Prezivljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH

Stranke, političari... Recite i Vi svoje mišljenje!
Post Reply
zzzzz
Posts: 2055
Joined: 27/05/2004 22:30

Prezivljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH

Post by zzzzz » 27/09/2006 12:05

    Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH

    Knjiga "Preživljena zemlja" je potresni predratni i ratni dnevnik Ive Komšića, koji je aktivno učestvovao u svim međunarodnim konferencijama (Sarajevo, Zagreb, Ženeva, London, Vašington, Dejton), koje su krojile sudbinu BiH, pa iz ove knjige saznajemo ko je i zašto podsticao vojne i političke sukobe, ko je i zašto trgovao ljudima i krajevima, ko je i zašto agresivno sprovodio dezintegracione procese na ovim prostorima?

    Ivo Komšić je redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Politički se snažnije angažovao 1988. godine, kada su ratne trube iz Generalštaba JNA i rezultati višestranačkih izbora (1990) najavljivali ratni požar i dramatični raspad Jugoslavije. U toku rata Ivo Komšić je bio član ratnog Predsjedništva BiH, sve do izbora poslije Dejtonskog sporazuma 1996. godine.
___________________________________________________________


    Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(1)

    Piše: Dr Ivo Komšić

    Izetbegović Srbima priznao pravo na referendum

    17. rujna 1993. (Zagreb)

    Jučer smo došli u Zagreb. Avion je sletio u Maribor jer strane kompanije ne slijeću na zagrebački aerodrom radi srpskih napada u okolici Zagreba. Kratko smo se zadržali u Mariboru, a onda kolima krenuli dalje. Usput kiša. Jesen je i ovdje došla. Mokrina i vlaga. A ja nisam vidio ni behar, ni listanje. - Da li ću primijetiti opadanje lišća i ogolijevanje drveća? U svijesti su mi još slike mokrih stabala niz koja se cijede kišni mlazevi. Sve obliveno, sve nagriženo vlagom. Studena jeza probija do kosti.

    Danas smo imali prvi sastanak sa radnim skupinama s "hrvatske strane". One će biti kombinirane s ljudima iz "Herceg Bosne" i Hrvatske. "Hercegovci" su došli, sastanak je održan kod Granića, na ministarskom nivou. Sve je imalo finu formu, potreban publicitet. Granić je pokazao da je Hrvatskoj stalo do provedbe potpisane Deklaracije. Neki praktični potezi bi morali biti odmah povučeni kao znak dobre volje (kretanje konvoja i pusštanje zatvorenika, posebno vjerskih službenika, s obje strane).

    Na sastanku je određena metodologija rada radnih skupina i dinamika. Sve bi već trebalo funkcionirati u srijedu. Do tada se ne bi gubilo vrijeme, već bi se radilo ono što je moguće i što ne trpi odgađanje.

    Izetbegović je ostao u Ženevi nakon Silajdžićevog i mog odlaska u Zagreb. Tek danas u toku razgovora dobio sam šokantnu vijest, koju je Silajdžić potvrdio - Izetbegović se nakon našeg odlaska susreo s Krajišnikom i potpisao Deklaraciju kojom se Srbima daje mogućnost da putem referenduma odluče o izdvajanju iz BiH i pripajanju Srbiji.

    Sada mi je tek jasno zašto su Izetbegović i Tuđman išli na ručak s Owenom i Stoltenbergom. Oni su s njima radili nama iza leđa. Izetbegović je radio na dvije deklaracije - s Tuđmanom i s Krajišnikom. Bojim se da je sve prevara i samo novi put za podjelu BiH.

    Zanimljiv susret sam imao poslije ovog sastanka. Ante Kovačević i ja smo se našli s Vladom Pogarčićem, Pericom Jukićem i nekim predstavnicima "Herceg Bosne" u ovim radnim skupinama. Oni daju znakove da uviđaju pogrešnost politike koja je vođena i u Posavini, i u srednjoj Bosni, ali još nemaju odgovora na stanje u kome smo se našli. Jukić je cijelo vrijeme ponavljao isto ono što sam slušao od Bobana: kako će sve biti u redu, kako će i Srbi i Muslimani u ovom ratu na kraju izgubiti, i sl. Niti jednog argumenta nije imao za svoje tvrdnje. Meni je priznao da ih je Tuđman upozorio dva puta (što znači da je s njima imao već dva sastanka) da prema meni moraju imati korektan odnos i da ne smiju sektašiti. - Ova činjenica mi je važna radi toga što bi mi to moglo olakšati cijeli angažman na provođenju Deklaracije i stvaranju pretpostavki za drugu fazu djelovanja. Pogarčić je Kovačeviću iznio mišljenje kako Tuđman priprema smjenu Šuška i Bobana, te kako je Boban toga svjestan. Rekao je da je Boban razočaran i da je na sve reagirao tako što je poželio da odmah ode, a ne da ga Tuđman uklanja u etapama. Šušak se svemu opire, ali je pristao da sluša. - Ono što Tuđmana navodno zabrinjava jeste sporazum Muslimana i Srba, koji su potpisali Izetbegović i Krajišnik samo dan nakon našeg odlaska iz Ženeve.

    Uočio sam još jednu pojedinost: Tuđman im je rekao da se ide ka autonomiji "Herceg Bosne", ali ništa više od toga. - To je valjda u funkciji tajnog sporazuma, koji je potpisao s Izetbegovićem. Ukoliko se takve izjave nastave znači da će on raditi na ujedinjenju "muslimanske" i "hrvatske republike" i njihovoj konfederalizaciji s Hrvatskom. Tako će se Srbima stvoriti prostor za pripajanje Srbiji. - Što li Izetbegović o svemu misli? Da li se broj mojih političkih neprijatelja uvećava.


_______________________________________________

Mozda ste imali priliku citati ali evo za one koji su iskljucivo po forumima a ne listaju previse novine. Tema je na politici a mozda bi bilo bolje da je na Istoriji
Last edited by zzzzz on 28/09/2006 02:17, edited 4 times in total.


zzzzz
Posts: 2055
Joined: 27/05/2004 22:30

Post by zzzzz » 27/09/2006 12:07

    Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(2)

    Piše: Dr Ivo Komšić

    Sporazum o podjeli BiH

    Četvrtak, 7. maja 1992. Sinoć je objavljena vijest da su Franjo Boras i Radovan Karadžić u Gracu potpisali sporazum o razgraničenju teritorija njihovih paradržavnih tvorevina. Time su se i zvanično međusobno priznale "Srpska BiH" i "Herceg-Bosna" kao "dva konstitutivna dijela BiH".

    Međutim, to nije sve: time je Boras, odnosno HDZ, amnestirao SDS od svih zlodjela i sveg terorizma koji je počinjen s njihove strane u BiH, time je, logično, i hrvatski narod izjednačen s njima. HDZ je kao "jedini" i "pravi" predstavnik Hrvata u BiH postao suučesnik ne samo u zločinima koji su izvršeni nad Muslimanima već i nad Hrvatima. Razumijem da je Boras čovjek bez osjećaja osobne i povijesne odgovornosti, ali ne razumijem da su na to pristali njegovi naredbodavci iz Zagreba. Ne mogu vjerovati da su oni toliko kratkovidni i da pristaju biti krvnici vlastitom narodu. Da apsurd bude veći, cijelo vrijeme se zaklanjaju iza interesa tog naroda.

    Poslije te vijesti postaje jasan slijed događaja od prošlog petka do danas. Naime, u prošli petak su trebali putovati u Lisabon na pregovore o BiH Alija Izetbegović i Nenad Kecmanović ispred Predsjedništva države, te Milenko Brkić ispred HDZ-a BiH i Zlatko Lagumdžija ispred opozicije, jer su ostali pregovarači već bili tamo. Oni su trebali naknadno otputovati radi poteškoća nastalih srpskom okupacijom sarajevskog aerodroma. Međutim, prošli petak, umjesto u Lisabon, Brkić, Boras i Krstičević (ministar u Vladi RBiH) su zajedno sa svojim obiteljima, kolima evropskih promatrača, stigli u Kiseljak, te odatle produžili u Hercegovinu. U Lisabon su otputovali samo Izetbegović i Lagumdžija. Činjenica da na put nisu otišli ni Kecmanović, ni Brkić, osvjetljava cijelu situaciju: svi koji nisu otišli očito su imali informaciju što će se desiti pri povratku iz Lisabona. - Znači li to da su oni u direktnom kontaktu s Karadžićem i "JNA"?? Izetbegović i Lagumdžija nisu imali informaciju i zato su postali zatočenici "JNA" na sarajevskom aerodromu. Brkić, Boras i Krstičević se nisu više vraćali u Sarajevo, niti je bilo vijesti o tome gdje se nalaze. Tek sinoć se saznalo da je Boras u Gracu, gdje s Karadžićem dijeli BiH. Svi su se oni, dakle, na vrijeme prebacili na "svoju" teritoriju.

    Danas sam dobio punu potvrdu svega toga: kod mene, u Kiseljak, stigao je Luka Šijaković, direktor socijalnog osiguranja, sa svojim vozačem i Martin Raguz, predsjednik Vrhovnog suda BiH, i to uz posredovanje T.Đ., uglednog i bogatog Srbina iz Lepenice. T.Đ. je nametnuo i vodio zanimljiv razgovor. Prvo, rekao je da su mjere prolaza od Sarajeva do Kobiljače (prema Kiseljaku) pojačane i da smo trebali do sada izvući iz Sarajeva svu svoju rodbinu i prijatelje. Također je tvrdio da je MUP "srpske opštine Ilidža" izdao uputstvo da se svim Hrvatima dozvoli izlazak iz Srajeva i da je to do danas trebalo uraditi. Na moj upit što je s Muslimanima, rekao je da "ni muslimanska ptica ne smije izaći iz Sarajeva", da će oni zajedno s gradom biti sravnjeni sa zemljom, a oni Hrvati i Srbi koji su ostali u gradu trebaju doživjeti sudbinu Muslimana. (U tom trenutku prvo mi je na um pao Ivan Lovrenović i njegova obitelj. Stanovali su na Grbavici). Govorio je to sladostrasno kao da svaku riječ mezi uz rashlađeno pivo koje smo pili na zasjenjenoj terasi moje kuće.

    Drugo, počeo je obrazlagati tezu kako Srbi ne doživljavaju Hrvate kao svoje neprijatelje i kako ovaj rat nije usmjeren na njih već na Muslimane. Tvrdio je kako su Muslimani problem koji Srbi i Hrvati moraju zajednički riješiti i oko čega se trebaju ujediniti. Dok je to govorio, mi ostali smo se nijemo zgledali.

    Mučnu situaciju je prekinula moja supruga Marija. Prispjela je na taj dio razgovora s tacnom u rukama i ispečenom kavom. Lagano je spustila tacnu pred nas na stol, malo se izmakla da cijeli prizor može obuhvatiti jednim pogledom, a onda energično i ljutito počela: protiv koga Srbi ratuju u Vukovaru i Dubrovniku i da li i tamo rješavaju problem Muslimana, koliko je to Muslimana bilo u hrvatskim selima od Dvora na Uni do Kostajnice, a zna se da je tamo sedam sela sravnjeno sa zemljom a stanovnici masakrirani. Dok je to govorila, poskakivala je od zemlje i imao sam dojam da će ga dohvatiti za vrat. Na kraju mu je rekla da takve priče i teorije može pričati negdje drugo, ali ne pred nama i u našoj kući.

    Dijaloga nije bilo. T.Đ. je zbunjen srknuo svoju kavu i u žurbi otišao. Tako su sve moje strepnje, koje traju godinu dana, potvrđene: Srbi će uz pomoć Hrvata, kako onih iz Zagreba, tako ovih iz "Herceg-Bosne", izvršiti povijesni zločin nad Muslimanima i Bosnom. Ovo i jeste, u stvari, zavjera i rat protiv Muslimana, namjera da se ovaj narod natjera na opredjeljenje da živi u Srbiji ili u Hrvatskoj. U tome i jeste smisao posljednjeg dogovora u Gracu, gdje se utvrdilo razgraničenje između Srba i Hrvata u BiH.

    - Kakvo razgraničenje? Srbi i Hrvati u približnom omjeru dijele samo Kupres (koji je već razrušen i u kome nema više ni Srba ni Hrvata), te njihovo "razgraničenje" može biti samo podjela onih teritorija gdje žive Muslimani. Možda je i moguće po većinskom principu razdvojiti Srbe i Hrvate u BiH, ali nije moguće izdvojiti Muslimane koji su potpuno izmiješani i sa Srbima i sa Hrvatima. Zato je i smišljen taj monstruozni plan o dvojnom razgraničenju koji će Muslimane primorati na opredjeljenje za jednu ili drugu stranu. Zato je ratna igra čitavo vrijeme igrana u Bosanskom Brodu, oko Neuma i na Kupresu, da bi se isprovocirani sukob proširio, stvorio alibi za prolaz vojnih snaga iz Srbije kroz muslimanske krajeve u istočnoj Bosni s jedne strane, te izvršila militarizacija u dolini Neretve i u srednjoj Bosni s druge strane. Stvaranjem ratne psihoze, ratnim pripremama i incidentima, Muslimani su primorani da stanu na onu stranu koja je vojnički organiziranija i koja ih može naoružati. Tako su prihvatili stati pod vojnu komandu HVO-a u dolini Neretve, srednjoj Bosni i Posavini, uz latentnu prisilu i prijetnju ratom i uz opravdanje da imaju zajedničkog neprijatelja (uglavnom "JNA"). Na drugoj strani, desilo se da su ih Srbi u istočnoj Bosni na brutalan način pokorili, ubijajući i paleći, te formirajući svoju vlast u svim muslimanskim krajevima.

    (Nastaviće se)

zzzzz
Posts: 2055
Joined: 27/05/2004 22:30

Post by zzzzz » 27/09/2006 12:09

    Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(3)

    Piše: Dr Ivo Komšić

    Radikalizacija u srednjoj Bosni

    Ponedjeljak, 11. maja 1992. Nemam više bojazni za Ivana: on se nakako uspio izvući zajedno sa sinom iz zone koju su okupirali srpski teroristi i smjestiti se kod svog rođaka Dubravka. Njegova supruga i majka su ostale u stanu na Grbavici, ali za njih nema tako velike opasnosti. Za Ivana sam strahovao jer bi Todor Dutina sigurno volio vidjeti ga na Palama. Ivan je bez sumnje jedan od najvećih naših intelektualaca i mogu samo zamisliti kako bi se njegovoj sudbini naslađivali četnici i što bi mu sve uradili. Doduše, nisam siguran da bi bolje prošao i sa "našima", jer je on za njih izdajica i otpadnik. - U ovakvim prilikama najteže je ljudima koji se pridržavaju svojih principa i kojima je istina i pravda iznad pojedinačne i kolektivne sudbine.

    Jučer sam bio obradovan Kljuićevim vijestima da pregovori s vojskom i pored teškoća napreduju te da je dogovoreno vraćanje oružja i opreme. Također obećali su osloboditi putne pravce od Sarajeva prema Zenici i Mostaru. Navodno, Aksentijević ih je uvjeravao da oni nemaju namjeru ratovati za Karadžića. Istina, oni su već toliko za njega ratovali da više i nije potrebno, ali bi i sada bilo važno osloboditi se avionskih i artiljerijskih napada.

    Međutim, javili su se odmah problemi s Kordićem u Busovači: neposredno po predaji nekog magacina na Kaoniku on je sa svojom vojskom na silu ušao u njega i okupirao ga. Došlo je odmah do sukoba s TO Zenice i Busovače oko tog magacina, bilo je međusobne pucnjave i ranjenih. Bojim se da će se takve čarke i dalje dešavati jer Kordić nastoji potpuno preuzeti vlast od Kreševa do Travnika. On već uvodi neke svoje zakone o prometu robe i ljudi na ovom području i izaziva veliko nezadovoljstvo kod svih stanovnika. Pri tome se oslanja na vojnu silu i strah koji izaziva, štiteći svoje zakone isključivo oružjem. Nažalost, Kordić je uvukao u svoju mrežu Kreševo, Kiseljak i Fojnicu te se bojim razrješenja cijele situacije kada Muslimani i Hrvati koji žele da se zajednički bore dobiju oružje TO u Travniku i Zenici. Moglo bi se desiti da se ove općine nađu u okruženju te da se vojnim sukobom razriješi odnos TO i HVO. Bojim se, također, da ova mjesta zbog nekoliko ekstrema, nakon svega, ponovno ponesu hipoteku koju su nosili i nakon 1945. godine. To bi bila velika nepravda jer veoma mali broj ljudi iskreno podržava ovu ekstremnu struju. Svi ostali to promatraju s velikim strahom i pod prijetnjom naoružanih luđaka. Ljudi poput Marka Frankovića, Vinka Antunovića, Joze Bore i još nekoliko njihovih pristaša, teško da mogu bez sile opstati u Kiseljaku, bez vlasti koja bi im bila potpuno podređena i koja bi se zaštićivala oružjem. Normalizacijom stanja, oni ne bi mogli nikome pogledati u oči. Oni su sigurno toga svjesni i borit će se za svoj opstanak svim sredstvima. Zato su opasni i oni i njihovi sljedbenici. Bez političke sile oni ne mogu opstati. Odgovorni su za kriminal, za pljačkanje konvoja, maltretiranja ljudi i trgovinu oružjem. Zato će svim silama nastojati izbjeći svako svođenje računa, pravni poredak i odgovornost.

    Jučer sam saznao još jednu zanimljivu činjenicu: zorom me zvao Paško iz Kreševa i tražio da posredujem kod "muslimanske strane" kako bi se hitno održao zajednički sastanak u Zagrebu. Poziv je iz Zagreba bio s "najvišeg mjesta", a posredovan je preko Brkića. S obzirom da je on "negdje na moru" (sklonio se prije bombardiranja Sarajeva), zvao je Pašku da mu nekako ostvari kontakt sa Sarajevom i da eventualno "muslimansku delegaciju" prebaci negdje u Hercegovinu. Paško je uspio dobiti R. Mahmutčehajića i saopćiti mu to, a kako mu se ovaj više nije javio molio me za posredovanje. Stupio sam nekako u vezu s Rusmirom, međutim, on je bio veoma jasan: nikakvi pregovori s Tuđmanom nisu mogući jer on s Miloševićem i Karadžićem, preko svojih trabanata, i u ovoj teškoj situaciji, dijelili BiH, pregovara sa zlikovcima i ratnim zločincima. Po Rusmirovom mišljenju, nikakav razgovor nije potreban, Tuđman može riješti sve probleme jednostavno, da stvarno prizna BiH, a ne samo verbalno, te neka naredi Bobanu i njegovoj vojsci da se stave pod komandu TO BiH i ostalih republičkih organa. Prenio sam to Paški i dao mu broj telefona na koji gospoda iz Zagreba mogu dobiti Rusmira. - Jedan detalj je u cijeloj ovoj priči zanimljiv: Tuđman želi pregovore s Muslimanima u strogoj diskreciji, da to ne zna ni Boban, ali ni Kljuić, ni Jerko Doko kao ministar obrane. Jasno mi je zašto izbjegava ovu dvojicu; "hrvatska strana" je za njega samo ona koju on odredi (odavno je uzeo monopol na hrvatstvo). Ali, zašto izbjegava Bobana? Da li je i on svoje "odradio" pa je postao smetnja, ili je Tuđman u veoma dobroj komunikaciji sa "srpskom stranom" koja sigurno raspolaže tačnim informacijama o toku pregovora Sarajeva sa "JNA". Ukoliko ima te inforamcije, sigurno se pobojao muslimanske snage koja će dobijanjem oružja postati vjerojatno najmoćnija u BiH. Time pada njegova strategija: jugoslavenska vojska mu neće više utjerivati svojim avionima i artiljerijom Muslimane u krilo, te će Boban i Kordić postati beznačajni. Da li će zaista vojska ispraviti grešku koju je Alija Izetbegović sam napravio, i to u posljednjem trenutku za Muslimane. - Gdje li će se u toj situaciji skrasiti Boban, Kordić, Boras i ostali?

    (Nastaviće se)

zzzzz
Posts: 2055
Joined: 27/05/2004 22:30

Post by zzzzz » 27/09/2006 12:10

    Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(4)

    Piše: Dr Ivo Komšić

    Kiseljačka blokada Sarajeva

    Petak, 15. maja 1992. Nakon dva teška i naporna dana, neko tromo primirje. Jučer je u Sarajevu bio pakao.

    To je dan koji će crnim slovima biti upisan u historiju ovog grada, dan kada su bombardirani svi značajniji objekti, kada su izgorjele cijele zgrade, kada su razrušeni domovi ljudi, kada se ginulo jurišajući na tenkove, teške mitraljeze i topove.

    Još noću, sa srijede na četvrtak, počelo je bjesomučno razaranje grada, da bi se proteglo na cijeli jučerašnji dan.

    Snage TO Sarajeva su poslijepodne prešle u kontraofanzivu, oslobodile veliki dio grada, veliki dio Ilidže. Detalje tih borbi mogli smo gledati i u direktnom prenosu na TV. Slike strašne, potresne, nevjerojatne.

    Poslijepodne vršen je veliki pritisak iz Sarajeva da se Kiseljak, Visoko, Kreševo i ostala mjesta iz okolice Sarajeva uključe u borbu. Imao sam razgovor s načelnikom općine i predsjednikom HVO Jozom Borom na tu temu. On je zastupao stav da se ne smije dozvoliti uvlačenje Kiseljaka u rat i da za tim nema nikakve potrebe.

    Po njegovom mišljenju to je samo strategija Muslimana koji na svaki način žele Kiseljak uvući u sukob. On uopće nije svjestan (ili je veoma svjestan) koju stratešku ulogu ima Kiseljak za sukobe u Sarajevu i njegovo oslobađanje. Upozorio sam ga na odgovornost koju on i Krizni štab preuzimaju kada blokiraju prolaz kroz Kiseljak onim snagama koje žele pomoći Sarajevu.

    On je uvjeren da svojom politikom čuva mir u Kiseljaku, a radi se u stvari o tome da srpskoj strani rat ovdje još nije potreban. Kada se za to ukaže potreba, agresor će rat nametnuti odmah i to je samo pitanje redoslijeda. Ukoliko jugovojska i četnici zauzmu Sarajevo, njihova sljedeća stanica je sigurno Kiseljak.

    Ne znam kako će tada, u jednoj promijenjenoj situaciji, lokalni vlastodršci čuvati svoj podli mir. Ipak, mislim, radi se o dogovoru Karadžića i Bobana nedavno u Grazu i o njegovom striktnom poštivanju. Granice kiseljačke općine bi trebale biti i granice dviju država, a kiseljačka vlast ima vjerojatno zadatak očuvati mir na toj granici; Muslimani će se silom primorati da prihvate jednu od te dvije države.

    Zato su jučer snagama TO iz Travnika, Zenice, Fojnice, Visokog i Kiseljaka postavljene neprelazne barikade na putu ka Sarajevu, i to usred čaršije. Na te jedinice snage HVO Kiseljaka potegle su svo raspoloživo oružje i zaustavile ih. Spor je trajao cijelo poslijepodne, dok je iz Sarajeva vršen stalni pritisak da se ovi propuste. Mene su neprestano zvali Kljuić i Doko da učinim što mogu. Srećom, završilo se bez sukoba.

    Nedavno sam bio u Grudama. S fra Božom Borićem išao sam po pomoć za "Caritas" koja je stigla iz inozemstva. Dovezli smo osam velikih kamiona različite robe i namirnica.

    Nažalost, zbog blokade putova nismo u mogućnosti to razvesti do onih kome je potrebno. U Grudama sam se, nakon teškog i zamornog pretovara robe sa šlepera na naše kamione, sreo s Milanom Lovrićem, bivšim predsjednikom općine Čitluk.

    U odnosu na naš posljednji susret primjetno je da je promijenio stav. Sad je već kritičan prema postupcima koje je i sam činio, a koje i dalje čine u zapadnoj Hercegovini. Oni jednostavno nisu naučili da žive s drugima i da za druge imaju razumijevanje. Uz to, ništa ne znaju o Muslimanima.

    Tu sam, također, na veliko iznenađenje moje, ali i njihovo, sreo Tomu Krstičevića i Pašku. Shvatio sam da su dole i ostali koji su napustili Sarajevo, uključujući i Brkića (koga nisam sreo).

    Lovrić je imao veliku želju da se sretnem s Bobanom, što se na moju veliku radost nije desilo. Ovaj je insistirao na tome, a ja nikako nisam znao što bih mu rekao i kako bih izdržao da mu ne kažem što mislim. Također, u pozadini misli priželjkivao sam da on uopće ne sazna da sam tu.

    Očito je da su dole svi u nekoj veliko strci i gužvi. Na osnovu razgovora i dojmova čini se da oni nešto spremaju. Razmišljajući putem o svemu zaključio sam da ne može biti ništa drugo do proglašenja HZ "Herceg Bosne" u paradržavnu tvorevinu.

    Jer zašto bi dole bilo cijelo rukovodstvo HDZ, član Predsjedništva i svi ostali ljudi iz vlasti. Vjerojatno će po dogovoru s Karadžićem odgovoriti na njegovu "Srpsku BiH" i u svoju državicu uključiti "muslimanske krajeve". - Možda zbog toga i nisu dali prolaz snagama TO kroz Kiseljak; možda se to proglašenje desi sutra ili prekosutra. Tada već postaje izvjestan oružani sukob s Muslimanima.

    Također, postaje jasno zašto je Brkić proveo dva-tri dana u srednjoj Bosni, putujući od Kreševa do Busovače. Morao je obavljati neki važan zadatak jer poznajući ga, on ne bi lako napustio svoj mir i komfor. - Paško mi ništa o tome nije rekao, a siguran sam da sve zna. No, neka im je sretno, ali bez mene.

    (Nastaviće se)

zzzzz
Posts: 2055
Joined: 27/05/2004 22:30

Post by zzzzz » 27/09/2006 12:13

    Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(5)

    Piše: Dr Ivo Komšić

    Početak rata u srednjoj Bosni

    Sedmi augusta 1992. Dan koji sam proveo bezbrižno, mogao bih reći i radosno, kao rijetko koji u posljednje vrijeme, završio se tužno, krvavo i tragično.

    Desilo se ono što odavno visi u zraku: sukobile su se snage HVO i TO, padale su granate, koristilo se pješadijsko oružje i prema neprovjerenim vijestima ima lakše i teže ranjenih.

    Već dva-tri dana rasla je tenzija, to se primjećivalo po velikom broju naoružanih ljudi na ulicama, po postavljenim mitraljezima u gradu gdje do sada nisu bili, po novim barikadama. Prave razloge za to ne znam, čujem samo nagađanja, ali nije smio postojati nikakav razlog za to.

    Sve do sada sam imao nade i vjerovao u mogućnost BiH. Od danas ja sam poražen čovjek. BiH ostaje definitivno moja "zatvorena zemlja", i to mnogo više u prenesenom nego u doslovnom smislu. Od danas je ona moguća samo kao moje sjećanje ili čežnja, ona ostaje zatvorena u moje srce i moje misli kao neostvarena ljubav.

    Mogu o njoj maštati, mogu tugovati, mogu lijegati i ustajati s mišlju na nju, ali sa punom sviješću da je više nema. S tim treba živjeti i to je moja sudbina. O tome moram šutjeti i trpiti.

    Dvadeset deveti septembra 1992. Jučer sam se vratio iz Novog Šehera. Fra Ivanov brat je ubijen u selu Želeća kod Žepča. Vozio sam fra Ivana i njegovu majku. Putovanje s bolom i opasnošću. Kod Želeće smo skrenuli s glavnog puta i išli makadamom, noću, bez svjetla. Na nas je pucao snajper, ali nas nije pogodio.

    Velika žalost u obitelji, u Novom Šeheru i Žepču, gdje je Miroslav Pervan bio zapovjednik policije. Poginuo je ratnik, borac iz Vukovara, Novske, Broda, Okučana, Pakraca, Kupresa. Hrabri momak koji je imao samo 25 godina.

    Dubinu rata ne možemo izmjeriti bez smrti najbližih. Bol pokojnikove majke i njegove braće, fra Ivana i Žarka, je mjera ovoga rata. U trenucima punog razbora fra Ivan mi je neprestano ponavljao: Ivo, mi smo u ratu, u pravom ratu. A brat mu je poginuo zbog svoje lakovjernosti koja je i bila temelj njegove neustrašivosti.

    Nakon bezazlenog i nepotrebnog sukoba Muslimana i Hrvata u Žepču oko toga da li će i HDZ-ovska zastava biti na jarbolu na punktu kod Želeće (koja je srpsko selo), četnici su u subotu na nedjelju digli u zrak most na Bosni. Sutradan, nakon mise i nakon što je ženu i nevjestu odvezao kući, Miroslav se uputio u Želeću da utvrdi razloge te diverzije. Kažu da je u to selo uvijek dolazio slobodno, da su ga Srbi primali sa povjerenjem kao poštena i korektna čovjeka.

    Istina, u subotu, on je bio taj koji je smirio strasti u incidentu oko zastave jer je uživao poštovanje kod Muslimana, a Hrvati su ga inače slušali. Čim je došao u selo, iz najbliže kuće ubijen je snajperom u glavu i s njim njegov pratilac. Ubio ga je čovjek iz Želeće, njegov komšija, takoreći.

    Sve što se dalje događalo teško je i prepričati i svjedočiti. Prvo, ta duboka bol, ta tuga koja je kao magla, gusta, jesenska, pritisla Novi Šeher.

    Jecaji i naricanje nad mrtvim mladićem izmiješani sa pucnjavom iz pješadijskog oružja sa okolnih brda i podmuklim detonacijama teških topova koje su dolazile od Maglaja. U povratku, istim putem, gori selo Želeća. Bio sam svjedok kada su borci HVO u ponedjeljak ujutro tamo odlazili.

    Čuo sam njihove razgovore i riječi koje su razmjenjivali sa svojim zapovjednicima. Riječi osvetničke, teške i porazne, podjednako i za one na koje su se odnosile i za one koji su ih izgovarali.

    Ovo je vrijeme zla, vrijeme pakla u kome su svi. Pakao je svuda oko nas i u svim ljudima, u ljudskim dušama. Ovi ljudi će u tom paklu, na muci vlastite savjesti, izgoriti, oni ga neće moći prevladati.

    Jutros vijest na Radio Sarajevu: snage TO osvojile selo Želeću.

    Mediji i dalje zadržavaju moć da proizvode "stvarnost".

    (Nastaviće se)

zzzzz
Posts: 2055
Joined: 27/05/2004 22:30

Post by zzzzz » 27/09/2006 12:29

Ima jos deset nastavaka koji se mogu postirati, mozda najbolje da se ovih prvi pet svari pa da se nastavi dalje. Opet kazem, vjerovatno su mnogi vec citali ovaj feljton ali vjerovatno ima i onih koji nisu a tema im je interesantna

zzzzz
Posts: 2055
Joined: 27/05/2004 22:30

Post by zzzzz » 27/09/2006 23:30

    Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(6)

    Piše: Dr Ivo Komšić

    Tuđmanova obmana

    29. oktobra 1992. godine. Večeras je TV objavila odgovor predsjednika Tuđmana Aliji Izetbegoviću. Niti je pismo Izetbegovića, niti je odgovor Tuđmana imao osobni karakter.

    Radi se o međudržavnim odnosima i odnosima dva naroda. Tuđman je u svom odgovoru naglasio da se Hrvatska zajednica "Herceg-Bosna" organizirala kao konstitutivna jedinica Bosne i Hercegovine, nezavisne i međunarodno priznate države (koju je priznala i Hrvatska i imenovala čak i svog ambasadora u njoj), da je Hrvatsko vijeće obrane organiziralo Hrvate na tlu BiH za obranu od srpske agresije, te da muslimanske snage ne mogu koristiti oružje protiv HVO i optuživati Hrvatsku za te sukobe sve dok je u Hrvatskoj oko pola milijuna Muslimana - izbjeglica i dok dobivaju pomoć preko Hrvatske. Težište odgovora je bilo na tome da je HVO zaštitilo i teritoriju "Herceg-Bosne" i Hrvate na toj teritoriji od četnika te da četnička noga tu nije kročila.

    Na kraju TV dnevnika voditelj je vidno uzbuđen i potresen saopćio vijest radio-amatera iz Jajca: "Jajce je palo. Ovaj grad više ne postoji."

    Poslije Kupresa, Dervente, Bosanskog Broda i cijele Posavine pao je još jedan grad koji su branile snage HVO. Palo je Jajce, najhrvatskiji grad u Bosni i Hercegovini, grad hrvatske povijesti i kulture, sjedište bosanskih kraljeva.

    30. oktobra 1992. Tri velike laži neprestano se lansiraju u Bosnu i Hercegovinu iz Hrvatske, i u tome su naročito uporna neka hrvatska sredstva informiranja. Te laži je sinoć na TV izgovorio i predsjednik Tuđman, i to tako hladnokrvno, tako uvjerljivo, da na njegovom licu nije bilo ni trunke grižnje savjesti. Preko njegovih tankih usana, izrazito stisnutih i pobjeglih udesno, na voštanom licu sakrivenom naočalima, laž je klizila ležerno, pomalo trijumfalno, kao da se radi o najvećoj istini.

    Prvo, laž je da je Hrvatsko vijeće obrane zaštitilo hrvatski narod i da je ta vojna (paravojna) formacija spriječila četnike da kroče u zonu njegove odgovornosti. Što god su četnici napali sa ciljem da to osvoje (a oni su napadali i bez tog cilja, samo da bi uništili, zaplašili ili potjerali stanovništvo), oni su i osvojili. Tako je HVO izgubio Kupres, Derventu, Bos. Brod, cijelu Posavinu, Stup kod Sarajeva, Jajce. Obranjena je samo dolina Neretve i Stolac, ali to nije obranio HVO, već Hrvatska vojska kojom je komandirao general Bobetko.

    Drugo, laž je da je "Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna" oblik samoorganiziranja hrvatskog naroda na području zapadne Hercegovine i srednje Bosne. Ona nije ni politička, ni društvena, ni vojna zajednica već teritorijalna, i njene granice sežu samo dotle dokle je interes Republike Hrvatske, a ne Hrvata u BiH. HVO kao vojna organizacija te zajednice niti je naoružala Hrvate, niti ih je organizirala za obranu. To je učinila Hrvatska država i ljudi iz Hrvatske koji su poslani u BiH. Oni su isključivo naoružavali teritoriju za koju su zainteresirani i dokle misle da se može ubuduće protezati država Hrvatska. Oni nisu naoružavali Hrvate kao narod za čiju su sudbinu zainteresirani. Tako Hrvati u Sarajevu nisu dobili oružje, Hrvati u Jajcu, Novom Šeheru, Kaknju, Živinicama, itd. Svi ti Hrvati su u ovom ratu i u ovakvoj politici žrtvovani. Čak kad su ih četnici napadali, nitko se nije previše uzbuđivao, niti su dobivali neku znatniju pomoć. Hercegovci su u sukob s Muslimanima u Prozoru poslali oklopne snage, a na Stupu nisu ni pokušali. Na obranu Jajca iz općina Srednje Bosne slalo se po pedeset do stotinu vojnika s pješadijskim naoružanjem.

    I treća velika laž je da "Herceg-Bosna" priznaje državu Bosnu i Hercegovinu. Naprotiv, ova "Zajednica" od svog formiranja, mnogo prije rata, radi na razgradnji BiH, i to po nacionalnom principu. Ona samo nominalno priznaje BiH kao državu, zbog svijeta, a stvarno radi sve da bi ta država propala i da bi se podijelila. Funkcioneri "Herceg-Bosne" ne priznaju legalne institucije države BiH, vrše otvorenu propagandu protiv nje i predstavnika vlasti koji su na legalan i demokratski način izabrani. HVO je već davno izvršio vojni puč u toj zajednici i svugdje je uspostavljena vojna vlast. Svi civilni organi vlasti su potpuno uklonjeni.

    28. januara 1993. Danas se sukob između Hrvata i Muslimana u Busovači širi, postaje žešći i tragičniji. Uključuje se sve veći broj vojnika, sve razornija tehnika, napetosti se pojačavaju, nepovjerenje raste. Večeras pristižu vijesti o mrtvima iz Kiseljaka. Danas je civilna policija u Kiseljaku razoružala svoje kolege policajce Muslimane. - Potpupno pogrešan potez. To povećava nepovjerenje, stvara nove neprijatelje umjesto da činimo sve da od tih ljudi stvorimo prijatelje. Uostalom, danas nitko nikog ne može razoružati: svatko može nabaviti oružje iza prvog ćoška. I pored općeg moralnog rasapa i pored zla koje vlada ljudima, moramo nastojati da ih pridobijemo povjerenjem i dobrotom. Ovaj sukob je tragična sudbina i jednih i drugih: mi Hrvati smo u Srednjoj Bosni okruženi Muslimanima i na bojnom polju ne možemo izboriti svoj status; Muslimani u sukobu sa Hrvatima Bosne potpuno gube jer samo uz njihov pristanak mogu imati i svoju državu - BiH je moguća samo kao zajednička država. Sve i da pobijede u ratu, da vojnički osvoje svu ovu teritoriju, država koju bi stvorili bez pristanka Hrvata nema nikakvu perspektivu. Ta mala, plemenska država bila bi okružena neprijateljima koji bi je kad-tad progutali. Izgleda da oni koji vuku konce ovog sukoba s muslimanske strane o tome ne vode računa. Ovo je zaista rat fanatika, avanturista, trgovaca i fatalista. To su ljudi bez pameti, koji nisu sposobni ni za kakvu procjenu ne samo budućnosti nego i onoga što im se zbiva pred očima. Oni nisu sposobni za analize, za logične i racionalne zaključke. Zato nam svo događanje i izgleda besmisleno, bez prave svrhe, kao avantura. Oni koji bi bili sposobni za to, oni su onemogućeni.

    Što mogu učiniti ja, koji Muslimane nikad nisam doživljavao kao neprijatelje, imao sam razumijevanje za njihovo stradanje u oba rata i znam da nam oni nisu bili neprijatelji. - Vijesti govore da Muslimani napreduju sa svojim snagama preko Busovače ka Kiseljaku. Što čovjek da uradi: dužnost nam je da se branimo, a nemam nikakve volje za to, osjećam krivicu nizašto, znam da je svaki metak koji se ispali ubijanje i onoga tko puca. Bože, uvučeni smo u rat koji ne želimo, u njemu možemo ubijati ili biti ubijeni. - Ne znam što je teže. Neka nam je bog na pomoći!

    (Nastaviće se)

vatra i voda
Posts: 255
Joined: 21/09/2006 22:46

Post by vatra i voda » 28/09/2006 00:50

Ja mislim da se ovaj Ivo Komsic prodao za saku pilava i da nam je ispriacao jedan dobar SF film.Je li tako @Liska i @TomoMO :-)
@Reina procitaj ovo prije li nego li mi drugi put kazes da je Alija bio za cjelovitu.
Ima razloga za ponos onaj ko se preziva Komsic i Lovreniovic .

zzzzz
Posts: 2055
Joined: 27/05/2004 22:30

Post by zzzzz » 28/09/2006 01:16

Komsic ima svojih zasluga za potpisivanje Vasingtonskog i ja mu to ne mogu zaboraviti (doduse ima i Silajdzic ali to ne smijem spominjati...napasce me :D ) Vjerovao je u to dok ga nije bilo ni na vidiku, u vrijeme beznadja, kad se svjetlo nije naziralo ni blizu tunela a kamoli na njegovom kraju. Ko se sjeca 93', ne treba mu puno pricati.

Sa Komsicem se ne bih slozio u nekim stvarima, mozda je malo pristrasan ali svi mi na to vrijeme gledamo iz svog ugla, pa ni ja nisam izuzetak.

Sve u svemu, bio je pozitivna licnost i daj boze da su ovakvi vodili "nase narode" u tim devedesetim, bilo bi vise BiH a bila bi i ljepsa za sviju nas.
Da su bili Srebrovi, Komsici, Draskovici, Kljujici, Mesici, Stambolici umjesto Karadzica, Bobana, Martica, Milosevica, Tudjmana....gdje bi nam kraj bio

SherlockHolmes
Posts: 1274
Joined: 27/02/2005 23:58

Post by SherlockHolmes » 28/09/2006 01:25

zzzzz, ovo je odlicno, slobodno nastavi. btw, ko je objavio ovaj feljton?

zzzzz
Posts: 2055
Joined: 27/05/2004 22:30

Post by zzzzz » 28/09/2006 02:21

    Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(7)

    Piše: Dr Ivo Komšić

    Formiranje HSS BiH

    18. aprila 1993. Nedjelja je. Mali Uskrs. Prošle godine sam na današnji dan došao kući u Kiseljak, iz Sarajeva, i tamo ostao. Nisam se više mogao vratiti u Sarajevo jer je grad bio blokiran. Danas sam ponovno u Sarajevu. Došao sam na samo nekoliko dana, a evo, moj povratak je potpuno neizvjestan. Tko zna kad ću odavde moći otići, i da li ću uopće otići. Jutros rano, pred zoru, probudio me telefon. Marija me zvala i obavijestila da moraju ići u sklonište. Ništa mi više nije rekla. Poslije toga su telefonske veze sa Kiseljakom prekinute.

    Zvao sam Pašku u Kreševu (on ima instaliran satelitski telefon). Razgovarali smo već dva puta. Rekao mi je da granate sa položaja Armije BiH padaju i po Kreševu. Također, detonacije se čuju i iz Kiseljaka. Sada je cijela srednja Bosna zahvaćena sukobom, od Kreševa i Kiseljaka do Zenice, te od Zenice do Jablanice. I više nije važno tko je kriv; bitno je da u ovim sukobima propada svaka ideja o Bosni, svi planovi o mirovnom rješenju. To je konačno stradanje Muslimana i Hrvata, sada uvjetovano međusobnim sukobom.

    Znao sam za to, slutio sam da će se to desiti. Zato sam prihvatio poziv ljudi iz Sarajeva, te provincijala fra Petra i svećeničkih krugova bliskih nadbiskupu Puljiću da uđem u opkoljeni grad i da stvaranjem nove stranke pokušamo to spriječiti.

    Osnivačka skupština je održana uspješno. Ljudi su već bili pripremljeni za to. U Sarajevu sam zatekao dobro organiziranu grupu koja se okupljala na Marijin dvoru kod don Luke i na bogosloviji u prostorijama "Napretka". Neke od njih sam poznavao ranije, ali površno i usputno, neke sam sreo prvi put. Bili su nevjerovatno solidarni, povezani brigom jednih za druge, ali nošeni nekim neprimjerenim entuzijazmom za ove prilike i nadom da će se sve prevladati. Vjerovatno su to raspoloženje i energija proizlazili iz njihove povezanosti nesrećom kroz koju je Sarajevo prolazilo i oni s njim. Oni su svoju sudbinu htjeli institucionalizirati, učinili je snagom i vlastitom energijom. Okosnica su bili "Napredak", Provincijalat i Biskupija. Ja kao pridošlica i neupućen u sarajevske prilike zadivljen sam jednodušnošću ovih institucija i ljudi koji se oko njih sakupljaju. Svaka od ovih institucija ima ljude koji im daju osobenost i snagu.

    Prvo smo morali riješiti kakvu stranku želimo. Bilo je više opcija. Jedni su zagovarali neku liberalnu partiju po uzoru na hrvatske liberale, drugi neku građansku sa socijalno-demokratskim programom, treći su predlagali stranku sa hrvatskim predznakom bez obzira na program. To pitanje smo brzo riješili. Zagovarao sam hrvatsku stranku i pravdao to potrebom stvaranja alternative HDZ-u BiH; ukoliko se želimo suprotstaviti hadezeovskoj politici podjele Bosne i Hercegovine, ukoliko želimo oduzeti HDZ-u politički monopol nad hrvatskim narodom u BiH, ukoliko želimo biti neki politički faktor i skrenutu na sebe pažnju domaće i svjetske javnosti, onda trebamo biti hrvatska stranka. Kad smo prihvatili taj princip lako smo se složili oko mog prijedloga da to bude HSS - stranka velike tradicije, velikog broja pristaša u BiH u vrijeme kad je djelovala, stranka časne prošlosti i antifašističkog opredjeljenja.

    Radili smo brzo i neprestano. Ištuk, Sliško i Jozo su preuzeli obavezu izraditi Statut, Željko, Ilija i ja smo preuzeli Program. Ostali su obavljali organizaciono-tehničke pripreme - dvorana, pozivnice, mediji, izborni listići i ostalo.

    Dani su prolijetali neuhvatljivom brzinom. U općem metežu, apatiji i bezizlazu mi smo bili oaza optimizma, srčanosti i nade. Svi smo bezrezervno vjerovali u to što radimo i vjerovali u uspjeh. Stvorena je takva atmosfera među nama, a i oko nas, kao da će samo formiranje stranke automatski izmijeniti situaciju u kojoj se nalazimo i otvoriti siguran put ka miru.

    Osnivačku skupštinu smo planirali drugi dan Uskrsa, 12. aprila. Iako je to bio dan koji se svetkuje, procjenjivali smo da nema više vremena za čekanje, da se naredna nedjelja ne može čekati jer hrvatsko-muslimanski sukob samo što nije planuo. - Za tu situaciju morali smo imati stranku i mogućnost za organizirano političko djelovanje.

    Osnivačka skupština je bila ne samo svečanost nego i svetkovina. Dvorana Kamernog teatra prepuna ljudi, svečano obučenih, ozarenih lica, raširenih pogleda. Mnogi nisu mogli sjesti pa se natiskali u prolazu i u holu ispred dvorane. Na sredini pozornice radni stol, osvijetljen nekom nejakom svjetlošću, na zidu u pozadini znak stranke - crveno-bijela polja stilizirana u križ, u sredini zlatni ljiljan, simbol kršćanstva i zaštitni znak Kotromanića. Tu su i neke TV kamere i mnogo trepćućih fotoaparata. Meni nelagodno, svi usmjereni na mene, nisam na to navikao, vrpoljim se u tjeskobi, ne znam kako da se namjestim.

    Nakon mog uvodnog izlaganja govori, oni sadržajni i oni pozdravni. Najviše oduljio prof. Milošević ispred "Napretka", govor nesadržajan, izvan konteksta i dosadan. (Franjo Topić nije došao, iako je u svemu sudjelovao). Drugi su sadržajni, politični i jasni. Don Luka se zažario u licu i govori o značaju ovog čina, pun entuzijazma i nade. Fra Ljubo izašao nasred dvorane, izduljio se u svom habitu i malo nageo naprijed kao da hoće poletjeti. Objašnjava zašto je ovdje i zašto podržava ovaj čin. Ispovijeda svoju muku koje se želi osloboditi. - Ako itko odavde ode u pakao, onda ću to ja. Ja sam osnivao HDZ i propagirao ih. Moram svoj grijeh iskupiti ako je to uopće moguće. Ovo je prilika za to - govorio je pokajnički, ali dostojanstveno i hrabro.

    Na kraju iznenađenje. U bifeu ispred dvorane časne sestre priredile malu zakusku. Nitko to nije očekivao. Radile su samozatojno, donijele što su imale i što je ostalo od Uskrsa. - Suzne radosne oči kod svih.

    Osnivanje stranke među Hrvatima u Sarajevu, a kako čujemo i u dijelovima srednje Bosne, dočekano je s oduševljenjem i olakšanjem. Jedino iz Kiseljaka dospijevaju negativne reakcije i nepovjerenje. (Marija konačno ne može više kriti gdje se nalazim). Nije ni čudo, oni su potpuno instrumentalizirani politikom iz Gruda, čiji završni čin traje jutros u Kiseljaku. Njihova politika je bila politika prisile ili u krajnjem slučaju preseljenje naroda. Narod će se osvijestiti i shvatiti o čemu se radi kad strada. Nosioci te politike se grčevito bore za svoj opstanak i učinit će sve da dokažu kako su nevini, kako se prisila morala upotrebljavati kao sredstvo politike, i nažalost, granate sa položaja Armije BiH daju im argumente.

    Nesretan sam i očajan. Hrvati će strašno stradati u srednjoj Bosni i platiti svojim glavama pogrešnu politiku svog vođstva. S druge strane, muslimansko rukovodstvo se upinjalo iz sve snage da kod Muslimana razvije mržnju prema Hrvatima. Zato su korištena sredstva informiranja iz Sarajeva, te neki ekstremni krugovi SDA (npr. u Zenici i Visokom).

    Što se tiče događaja u Zenici sinoć je Armija napala civile Hrvate, čak su upotrijebljeni tenkovi. Noćas je, kažu (?), u zrak dignut Hrvatski dom u Zenici. Sukobi se nastavljaju danas. Ruši se sve što je hrvatsko.

    (Nastaviće se)

vatra i voda
Posts: 255
Joined: 21/09/2006 22:46

Post by vatra i voda » 28/09/2006 02:36

zzzzz wrote:Komsic ima svojih zasluga za potpisivanje Vasingtonskog i ja mu to ne mogu zaboraviti (doduse ima i Silajdzic ali to ne smijem spominjati...napasce me :D ) Vjerovao je u to dok ga nije bilo ni na vidiku, u vrijeme beznadja, kad se svjetlo nije naziralo ni blizu tunela a kamoli na njegovom kraju. Ko se sjeca 93', ne treba mu puno pricati.

Sa Komsicem se ne bih slozio u nekim stvarima, mozda je malo pristrasan ali svi mi na to vrijeme gledamo iz svog ugla, pa ni ja nisam izuzetak.

Sve u svemu, bio je pozitivna licnost i daj boze da su ovakvi vodili "nase narode" u tim devedesetim, bilo bi vise BiH a bila bi i ljepsa za sviju nas.
Da su bili Srebrovi, Komsici, Draskovici, Kljujici, Mesici, Stambolici umjesto Karadzica, Bobana, Martica, Milosevica, Tudjmana....gdje bi nam kraj bio


Otkud Draskovic u drustvu sa Mesicem i Stambolicem ? Nije valjda Vuk Draskovic ? Sigurno si se zeznuo .Sigurno !!!!!

zzzzz
Posts: 2055
Joined: 27/05/2004 22:30

Post by zzzzz » 28/09/2006 02:50

vatra i voda wrote:
Otkud Draskovic u drustvu sa Mesicem i Stambolicem ? Nije valjda Vuk Draskovic ? Sigurno si se zeznuo .Sigurno !!!!!

Znao sam da ce ovo izazvati reakciju. Nisam mislio na tog Draskovica vec onog sto je u Hrvatskoj poveo "balvan revoluciju", Znam da ni to nije popularno ali ipak, kad su Srbi u Hrvatskoj odlucili da bunu zamijene ratom, on je bio protiv i rekao da im on nece biti vodja u ratu. Dao je ostavku a Beograd ga je zamijenio Babicem, kao sto su i Srebrova zamijenili Karadjicem, kao sto je i Zagreb Kljujica zamijenio Bobanom

vatra i voda
Posts: 255
Joined: 21/09/2006 22:46

Post by vatra i voda » 28/09/2006 02:55

zzzzz wrote:
vatra i voda wrote:
Otkud Draskovic u drustvu sa Mesicem i Stambolicem ? Nije valjda Vuk Draskovic ? Sigurno si se zeznuo .Sigurno !!!!!

Znao sam da ce ovo izazvati reakciju. Nisam mislio na tog Draskovica vec onog sto je u Hrvatskoj poveo "balvan revoluciju", Znam da ni to nije popularno ali ipak, kad su Srbi u Hrvatskoj odlucili da bunu zamijene ratom, on je bio protiv i rekao da im on nece biti vodja u ratu. Dao je ostavku a Beograd ga je zamijenio Babicem, kao sto su i Srebrova zamijenili Karadjicem, kao sto je i Zagreb Kljujica zamijenio Bobanom


Pa kad si zano da ce biti reakcija sto nisi naglasio .Morao sam se upecati na tu udicu , odmah pomislim na tog cetnika Vuka .Ja zaista nisam cuo za tog Draskovica pozitivca o kojem ti govris ! Pa kako mu je ime ? Bas bi volio cuti ko je od ostalih forumasa cuo za njega.Aj nema veze , ovo sto si postavio od Ive Komsica je odlicno.On je u ratu bio covjek i po .

Dolina avalona
Posts: 475
Joined: 12/07/2006 21:13
Location: BiH

Post by Dolina avalona » 28/09/2006 03:03

Ma da nije bilo Alije, Tudjam i Slobodan se nikada nebi sastali u Karadjordjevu da uz casu vina popricaju o "preustroju" Balkana...!

Oni koji su sijali smrt i dijelili BiH su se samo salili...!

Danas svako pokusava da sa sebe spere ljagu, prebacujuci sve sto je lose na one koji su branili i odbranili domovinu...!

U cijelom svijetu pa i kod nas, postoji tendencija izjednacavanja ili umanjivanja zlocina! Nemojmo nasjesti na pricu da bijeli Mjesec nije Mjesec vec je to balon...!

Puno je prepuno crnih konjanika protiv BiH, nemojmo i mi ici na njihov mlin!

Murisno1
Posts: 2037
Joined: 06/10/2005 09:10
Location: Sarajevo

Post by Murisno1 » 28/09/2006 07:46

Dolina avalona wrote:Ma da nije bilo Alije, Tudjam i Slobodan se nikada nebi sastali u Karadjordjevu da uz casu vina popricaju o "preustroju" Balkana...!

Oni koji su sijali smrt i dijelili BiH su se samo salili...!

Danas svako pokusava da sa sebe spere ljagu, prebacujuci sve sto je lose na one koji su branili i odbranili domovinu...!

U cijelom svijetu pa i kod nas, postoji tendencija izjednacavanja ili umanjivanja zlocina! Nemojmo nasjesti na pricu da bijeli Mjesec nije Mjesec vec je to balon...!

Puno je prepuno crnih konjanika protiv BiH, nemojmo i mi ici na njihov mlin!



teško jarane ...
da nismo tako glupi ne bi nam se ni desio onaj crni rat ..

yole
Posts: 75
Joined: 21/09/2006 11:38
Location: travnik
Contact:

Post by yole » 28/09/2006 10:05

Ljudi,kako vas nije sramota komentirati,sta je ko radio u ratu.Hocete li i narednih 100 godina spominjati koje je koga ubijao.

cevapXXL
Posts: 106
Joined: 17/02/2006 22:42

Post by cevapXXL » 28/09/2006 10:14

yole wrote:Ljudi,kako vas nije sramota komentirati,sta je ko radio u ratu.Hocete li i narednih 100 godina spominjati koje je koga ubijao.


Ne yole necemo nego ja cu reci djeci kojoj su cetnici i ustase ´pobili roditelje da ih je pojo vuk u sumi ili da su ljudi sebi samio stavljali mine podnoge, za silovanja moracemo jos da izmislimno kako bi neko mogao sam biti kriv!

Naravno da cemo pricati i to ne samo iducih 100 vec 1000 godina! Nek se zna ko je branio ovu zemlju a ko napado, klao i silovo.

A kada je nisu onda mogli podjeliti nece vala moci ni sada!

vatra i voda
Posts: 255
Joined: 21/09/2006 22:46

Post by vatra i voda » 28/09/2006 12:15

yole wrote:Ljudi,kako vas nije sramota komentirati,sta je ko radio u ratu.Hocete li i narednih 100 godina spominjati koje je koga ubijao.


Nije nas sramota komentarisati sta je ko radio u ratu.Sramota je sta je ko radio u ratu i prije rata i poslije rata.Necemo spominjati to narednih 100 nego narednih milona godina .Nek se zna i nek se zaboravi.

vatra i voda
Posts: 255
Joined: 21/09/2006 22:46

Post by vatra i voda » 28/09/2006 12:19

yole wrote:Ljudi,kako vas nije sramota komentirati,sta je ko radio u ratu.Hocete li i narednih 100 godina spominjati koje je koga ubijao.


Ako nije sramota onoga sto je ubijao sto bi bilo sramota onoga sto komentira.Ne 100 nego milion godina ce se spominjati.Da se ne zaboravi .
A to je dobro i za tebe da ti se ne desi( zaleti ) ponovo.

mr__bosnjak
Posts: 2891
Joined: 01/06/2005 12:52
Location: Svedska

Post by mr__bosnjak » 28/09/2006 12:36

zzzzz wrote:Komsic ima svojih zasluga za potpisivanje Vasingtonskog i ja mu to ne mogu zaboraviti (doduse ima i Silajdzic ali to ne smijem spominjati...napasce me :D ) Vjerovao je u to dok ga nije bilo ni na vidiku, u vrijeme beznadja, kad se svjetlo nije naziralo ni blizu tunela a kamoli na njegovom kraju. Ko se sjeca 93', ne treba mu puno pricati.

Sa Komsicem se ne bih slozio u nekim stvarima, mozda je malo pristrasan ali svi mi na to vrijeme gledamo iz svog ugla, pa ni ja nisam izuzetak.

Sve u svemu, bio je pozitivna licnost i daj boze da su ovakvi vodili "nase narode" u tim devedesetim, bilo bi vise BiH a bila bi i ljepsa za sviju nas.
Da su bili Srebrovi, Komsici, Draskovici, Kljujici, Mesici, Stambolici umjesto Karadzica, Bobana, Martica, Milosevica, Tudjmana....gdje bi nam kraj bio


Slazem se, i hvala na feljtonu. nisam ga citao. Sve je mislim tako nekako samo mi se ne svidja sto govori "Muslimani" a Hrvatima ne kaze "Katolici". I ne volim sto HVo predstavlja kao "svoje", npr. "to nama nije potrebno", ali slazem se da je bio heroj. Pravi!

vatra i voda
Posts: 255
Joined: 21/09/2006 22:46

Post by vatra i voda » 28/09/2006 13:30

mr__bosnjak wrote:
zzzzz wrote:Komsic ima svojih zasluga za potpisivanje Vasingtonskog i ja mu to ne mogu zaboraviti (doduse ima i Silajdzic ali to ne smijem spominjati...napasce me :D ) Vjerovao je u to dok ga nije bilo ni na vidiku, u vrijeme beznadja, kad se svjetlo nije naziralo ni blizu tunela a kamoli na njegovom kraju. Ko se sjeca 93', ne treba mu puno pricati.

Sa Komsicem se ne bih slozio u nekim stvarima, mozda je malo pristrasan ali svi mi na to vrijeme gledamo iz svog ugla, pa ni ja nisam izuzetak.

Sve u svemu, bio je pozitivna licnost i daj boze da su ovakvi vodili "nase narode" u tim devedesetim, bilo bi vise BiH a bila bi i ljepsa za sviju nas.
Da su bili Srebrovi, Komsici, Draskovici, Kljujici, Mesici, Stambolici umjesto Karadzica, Bobana, Martica, Milosevica, Tudjmana....gdje bi nam kraj bio


Slazem se, i hvala na feljtonu. nisam ga citao. Sve je mislim tako nekako samo mi se ne svidja sto govori "Muslimani" a Hrvatima ne kaze "Katolici". I ne volim sto HVo predstavlja kao "svoje", npr. "to nama nije potrebno", ali slazem se da je bio heroj. Pravi![/quote

Pogledaj datum i godinu kada je pisao. 1992 .!!! Tada naziv Bosnjak nije ni postojao.Neki ljudi i dan danas i ja takodje napisem musliman a pogotovo u obicnom neformalnom razgovoru .To je po navici zivjeli smo s tim vjerskim -"nacionalinim" imenom prilicno dugo .to je navika .Ne trebas da se trzas na to .A pogotovo da zamjeris , a pogotovo Komsicu.On je prijatelj i Bosne i svih njinih stanovnika.Mene prodje jeza i neki hladan znoj kada cujem Dodika kako kaze Bosnjak.Tacno osjetim da mi nacrto drzavu od Bas Carsije do Kozije cuprije.

zzzzz
Posts: 2055
Joined: 27/05/2004 22:30

Post by zzzzz » 28/09/2006 13:56

mr__bosnjak wrote:
zzzzz wrote:Komsic ima svojih zasluga za potpisivanje Vasingtonskog i ja mu to ne mogu zaboraviti (doduse ima i Silajdzic ali to ne smijem spominjati...napasce me :D ) Vjerovao je u to dok ga nije bilo ni na vidiku, u vrijeme beznadja, kad se svjetlo nije naziralo ni blizu tunela a kamoli na njegovom kraju. Ko se sjeca 93', ne treba mu puno pricati.

Sa Komsicem se ne bih slozio u nekim stvarima, mozda je malo pristrasan ali svi mi na to vrijeme gledamo iz svog ugla, pa ni ja nisam izuzetak.

Sve u svemu, bio je pozitivna licnost i daj boze da su ovakvi vodili "nase narode" u tim devedesetim, bilo bi vise BiH a bila bi i ljepsa za sviju nas.
Da su bili Srebrovi, Komsici, Draskovici, Kljujici, Mesici, Stambolici umjesto Karadzica, Bobana, Martica, Milosevica, Tudjmana....gdje bi nam kraj bio


Slazem se, i hvala na feljtonu. nisam ga citao. Sve je mislim tako nekako samo mi se ne svidja sto govori "Muslimani" a Hrvatima ne kaze "Katolici". I ne volim sto HVo predstavlja kao "svoje", npr. "to nama nije potrebno", ali slazem se da je bio heroj. Pravi!

Sto se tice istorijskog imena Bosnjak, ja sam se izjasnio tako jos 91' i uvijek ga koristim i u svakodnevnom razgovoru. Kad su nasim predacima uspjeli izbrisati sjecanje, za 82 godine postojanja juznoslovenske zajednice, nije cuditi sto se Ivo Komsic koristi nazivom Musliman, to je bilo 92'-93' dok jos ni vrh SDA nije svario ovo Bosnjak.

Mnogi dijelovi iz Komsiceve knjige su i meni zaparali usi ali iz danasnje perspektive. Poslije sam pokusao osvjeziti svoja sjecanja i stavove kakve sam imao te 93', moram priznati da se u mnogome razlikuju od danasnjih. To je vrijeme kad vise niko nikom nije vjerovao a najmanje je bilo vjere u zajednicki zivot (do napada HVO-a na Armiju i Bosnjake jos uvijek je postojala vjera u Bosnu i Hercegovinu)

zzzzz
Posts: 2055
Joined: 27/05/2004 22:30

Post by zzzzz » 28/09/2006 23:32

    Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(8)

    Piše: Dr Ivo Komšić

    Karadžić odbija mirovni plan

    26. aprila 1993. Jučer je objavljen sporazum potpisan u Zagrebu između Izetbegovića, Bobana, Tuđmana i Owena. Bez obzira na njegov sadržaj, samo postojanje sporazuma za neko vrijeme smanjuje napetosti. Bilo bi veoma važno da on zaustavi sukobe Armije BiH i HVO. Sporazum, ma kakav bio, sprovodiće se dugo i može samo na taj način biti djelotvoran. Nikakav sporazum ne može djelovati ovdje trenutno; radi se o odnosima koji su potpuno poremećeni i njihova normalizacija je dugotrajan posao. Bojim se da se ta činjenica ne uzima ozbiljno i da se zbog toga vrše pogrešne procjene, te povlače nedjelotvorni potezi.

    Jutros je radio javio da su Radovan Karadžić i njegova "Skupština" odbili mirovni plan. To nije bilo neočekivano. Otišli su tako daleko u zločinima da nema povratka. Zato sada nastoje u sukob uvući cijeli svijet. Vjerovatno misle da bi se nekako spasili u slučaju opće kataklizme. Nadam se da su se ovaj put prevarili.

    Ili je ponovno na sceni neki njihov trik. Možda čekaju vojnu intervenciju, prva raketiranja iz zraka i onda će pristati na sve. Ali tada imaju "opravdanje" za politički poraz: "pa ceo svet je protiv nas". Također, njima bi sada dobro došao vojni poraz od svjetskih snaga jer bi im to bila osnova za novi mit na kome bi se odgajale buduće generacije. Jadan je taj narod kome njegovi prvaci vječito podvaljuju laži i svaku generaciju na temelju lažnih mitova šalju u smrt.

    1. maja 1993. Naporna sedmica je prošla. Mnogo aktivnosti, mnogo zamora. Još nije moguće institucionalno djelovati ni na društvo, ni na državu. Zato sam krenuo sa osobnom inicijativom prema ljudima koji su od utjecaja. Procijenio sam da je ključno pitanje informiranje javnosti te da se raspravom o ulozi medija u sukobima Armije BiH i HVO može dospjeti do rasprave o državi i do odgovora na pitanje kakvu BiH želi SDA. U tom smislu sam obavio razgovor s Fikretom Muslimovićem, Rusmirom Mahmutćehajićem, Ivanom Brigićem (pomoćnik komandanta Armije za moral), te Alijom Izetbegovićem. Iznio sam im tezu da mediji BiH podgrijavaju rat, da siju mržnju i želju za osvetom i kod Hrvata, i kod Muslimana, te da su njihove informacije direktno u službi armijske propagande. Ne znam da li su se složili sa mojim ocjenama, ali su prihvatili primjedbe o značaju medija u zaustavljanju sukoba.

    Poslije tih razgovora susreo sam se s Mufidom Memijom kome sam otvoreno rekao sve moje primjedbe. Da je reakcija bila pozitivna svjedoči i to da sam imao osiguran nastup na TV, te sa Željkom Ivankovićem na Radiju. Oba istupa su dobro primljena, naročito onaj na Radiju.

    Hrvati u Sarajevu su moj istup na TV primili s oduševljenjem, čak i neki Srbi. Što se tiče Muslimana, postoje različite reakcije. Većina je prihvatila moje primjedbe Armiji, vlasti i politici zasnovanoj na poticanju sukoba. Međutim, krugovi bliski SDA su ili šutljivi, ili primaju sa rezervom moje kritike. U svakom slučaju su svi iznenađeni: u Sarajevu je konačno netko rekao otvoreno ono o čemu se nije smjelo govoriti. SDA vodi pogrešnu politiku prema drugima, te im je neobično da netko ispada iz toga klišea. Oni su prijemčivi samo za one koji ih podržavaju bezrezervno. U suprotnom, vole da si im otvoreni protivnik. To je politika slična svim totalitarnim partijama: ili si s nama, ili protiv nas. Ako im već nećeš služiti, bolje je da si im neprijatelj - to je njihov stav.

    Međutim, ja sam nastupio sa pozicije koja je objektivna i koja mi omogućuje da budem pravedan. Govorio sam o cjelokupnom događanju, od početka rata do danas, analitički i uz poštivanje činjenica. "Herceg-Bosnu" nisam napadao apstraktno, negirajući je potpuno, već analizirajući njene funkcije u ovom ratu. Time sam joj dao objektivno mjesto koje joj pripada u BiH, kritikujući je sa pozicije hrvatskih interesa, kritikujući njenu politiku i vlast kao porazne za Hrvate. Ta kritika mi je omogućila otvaranje prostora za ozbiljne primjedbe B-H vlasti. Pokazao sam, zapravo, da su se politika iz Gruda i iz Sarajeva međusobno održavale i podgrijavale, a da su narodi patili i stradali. Tako sam dobio priliku da otvoreno prigovorim vlastima na ponašanju Armije BiH i njenom stvarnom položaju, te njenoj propagandi i medijima koje je stavila u službu. Također, pokušao sam jasno obraniti Kiseljak od jednogodišnje antipropagande, imajući na umu da je Kiseljak u tome samo simbol hrvatstva.

    Bože, kako li će sve to biti primljeno u unutrašnjosti, i da li su to uopće gledali?

    Brinem za svoje. Nemam nikakvih vijesti. Telefoni još ne rade. Danas je 1. maj. Naše cvijeće i naš voćnjak danas cvatu. Da li je radost oko njih?

    Oko moje zgrade padaju granate i lete rasprskavajući meci. Sjedim u hodniku jer sam procijenio da je najsigurniji.

    (Nastaviće se)

zzzzz
Posts: 2055
Joined: 27/05/2004 22:30

Post by zzzzz » 29/09/2006 11:14

    Feljton: Preživljena Zemlja - Ko je, kada i gdje dijelio BiH(9)

    Piše: Dr Ivo Komšić

    Rat se širi

    10. maja 1993. Od danas već možemo koristiti prostorije Stranke u Radićevoj ulici br. 4. Imamo živu telefonsku liniju, treba samo priključiti aparat i to je već neki početak. U ovako razrušenom gradu ovo su dobri uvjeti za rad. Namještaj ćemo dobiti od donatora. Ljudi će imati, konačno, gdje navratiti, imat će mjesto za okupljanje i razgovor. A kako se razvija vojno-politička situacija to će nam biti veoma potrebno. Jučer su se u Mostaru i dijelu Hercegovine produbili sukobi Armije BiH i HVO. Informacije su nepotpune i jednostrane tako da je teško znati istinu. Uglavnom, međusobna optuživanja su ružna i deprimirajuća. Ljudi ginu na obje strane, narod ponovno strada. Najgore je u svemu tome što postoji odlučnost na obje strane da se ide do kraja i da se oružjem razriješe politički konflikti. To, naravno, najviše odgovara agresorima na BiH jer se njihovi zločini time relativiziraju pred svijetom. Vojna intervencija koja je bila na pragu zaustavljena je ponovno. Nastavak ovih sukoba dovodi u pitanje provedbu Wens-Owenovog plana.

    Politika M. Bobana je jasna već odavno: on ne odustaje od "Herceg-Bosne" jer je to najbliže Tuđmanovoj fiks ideji o obnovi Primorske banovine iz 1929. godine. Međutim, politika koju vode Muslimani još je nejasna. Oni su potpisali preksinoć prekid vatre sa Srbima, da bi se odmah ujutro obnovili sukobi na svim dodirnim tačkama u "Herceg-Bosni". Po informacijama sarajevskog radija HVO je napao; po informacijama hrvatskog radija Armija je napala. Međutim, to pitanje sada i nije važno. Treba se pitati što je uzrok i cilj tih sukoba i zašto ih nema u dolini Usore i tuzlanskoj regiji?

    Armija je razoružala HVO u Zenici, tamo su neki ljudi ubijeni u toj operaciji, oko 500 ljudi je zatvoreno. Tu se Armija odlučila da stavi pod svoju komandu HVO. U Mostaru je HVO htio isto uraditi s Armijom. To je izazvalo sukob, sada se samo o njemu govori, Zenicu nitko ne pominje. Wens-Owenov plan se, dakle, provodi bez jedinstvenog kriterija, i provodi ga svatko kako mu odgovara i u skladu sa snagom kojom raspolaže. Zato je bitno da ovaj plan provedu oni koji su ga i donijeli, te da se provodi pod njihovom kontrolom. U protivnom, sukobi će se širiti i praktički onemogućiti provedbu tog plana. U tome će svatko pokušati stvoriti neku svoju etničku zajednicu.

    Što nam je činiti kad sve to znamo? Prvo, trebalo bi zaustaviti sukobe da narod više ne strada, a time stvoriti bar neku mogućnost za političko rješenje sporova. Svjesni smo da će to ići teško, bojim se da je već razoreno ono na čemu se mogao graditi zajednički život. Međutim, to više i nije važno: treba zaustaviti stradanje naroda. Nama su na raspolaganju politička sredstva, svi drugi imaju oružje.

    Ručao sam, jučer, poslije mise, sa msgr. Puljićem. (Držao je misu na M. dvoru). Bio je zabrinut kao i ja, bio je ogorčen na postupke Bobana i Tuđmana koji sve nas ovdje žrtvuju, bio je deprimiran. Rekao je, doduše, da pored svega što znamo i osjećamo moramo istrajati u upornosti da zaštitimo Hrvate u Sarajevu, i svim drugim dijelovima izvan Hercegovine. Dogovorili smo se da svi javno istupimo u tom cilju i da se odredimo prema ovim sukobima: on kao svećenik, ja kao šef političke stranke Hrvata, Zelić kao zapovjednik HVO u Sarajevu. Tako smo i uradili i spasili svoju savjest.

    Međutim, već je postalo uočljivo da nitko od Muslimana ne istupa od kad su ovi sukobi krenuli, da se nitko ne ograđuje od onoga što čini Armija. To je dokaz da su oni svi jedinstveni u stavu prema tim sukobima, da su homogeni i da imaju beskrajno povjerenje u postupke svojih vodećih ljudi i Armije BiH. To je opasno i za njih, i za nas. Prvom prilikom treba im to javno reći. Oni se ponašaju kao da ih se ti sukobi ne tiču, oni ne pokazuju zabrinutost. Ili su potpuno sigurni u konačni ishod tih sukoba u njihovu korist. A kako je to moguće, kako je moguć jednostrani interes u BiH. To je ludost i kraj ove države. Možda kraj i njenih naroda.

    11. maja 1993. Sukobi u Mostaru se ne smiruju. Razmijenjene su poruke Izetbegovića i Tuđmana, izdata naredba da se prekine borba (Izetbegović i Boban), Vijeće sigurnosti UN zasjedalo radi toga i optužilo hrvatske snage kao krivce, međutim, ljudi i dalje ginu, patnje naroda se produljuju.

    Drugi dan primirja u Sarajevu. Jutarnje sunce izmamilo ptičiji pjev u parku pored zgrade Predsjedništva; do sada se u ovom gradu čule samo pucnjava i eksplozije granata. Na ulicama mnogo ljudi. Svi užurbani, ali i opušteni, bez uobičajenog grča u hodu. U Titovoj ulici veliki red - kažu da se čekaju cigarete. Da li je ovaj grad počeo da živi? Da li će ovi ljudi, koji su u njemu ostali, moći i znati živjeti normalno?

    Sreo sam Kasima Begića i pitao ga što je sa formiranjem nove muslimanske stranke. Rekao mi je da svi oklijevaju iako svi o tome pričaju i to priželjkuju. Navodno, nitko neće da se prihvati rukovodstva. Rekao sam mu da je iz tog nacionalnog korpusa neophodna barem još jedna stranka i da HSS BiH ne može u SDA imati prave partnere. Njihova politika je nejasna i neiskrena.

    (Nastaviće se)

Post Reply