Pišemo i pitamo se o Kur'anu, hadisu, nekim propisima, pa ne bi bilo loše da znamo i nešto iz istorije pravnih škola u islamu ili nekih obilježja ovih škola.
Danas među muslimanima postoji sedam živih pravnih škola koje imaju sljedbenike i jedna izumrla ali se izucava na fakluteteima. . ( Neko će reći 4 priznate, ali to priznavanje je iz ugla sunitskih škola: Obzirom da ove 4 sunitske islamske škole ne odricu drugima pravo da su muslimani, onda nema smisla govoriti o samo sunitskim ).
Te škole su Hanefijska. Nju slijede muslimani Bosne i Balkana, Turske, Afganistana, Pakistana, Indijskog poluotoka, Bangladeša, Tadžikistana ( Tadžici su hanefije perzijanci po naciji, dok su Azarbejdžani šiiti Turci ), Iraka (Iracki suniti su hanefije, ako se izuzme talas nadiranja selefizma ). Hanefijska pravna škola je najrasprostranjenija islamska škola, a razlozi te rasprostranjenosti leže u činjenici da je Ebu Hanife utemeljitelj ove škole živio u Kufi još u prvom stoljeću islama i da je bio u kontaktu sa nekim od najucenijih Poslanikovih ucenika/Ashaba, s druge strane Kufa je bila mjesto sudara starih civilizacija, perzijanaca i drugih sa istoka. ovo je zahtjevalo ubrzani razvoj islamskog prava koji će za kratko vrijeme razviti se u najopširniju pravnu školu, koja će postat zvanicna državna pravna škola na kojoj su se temeljili sudstvo i zakon Abasijske države. Osmanlije će ovu školu još više raširiti i dotjerati tako da će kasnije biti pisana u formi ustava i zakona kao što su dananšnji ustavi.
Druga pravna škola je Malikijska i njen utemeljitelj je Malik ibn Enes. Muslimani sjeverne afrike, Tunisa, Libije, Alžira, Maroka, slijede ovu pravnu školu. ( Međutim pod jakim je talasom selefizma koji nadire iz zaljeva, strukura ovih sredina je poprilicno izgubila svoju tradicionalnu sliku. )
Malikije ne vežu ruke u namazu, po preovladavajucem mišljenju.
Treća škola je Šafijska. Po broju sljedbenika odmah iza hanefijeske pravne škole. Muslimani Indonezije, Malezije, Egipta vecinom ( dobar dio Egipcana slijedi i dalje hanefijsku pravnu školu, a prevrat se dogodio kada je cuveni Salahuddin oslobodio od šita Ismailija Egipat, vrh je bio Ismailijski, a puk je bio sunitski hanefijski. Međutim ejjubijska država je hanefije preobracala u šafije i to je išlo po liniji zarad nekih privilegija u vlasti i sudstvu ), zatim Jordan i sjeverni dio Sirije. ( opet uz napomenu da je selefizam postao skoro dominantan u Jordanu na nivo puka ).
Jug Sirije je hanefijski i to je jedina zemlja koja zbog zategnutih odnosa sa S.A. uspjela je da sacuava onu staru sliku arapskog svijeta.
Četvrta bi bila hanbelijska i ona je u zemljamja zaljeva. Zapravo tradicionalnih hanbelija skoro da i nema osim nešto vrlo malo. Uglavnom su to hanbelije sljedbenici reformi Ibn Tejmije i Ibn Abdul Vehhaba poznati kao vehabije. Hanbelijska škola zbog svoje ne fleksibilnosti nikada nije razvila islamsko pravo do u sitne detalje i prezicno kao druge škole niti se ppokazala primjenjivom. Stoga je bila svedena na manje djelove Nedžda do Saudijske revolucije i uspostave države, kada će ova škola dospjeti čak i do Vukotića u Zenici.
Peta škola bi bila šitska isnej ašeritska duodecimalna. Nju slijede muslimani Irana, Azerbejdžana, većina Iraka i dio Libana. Nakon pada Osmanskog carstva ova i selefijska škola postat će rivali u mnogim zemljama. Obzirom da se poglavarstvo i 4 škole predvodnice urušio, urušavanjem Osmanskog carstva. Al Azhar danas nosi tu zastavu, koja je već odavno procurila i šitskim i selefijskim petro aktivnostima. Povratak Turske na scenu mogao bi da znaći ponovno vraćanje sunitskih škola na tron.
Šesta škola bi bila Zejdijska. I sljedbenici ove škole danas postoje samo u Jemenu i nešto malo u Maroku. A zapravo je rijec o autenticnoj školi Poslanikove porodice, koja je dobila verifikacije istaknutih ucenjaka Osmanske vlasti i sljedbenika drugih 4. pravnih škola. Obzirom da je Zejd bio ucitelj Ebu Hanife 3 cetvrtine fikha ove pravne skole se podudara sa hanefijskim fikhom.
Sedma bi bila Ibadijska škola. Neki za njih tvrde da su najblaža frakcija haridžiaja, ali oni to nijecu i tvrde kako su jedna od frakcija mu'tezila u prošlosti. Oman je Ibadijska država, a ima ih nešto i u sjevernoj africi, Maroku.
I Zahirijiska, ali ova škola fakticki je ostala bez sljedbenika, nekada je egzistirala u španiji. Cuveni Ibn Arebi koji zadire u sami batin i dubinu slijedio je ovu pravnu školu koja je olicenje vanjštine. ( Primjera radi kod Ibn Hazma je razumijevanje išlo često ovako: Dolazi u hadisu: Neka niko od vas ne mokri u stajecu vodu a zatim u istoj abdest uzima." Iz cega su sve pravne škole razumjele da je takva voda necista zbog mokrace. Ibn Hazm r.a. razumijeva slijedeće: Ukoliko bi se neko drugi pomokrio u vodu, ne bi bilo smetnje jer hadis je rekao niko od vas, a nije rekao za drugog. Međutim Ibn Hazm ide i dalje pa kaže: ukoliko bi se osoba pomokrila u legenj, pa zatim prosula to u stajacu vodu, onda ne bi opet bilo smetnje, jer je hadis rekao neka ne mokri u vodu i iz nje abdesti, a on je mokrio u legenje pa u vodu prosuo.
Pa bujurum
E ovo sam nako sklepo jer me san nije oborio, da cujemo, šta vjernici znaju o islamskom zavicaju.
