Stomak i ulica
Koliko se sjecam, naslov jedne od knjiga komunistickih vodja glasio je “Revolucija koja tece”. Bjehu li to memoari druga Tempa? Onog sto je u Ujedinjenim nacijama, nakon Titovog razlaza sa Staljinom, rekao da ce Jugosloveni, bude li trebalo, jesti travu da prezive. Svi savremeni filozofi, sociolozi i politolozi tvrde da je sa padom komunizma vrijeme revolucija zauvijek proslo. Niko ne prizeljkuje novog Lenjina. Izuzetak je onaj “uvrnuti” Slovenac Slavoj Zizek, danas jedno od najatraktivnijih filozofskih imena na Zapadu. Zizek, naime, smatra da se treba vratiti Lenjinu i krenuti od njega, ali ne putem kojim je isao vodja Oktobarske revolucije. Nisam dorastao filozofskom egzibicionizmu. Moje je da se drzim vlastite pameti: onog sto vidim, cujem i osjetim. Sto se, dakle, revolucije tice, sve mi se cini da je Tempo bio u pravu. Druze, revolucija tece! Ukljuci televizor u vecernje sate ili prelistaj dnevne novine: na sve strane revolucija. Doduse mala, ogranicenog dometa i ogranicenih ciljeva, ali ipak revolucija. Samo sto se ona u postkomunistickom medijskom vokabularu vise ne zove tako, vec se zamjenjuje pojmovima kao sto su “strajk”, “demonstracije” ili “blokada saobracajnica”. Zar rat u Jugoslaviji nije poceo antibirokratskom revolucijom i nastavljen balvan-revolucijom. Rusenje Milosevica, koje je obavljeno 5. oktobra 2000. godine, Srbi su nazvali bager-revolucijom, posto je jedan bagerista dosao iz Cacka sa svojom masinom u Beograd pred Skupstinu s namjerom da je pocne rusiti. Oni koji su bili razocarani sto Srbi tada nisu imali ni svog Robespjera ni svoje giljotine, jer je nova vlast mjesecima ostavila na miru stubove Milosevicevog rezima - policijski, vojni i vrh tajne sluzbe - preimenovali su taj dogadjaj u barsunastu revoluciju. A kako stvari stoje u nasoj etnicki podijeljenoj drzavi? Prije dva dana, opozicija predvodjena Miloradom Dodikom okupila je u Banjoj Luci masu nezadovoljnih gradjana Republike Srpske, koji su zahtijevali vanredne izbore. Prema “Oslobodjenju” i “Dnevnom avazu”, protestovalo je oko deset hiljada ljudi, dok banjalucke “Nezavisne novine” i zagrebacki “Vecernji list” - izdanje za Bosnu i Hercegovinu - pisu da ih je bilo vise od 20 hiljada. Dominirali su transparenti i uzvici “Hocemo izbore”, “Hocemo Dodika” i “Dolje lopovi i varalice”. Mrtvih i ranjenih nije bilo, a aktuelna vlast je dan ranije uporedjivala najavljene demonstracije sa kninskom balvan-revolucijom od prije 15 godina. Oduvijek traje rat izmedju politike i naroda. Neko mora da izgubi. U demokratskim zemljama odluka pada na izborima, ali i tamo se uvertira cesto dogadja na ulicama. Tesko je reci da li su najnovije banjalucke demonstracije uvod u poraz sadasnje nacionalisticke vlasti u tom entitetu, predvodjene Srpskom demokratskom strankom. Na njima se nije vidjela nijedna parola protiv srpskog nacionalizma, nije se cuo nijedan uzvik protiv onih koji su u ime Srba pocinili ratne zlocine. Dodik bolje od svakog demonstranta zna da su zivotne biografije srpskih tajkuna, pljackasa i ratnih profitera - sekte protiv kojih je masa demonstrirala - neodvojive od masovnih grobnica nesrpskog stanovnistva, u prvom redu Bosnjaka. On je za potrebe ovih demonstracija mogao da naruci koliko god je htio transparenata, sve ispisanih cirilicom, kojima bi se zahtijevao odlazak zlocinacko-mafijaske elite sa vlasti, ali nije glup da to ucini. Ko bi mu takve transparente nosio? Od njih bi bjezali i oni koji, vrativsi se s protestnog skupa svojim kucama, mozda nisu imali sta da jedu. Nije mnogo drugacije ni u Federaciji. I ovdje se strajkuje, cesto i gladju, blokiraju saobracajnice i organizuju male ulicne revolucije, sto je dokaz sve nepodnosljivijeg siromastva. Ekonomski prosperitet je i u Federaciji sintagma bez ikakvog sadrzaja i znacenja. Zar to nisu cinjenice zbog kojih bi federalna Vlada morala pasti? Nisu, jer svako zna da je svaki pokusaj da se nesto korisno ucini za ovu zemlju blokiran etnonacionalistickim sistemom vlasti. Federacija je zahvacena procesom raspada, a glavni uzrok tome su etnonacionalisticki interesi HDZ i SDA koje dijele vlast u ovom entitetu. Pricajte vi, gospodo i drugovi, sta hocete, ali revolucija tece. Rat izmedju politike i naroda nikada nece prestati. Politika je podmuklija i zato cesce pobjedjuje. Narod cesto nije ni svjestan da glasa za one koji ce mu raditi o glavi. U Bosni i Hercegovini to su nacionalisti. Njima biraci i dalje povjeravaju mandate, a onda se toboze nesto bune protiv gladi i bijede. Cisti mazohizam!
Gojko BERIC
Copyright © 1999-2000 OSLOBODJENJE Sarajevo - Kontakt [email protected]
Stranice su optimirane za rezoluciju 800x600 pixela, True Color
zaboravljena ?
