Evo počet ću :
Bilo je to prije 14 godina,brat,ja i prijatelji se igrali vani,i vidim dršku stonog tenisa(samo dršku).
I ja kao svaki klinac uzeo i igrao se s time
I roditeljima se nije svidjelo što se igram s time,i kad smo legli spavati ja sam još uvijek držao tu dršku, i mama je vidjela, uzela je i stavila u ormar(htjeli su kad zaspim da bace u smeće) a ja sam tada spavao sa bratom u jednoj sobi na dvospratnom krevetu, i tamam kad su izašli ja se naslonio preko kreveta (spavao sam gore) da dohvatim dršku i baš u tom momentu kad sam je dohvatio prevagnuo sam se i pao na pod, kako sam padao, u letu valjda sam pokušao da čuvam glavu rukama,a zaboravio da držim dršku u ruci i zabio ga u grlo (kroz usta) i slomio ruku...progutao jezik,stara ga vratila na mjesto
Pričat će se sada o gadnim stvarima
..roditelji su odmah utrčali u sobu i prestravili se, ustao sam, trčim u šoku mami i vadim sebi tu dršku kroz usta i pravo u kupatilo sjećam se kao da sam pola kade ispovračao krvi,stari od straha nije znao šta da radi, otišao na balkon i vratio se
i brzo u auto i put hitnoj u Schaffhausen (stari je radio u švicarskoj i tamo sam se rodio,ali ubrzo vratio u BiH) i cijelim putem sjećam se da sam mami povraćao krv na peškiru, a ovo mi je pričala mama,kad su me smjestili u sobi dobio sam temperaturu i stara zove sestru koja je radila tada, ona joj govori da imam temperaturu a sestra kaže "nije to ništa,normalno je to", meni se temperatura povećava i ona opet zove opet "ništa" i nakon trećeg puta pukne joj film i hoće da doktor odmah dođe,došao doktor (porijeklom iz Srbije) i rekao staroj što ga nismo prije zvali da je još malo ostao tako mogao je umrijeti,ona mu sve fino objasnila ono sa sestrom, i doktor pripremio helikopter da me prebaci u Cirih, eh toga se sjećam, ja haman pa osamucen pored sestre ležim i vidim vrata otvorena od helikoptera, i sjećam se da sam je pitao "Hoćemo li ispasti" 
Spasili su me u Cirihu,u zadnjem trenutku, mjesec dana sam ležao, dok nisu bili sigurni da mogu otići kući! Sjećam se svakog dana.. Ali nekako,kad god ispričam tu priču spomenem uvijek da kad sam pao da je na mene pala kutija puna igračka :/ To mi je nekako ostalo urezano,to sjećanje,onaj najbezopasniji dio...
Uh,ali sam se napisao
Ko je sljedeći?
iduće što znam je da sam se razvalio ko jaje 
imao je jedno 10-15 šavova..
Uspio!!! Još sam živ! Super, imaću još šansi za ovakve situacije! 
