onaj čovjek što se javlja na telefon jako pristojno i uljudno, jelte, kaže: jebga jaro dobro je ikako ima.
a kad mu kažem da sam ne petom spratu, on kaže: eisssssssssss
raspada se kompletna infrastruktura ovog grada, sve je u raspadu.
ej čovječe, nema vode danima, a on mi još govori tonom, kao šta se buniš, šta hoćeš

pruge raspadnute, ceste raspadnute, elektrane raspadnute, vodovod raspadnut, zgrade se raspadaju u glavnoj ulici, DABOGDA SE SVE RASPALO I ISTRUNULO I NESTALO ZA SVA VREMENA


koliko sam ljut, toliko mi se plače. potpuno nemoćan, ne mogu dijete okupat, ne mogu sebe okupat, svim uređajima koji koriste vodu u domaćinstvu je prepolovljen vijek trajanja... i to traje danima, godinama, a on mi se još čudi što se bunim u onom šanerskom, čaršijskom maniru
JEBEM TE ZEMLJO PROKLETA LI SI



