U Banjaluci je izgovor za sve da su „balije" i „sokci" (Bosnjaci i Hrvati) jos gore cinili Srbima, ako ne u ovom ratu, ono u prethodnom. Otegne se prica i do Kosovskog boja. Kad smo vec kod tog boja, srpske vlasti poradile su dosta da zatru banjalucki identitet kroz promjenu naziva ulica i naselja. Tu je, naravno, Aleja Svetog Save, tu je i Milos Obilic i knez Lazar i car Dusan i ko sve ne iz srpske istorije i srpskog mita. Naselje Mejdan, u kojem sam rodjen, danas je Obilicevo, Budzak je Lazarevo, Seher se sad zove Srpske toplice, a cuveno banjalucko izletiste, brdo Sehitluci, sada se zove Banj-brdo. Cak i ptica sa bilborda, kojim se reklamira banjalucki „Big" radio, ima kljun ofarban u bojama srpske trobojke. Kroz usku saradnju sa Srpskom pravoslavnom crkvom, vlasti u RS kao da pokusavaju da nas ubjede da je rijec o pravoslavnoj dzamahiriji. Samo se Vrbas zove jos uvijek Vrbas i jos uvijek je zelen. Premda, tvrde zlobnici, bilo je patriotskih prijedloga da se u toku rata i on ofarba. Da ne bode oci jer, znaju svi, zelena je „balijska boja", bas kao sto je i ljiljan „balijski cvijet". Bosanska je priroda zaista prelijepa, I dok sjedite u jednoj od kafana cija je terasa tik uz zeleni i ledeni Vrbas, i gledate okolo pitoma brda izmedju kojih je, u kotlini, smjestena Banjaluka, pomislite da je priroda u Bosni ljepsa nego ona u Svajcarskoj. Samo je Bosna, izgleda, naseljena pogresnim ljudima. Posto je unaprijedjena u glavni grad RS, u Banjaluci se sada nalaze i vlada, i parlament, i predsjednik. Prije rata Banjaluka je bila univerzitetski grad „na misice". Danas, to je grad u kojem imate fakultete, vise skole i akademije kakve god hocete. Barem zvanicno. U praksi to izgleda ovako. Na Katedri za njemacki jezik Banjaluckog univerziteta nema nijednog domaceg redovnog profesora. „Tezgare" profesori sa srbijanskih univerziteta. A sef katedre? Pa, on je profesor srpskog jezika i ne zna nijednu rijec njemackog. Ni u ostalim profesijama situacija nije puno bolja. To je samo logicna posljedica politike koja je, na primjer, tjerala jednog ocnog hirurga svjetskog glasa, doktora Sefica, da cisti obalu kanalizacione rjecice Crkvene. A oci mogu da operisu i mesari, samo nek' su Srbi.
http://www.panonijapress.co.yu
