Teško je bilo govoritio bilo kakvoj ekonomiji u periodu 92-96. Iz nekoliko razloga: nije postojala mjerodavna valuta kojom bi se moglo porediti, sem DEM koja je bila de jure nelegalna, ali de facto itekako legalna (jedina); privreda nije postojala, sem nekoliko uslužnih djelatnosti tipa zdravstvo, pekare, i nekakva "državna administracija"; BHD nije bio platežno sredstvo na području pod kontrolom BPC i HVO. U stvari, izvaditi takvu novčanicu i pokušati platiti njome nešto na tim podrčjima bilo je ravno mahanjem zastavom sa ljilajnima, čitaj: samoubistvu.
Bilo je par isplata u BHD, ali govoriti o sumama bi bilo smješno. Otprilike, za vrijednost jedne "prosječne" vojničke plate mogao si kupiti JEDNU glavicu luka (ako i to, odn. ako ti se smilovao onaj prodavač na pijaci). Ovo za penziju od 1 DEM prvi put čujem.
Mnogo interesantnije su bile isplate naknada u robi. Na prvom mjestu su tu bile cigare - sve se mjerilo njima. Mogao si za cigare i auto kupiti - bilo je takvih slučajeva. Na drugom mjestu je bila humanitarna pomoć sa kojom se takođe ITEKAKO trgovalo.
Naravno, kao i u svakom jadu, bilo je delegata koji su i to svojski iskoristili, pa sad imamo spomenike njihovih marifetluka (uf, izvini... čitaj: zasluga) u vidu Poljina, arapskih resorta, ekskluzivnih restorana, tržnih centara i t.sl.
Ukratko, vrijednost BHD (RBiH dinar) je bila manja od papira na kojem je štampan. Ali eto, glumila se nekakva samosvojnost, nezavisnost, otpor i ostale pičke materine... Između ostalog, i sa tom valutom

I da, nije to bio slučaj samo sa BHD, isto su prolazili i HRD (hrvatski dinar) i SRJ dinar - ukratko: NI ZA KURAC!
