Dese se tako nekada i lijepi trenuci u sumornoj svakodnevnici, pa se čovjek nekako i zaposli i konačno malo dođe do daha.
Kako ste se izborili sa svojim prvim 90-dnevnim ugovorom, da li ste nekada pali na prvoj prepreci, kako ste napredovali u karijeri, izgradili sebi ime?
Nekako ovih dana živim u nekom strahu da mi vanjski uticaji neće poremetiti šanse za stalnim zaposlenjem. Posao koji obavljam se jako dopada mojim šefovima, ali tu je tržište, konkurencija, kupovna moć ... Sav trud koji ulažem može pasti u vodu zbog nečega na što nemam uticaj.
Možda tripujem, ali ovih dana neprestano mislim o tome, vrtim razne scenarije, kako ostati pribran kada te nešto na što nemaš uticaj spriječi u ostvarenju životnih ciljeva? Možda zdrava diskusija pomogne da malo razbistrim glavu
