Primalna terapija

[Gaggy!i]

Primalni krik;Artur Dzanov

Da l' je primalni krik i ono sto nosi sa sobom bizarna stvarnost ili fikcija. U neku ruku izgleda nerealno-hipoteza da je vecina covjecanstva neuroticna (neko manje,neko vise),al' da postoji spas."Lijek" koji "sve" lijeci,vrlo impozantno,uzimajuci u obzir pretpostavku da je neuroza uzrok/temelj raznim drugim oboljenjima (psiho/somatskim).

Vecini je poznat onaj osjecaj praznine koji nastojimo popuniti na razne nacine (mada nam nikad ne uspjeva). I onaj bol tj. mjesavina gnjeva i destruktivnog bijesa koji,cini se,kao da nas trga iznutra-i nema utocista kojem bi mogli pribjeci kad vec jednom pocne da izbija,jer ga osjecamo u svakom djelicu svog' tijela.Sve je to jako frustrirajuce i dovodi covjeka na rub ludila. Konstantno nekud zurimo,cijeli zivot tragamo za necim sustinski ne znajuci za cim'.Evo,mozda nam je dat odgovor;ljubav!Ljubav' koje smo bili uskraceni tokom ranog djetinstva. I cinjenica da se moramo jednom za svagda suocit' sa surovoscu zivota da bi napokon bili sretni i poceli da zivimo.Ovdje valja naglasiti da to saznanje nije nimalo lako prakticirati u praksi-potrebne su cizme od sedam milja i ko zna koliko kapi prolivenog znoja i suza,da bi nasli svoje Ja.A do tad' cemo i dalje da ga prikrivamo raznim fasadama i gradimo izvanredne labirinte kako bi tjesili i lagali sebe sami-kao bijeg tog nekog praiskonskog straha da cemo biti zaboravljeni,da cemo nestati (smrt).Iz tog razloga neko hoda cijeli zivot spustene glave,lebdeci u depresiji,melankoliji,rezignirajuci iz dana u dan.Dok vec drugi,trackari od jednog projekta do drugog,uvijek nasmijan,majstor sarade.

Eh,posto ljudi koji su prosli kroz primalnu terapiju i nasli svoje Ja automatski gube razlog da se bore za ljubav,uspjeh,prestiz i prosperitet (koliko sam ja shvatio/slutio)-javlja se pitanje koliko je to pronalazenje sebe u stvari i dobro.Da l' takve osobe uopste teze progresivnom kad vec imaju sve sto "zele"?..tj. nije im potrebno nista sem njih samih.Da l' takvi ljudi teze znanju? Da l' su sposobni izumiti inovativna otrkica?Kakav im je odnos s' okolinom (navodno im je tesko bivati u iluzornoj svakodnevnici ostalih osoba)?Vjeruju li u Boga (ljudski izum u kojem ljudi traze utjehu od ocaja koji zivot nosi sa sobom-moje misljene)?Kako bi se to odnosilo na partnerstvo?Sve u fazon:Hajd daj bilo koga da vodam za ruku,svakako nemam zahtjeva. Nestalo bi romantike,jer ne bi bilo potrebe za zivotom.Il' bi se ipak odrzala,a i dalje vazilo pravilo-volimo se,jer mozemo da se mirisimo (hemija kao presudni faktor).

Kad ne bi bilo potrebe za ljubavlju,sta bi nam onda uopste bio pokretac u zivotu (sem sexalnog i vitalnih nagona).Bas bi zivjeli skromno.Ovo vazi za krajnji slucaj,zato me interesuje u kom omjeru primalna terapija mijenja zivot individue (ici do kraja je pravilo).

Artur Dzanov navodi da primalna terapija nema nikakve veze sa meditaciom i da su apsolutno suprotne tehnike.Medjutim,analogno je stanje koje se javlja pri kulminaciji u oba slucaja. Naci svoje Ja i postici stanje Buddha-zar to nije isto?Mislim da da,jer u oba slucaja kljucnu ulogu igra spoznaja,s' tim da se u primalnoj terapiji pada na "pod" ,a tokom meditacije u "trans".

Da l' neko poznaje nekog ko je pros'o kroz terapiju ili je mozda cak neko od forumasa licno iskusio proces?Da l' je terapija i na nasim prostorima moguca-poznajete l' nekog' ko se bavi istom?

Ukoliko je neko citao knjige Dzanova,bilo bi super kad bi podjelio utiske s' svima...takodjer nuzno iscekujem razmjenu misljenja sa vama na ovu temu i njene razne aspekte.

[vratnik]

Zar ovo nije za podforum zdravlje?
Ili stvarno mislis da samo obratimo paznju na onaj dio: sta s covjekom kad postane normalan?
Procitao sam primalni krik prije nekih dvadesetak godina, sasvim mi normalno izgleda. Ako mislis da je ova terapija cudna, sta bi tek pomislio o muzikoterapiji . Ili o Hellingeru, ili Journey od Brandon Bays
A sad, sta normalni ljudi rade, da se vratimo temi.. Pa ne rade nista drukcije nego mi, samo su valjda puno opusteniji i zdraviji. A sto se boga tice, ja vjerujem da vjeruju, ali vjerovatno nisu religiozni.
Ali, posto jos nisam sreo normalnog (onog kojeg Janov spominje, s kraja terapije) ovo je samo subjektivno neko razmisljanje...

[Gaggy!i]

Naravno,mogao sam i tamo postati temu,mada sam se htio osvrnuti na njen filozofski aspekt ( pobuditi paznju publike s ovog dijela foruma)-podrobnije porazgovarati o temi i naravno vidjeti sta ostali misle o istoj (da l' je smatraju ispravnom,zasto mi svi fino ne prodjemo kroz terapiju i nastavimo da zivimo u utopiji ,kako bi to konkretno izgledao zivot "izljecenog",da li stvarno ne postoji ni jedan drugi izlaz iz neuroze i svog tog unutrasnjeg pojedanja i konfuznosti,itd). Al',eto kad bolje razmislim,mozda ne b' bilo lose otvoriti i tamo temu,malo porazgovarati o preventivi, kao i vec postavljenim pitanjima

Da l' neko poznaje nekog ko je pros'o kroz terapiju ili je mozda cak neko od forumasa licno iskusio proces?Da l' je terapija i na nasim prostorima moguca-poznajete l' nekog' ko se bavi istom?

Ne,'vako da pojasnim (otvorio sam ovdje temu, jer sam to smatrao ispravnim)-procitao sam knjigu i malo sam zbunjen,tako da sam htio cuti misljenja nekih lijevih osoba nadajuci se da ce mi se tako sloziti sve u glavi.Prvestveno misleci na to:da l' vjeruju u terapiju? U slucaju da da,to bi znacilo da su sve ostale bulshit (a posto i sam idem na Gestalt terapiju,ne b' mi to bas sjedalo -ipak,kako god,terapija je sasvim ok i stosta se sazna i promjeni kroz nju u covjekovom zivotu). Gestalt

Muzikoterapija,fantastcino-evo upravo nesto citam o njoj.Nije mi bila poznata,al mi djeluje super-zna se iz svakodnevnice da muzika ima enorman utjecaj na covjeka
Ni Hellingerova metoda mi nije bila poznata,vjerovatno i u njoj ima mnogo ispravnog,kao i u svim drugim metodama.Ali me bas primal interesuje,jer je rijeci o potpunom oporavku i pronalazenju sebe.

U slucaju da imas kakvu literaturu,send mi je,molim te
Poznat mi je aforizam,parafraziram sad,"opasan je covjek koji je procitao smao jednu knjigu"(ne bukvalno shvatiti).Tako da trenutno ganjam da saznam sto vise o raznolikostima psihoterapije/analize.

A sto se tice normalnih ljudi,pa ok,zdraviji su i opusteniji,ali kako bi izgledala njihova svakodnevnica,cemu teze,ako icemu teze itd.Slazem se s tezom da vjeruju,a da nisu religiozni-nesto je moralo pokrenuti/stvoriti univerzum-Bog,ali ne onakav kakav ga covjecastvo trenutno tumaci.(Hmm,da l' takvi ljudi uopste razmiljaju o ovakvim stvarima)

Da,jeste subjektivno i to je ok trentuno .Nadam se da ce se mozda neko javiti ko jest' sreo, il' da se neko javi ko je prosao terapiju(mada takve osobe vjerovatno svakako ne surfaju po netu,bacajuci svoje dragocijeno vrijeme tako )

[george]

Nekako to dodje na ono... sad sam savrsen ...pa mi tek sada zivot nema nikakvog smisla.... dosad sam imo svoje male smijesne i eventualno umisljene boljke da savladavam... sta sada...
Pitanje je da li je ta potpunost... doista nesto cemu bi covjek trebao teziti...

[Gaggy!i]

Pa ne bih to bas nazvao savrsenstvom,vec prihvatanjem sebe i cinjenica da su zadovoljene sve potrebe iz djetinstva-sto bi po Janovu znacilo da osoba vise ne strepi za ljubalju i prihvatanju od strane drugih.A i temeljna anksioznost Freuda se pobija primalnom teoriom.Takvi ljudi sebi ne postavljaju pitanje da li im zivot ima smisla,vec ga zive.Nema straha od smrti,odbijanja.Potpuna dusevna ravnoteza i blagostanje,uzivanje u mirisima,muzici,bojama,dodiru itd.
Covjek pocne da osjeca.Nema p*zdarija koje ga tiste.Mislim da vecina od nas ne zna da uziva u npr:tugi,jer vise osjecamo gnjev i bijes nego stvarnu tugu koja i nije nesto lose ukoliko se znamo nositi njome (pustiti joj na volju i umjeti raylikovati tugu od ostalih osjecaja).

Samo,pitam se u kolikoj mjeri primal t. utjece na individuu?Da li mozda stvarno gubi volju za bilo cime,jer ima vec sve potrebno ili nas jednostavno potpuno rastereti,a i dalje nastavimo istim tokom zivota?...Ovo drugo mi zvuci suvise idealno da bi moglo biti realno.