http://www.klix.ba/biznis/investicije/n ... /140611045
odlucih da otvorim jos jednu potencijalno interesantnu raspravu.
Ne, ovo nije tema o nacionalistickim ispadima zadriglog Bore Corbe, kako bi se iz naslova moglo pogresno zakljuciti, nego jedan (nemusti?) pokusaj da se kvaltetno analizira privatizacija i njeni ucinci na prostorima ex-Yu. Za pocetak bih pokusao, na naucnoj osnovi, klasificirati najvaznije tipove privatizacije a zatim bi, svi zajedno, trebali sagledati pozitivne i negative ucinke iste.
Po meni, imamo 4 osnavna tipa privatizacije:
1. berlinski model (npr. Hrvatski telekom ) .
2. Istocni, Rusko-madjarski model ( ina, hoteli po crnoj gori)
3. Harisov islamsko-bratski model (Zenica)
4. domaci partijski prvoborci (Kutle i bezbroj manjih na prostoru ex-YU)
Za sada, zakleo bih se, najuspjesnijim se pokazao berlinski model. Nakon uspjesne privatizacije Hrvatskog telekoma po kojem je Deutsche Telekom postao vecinski vlasnik Hrvatskog telekoma, Hrvatska vlada je ipak uspjela da se izbori za slijedece:
1. posao je zadrzalo cak 25% uposlenih a ostalih 75% su dobili bespaltnu kartu za autobus da idu na proteste u Bon i da traze otpremnine koje im je novi vlasnik zaboravio uplatiti.
2. prodavaci Hrvatskog telekoma su hrabro izborili da HT zadrzi svoje ime
3. u kupoprodajni ugovor je usla i tajna klauzula: novi vlasnik ne smije imati konkurenciju nekoliko godina da bi sto prije izvukao ulozeni novac jer, logicno, Deutsche telekom nije socijalna nego profitabilna organizacija. Ova klauzula je bila tajna iz samo jednog razloga, takvi ugovori su zabranjeni u EU ali hrvatska tada nije bila u EU pa to i nije bio neki problem.

