Dani wrote:Beriz Belkić
Tragedija koju današnja Bosna i Hercegovina ima sa svojim "patriotama" ne nalazi se u likovima poput Harisa Silajdžića, Safeta Halilovića ili Nijaza Durakovića; njihovi motivi rušenja ustavnih promjena nalaze se u rubrikama pod: zaštita drskog, krupnog kriminala, služenje svom partijskom šefu ili osiguranje još jednog poslaničkog mandata.
No, slučaj Beriza Belkića zaslužuje posebnu pažnju. Prije svega, zbog Belkićevog brižljivo njegovanog imidža u javnosti po kome se radi o razumnom, tolerantnom, istinoljubivom, odgovornom političaru; čovjeku svjesnom da je mukotrpni kompromis sa nastavljačima onih politika koje su u ratu učinile sve da unište BiH, nažalost, jedini način da se, uz pomoć SAD-a i međunarodne zajednice, dođe do države u kojoj neće biti dobro samo kriminalcima i političarima.
Zahvaljujući upravo takvom imidžu, Belkić je bio jedan od prvih bh. političara koji je mjesecima čak i u tajnosti sa predstavnicima američke administracije radio na pripremama pregovora o ustavnim promjenama. Dobro je znao da bez angažmana i pritiska Amerikanaca ne postoji ta sila ni u BiH, ni van nje, koja će Dragana Čavića, Mladena Ivanića i Milorada Dodika uopće privesti stolu za kojim bi se uopće moglo razgovarati o bilo kakvim promjenama ustava.
Kada su mediji počeli objavljivati dokaze o krupnom kriminalu pod zaštitom utemeljitelja njegove stranke Harisa Silajdžića (Tuzlanska banka, Željezara Zenica, Energopetrol...), Belkić o ovim temama nije progovorio ni riječ. No, kada je Utemeljitelj shvatio da je jedini način za skretanje pažnje javnosti sa svog kriminala rušenje ustavnih promjena, Belkić je izvršio partijski nalog, povukao se iz pregovora i u Parlamentu se pridružio pijunima iz Stranke za BiH, sljedbenicima Mate Bobana i Šešeljevom vojvodi Blagojeviću, kojima je pošlo za rukom da sahrane perspektivu skorih promjena stanja u državi.
U izboru između promjena postojećeg stanja i izvršenja naloga svog stranačkog šefa Belkić je postupio "racionalno", kao tipični bh. političar, vodeći isključivo računa o vlastitim interesima. A oni nisu mali: zahvaljujući bespogovornom izvršenju naloga svog šefa, nekadašnji činovnik sekretarijata za odbranu na Ilidži, već duže od deset godine živi od ove i ovakve politike. Razmišljanje Silajdžićevom i klimanje svojom glavom omogućili su mu da neprekinuto već 120 mjeseci živi od državnih plaća i sinekura, što u parlamentima, što u raznim komisijama, što u Predsjedništvu BiH. Ni troetažni stan u elitnom dijelu Sarajeva, vrijedan bar 150 hiljada eura, nije za bacit'...
Vrhunac njegove licemjerne demagogije je objašnjenje da nije mogao vjerovati zvaničnim garancijama američke administracije da su predloženi amandmani tek prvi korak u ustavnim reformama, koje bi odmah nakon izbora bile nastavljene uz nesmanjeni angažman američkih predstavnika. Pazi Belkića: ne vjeruje Americi kada su u pitanju ustavne promjene, ali joj vjeruje kada je u pitanju izbor države u kojoj će se njegov sin školovati i živjeti. A šta sa onim roditeljima u ovoj zemlji koji nisu političari i koji svojoj djeci ne mogu priuštiti Ameriku?
Utjeha je slaba i cijena je previsoka, ali nakon glasanja u Parlamentu o ustavnim amandmanima, Beriz Belkić, kao i svi političari koji odlično žive od Bosne kunući se nju, više se ne može švercovati. A i to je nešto. (V.S.)
