Đ a v o l i c a
Baš sam završavao prevod jednog poglavlja izvrsnog romana ‘Kuća imama’, mog omiljenog holandsko-iranskog pisca Kader Abdolaha, kad voditelj ovdašnjeg najpopularnijeg talk-showa Pauw & Witterman najavi novu gošću: glavom i (očevom, sijedom) bradom gospođa (?) Sonja Karadžić!
Ona ista, daklem, koja je, u jeku najžešćeg granatiranja njenog, kako reče, “rodnog i voljenog” Sarajeva, s paljanskih brda isti zasipala veselim pravoslavnim melodijicama s njenog radija koji se, čini mi se – sasvim u duhu miroljubive tradicije ondašnjeg sveštenstva i ostalih huškača rata – tada zvaše: “Sveti Sava”.
Đole Balašević je jednom otprilike ovako rekao: “Izem ti čoveka koji osim principa ništa drugo nema.” Oboružan ovom sentencom i obodren činjenicom da mi je današnja “porcija” prevoda fino i lako “ispala” iz tastature, sjedoh pred mali/veliki ekran da zabilježim “skice iz Kćerkine bilježnice”, kako će se, možda, jednom zvati ukoričeni dnevnik gđe S. K., koji bi, ne dvojim, u određenim svetosavskim krugovima ‘na neviđeno’ mogao konkurisati za (pravoslavnog) Nobela.
A već davno sam samome sebi zabranio pisati o domaćoj politici. Sve isti igrači – ista meta, isto odstojanje …
Uostalom, šta im ja tu imam solit’ pamet?! Oni valjda najbolje znaju ko im je dobar! Pa takve i biraju. A što im ide kako ide, to jest: “Neće, neće, pa stane…”
Ništa me ne pitajte.
Nisam ja odanle.
Nego, ljudi, imalo se u toj emisiji doista šta i čuti. Doduše, malo novoga, ali je mene, recimo, fascinirao način na koji je rečena gospođa, na tečnom sarajevskom ekavskom, tek tu i tamo prošaranom ‘izdajničkim’ ijekavizmima (neće jezik krivo!), na koji je, dakle, ista baratala poznatim floskulama iz SDS-ove ideološke ‘prodavaonice magle’.
Npr.:
1) ‘Kao što svi znamo’, u Srebrenici je poginulo ‘samo’ dvije, najviše dvije i po hiljade ljudi, i sve njih je smaknula ‘osmorka plaćenih Srba’. Čija su nam imena, tvrdi Karadžićeva, je l’te, dobro poznata.
(Kome? Čemu? Patuljci pojma nemaju!)
2) Njen ćaća o zločinima (ako ih je i bilo), bezbeli, ništa nije znao. A i da je znao, zacijelo ih ne bi odobrio.
“Pa zašto onda nije smijenio, ili barem ukorio Mladića i njegove direktne pomagače,” upitao je voditelj programa blago nasmiješenu Sonjicu.
“Pa, to tada nije bilo moguće,” lakonski je odgovorila korpulentna dama. I brzo prešla na drugu temu.
3) Granatiranje sarajevske tržnice izvele su, samorazumljivo, ‘muslimanske snage’. U stvari se tu radilo o ‘vještom miniranju’, i to ispod tezge, što ‘dokazuju’ nepuknute flaše i ‘cela jaja’, snimljeni na tezgama neposredno poslije masakra.
Još je samo trebala da ustvrdi kako joj je ćale, ozgo Sarajlije, u stvari, zasipao ružama i karanfilima, pa bi tragikomedija bila potpuna!
Ko ima jaja, pardon: jajnike, da ovako nešto tvrdi, alal mu ćufte! Taj se namah, sam samcit, može upisati u prvi saf pegamberovih suflera i advokatića.
Uostalom, ko bi drugi i branio onakve spodobe, i njihove postupke? Anđeli?!
Još je tu Sonjica svašta natrtljala iz riznice priča za malu, malu, malu djecu: da punih šest godina nije znala gdje joj je ‘oco’; da se isti nije predao policiji zbog toga što je postojao tajni aneks ugovora Rašo – Holbruk, dopisan od strane ovog potonjeg, da se Karadžić odmah po predaji likvidira, e kako ne bi dospio do Haga, i tamo‘propjevao’; da su nju i porodicu dugi niz godina ”zvjerski mučili” pripadnici “proameričkog” UNPROFOR-a …
Na sve ove ‘bisere’ voditelji su skoro ostali bez teksta. Jest, primali su oni u goste svakojake “cvjećke”, ali ovakav primjerak čistokrvnog šovinizma i totalne bešćutnosti, uvjeren sam, još nikada nisu ugostili.
Zato su je, valjda, pravi profesionalci – emisiju je zacijelo gledao veliki broj gledalaca - i pozvali da im ponovo gostuje u programu, “kad opet dođe da posjeti oca.”
Eto, opet ću morati da prekršim ono obećanje, kiselo se nasmješim.
No, izeš ti čovjeka (samo) od principa …
http://www.goransaric.net/wct_index.php ... =15&rid=33