Principova tabla iz Sarajeva kao poklon Hitleru

[Bodkin]

Tada u evropi sloboda i jeste bila glsvna tema. Taj romantizam je bio na vrhuncu. Zajednicka drzava juznih slovena je plemenita ideja i bilo je struja u srbiji koji su je zastupali ali je,bilo vise onih koji su vidjeli srbiju kao glavnu medju jednakima. A nasljedje iz WW1 joj je to i omogucilo.

A motivi atentata su bitniji za temu od toga sta je srbija planirala. I zato je smijesno reci gavrilo srpski naxionalista

Sent from my Lumia using Tapatalk

[KatarinaKosaca]

"Rado ide Srbin u vojnike"

"Dva ga vuku, a trojica tuku" (Bora Đorđević)

[animals]

Covjek koji je bio okidac strasnog rata koji je usljedio sa milionima mrtvi..kad se samo sjetim da su me ucili da je bio borac za slobodu..

[salvatore paradise]

i to nije jedina tema rasprave - meni je vaznije za ciju je politiku to odradio nego sta je on o tome mislio... uz duzno postovanje, zamisli da se sad na forumu pojavi klinac od 17 godina slicnog nivoa obrazovanja... pa kakva bi zajebancija bila pricati s njim o politici...

Ni blizu zajebanciji sa samozvanim vojno-politickim ekspertima solidnih godina i formalne naobrazbe kojih se moze iskopat na klitorixu...

I, ne, tema nije nista drugo nego to sta je Princip mislio i kakve su ga ideje nosile u tom trenutku...

Ili mislis da su se Zajko, Sehovic i ostali branitelji BiH borili za kapitulaciju u Dejtonu i neciju vilu na Poljinama...?

Dobro poredjenje. Kad bi tako gledali onda smo mi svi ovdje dzaba ginuli, da bi se obogatili sadasnji lokalni mocnici i "kontroverzni biznismeni"... A nismo, valjda cemo se oko toga sloziti...

[salvatore paradise]

Covjek koji je bio okidac strasnog rata koji je usljedio sa milionima mrtvi..kad se samo sjetim da su me ucili da je bio borac za slobodu..

Da, inace da se to nije desilo rat ne bi nikad poceo. Da se ti sjecas sta su te ucili znao bi da postoji uzrok i povod za rat. Ovo je bio samo povod, da nije Gavrilo naslo bi se nesto drugo...

[nosara]

Covjek koji je bio okidac strasnog rata koji je usljedio sa milionima mrtvi..kad se samo sjetim da su me ucili da je bio borac za slobodu..

Jazuk potrosenog vremena...

[animals]

Covjek koji je bio okidac strasnog rata koji je usljedio sa milionima mrtvi..kad se samo sjetim da su me ucili da je bio borac za slobodu..

Jazuk potrosenog vremena...

Da, moji idoli i tvoji nisu isti...

[desni]

Ma Gavrilo se borio za SFRJ sa petokrakom na šajkaći,ovaj šeširu.Motiv mu je bila društvena pravda i bratstvo i jedinstvo jugoslovenskih naroda.Mi koji to nismo skontali smo potomci pripadnika Handžar divizije da se ne lažemo,a pomogli smo i Hitleru da pobjegne u Argentinu .

[sabina1]

Neko ko je ubio trudnu ženu ne može biti progresivan. Dapače, radi se o notornoj neznalici, ćosavom teroristi koji bi, kao i u ostalim zemljama EU, trebao biti okvalifikovan kao takav.

Hrabar i progresivan dečko je Jan Palach. Slava njemu. A ne ovom ubici.

progresivan... a ubio u ime najmracnije ideologije koja se ikad pojavila na ovim prostorima... doduse, ta politika je u srbiji progresivna, tj. napredna

terorista, naivni klinac, zlocinac... sve od navedenog

doduse, jugonostalgicari vole tvrditi kako su te ideje bile progresivne, da se pravi multietnicka drzava... zaboravljajuci pri tom da je austrougarska bila upravo takva drzava, za razliku od srbije koja nije bila niti progresivna niti multietnicka ni prije 100 godina ni prije 100 sekundi

Austrougarska nije bila multietnička država. Raznim sporazumima oni su se sredinom devetnaestog vijeka reformisali u dvojnu monarhiju i to je bila država dva naroda - Austrijanaca i Mađara.
Ostali su bili nula , ništica.

Tek pred sam kraj Prvog svjetskog rata, Kralj Karlo je izašao sa prijedlogom reforme dvojne monarhije u trojnu koja bi uključivala i slovenski element no bilo je prekasno.

Covjek koji je bio okidac strasnog rata koji je usljedio sa milionima mrtvi..kad se samo sjetim da su me ucili da je bio borac za slobodu..

Jazuk potrosenog vremena...

Jazuk

[Cicero]

Ima jedna zanimljiva priča o Principu, kad je otišao svome rodnom kraju i saznao da njegova prva rodica ima momka koji je Austrijanac.

Rezigniran time, preklinjao ju je: "Sejo, nemoj sa Švabom, molim te... Budi s Hrvatom, al' nemoj sa Švabom!"

Ovo govori o tome da je Princip imao jednu, uslovno rečeno, "jugoslovensku nacionalnu svijest", a koju gaji na jezičkoj srodnosti prije nego na religijskoj. Jer, i "Švaba" (Austrijanac) i Hrvat su katolici, ali je njemu draži "naš" katolik, jer govori "naš" jezik, negoli neki Švabo.

Ne pokušavam opravdati Principa, a naročito ne organizaciju kojoj je pripadao, ali mi se čini da nije sve baš tako crno-bijelo u vezi s ovim atentatorom.

[insomnia78]

Nema sta pravi jugosloven


S moje novo sokoćalo

[Baboolal]

i to nije jedina tema rasprave - meni je vaznije za ciju je politiku to odradio nego sta je on o tome mislio... uz duzno postovanje, zamisli da se sad na forumu pojavi klinac od 17 godina slicnog nivoa obrazovanja... pa kakva bi zajebancija bila pricati s njim o politici...

Ni blizu zajebanciji sa samozvanim vojno-politickim ekspertima solidnih godina i formalne naobrazbe kojih se moze iskopat na klitorixu...

I, ne, tema nije nista drugo nego to sta je Princip mislio i kakve su ga ideje nosile u tom trenutku...

Ili mislis da su se Zajko, Sehovic i ostali branitelji BiH borili za kapitulaciju u Dejtonu i neciju vilu na Poljinama...?

Dobro poredjenje. Kad bi tako gledali onda smo mi svi ovdje dzaba ginuli, da bi se obogatili sadasnji lokalni mocnici i "kontroverzni biznismeni"... A nismo, valjda cemo se oko toga sloziti...

Odlicno sumirano.

[bokakotorska]

Oslobodilac? I sta bi sa BiH poslje "odlaska" AU? Iako mlad i "iskoristen" od Srbije to neumanjava ili opravdava njegov akt i akt drugih iz iste grupe a on se zove terorizam.

Da se mene pita, AU bi ostala zauvijek. Toliko su izgradili Bosnu za tih 20 godina kao niko prije ni poslije njih, a i danas bi bili u Evropi ...
Ali ovdje ne pričamo o lijepim željama, već o jednom povijesnom događaju koji pokušavamo smjestiti u povijesni okvir tog vremena i pokušati sagledati stvari u tom kontekstu.
Ali tema je toliko vruća i očito budi jake emocije, pa je bolje povući se na vrijeme.

Bilo bi dobro da neko kome je povijest struka napiše koju pametnu ...

Ne pita te niko o tome, ovo pitanje su davno pre nas resili, bolji od nas.

Ovde ceo 13ti Novembar niko nista nije radio od ovih Hitlerovih istomisljenika, ekipe koja zapravo apsolutno podrzava

skidanje spomen table na Gavrila Principa.

Njega razumem, ostade bez sefa drzave u perspektivi, a i puko je I svetski, pa potom i drugi.

Luzer, klasika.

Ali sta se vama Gavrilo zamerio, tesko je skontati.

Zelim vam puno bolji 14ti, glupo je ceo zivot provesti kao Luzer.

[janko_007]

Boka, Ipak je Gavrilo najveci luzer. Nesvjestan uzasa koji je prouzrokovalo njegovo djelo. Dvostruki ubica, koji je pored toga ubio i neduznu zenu. Svoju mladost i zivot je zrtvovao idealima, kako je to on mislio, a bio je izmanipulisan i prevaren od onih mracnih likova koji su svu tu njegovu energiju, dal pozitivnu ili negativnu kanalisali u najgorem mogucem smjeru. Pri tome sami skriveni u zadimljene beogradske birtije, ta bratija, kada je konacno, dosla pred lice pravde se tako kukavicki ponasala, da se covjeku prosto zgadi da takvi (ne)ljudi uopste postoje. Govorim o Crnoj ruci i Apisu, za kojeg tvrde da je plakao, kumio i molio da mu postede zivot, prije nego sto ce biti pogubljen. Po svim relevantnim cinjenicama, Apis je u Solunskom procesu, vjerovatno nevino osudjen(za veleizdaju i urotu), ali kako je zivio , tako je i skoncao, sto kaze nas narod, sve ostalo je tada doslo na naplatu. Sam pak Gavrilo I Nedeljko Cabrinovic, su bili maloljetni, po austrougarskom zakonu. Da se tjero mak na konac, mogli su dobiti smrtnu kaznu, ali je Austrougarska bila pravna drzava, kakva god da je bila . Ti djecaci su osudjeni na dozivotnu robiju. Ako je Gavrilo Princip bio jugoslovenski nacionalist, kako se izjasnjavao, drugi atentator, Nedeljko Cabrinovic, koji je prvi bacio bombu i koja je promasila cilj(tj vovodu Ferdinanda)je , po sopstvenom priznanju bio anarhist. Saroliko drustvo je bila ta Mlada Bosna, ali su uglavnom bili djaci, maloljetni, gotovo djeca. A to sto se njima desilo, se doslovno desava djeci koja se igraju vatrom. Sami po sebi su oba bili bolesljivi, a umrli su u najvecim mukama, od tubrkoloze, poslije dvije godine robovanja u Terezinu. Biljana Srbljanovic kaze ,simbolicno, da se Gavrilu osusila ruka iz koje je pucao. Morali su mu je amputirati. A bolovao je od najtezeg oblika tuberkoloze kostiju, za koju ni danas nema sigurnog lijeka. Dali je on znao, prije atentata, za svoju neizlecivu boljku, mi nije poznato. Danas je, doduse, sve poznato, Austrougarska se raspala, ali se raspala i Jugoslavija, za koju se jadni Gavrilo zrtvovao. Gledajmo to u tom kontekstu. Vinston Cercil je napisao, da je najveca tragedija prvog svjetskog rata nestanak Austrougarske. Na njenim temeljima su nastale manje vise nacionalne slavenske drzave, osim Austrije i Madjarske. Poslije drugog svjetskog rata su bile u bratskom ruskom zagrljaju, izuzimajuci Austriju i Jugoslaviju. Danas su gotovo sve, izuzev djela balkanskih drzava, clanice EU. Jedva docekale, da se izvuku iz bratskog ropstva. Danas su opet u nekom ropstvu koji se zove EU, a kojom opet marsira njemacka cizma. Ma dajte ljudi, uozbiljite se. Sta vam to znaci uljepsavati, lazirati vlastitu povjest. Zasto od Gavrila praviti ono sto on nikada nije bio. Godina je jubileja. Kakav je, takav je, jubilej je. Od svjetskog je znacaja. Upirace se Beckovici, Kusturice, Ekmecici, Kostunice, Dodici, Dveri, fasisti …..isti ….isti da dokazu da je on, Gavrilo, srpski junak, pao za srpsku stvar. Ogadice ga onako jadnog, cijelom svijetu, ko sto su Andrica ogadili i jos mnoge ine. Pripisace mu i ono sto jeste i ono sto nije. Takvi su to ljudi. Kako se kaze, tragovi im smrde necovjestvom. Svu energiju crpe iz tog naseg jada i ni to im nije dosta nego su jos zedni krvi, osveta i istjerivanja njihove pravde. Nego je na nama zadatak da ismijemo te budale. Zadatak je tim retardima pokazati gdje im je mjesto. Ti dogadjaji su planetarni I treba ih obiljeziti. Vratimo stope Gavrila Principa , stavimo ih na isto mjesto gdje su i bile. Vratimo spomen plocu, pa maker bila na kraju svijeta. Ali vratimo I spomenik Sofiji I Ferdinandu na Latinsku cupriju. Pomirimo istoriju I zaradimo usput koji dinar. Taj atentat je , ko sto rekoh, planetarni dogadjaj, nije nacionalan, uskogrud. Nije niciji posebno. On je svih nas. Ko god danas dodje u Sarajevo I da je prvi put tu, trazi to mjesto. Niko se tada ne pita ko je bio Gavrilo, zasta se borio, svako zna da je poslije toga dogadjaja poceo Prvi svjetski rat I po tome je poznat I Gavrilo Princip I Sarajevo I Bosna I Hercegovina. Malo je takvih mjesta na zemaljskoj kugli.

[animals]

Boka, Ipak je Gavrilo najveci luzer. Nesvjestan uzasa koji je prouzrokovalo njegovo djelo. Dvostruki ubica, koji je pored toga ubio i neduznu zenu. Svoju mladost i zivot je zrtvovao idealima, kako je to on mislio, a bio je izmanipulisan i prevaren od onih mracnih likova koji su svu tu njegovu energiju, dal pozitivnu ili negativnu kanalisali u najgorem mogucem smjeru. Pri tome sami skriveni u zadimljene beogradske birtije, ta bratija, kada je konacno, dosla pred lice pravde se tako kukavicki ponasala, da se covjeku prosto zgadi da takvi (ne)ljudi uopste postoje. Govorim o Crnoj ruci i Apisu, za kojeg tvrde da je plakao, kumio i molio da mu postede zivot, prije nego sto ce biti pogubljen. Po svim relevantnim cinjenicama, Apis je u Solunskom procesu, vjerovatno nevino osudjen(za veleizdaju i urotu), ali kako je zivio , tako je i skoncao, sto kaze nas narod, sve ostalo je tada doslo na naplatu. Sam pak Gavrilo I Nedeljko Cabrinovic, su bili maloljetni, po austrougarskom zakonu. Da se tjero mak na konac, mogli su dobiti smrtnu kaznu, ali je Austrougarska bila pravna drzava, kakva god da je bila . Ti djecaci su osudjeni na dozivotnu robiju. Ako je Gavrilo Princip bio jugoslovenski nacionalist, kako se izjasnjavao, drugi atentator, Nedeljko Cabrinovic, koji je prvi bacio bombu i koja je promasila cilj(tj vovodu Ferdinanda)je , po sopstvenom priznanju bio anarhist. Saroliko drustvo je bila ta Mlada Bosna, ali su uglavnom bili djaci, maloljetni, gotovo djeca. A to sto se njima desilo, se doslovno desava djeci koja se igraju vatrom. Sami po sebi su oba bili bolesljivi, a umrli su u najvecim mukama, od tubrkoloze, poslije dvije godine robovanja u Terezinu. Biljana Srbljanovic kaze ,simbolicno, da se Gavrilu osusila ruka iz koje je pucao. Morali su mu je amputirati. A bolovao je od najtezeg oblika tuberkoloze kostiju, za koju ni danas nema sigurnog lijeka. Dali je on znao, prije atentata, za svoju neizlecivu boljku, mi nije poznato. Danas je, doduse, sve poznato, Austrougarska se raspala, ali se raspala i Jugoslavija, za koju se jadni Gavrilo zrtvovao. Gledajmo to u tom kontekstu. Vinston Cercil je napisao, da je najveca tragedija prvog svjetskog rata nestanak Austrougarske. Na njenim temeljima su nastale manje vise nacionalne slavenske drzave, osim Austrije i Madjarske. Poslije drugog svjetskog rata su bile u bratskom ruskom zagrljaju, izuzimajuci Austriju i Jugoslaviju. Danas su gotovo sve, izuzev djela balkanskih drzava, clanice EU. Jedva docekale, da se izvuku iz bratskog ropstva. Danas su opet u nekom ropstvu koji se zove EU, a kojom opet marsira njemacka cizma. Ma dajte ljudi, uozbiljite se. Sta vam to znaci uljepsavati, lazirati vlastitu povjest. Zasto od Gavrila praviti ono sto on nikada nije bio. Godina je jubileja. Kakav je, takav je, jubilej je. Od svjetskog je znacaja. Upirace se Beckovici, Kusturice, Ekmecici, Kostunice, Dodici, Dveri, fasisti …..isti ….isti da dokazu da je on, Gavrilo, srpski junak, pao za srpsku stvar. Ogadice ga onako jadnog, cijelom svijetu, ko sto su Andrica ogadili i jos mnoge ine. Pripisace mu i ono sto jeste i ono sto nije. Takvi su to ljudi. Kako se kaze, tragovi im smrde necovjestvom. Svu energiju crpe iz tog naseg jada i ni to im nije dosta nego su jos zedni krvi, osveta i istjerivanja njihove pravde. Nego je na nama zadatak da ismijemo te budale. Zadatak je tim retardima pokazati gdje im je mjesto. Ti dogadjaji su planetarni I treba ih obiljeziti. Vratimo stope Gavrila Principa , stavimo ih na isto mjesto gdje su i bile. Vratimo spomen plocu, pa maker bila na kraju svijeta. Ali vratimo I spomenik Sofiji I Ferdinandu na Latinsku cupriju. Pomirimo istoriju I zaradimo usput koji dinar. Taj atentat je , ko sto rekoh, planetarni dogadjaj, nije nacionalan, uskogrud. Nije niciji posebno. On je svih nas. Ko god danas dodje u Sarajevo I da je prvi put tu, trazi to mjesto. Niko se tada ne pita ko je bio Gavrilo, zasta se borio, svako zna da je poslije toga dogadjaja poceo Prvi svjetski rat I po tome je poznat I Gavrilo Princip I Sarajevo I Bosna I Hercegovina. Malo je takvih mjesta na zemaljskoj kugli.

Vrlo pametan post

[nosara]

Pobrojani ulicari su prisvojili i prisvajaju ono cega smo se mi, nicim izazvani, odrekli...

Glede spomenika... Vratiti spomen plocu i stope, dapace, to ponovno postavljanje simbola otpora okupatoru prenosit uzivo, u udarnom terminu, zasto ne u vrijeme sff-a, kad je grad krcat strancima... Zatim uspraviti, popraviti SVE spomenike antifasizmu i ljudima koji su obiljezili taj najsvjetliji period nase istorije... Vratiti imena NJIHOVIH ulica, trgova, skola... Posla koliko hoces...

A ako je, bas, obraz na prodaju, pa neka vrate i Ferdin spomenik... Neka, pak, ne zaborave ni one orlove i V koji su "krasili" trg ispred pravoslavne crkve pocetkom cetrdesetih, to bi tek bilo parali...

[janko_007]

Pobrojani ulicari su prisvojili i prisvajaju ono cega smo se mi, nicim izazvani, odrekli...

Glede spomenika... Vratiti spomen plocu i stope, dapace, to ponovno postavljanje simbola otpora okupatoru prenosit uzivo, u udarnom terminu, zasto ne u vrijeme sff-a, kad je grad krcat strancima... Zatim uspraviti, popraviti SVE spomenike antifasizmu i ljudima koji su obiljezili taj najsvjetliji period nase istorije... Vratiti imena NJIHOVIH ulica, trgova, skola... Posla koliko hoces...

A ako je, bas, obraz na prodaju, pa neka vrate i Ferdin spomenik... Neka, pak, ne zaborave ni one orlove i V koji su "krasili" trg ispred pravoslavne crkve pocetkom cetrdesetih, to bi tek bilo parali...

Ne znam o kakvoj prodaji obraza mislis i ciji se to obraz prodaje. Govorim da treba pomiriti tvoju i moju istoriju, jer je ona ovdje univerzalna, bar po ovoj temi, svjetska a nasa. Ko su tvoji okupatori a ko moji u ovom slucaju nije vazno. Jedno je danas ipak vazno, mozda najvaznije, drzava u kojoj ja zivim , a mozda i ti je, bar ono formalno, slobodna od okupatora, bilo koje vrste, mrskog ili dragog. Treba sve uciniti da zivot u njoj bude po mjeri covjeka, a onda to cuvati dok je svjeta i vjeka. I dobro je cuvati od budala, pogotovo onih gore pobrojanih.

[maher]

Nedeljnik Vreme 7.11.2013.
intervju Kristofer Klark, istoričar - autor knjige "Mesečari – kako je Evropa krenula u rat 1914"

Srpski istoričari vas kritikuju, jer ste atentat koji su izvršili ti dobri momci ocenili kao uzrok rata, a ne samo kao njegov povod. Neki smatraju da učestvujete u kampanji čiji je cilj da se zabašuri germanska krivica i okrivi Srbija?

Znam, srpski prijatelji su mi o tome pričali. Svakako nisam želeo da okrivim Srbiju za izbijanje rata. Čitava knjiga – i to mi je veoma važno – jeste pokušaj da se odmaknemo od priče o krivici i potrage za krivcima. Treba da shvatimo da je Evropa 1914. bila opasno mesto, a da ta opasnost nije dolazila samo iz jednog ili dva centra, recimo Beča i Berlina, nego se krila svuda. Na Balkanu je postojala ozbiljna regionalna kriza oslikana u dva balkanska rata. Srbija tu ima svoju ulogu, ali bilo bi apsurdno i smešno kriviti Srbiju za rat. Ona treba da se smesti u mozaik događaja, ali pritom ne smeju da se zaborave okolnosti u kojima se našlo srpsko rukovodstvo.
Od svih prilika onog vremena koje pominjem u knjizi, Nikola Pašić je bio u najtežoj poziciji. Kod kuće je pod pritiskom nacionalnog javnog mnjenja, a istovremeno se vodi bitka između civilne i vojne vlasti. Za Pašića je ovo bilo poput noćne more. Ne mislim da se posebno dobro snašao u celoj krizi, ali s obzirom na okolnosti, teško da je mogao da reaguje drugačije. Pašića vidim kao tragičnog junaka, a ne kao krivca. U nameri da prošire nacionalnu teritoriju, ako treba i nasilno i ratom, Srbi nisu postupali ništa drugačije od Nemaca ili Italijana. Sve su to Evropljani i ponašali su se evropski za ono vreme. Nije mi bliska ideja da je Balkan posebno nasilno mesto.

Vaša knjiga veoma odskače od onoga što piše u našim udžbenicima. Još u osnovnoj školi smo učili da je Principov atentat na Franca Ferdinanda bio samo zgodan povod za rat, dok pravi razlozi leže u interesima moćnika. Rata bi, smatraju brojni istoričari, bilo svakako, samo nekom drugom prilikom. Vi iznosite drugačiju tezu?

Često ćete čuti da je atentat iz Sarajeva samo izgovor ili, kako mi u engleskom kažemo – pretext. Moje mišljenje je drugačije, ne mislim da je taj događaj samo izgovor. Tokom kriza pre 28. juna 1914. u diskusijama u Beču golubovi uvek pobeđuju sokolove, a tih sokolova i te kako ima – recimo, načelnik Generalštaba Konrad fon Hecendorf zaziva rat svakom prilikom. Ali politička hemija u Beču značajno se promenila tek nakon sarajevskog atentata. Najmoćniji zagovornik mira je upravo Franc Ferdinand, a on više ne može da govori jer je mrtav. Tada na scenu stupaju sokolovi. Austrijski istoričar Manfred Rauhenštajner je nedavno našao dokumenta koja pokazuju da se car Franc Jozef odlučio za rat sa Srbijom čim je čuo vesti o atentatu na svog bratanca. Mislim da je ubistvo imalo duboke i dramatične posledice po austrijsku elitu. Car je bio veoma star i znalo se da će Ferdinand uskoro naslediti presto. Iako prestolonaslednik nije bio omiljen, on je predstavljao budućnost monarhije, koja u tom trenutku ima sijaset problema. Austrijska štampa nije nimalo preterala kada je izvestila da Principovi meci nisu samo ubili muža i ženu, nego potresli i habzburšku državnu ideju. Atentator je pogodio u centar. I zato mislim da to ubistvo nije samo izgovor nego i razlog za rat.

I onda pola sveta kreće u najveću klanicu koju je Zemlja dotad videla. Ne može sve to biti posledica jednog čoveka i jednog atentata?

U pravu ste, zapravo je Sarajevo veoma brzo zaboravljeno. Mesec dana kasnije jedan američki diplomata iz Brisela javlja pismom Vašingtonu da je "pre samo nekoliko dana Srbija bila u glavnoj ulozi", ali da je sada "nestala negde iza scene". To je zgodna pozorišna metafora. Atentat jeste pokrenuo krizu – ne mogu da zamislim da Austrougarska objavljuje rat Srbiji u nekom drugom scenariju – ali onda u igru uskaču razni drugi razlozi. Rusima je Srbija tek drugorazredna briga, oni su zabrinuti zbog turskog pitanja, mnogo se u leto 1914. priča o ojačaloj turskoj floti u Crnom moru. Nemci znaju da im je Austrougarska poslednji pouzdani saveznik kojeg ne smeju da ostave na cedilu. Francuze i Britance baš briga za atentat, oni imaju svoje ciljeve. Polovinom jula britanski ministar spoljnih poslova Edvard Grej jasno kaže – nećemo valjda u rat za srpski račun! Za njega je to bilo groteskno. Britanci ne gaje simpatije prema Srbiji, ovdašnja štampa u to vreme čak i rasistički piše o Srbima. Jednostavno, svi proračunavaju rizik od rata i moguću dobit, i svi se odlučuju za rat.

[seln]

Zelim vam puno bolji 14ti, glupo je ceo zivot provesti kao Luzer.

Ne dao bog biti takav winner kao srbija...

[PM72]

Janko je u pravu i njegov post je jedan od najboljih koji sam pročitao.Treba vratiti "Gavrilove" stope kao i spomenik Ferdinandu.Treba dovoditi turiste i uzimati im pare a neka svako tumači po svom nahođenju je li Gavrilo bio terorista ili borac za ljudska prava.Mi nećemo praviti serije i filmove tipa "Ravna gora" i od Draže Mihajlovića i četnika praviti gerilce i borce za slobodu a poklali i pobili desetine hiljada ljudi,bili na švapskom i talijanskom kazanu i dobijali gvozdene krstove vermahta za usluge nacistima.

[Banksy]

Da se mene pita, AU bi ostala zauvijek. Toliko su izgradili Bosnu za tih 20 godina kao niko prije ni poslije njih, a i danas bi bili u Evropi ...
Ali ovdje ne pričamo o lijepim željama, već o jednom povijesnom događaju koji pokušavamo smjestiti u povijesni okvir tog vremena i pokušati sagledati stvari u tom kontekstu.
Ali tema je toliko vruća i očito budi jake emocije, pa je bolje povući se na vrijeme.

Bilo bi dobro da neko kome je povijest struka napiše koju pametnu ...

Ne pita te niko o tome, ovo pitanje su davno pre nas resili, bolji od nas.

Ovde ceo 13ti Novembar niko nista nije radio od ovih Hitlerovih istomisljenika, ekipe koja zapravo apsolutno podrzava skidanje spomen table na Gavrila Principa.

Njega razumem, ostade bez sefa drzave u perspektivi, a i puko je I svetski, pa potom i drugi.

Luzer, klasika.

Ali sta se vama Gavrilo zamerio, tesko je skontati.

Zelim vam puno bolji 14ti, glupo je ceo zivot provesti kao Luzer.

Šta, znači ovi koji žele uklanjanje Principove ploče su Hitlerovi istomišljenici, a ova beogradska, četnička bratija koja ga i mrtvog danas zloupotrebljava, oni su šta, partizani valjda ...

Nije što si salonac, ni što si naporan, a plitak, pa ti je svaki post lako pobiti u tri rečenice, već ubi ta usiljena, seoska duhovitost. Taj seoski običaj provlačenja mudrolija i konstruiranja ''viših značenja'' i slanja poruka kroz tobože duhovite doskočice ubija svaku želju za smislenom komunikacijom ...

[Banksy]

M. Jergović o Principu

http://www.jergovic.com/subotnja-matine ... jevo-2014/

O pedesetogodišnjici sarajevskog atentata u nas se i u svijetu pisalo i govorilo s više mira i sabranosti, premda su brojni svjedoci vremena još uvijek bili živi. Tada je to bio historijski događaj, odmaknut u vremenu, događaj koji je pripadao drukčijem povijesnom i kulturnom kontekstu, i o kojem se, dakle, ne može suditi iz perspektive dnevno-političkih prilika svijeta u 1964. Međutim, kako se bliži stogodišnjica atentata, sve se više čini kako bivša Jugoslavija, ali i svijet, žive u vremenu koje je 1914. mnogo bliže, nego što je bilo prije pola stoljeća. Gavrilu Principu i njegovim drugovima sudi se s nekom živom žestinom, kao da je riječ o ubojicama iz londonskoga metroa ili s bostonske maratonske utrke, kao da se radi o Al Kaidinim tajnim spavačima, a ne o anarho-idealistima i borcima za slobodu iz vremena u kojem su atentati bili u modi, i pucalo se na sve strane, a ne samo u Sarajevu.

Pred stogodišnjicu sarajevskog atentata, dok naokolo prigodno histerizira svijet lakomih tabloida, konzervativaca, balkanskih nacionalista i njihovih sisatih pratilja, spremajući se da prigodno zarati, u igri paintballa, praćenoj bombardmanom šampita, podijeljen na principovce i ferdinandovce, dobra je prilika da ponovo u miru, stranicu za stranicom, kao da štijem roman, još jednom pročitam svih tisuću stranica Dedijerova “Sarajeva 1914″. Grehota za one koji neće imati tu priliku, jer knjiga u Hrvatskoj nikada nije objavljena, a teško da će i Srbi skoro tiskati reizdanje. Bolje sjećanje našega vijeka i svih naših kultura obično je pohranjeno na policama antikvarijata.

Odlična knjiga. 1000 stranica sitno kucanog teksta, ali vrijedi.

[nosara]

"Te nedjelje prekinuta je prva modernizacija Bosne i Hercegovine i njezinih društvenih i nacionalnih zajednica. Ali istim je povodom započela borba za bosanskohercegovački nacionalni subjektivitet, a onda i za južnoslavensko ujedinjenje. Stotinu godina kasnije, modernizacija ostaje nedovršena, južnoslavenska zajednica se raspala nakon sedamdesetak godina postojanja, a bosanskohercegovački subjektivitet u takvom je stanju da više ne postoji ideja oko koje bi se u urotničku skupinu okupili mladići iz sva tri naroda, niti postoji pjesnik koji bi ih sve omađijao kao onomad Whitman. Možda bi se danas zajedno mogli naći samo oko šverca heroina."

[Bodkin]

"Te nedjelje prekinuta je prva modernizacija Bosne i Hercegovine i njezinih društvenih i nacionalnih zajednica. Ali istim je povodom započela borba za bosanskohercegovački nacionalni subjektivitet, a onda i za južnoslavensko ujedinjenje. Stotinu godina kasnije, modernizacija ostaje nedovršena, južnoslavenska zajednica se raspala nakon sedamdesetak godina postojanja, a bosanskohercegovački subjektivitet u takvom je stanju da više ne postoji ideja oko koje bi se u urotničku skupinu okupili mladići iz sva tri naroda, niti postoji pjesnik koji bi ih sve omađijao kao onomad Whitman. Možda bi se danas zajedno mogli naći samo oko šverca heroina."

[BHCluster]

vrhunac. kao i sve drugo na balkanu, sve sto se radi ce u buducnosti biti proglaeno DEKLARATIVNIM (iako jelde, britanika za koju smo rekli da je ultimativni izvor kaze da je bio JUGOSLOVENSKI NACIONALISTA). dakle DEKLARATIVNO, jer zna forumas bhcluster za sta su se ljudi prije 100 godina borili. bolje od svih historicara jer oni su se za sve ostalo samo DEKLARATIVNO borili. pravi cilj svakog srbina na planeti je separatizam u zemlji u kojoj zive i pripajanje srbiji. od tokija do milvokija

Da gavrilo princip deklarativno Jugosloven kojega nije bilo briga kakvu ce formu drzava imati samo ga je brinulo "ujedinjenje" kako je izjavio na svome sudjenju, pocinio troristicki jer cini bilo kakava upotreba nasilja i zastrasivanja u ostvarivanju politickih ciljeva je terorizam. Znaci bio nacionalista pa postao terorista radi cina koji je izvrsio zajedno sa Nedeljkom Cabrinovicem koji je ranije bacio bombu, a sto se tice srba i njihovi ciljeva to je do njih i onih goji relavatiziraju i amnestiraju sve dogadjaje koje je picinila neka srrpska grupa pod okrivljem ovoga imine ili onoga u ime ovoga ili onoga.