Niko ne živi vječno, ali Muhamed Nuhić je zaslužio i 200 godina života svojim blagim karakterom i kulturom ophođenja ( uvijek strpljiv, ljubazan, skroman, nenametljiv, objektivan ), te produhovljenošću i jasno, znanjem. Njega je bila duša i samo vidjeti s onim iskrenim, pitomim osmijehom. Ljudina, nego šta.
Pokoj/rahmet mu duši.
