benzokain wrote:Iskreno sto se tice punica, mene moja punica ne moze ocima smisliti, ona cak ne moze ni moje izgovoriti, nego sam ON.
Za ovakav slucaj znam iz svog neposredong okruženja. I kad god je riječ o njenom zetu, ona samo odmahuje glavom, "slaže face" i kao mantru izgovara: "Ko ga .ebe".

Jedom prilikom, ali samo taj jedan put, jer se ne želim miješati u takve stvari, biti "đavolji advokat" i ulaziti u u duboke rasprave (naročito kada sam sigurna da od bilo kakvog razgovora na tu temu nema baš nikakve koristi), sam je pitala zašto ima takav stav prema njemu, rekla je: "Jer je đubre. Uništava život i zdravlje mog djeteta (kćerke)".
A njena kcerka je i dalje s njim. Već jako dugo.
Her Flick wrote:jos me jedna stvar fascinira, da je obrnuta situacija milion zena bi se javilo i reklo da je on mamin sin
I to je tačno. Znam masu žena koje se svaki dan čuju sa svojom mamom, pitaju za savjete, sugestije... i to im je, kao, potpuno u redu i normalno. Da to isto radi njihov muž, pao bi niz optužbi kako je "mamin sin", "mekušac", "kako se nije otrgnuo od mamine suknje" i sl.
Samo hoću reći da dosta žena, koje na taj način funkcioniraju, ne razmišlja šta bi bilo da je situacija obrnuta ni kako bi se one osjećale.
Punice se, iz onog što sam ja imala priliku vidjeti, osjećaju jako komotno zetovima reći kako nešto (naročito kad je briga oko djece u pitanju) nešto ne rade dobro/kako treba, one će ga podučiti, pokazati kako se to radi... jer, kao, "to muški ne znaju". Naravno da nece ni znati uz vječne tutore "za vratom" i da li to nešto uopće moraju i raditi prema nečijim standardima.
Ima jedna dobra izreka koja se, prije svega, odnosi na podjelu poslova u kući: "
The average man needs to do more housework, but not to the average woman's standards". Uz izvjesne modifikacije, primjenjiva je na mnoge životne sfere i situacije.
I sama sebi je moram ponavljat...baš onako, kao mantru....čisto da se ne zaboravi
