Procitati: Hanifa Đogaz, povratnica u Srebrenicu

Forum za humanitarne akcije.
Post Reply
User avatar
Ivy
Posts: 1691
Joined: 08/02/2004 00:00
Location: Sarajevo, BiH
Contact:

Procitati: Hanifa Đogaz, povratnica u Srebrenicu

Post by Ivy » 13/02/2007 10:55

Da mi bar na televizoru insani hodaju, kada već nema ko da živi sa mnom

Za struju se pitaju Radić i Mrakić iz Bratunca * Uvijek u strahu da joj neko nepoznat na toj osami ne gruhne na vrata

U selu Đogazi, dva-tri kilometra uzbrdo s lijeve strane ceste kojom se "iz svijeta" dolazi u Potočare, na brdašcetu poklopljenom šumom kuća je Hanife Đogaz (65). Supruge ubijenog Hameda. Majke Sabahudina i Samira, koje je, s hiljadama drugih, također odnio juli 1995. godine. I kćerke Subhe, medicinske sestre, ubijene u selu Jezero 1992. dok je pomagala ranjenim mještanima.
Hanifa u kući živi sama. Zaključa je s akšama, čim se prvi mrak nazre, a otključa ujutro, čim dan proviri.

Ministarstvo dalo novac

- Uvijek sam u strahu da mi neko nepoznat na toj osami ne gruhne na vrata. Kada padne mrak, upalim dvije svijeće, čamim pored njih po jedan sahatak, a onda, šta ću, idem spavati. Hem noć k'o godina, a san već 12 godina teško na oči dolazi. I ako preklopim koji minut, na san mi dođu moja djeca i vrijeme kada su ona išla u školu, radila oko kuće. Ustanem poslije, sjedim u onom mraku... - priča ona.
Majka Hanifa, čija duša već 12 godina godina, kako kaže, "truhne i skapava od žalosti za svojom djecom", punih pet godina živi bez struje. Prvo u tuđoj kući gdje je provela godinu i po, a onda i u svojoj, koju joj je prije tri i po godine izgradilo Federalno ministarstvo za raseljena lica, koje je, kako je saznala, osim za zidanje kuće dalo novac i za struju i za vodu i za sve ostalo što jedna kuća treba imati.

Posvađao ih tender

- Ja i moja amidžična Mejra, koja živi u kući blizu moje, već godinama idemo u Elektrodistribuciju da vidimo što nam to ne dovode struju ako je ona već plaćena. Svi sliježu ramenima. Kažu da se za to pitaju Radić i Mrakić iz Bratunca, ali da se oni ne mogu dogovoriti, jer su se posvađali zbog tendera... Vele čekajte.
Odemo našim ljudima u Srebrenicu, ovim što glasamo za njih, oni, opet, kažu da ne mogu ništa učiniti. A da mi je da imam struju, pa da kupim televizor, ako ništa, da mi na televizoru insani hodaju, kada već nema ko da živi sa mnom - kaže Hanifa.

Kćerka i zet redovno dolaze

- Od sve djece preživjela mi je jedna kćerka i ona sada živi u Sarajevu. Dođu i ona i zet. Namire me drvima i drugim namirnicama. Ma, ne treba meni mnogo, samo me strah. Da mi nije Potočara i ovog mezarja, ne znam šta bih. Kada stanem među ove nišane, samo što ne počnem pričati s njima.

Spomen-zid

Danju Hanifa siđe s brda u Potočare, malo prošeta po mezarju, obiđe spomen-zid na kojem su ispisana imena njenih sinova i muža, to jedino svjedočanstvo da je nekada imala sretnu porodicu, i onda ponovo krene kući.



Ima se ko brinuti o nani, ali eto jos jedna tuzna zivotna prica, pa reko da podjelim sa forumasima


Post Reply