Ono sto najvise upada u oci je termin zajednicki zlocinacki pothvat…
Ukoliko Zalbeno vijece bude na istoj poziciji kao ovo Sudsko vijece Hrvatska ima jedino sanse da u dokazni materijal u zalbenom postupku uvede eventualne transkripte komunikacije Milosevic-Tudjman, jer je izvjesno da je postojao dzentlmenski dogovor o “humanom preselljenju stanovnista”, na sto ukazuje i cinjenica da su evakuacije stanovnistva u pojedinim podrucijma pocela nekoliko sati prije nego je krenula akcija Oluja. To ce duboko kompromitovati Tudjmana ali to je cijena… Onaj ko bi mogao imati cak i audio zapise ovih razgovora je Tudjman junior koji je u to vrijeme bio “zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost i ravnateljem Hrvatske izvještajne službe u dva navrata (1993.-1998., te 1999.-2000.)”Vijeće je ustanovilo da su neki pripadnici hrvatskog političkog i vojnog rukovodstva imali zajednički cilj trajnog uklanjanja srpskog civilnog stanovništva iz Krajine upotrebom sile ili prijetnjom silom, što je predstavljalo i uključivalo deportaciju, prisilno premještanje i progon putem uvođenja restriktivnih i diskriminacijskih mjera, protupravnih napada na civile i civilne objekte, deportacija i prisilnog premještanja. Udruženi zločinački pothvat počeo je postojati najkasnije krajem srpnja 1995. i nastavio se tokom cijelog perioda optužnice. Vijeće je nadalje zaključilo da zajednički cilj nije bio, niti je podrazumijevao, počinjenje kaznenih djela putem nestanaka, bezobzirnog razaranja, pljačke, ubojstva, nečovječnih djela, okrutnog postupanja i protupravnog zatočenja, ili razaranja, pljačke, ubojstva, nečovječnih djela i okrutnog postupanja.
Vijeće je zaključilo da je Franjo Tuđman, glavni politički i vojni vođa u Hrvatskoj prije, tokom i nakon perioda optužnice, bio ključni član udruženog zločinačkog pothvata. Tuđman je namjeravao Krajinu naseliti Hrvatima pa je osigurao da su takve njegove ideje pretvorene u zvaničnu politiku i akciju putem svog utjecajnog položaja predsjednika i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga. Vijeće je nadalje zaključilo da su među drugim sudionicima udruženog zločinačkog pothvata bili i Gojko Šušak, ministar obrane i Tuđmanov bliski suradnik i Zvonimir Červenko, načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske. Među sudionicima udruženog zločinačkog pothvata bili su i drugi pripadnici hrvatskog političkog i vojnog rukovodstva koji su sudjelovali na predsjedničkim sastancima i bili Tuđmanovi bliski suradnici.
