napuštam Sarajevo i dok je sve još svježe u meni. Već osjećam da mi nedostaje. On je poput ljepotice u koju se čovjek zaljubi i onda ne može prestati misliti na nju. Ne znam je li kriva Miljacka, ili je kriva Baščaršija, možda Skenderija ili Kovači. Ili nešto sasvim drugo… ne znam, ali znam da postoji nešto što se ne može izreći, a što tiho poput sata otkucava s druge strane srca ritmovima koje samo ovaj grad zna proizvesti.
I dok sam šetao ulicama Sarajeva, dok sam upoznavao njegovu dušu, našao sam mnoge sličnosti sa svojom. Ono što je naizgled nespojivo, živi u njemu savršeno jedinstveno kao da drugačije nije ni moguće. Dovoljno je krenuti od Sebilja pa ući u Sarače te Ferhadijom sve do Vječne vatre… to je jedan poseban duh, to je jedno posebno oličenje stvarnosti koje se ne može imenovati, a koje kao čuvar vremena svakim danom bilježi nove trenutke pune živosti uz koju i najumornije duše pronalaze polet i zadovoljstvo samim tim što su tu. Da, tako doživljavam Sarajevo. Dovoljno je udisati taj zrak, dovoljno ispijati kavu negdje na Baščaršiji i jednostavno biti dio tog ozračja kojeg nije moguće kopirati, premjestiti pod neko drugo podneblje. To je za mene Sarajevo.

Predpriča
Kroz Sarajevo sam prolazio i ranije, ali ovo je prvi put da boravim u njemu, da nije samo u prolazu. A svaki moj prolaz kroz Sarajevo, vezan je, na neki način, za moje ljubavi. Čudno je kako se to poklopi. Ništa u mom životu tako ne povezuje moje ljubavi kao Sarajevo…
S druge strane, odmalena u meni na neki način i živi duh Sarajeva. Odrastao sam uz muziku sarajevskih grupa, u njihovim pjesmama pronalazio sebe. U tom nalaženju u mojoj duši se jednostavno nešto sagradilo, nešto što sam prepoznao samo u ovom gradu. Bliskost.

Dolazak
Put u Sarajevo bio je poslovni (išao sam s još dvije osobe), a nakon dva dana pretvorio sam ga u privatni. Jer to mi je i bila namjera, kad se obavi posao, da ostanem i upoznam grad. Tako sam 'doletio' u srijedu, 27.6.2007., oko 22.00 sata na Međunarodni aerodrom Sarajevo. Po dolasku, uključio sam mobitel, dočekala me SMS poruka (… Sretno na putu. Tvoje riječi. Čuvam u srcu… Mali osmijeh…). To je, zapravo, bila prva SMS poruka od meni neopisivo drage osobe. I dogodilo se da me dočekala baš u Sarajevu…
Na aerodromu su nas čekali Alen i Mirsad. Dovezli su nas do hotela, odlučili smo popiti zajedničko piće pri čemu sam po prvi put pio kavu u Sarajevu. Kad smo se rastali, bilo je kasno navečer, s prozora hotela promatrao sam grad pod svjetlima u dolini. Sarajevo. U srcu grad.

Drugi dan
Četvrtak, 28.6.2007.
Trebalo je obaviti posao u Kaknju. Krenuli smo ujutro, ali smo negdje u Vogošći naišli na veliki zastoj. Dogodila se prometna nesreća i usljed toga promet na cesti je bio znatno usporen. Nastala je velika kolona. Kasnili smo oko sat vremena s obzirom na dogovoreni termin.
U Kaknju smo proveli gotovo cijeli dan. Bilo je interesantnih trenutaka. Posebno mi je ostala u sjećanju lokomotiva na pogon ugljenom koja je prošla tračnicama tamo negdje od rudnika ugljena prema termoelektrani. Žao mi je što je nisam uspio zabilježiti fotografskim zapisom, ali ostala je u meni slika. Kao u starim filmovima. Crni dim suklja iz dimnjaka lokomotive dok ona lagano klizi tračnicama u određenom smjeru. Dojmljivo.
Navečer, poslije obavljenog posla, uputili smo se prema Sarajevu. Ugošćeni smo na Grbavici, probati bosanski burek sa saća. Bilo mi je interesantno da se kupuje na dekagrame. Nakon toga šetnjica Baščaršijom. Dok su ostali otišli na ćevape kod Hodžića, Alen i ja smo prošli cijelu Baščaršiju probijajući se kroz gomilu ljudi. Kasnije smo se ponovno svi skupili i probali sladoled u slastičarni Egipat negdje na Ferhadiji. Bilo je puno doživljaja za jedan dan. I SMS poruke osobe koja me pratila svojim riječima svih dana u Sarajevu.

Treći dan
Petak, 29.6.2007.
Ujutro dogovorena kavica s prijateljem Stjepanom u Holiday Innu. Započinje moj privatni posjet Sarajevu, posjet kojim sam želio upoznati dušu ovog grada.
Nakon kavice vraćam se u hotel, razdužujem sobu. Moja ekipa vraća se avionom doma, a mene ostavljaju na autobusnoj stanici.
Ima jedna interesantna priča s taxijem. Naime, vlasnik hotela naručio nam je taxi, koji su najavili za 4 minute. Zbog kratkog perioda dolaska taxija, odlučili smo to vrijeme prestajati na suncu. Međutim, prošle su 4 minute, prošlo je 8 minuta, 10 minuta i više. Prolazili su razni taxiji, ali ne onaj naš. Vlasnik hotela je ponovno nazvao taxi službu i ljutitim glasom očitao im lekciju obećavši da više nikad neće tražiti njihove usluge. Napokon dolazi taxi. Ali ne, vlasnik hotela ga tjera, ne želi da taxi izvrši uslugu, na što vozač odgovara da nije njegova krivica nego da je do centrale. Ali ipak, ostaje bez naručenog posla. Nama je bio osiguran privatni prijevoz od strane samog vlasnika koji je tu uslugu besplatno organizirao za nas. Mene je trebalo ostaviti na autobusnoj stanici, a to je i učinjeno, ali vozač je skoro zaboravio da imam torbu odostraga, pa je nastala malo smiješna situacija. On je kretao, a ja otvarao prtljažnik. A onda se sjetio.
Na autobusnoj stanici kupio sam kartu za natrag u Zagreb. Netko mi je ponudio uslugu prijevoza. Prihvatio sam. Dovezao me pred pansion u kojem sam prethodnog dana bio s Alenom radije provjere smještaja. I tako sam se smjestio u Fočin Han, blizu Sebilja.
Ostavio sam stvari i krenuo do Katedrale. Tamo sam se dogovorio naći se s Almom.

Almu poznajem od ranije, to je jedna posebna priča. Iz situacija druženja s njom rodila se i ideja da otvorim blog, tako da je ona jedan od krivaca što ovaj blog postoji. Ukratko o Almi. To je osoba kroz koju možete upoznati dušu Sarajeva. Ako znate nju, znate Sarajevo. Sve ono što jest Sarajevo to se nekako savršeno uklapa u nju. Imao sam sreću upoznati je u životu, a kroz nju sam upoznao i mnogo toga, i stvari i osoba, koje su već sastavni dio mog života.
S Almom sam otišao do 'Izloga'. Dakle, to je neki kafić koji se službeno uopće ne zove tako, ali ga svi zovu tako, na Obali Kulina bana, uz Miljacku. Tamo sam upoznao i Tomi, vrlo vedru i zanimljivu osobu, tako da je u meni duša Sarajeva postaja sve prisutnijom, Sarajevo sve bliskije…
U Izlogu sam vidio i druge poznate sarajlije. Vidio sam Dinu Šarana (Letu Štuke), Harija Varešanovića (Hari Mata Hari).
Tijekom boravka u tom kafiću, Alma je pozvala i Mustafu Čizmića Čizmu, basistu grupe Bolero. To je za mene bio poseban događaj, prvi put sam upoznao nekog člana grupe Bolero uživo. Malo zatečen situacijom, zadovoljan svim što mi Sarajevo nudi, jednostavno sam se osjećao prekrasno.

To je već bilo puno događaja u jednom danu. Ostatak dana sam proveo na ulicama Sarajeva. Puno sam obilazio okolo, slikavao, upoznavao se sa sadržajem, htio sam da mi Sarajevo ne bude stran grad. I uspjelo mi je u tome. Našetao sam se mnogo i proživio jedan predivan sarajevski dan.

Četvrti dan
Subota, 30.6.2007.
Gotovo cijelu subotu sam proveo na ulicama Sarajeva. Bio sam toliko zadovoljan samim tim što sam tu da nisam uopće osjećao nikakvu glad ni žeđ. Čudesna situacija. Zaljubljenik u Sarajevo. Jednostavan očaran situacijom da se nalazim tu. U Sarajevu. To mi je bilo dovoljno.
Usto, kao i prethodnog dana, razmijenio sam puno SMS poruka s mojom dragom zagrepčankom. Ona me pratila svakog trenutka. Ona i Sarajevo, pomiješani u mislima.
U Sarajevu se tih dana održavao i nekakav sajam knjiga. Kupio sam kartu Sarajeva i još dvije knjige, obje o Egiptu. Na tom mjestu uočio sam i jednu statuu na postolju koje piše: Multikulturalni čovjek izgrađivat će svijet. Očaralo me. To mi je bio kao nekakav znak kozmopolitizma kojeg i sam osjećam u sebi. Prepoznavanje. Bliskost. Sarajevo. Kao da je otpočetka moj grad.

Dan se pružao preda mnom. Miljacka. Baščaršija. Predjeli grada bliže centru. Dojmilo me se i Vilsonovo šetalište uz Miljacku. Malo izvan centra, stazica uz Miljacku i prirodno okruženje, prelijepo zelenilo i mir.
Navečer sam u Izlogu upoznao još i Harisa te Jasminu. S Almom, Tomi i Belmom išao sam na motorijadu u Ilidžu. Prelijepa noć. Uslijed svih doživljaja u gradu, više nisam imao potrebu izgovoriti niti jednu riječ. Kao da je sve samo po sebi jasno. Samo sam želio upijati zrak koji sam disao, dane koji su bili kao poklonjeni…
Prije rastanka s ekipom, Tomi nas je odvezla na vrh jednog brda odakle smo promatrali grad u dolini. Okupan noćnim svjetlima. Očaravajuće. Dovoljno da ostanem bez riječi. Doživljaj potpun. Neponovljiv. A k tome i pun mjesec koji obasjava Sarajevo. To je bio kao oproštaj.

Peti dan
Subota, 30.6.2007.
Jutro. Sjeta. Osjećaj vezanosti. Ljudi s kojima sam provodio trenutke tako živo su se događali u meni. Htio sam više. Ostati. Biti dio ovog grada. Tako brzo mi je postao drag, tako brzo osvojio srce.
Još jednom sam se uputio u šetnju Baščaršijom. Ljudi su se lagano skupljali. Gledao sam ulice s čežnjom. Osjećao ih u sebi. Kao da sam im brat.
Dogovor s Alenom. Upoznao sam njegovu suprugu i tromjesečnu Ajšu. Popili smo kavu na Ferhadiji. Razgovarali. Šetali. Iznio sam im svoje doživljaje. Bilo im je jasno.
Oni su me ispratili iz Sarajeva. U podne. Autobus je čekao i povezao me, prema redu vožnje, natrag u Zagreb. Napuštao sam Sarajevo u autobusu. I već po izlasku iz grada preplavio me osjećaj nedostajanja.

Na kraju
Naravno, ovaj boravak u Sarajevu potaknuo me je da budem češći gost nego dosad. Imam zaista puno razloga za otići tamo i uvijek bih rado.
Ovu priču sam morao malo skratiti da je ne bih opteretio s puno detalja. I ovako ima dosta toga iz čega se može steći dojam kako lijepo mi je bilo u Sarajevu. Kratko i slatko.
Na kraju potvrđujem onaj zaključaj iz uvodnog dijela, da onaj tko jednom dođe u Sarajevo teško se od njega rastaje.

http://slatco.bloger.hr/post/moja-prica ... 58201.aspx

pinkzelena · Post by **pinkzelena** » 08/07/2007 15:39

Odavno nisam toliko iskrenosti i različitih,a lijepih emocija prepoznala u jednom postu.Hvala ti što si svoju priču i iskustvo nesebično podijelio sa nama,a ja bih najradije da nastaviš još da pišeš..
Kad je ovako lijepo čitati te,mogu misliti koliki je užitak slušati te.
Svaka čast još jednom!Svako dobro, dođi nam opet!

za tvoj blog

DaysleepeR · Post by **DaysleepeR** » 09/07/2007 08:39

Super

Sajo---: · Post by **Sajo---:** » 09/07/2007 08:48

uvjek dobar gost · Post by **uvjek dobar gost** » 09/07/2007 09:30

Razumijem te u potpunosti i dijelim neka tvoja mišljenja... i osjetim sve to što govoriš kad god mi neko od prijatelja il predratnih stanovnika Sarajeva dođu u posjetu... ili kratki obilazak... onda se ja "slomim" da im pokažem što više stvari, da ih odvedem na što više lokacija koje se meni čine bitnim... da im bar na tih par dana dočaram sve ono zbog čega sam i ja ostao tu da živim.... i bez obzira na moj sarkazam i svu moju negativnost nekad... ovo jeste moj grad... ja njega volim i upravo zbog njega i jesam tu.....

Volim ja ulice njegove.... poneke ljude .... i sve zaista ono što simbolizira njegovo.... sarajevsko značenje...... i neke njegove univerzalne vrijednosti koje polako blijede zbog papanske vlasti...

A Tišini hvala.... i svima kao što je on zato što me podsjete na sve ono što je tako blizu da nekad te stvari uzimam zdravo za gotovo.....

DaysleepeR · Post by **DaysleepeR** » 09/07/2007 10:10

Tisina, hvala sto covjeka dovede na motorijadu

Ja sam tokom iste te motorijade imao jako slicno iskustvo sa dvoje (sada je to izvjesno) prijatelja iz Splita.

Njima je Sarajevo tako leglo da su vidjeli ljepotu u svim sitnim pojedinostima koje mi uzimamo zdravo za gotovo.

Za par dana moja djevojka i ja cemo biti njihovi gosti u Splitu, a u avgustu ce oni opet biti nasi gosti ovdje.

Ta prijateljstva nikad nece biti prekinuta.

ifbbpro · Post by **ifbbpro** » 09/07/2007 12:57

Svaka cast na iskrenim rijecima...

ja MISLIM · Post by **ja MISLIM** » 10/07/2007 15:52

Nisam odolio, a da ne prokomentarisem ovaj post. Jednom prilikom sam cuo izreku da je Sarajevo grad satkan od najbrutalnijeg papanluka i najsofisticiranijeg sminkeraja istovremeno. Mislim da je ovog drugog bar malo vise. Ili bar zelim da tako bude. Kada me ljudi pitaju zasto sam ostao u mom gradu, zasto se ne ispalim, sta to vidim lijepo u njemu (ova pitanja uglavnom dobijam od bivsih Sarajlija, ako se takvi uopce mogu nazvati svetim imenom SARAJLIJA) ma kako zvucalo ne znam sta da kazem. Tacnije ne znam odakle da pocnem. Ali dovoljno je jednom proci mars rutu koju je ovdje sjajno opisao zacetnik ove teme Sebilj-Saraci-Ferhadija (poznato i kao Vase Strase) - Vjecna vatra, pa da sve bude jasno. Zato hvala mu i od mene na ovim lijepim rijecima i sto je i mene podsjetio jos jednom na ono sto imamo ovdje. Ovaj moj komentar djeluje prilicno zbrckano (sad kada ga na kraju jos jedenom procitah), ali toliko je ovaj opis probudio u meni emocija da sam jednostavno sjeo i kucao ono sto mi je padalo na pamet

Bl_ManiaC · Post by **Bl_ManiaC** » 10/07/2007 16:11

WELIKI RESPECT autoru teksta.

SARAJEVO ljubavi moja...

RajvoSa

#1 RajvoSa

#2

#3

#4

#5

#6

#7

#8

#9