Meni je jednom životinja pobjegla i bježala mi skoro 2 kilometra... Nije meni toliko što je ona pobjegla već što je tu bilo i auta i što je mogla stradati. Ja sam je nakon ta dva kilometra nekako uhvatio i što bi naš narod rekao "ubio sam Boga u njoj"... Više joj nikada nije palo na pamet da mi bježi, možda mi ne dođe uvijek iz prve kada je zovnem, ali ne udaljave se više od par metara od mene. Bilo mi je kasnije mnogo žao, ali to je bilo za njeno dobro. Bio sam totalno van sebe.
Danas je malo "klepim" po butini, kao opomenu ako napravi kakav belaj i to je to.
Kod mene je ključna riječ keksić
