Pravda za Vrbanju?

Vijesti i zbivanja u Banjoj Luci, Mrkonjić Gradu, Prijedoru, Bos. Gradišci, Prnjavoru, Tesliću, Derventi, Bos. Brodu...
User avatar
banjaluka078
Posts: 3335
Joined: 16/01/2007 23:38

#26 Re: Pravda za Vrbanju?

Post by banjaluka078 » 30/06/2009 09:30

Iz sudnice: Heldić: Silovali su mi ženu pred očima

BANjA LUKA - Safet Heldić rekao je na jučerašnjem nastavku suđenja optuženima za ratni zločin Miladinu Triviću (53) i Slobodanu Bajiću da su Trivić i njemu tada nepoznato lice, a za koje je iz novina i sudskog poziva saznao da je riječ o Bajiću, silovali njegovu ženu i kćerku.

- Trivića sam poznao po stasu i glasu, jer je živio blizu mene. Oni su upali u kuću oko sat iza ponoći 5. juna 1993. godine. Vezali su nas i tukli. Ženu su mi silovali pred očima, a poslije toga silovali su moju kćerku u susjednoj sobi. Imali su neke čarape na glavi i baterije - rekao je Heldić.

Juče su svjedočile i oštećene I. H. i L. H., ali davanje njihovih iskaza bilo je zatvoreno za javnost.

Sudski policajci su, na osnovu rješenja sudije Olge Malešević od 26. juna, optuženog Trivića, koji se branio sa slobode, odveli u pritvor.

Prema navodima optužnice Trivić i Bajić su počinili ratni zločin 1993. godine nad Bošnjacima u banjolučkom naselju Vrbanja. Za silovanje L. H. i E. H. u njihovoj porodičnoj kući u Vrbanji 5. juna 1993. godine optužen je i Siniša Milojčić, koji danas živi u Švedskoj.

Bajić, Trivić i Milojčić su optuženi i da su nekoliko dana kasnije, odnosno 18. juna 1993. godine, u naselju Vrbanja oteli Majdu Medara. U optužnici se navodi da su je odvezli na kupalište Mirnica kod fabrike "Incel", gdje su je u više navrata silovali, a zatim, da bi prikrili tragove svog zločina, ubili. Trojici optuženih se sudilo još 1994. godine, ali su zbog nedostatka dokaza 14. juna 1994. godine pušteni na slobodu. Prvo su bili optuženi za ubistvo i silovanje, ali je tužilac Remzija Smailagić izmijenila optužnicu i djelo prekvalifikovala u ratni zločin.

http://www.glassrpske.com/vijest/6/hron ... ocima.html


User avatar
BHCluster
Posts: 16959
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#27 Re: Pravda za Vrbanju?

Post by BHCluster » 14/08/2009 20:13

Sudsko vijeće Okružnog suda u Banjaluci osudilo je danas bivše pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS) Miladina Trivića na 15, a Slobodana Bajića na osam godina zatvora, zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva 1993. godine u Banjaluci.

User avatar
banjaluka078
Posts: 3335
Joined: 16/01/2007 23:38

#28 Re: Pravda za Vrbanju?

Post by banjaluka078 » 14/08/2009 23:54

http://www.nezavisne.com/ekonomija/revi ... tvora.html
http:// www. 24 sata. info/vijesti/bosna-i-hercegovina/13585-Zbog-ratnog-zlocina-Trivic-osudjen-Bajic-godina-zatvora.html

Sudsko vijeće Okružnog suda u Banjaluci osudilo je danas bivše pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS) Miladina Trivića na 15, a Slobodana Bajića na osam godina zatvora, zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva 1993. godine u Banjaluci.

U obrazloženju presude navodi se da je Trivić sa Sinišom Milojčićem, koji je u bjekstvu, kršio pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, postupao nečovječno prema civilima, fizički ih zlostavljao i zastrašivao, te silovao dva lica.

Trivić i Bajić se terete da su sa Milojčićem, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, nečovječno postupali prema civilima, silovali jednu osobu i lišili je života.

U obrazloženju presude navodi se da su Trivić i Milojčić, kao pripadnici VRS, 5. juna 1993. godine, oko jedan čas iza ponoći u banjalučkom naselju Vrbanja, naoružani puškama nasilno ušli u kuću vlasništvo Safeta Heldića i fizički ga zlostavljali, zastrašivali, udarali šakama i automatskim puškama, kao i Ifetu, Edina i Lejdu Heldić.

Trivić i Milojčić su nogama, rukama i podesnim predmetom odvalili dvoje vrata na kući, ušli u kuću, pucali u plafon i zid, zatim Safetu Heldiću zavezali ruke i noge špagom i žicom i naredili mu da legne na pod i zatražili od njih novac, pa kada im novac nisu dali, izvršili premetačinu stvari i iz kuće uzeli i oko 1.000 do 1.500 maraka i šilinga, zlatni nakit i više puta ih udarili šakama i automatskim puškama u predjelu glave i tijela, a Lejdu Heldić i Ifetu Heldić više puta obojica silovali.

U obrazloženju presude se navodi da su 18. juna 1993. godine u naselju Vrbanja u Banjaluci, Trivić, Bajić i Milojčić po prethodno postignutom dogovoru, naoružani puškama zaustavili Meidu Medara, silom je ubacili u automobil, odvezli na kupalište "Mirnica", zatim je sva trojica silovala, a nakon toga joj stavili oko vrata remen od puške i stezali sve dok je nisu udavili, pa je odvezli do odvodnog kanala za otpadni materijal DP "Incel" i bacili u vodu.

Optuženima se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru.

Oštećeni Safet, Edin, Lejda i Ifeta Heldić i članovi porodice oštećene Maide Medara sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućuju se na parnicu.
Malo! :x

User avatar
insajder 078
Posts: 73
Joined: 05/05/2009 00:15

#29 Re: Pravda za Vrbanju?

Post by insajder 078 » 15/08/2009 20:47

Ova kazna je najblaze receno smijesna...jbt 8 godina za ovo..nevjerovatno :x

User avatar
BHCluster
Posts: 16959
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#30 Re: Pravda za Vrbanju?

Post by BHCluster » 16/08/2009 22:24

Ovo je znacajna presuda, jer banjaluka nije bili napadnuta i granatirana. Samo da je "nasi" politicari budu znali iskoristiti.

User avatar
IBM
Posts: 877
Joined: 26/07/2007 14:01

#31 Re: Pravda za Vrbanju?

Post by IBM » 17/08/2009 00:39

Ocekivao sam da ce dobiti i manje uzimajuci u obzir da je BL u pitanju, trebamo sacekati drugostepenu presudu. Treba se sad insistirati na izrucenje onog gada u svedskoj i :"Oštećeni Safet, Edin, Lejda i Ifeta Heldić i članovi porodice oštećene Maide Medara sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućuju se na parnicu." - ovo je dobro sto rade + treba se utvrditi komandna odgovornost jer su ovo bili pripadnici VRS.

User avatar
banjaluka078
Posts: 3335
Joined: 16/01/2007 23:38

#32 Re: Pravda za Vrbanju?

Post by banjaluka078 » 01/04/2010 10:11

Ukinuta presuda optuženim za ubistvo Majde Medara

BANjA LUKA - Vrhovni sud Republike Srpske ukinuo je presudu banjolučkog Okružnog suda kojom je Miladin Trivić (53) bio osuđen na 15, a Slobodan Bajić (41) na osam godina zatvora zbog ratnog zločina nad bošnjačkim civilima 1993. godine u naselju Vrbanja.


- Poslije ukidanja presude, predmet je vraćen na ponovno suđenje banjolučkom Okružnom sudu i za 6. april je zakazano novo ročište - rečeno je "Glasu Srpske" u Vrhovnom sudu.

Advokat Milica Cvijanović, Bajićev branilac, potvrdila je da je Vrhovni sud uvažio žalbe odbrane.

- Vrhovni sud odbio je žalbu tužioca na visinu kazne optuženima - kazala je Cvijanovićeva.

Trivić i Bajić osuđeni su sredinom avgusta prošle godine, a presudu im je izrekla predsjednik sudskog Vijeća Olga Malešević.

Tada je u obrazloženju presude istakla da sud smatra da su krivi i da je na osnovu izjava svjedoka zaključeno da su zajedno sa Sinišom Milojčićem, koji je u bjekstvu, počinili ratni zločin u banjolučkom naselju Vrbanja.

Prema optužnici, Trivić i Milojčić su 5. juna 1993. godine provalili u porodičnu kuću Safeta Heldića i silovali njegovu suprugu i kćerku L. H. i E. H., a zatim od Heldića oteli oko 1.500 maraka. Optuženi su da su Heldića i članove njegove porodice fizički zlostavljali i udarali šakama i automatskim puškama.

Bajić, Trivić i Milojčić su optuženi da su 18. juna iste godine, u banjolučkom naselju Vrbanja oteli Majdu Medara, odvezli je na kupalište Mirnica kod fabrike "Incel", gdje su je više puta silovali, a zatim ubili.

Nesrećna djevojka zadavljena je remenom puške, a potom bačena u odvodni kanal za otpadni materijal "Incela".

Ranije suđenje
Trojici optuženih sudilo se još 1994. godine, ali su zbog nedostatka dokaza 14. juna 1994. godine pušteni na slobodu. Prvo su bili optuženi za ubistvo i silovanje, ali je banjolučki tužilac Remzija Smailagić izmijenila optužnicu i djelo prekvalifikovala kao ratni zločin.


http://www.glassrpske.com/vijest/6/hron ... edara.html

slavuj33
Posts: 1
Joined: 08/04/2010 00:04

#33 Re: Pravda za Vrbanju?

Post by slavuj33 » 08/04/2010 23:15

HRONIKA
utorak, 06 april 2010 22:42
BANjA LUKA - Predsjednica sudskog vijeća banjolučkog Okružnog suda Olga Malešević prihvatila je zahtjev Sime Tošića, branioca prvooptuženog za silovanja i ubistvo Bošnjaka u banjolučkom naselju Vrbanja 1993. Miladina Trivića (53) iz Banje Luke, da se ponovo saslušaju svi svjedoci koji su se pojavili tokom ranijeg postupka, a koji se mora ponoviti na zahtjev Vrhovnog suda RS.

Vrhovni sud je prošlog mjeseca ukinuo prvostepenu presudu banjolučkog Okružnog suda kojom su u avgustu prošle godine Trivić i Banjolučanin Slobodan Bajić (41) osuđeni na ukupno 23 godine zatvora, između ostalog, i zbog silovanja i ubistva Banjolučanke Maide Medare.

Triviću je tako ukinuta presuda kojom je bio osuđen na 15 godina zatvora, a Bajiću presuda od osam godina zatvora. Iz Vrhovnog suda RS je pojašnjeno da se čitav postupak vraća banjolučkom Okružnom sudu u koji će sprovesti novo suđenje.

U ponovljenom postupku optuženi Tivić je u potpunosti ostao pri izjavi koju je dao tokom prvog suđenja, odnosno da nije silovao majku i kćerku I. H. i L. H., niti je silovao i ubio Medaru. Optuženi Bajić je poslije konsultacija sa advokatom Milicom Cvijanović, izjavio da ne želi da se pročita njegova ranija izjava, jer će se braniti ćutanjem.

- Nevin sam, a osjećam da se moja izjava data u prethodnom postupku pogrešno shvatila - kratko je izjavio Bajić.

Trivić je, prema optužnici, zajedno sa Sinišom Milojčićem, koji danas živi u Švedskoj i nedostupan je organima gonjenja RS, u junu 1993. godine silovao L. H. i I. H. u njihovoj kući u Vrbanji. Nekoliko dana kasnije, 18. juna 1993. godine, Bajić i Trivić su, kako se navodi u optužnici, zajedno sa Milojčićem, u banjolučkom naselju Vrbanja kidnapovali i ubili djevojku Maidu Medaru.

Izvor: Glas Srpske
http://www.vijesti-srpske.com/index.php ... a&Itemid=4

murgaBL
Posts: 2
Joined: 02/06/2010 13:50

#34 Re: Pravda za Vrbanju?

Post by murgaBL » 02/06/2010 14:26

nista ne kontam
jesu sad podignute presude od vrhovnog suda i sad se opet sudi iznova pa ce na slobodu?


User avatar
Saian
Posts: 14725
Joined: 08/04/2004 21:50

#36 Re: Pravda za Vrbanju?

Post by Saian » 24/03/2012 16:56

Piše: Dražen Crnomat
Najednom, kada se kaže da je „Bitka za Banjaluku izgubljena“, onda mislimo na veliko. Mislimo kontekste, relacije, događaje. Mislimo da je ona pala pod nacionalistički jaram i tako izgubljena. Jaram koji je počeo od okupacije Srpskih odbrambenih snaga, i proganjanja zastupnika i zastupnica tadašnjeg opštinskog parlamenta, i proganjanja građana i građanki nesrpske nacionalnosti, i također, srpske nacionalnosti.

To da je bitka za Banjaluku izgubljena znači da se usprkos pogromima okupatora ovog grada otpor održao, i da se bitka nastavila. Nastavila i do ovu 2012. godinu. Otporom prema teroru, glasom i tijelom onih koji umiju da govore. Da je bitka izgubljena znači da je okupator slomio sve otpore, da otpor nije urodio plodom, i da u budućnost ovog grada – koji je bitan – nismo uspjeli unijeti išta što bi odmotalo te unose ka projekciji i rezultatu boljeg i ljudskog življenja. I to se pokazuje tačnim, ali i kroz ovu okosnicu.

Sve dok ovaj grad -u kojem se vodi određena bitka, kriptički rečeno gotovo jedina, što se da razumjeti ili ne - živi kao isključeno ostrvo ili otok, on ima nekakve prednosti u definiranju politike ili politika. Živi kao ostrvo koje ima (ne)što različito od drugog svijeta. Ljudi čak i žele doći tu. Migracijski saldo je nesrazmjeran u odnosu sa drugim opštinama/gradovima i zajednicama.

Onog trenutka kad se grad otvorio – a jeste se otvorio – kad je postao mjesto za razmjenu ljudi, ideja i diskursa, kada je taj drugi svijet ušao u njega, on više ne zna biti tako poseban, on ne zna govoriti. I nema šta govoriti.

Naime, situacija u kojoj se odigrava predstava Hipermnezija redateljke Selme Spahić u Banjaluci označava kraj jedne epohe. Priština (ili Prishtinë), Beograd i Sarajevo, vrlo uslovno, govore o sebi. Mogućnost da ova tri grada komuniciraju zajedničkim jezikom i iskustvom te neugodno govore o traumama jeste jezik kojim Banjaluka ne može da govori. Naravno njezine traume su govorene i bit će i dalje govorne.

O čemu je zapravo riječ. Nacionalisti nemaju šta više reći, oni ne umiju da govore – to je bitno. Većina od njih je završila po sudovima, a i vladajućima prema njihovoj retorici bi tamo bilo mjesto – prepreka je jedino što nemaju sredstava za masovne likvidacije.

Predstava Selme Spahić nije jedini činilac koji otvara to da je govor upućen onima koji ne znaju govoriti, jer pored ove činjenice postoje još razni, manje ili više vidljivi, činioci koji utiču na ovo mišljenje. Svako ih, naravno, ne mora znati.

Onog trena kada je govor došao u mjesto koje ne zna i ne umije govoriti, to mjesto nema šta za reći, jer i ne zna govoriti. Ono ne zna taj jezik.

I bitka u ovoj okosnici za Banjaluku jest izgubljena. Jer mi, uslovno, koji smo se borili, i još se borimo, ostali smo sa strane kao disidenti i otporaši, nikada saslušani, razumljeni, kao oni koji uvijek garantuju da svaki poredak ima svoju negaciju. Mi smo bili svijet na zatočenom i isključenom ostrvu - poveznica.

Mi smo, opet uslovno rečeno, radili na ambiciji da Banjaluka prizna svoje zločine, da promjena dođe iznutra, apelirali na razum, vjeru da ljudi mogu naučiti, na samostalnost. Tražili društvo za prijatelje i prijateljice i prijatelje za društvo. Ispunjeni snagom i vještinom dijaloga. U potrazi za slobodnom komunikacijom, tvoreći ono zajedničko mimo pogrešno etabliranog poretka. U uvjerenju da možemo govoriti, da ono što zovemo Banjaluka moće biti činilac promjene, mijenjajući svoju perspektivu, uključujući i refleksiju na prošlost.

To znači da je ono protiv čega smo se borili preovladalo. Da je svaki otpor odveć uzaludan. Takoreći, takva izgubljenost bitke, oslobađa nas veze za ovo mjesto jer u tom mjestu mi nemamo mjesta. Možemo otići jer tu više ne pripadamo. Naši disonantni glasovi su samo što strano za njega. Zvuk mutne prošlosti. Kao sada stranci, nevezani za to mjesto, možemo ići. Ono što nas veže isteklo je.

Kada to protiv čega smo se borili nije pobijeđeno - kada smo eto na kraju postali i potpuni stranci, što drugo, tuđe i nepripadajuće - kada se grad otvara svijetu, on će moći samo da sluša, bez bitnog učešća u tom svijetu, jer on/ona ne razumiju taj svijet. A njegova je šansa u isključenosti, u izoliranosti nacionalističkog idioma, a ne u svijetu.

Jer treba zapamtiti, oni koji su okupirali ovaj grad ne mogu niti znaju govoriti o njegovim traumama.

User avatar
banjaluka078
Posts: 3335
Joined: 16/01/2007 23:38

#37 Re: Pravda za Vrbanju?

Post by banjaluka078 » 28/01/2019 17:15

Prvu optužnicu protiv Milojčića, bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), podiglo je Vojno tužilaštvo 1994. godine, za navodne zločine počinjene tokom rata u BiH godinu dana ranije.

Ali izgleda da se Milojčić, koji je sada švedski državljanin, nikada neće pojaviti na sudu kako bi odgovorio na optužbe.

Nakon rata, Okružno tužilaštvo u Banjaluci preuzelo je ovaj predmet, izvršilo prekvalifikaciju dela u ratni zločin protiv civila i raspisalo poternicu za Milojčićem.

Prema optužnici, Milojčić se tereti da je zajedno sa još dva pripadnika VRS-a, Miladinom Trivićem i Slobodanom Bajićem, učestvovao u silovanju i ubistvu jedne ženske osobe 1993. godine na kupalištu Mirnica u Vrbanji.

Optužen je i da je sa Trivićem zlostavljao i pljačkao civile Bošnjake. Trivić i Bajić su 2009. osuđeni na ukupno 23 godine zatvora.

Međutim, iz Okružnog tužilaštva u Banjaluci kažu da su od Interpola u februaru 2008. godine obavešteni da je Milojčić državljanin Švedske i da je Okružni sud Banja Luka doneo rešenje kojim se krivično gonjenje ustupa Švedskoj.

Ali, 2012. godine, Švedska je odbacila zahtev, jer, prema zakonu te zemlje, nakon 15 godina slučaj zastareva, ako su ga počinili ljudi koji su imali od 18 godina do 21 godinu u vreme izvršenja krivičnog dela - čak i ako je to krivično delo ratni zločin.

Rikard Ekman, jedan od istražitelja Odeljenja za ratne zločine pri švedskom ministarstvu unutrašnjih poslova, za BIRN je kazao da je radio na Milojčićevom predmetu, ali da je zaključeno da je on zastareo.

„Rezultat je da ovaj slučaj nije mogla da preuzme Švedska, ali i nismo mogli ni da odobrimo ni izručenje (u BiH)“, objasnio je Ekman.

„Da je Siniša Milojčić imao 21 kada su se navodni zločini desili, ne bi došlo do zastare. Kada neko ima manje od 21 godinu postoji taj rok, čak i za najstrašnije zločine, međutim to nije primenjivo na slučajeve u kojima počinilac ima preko 21 godinu života“, dodao je Ekman.

Ovo je izazvalo kritike udruženja ratnih žrtava u BiH, na šta Ekman kaže: „Potpuno razumem da se švedski zakon može smatrati manjkavim i nepoštenim u odnosu na ovo pitanje“, dodao je on.

Predsednica Udruženja Žena-žrtva rata Bakira Hasečić za BIRN je kazala da je 2010. i 2013. godine bila u kontaktu sa švedskom ambasadom u BiH i tražila da se nađe način da se Milojčić procesuira.

Na tim sastancima, prema rečima Hasečić, dobila je naznake da bi se ovaj zakon mogao izmeniti, ali dotoha nije došlo, zbog čega se ovog meseca ponovo obratila švedskoj ambasadi u Sarajevu. Ističe da je ambasadi rekla da će, ako je potrebno, ovo pitanje pokrenuti i pred Evropskim sudom za ljudska prava i Ujedinjenim nacijama.

„Ako se ne može izručiti mi tražimo da se procesuira u Švedskoj. Nije on jedini koji je tamo našao utočište. Neshvatljivo je da neko ima amnestiju, zastaru, to je katastrofalno“, kazala je Hasečić.

„Najgnusniji zločini“
Bivša predsednica RS-a Biljana Plavšić ulazi u avion na aerodromu Arlanda u Stokholmu nakon što je puštena iz zatvora 2009. godine. Foto: EPA/Jonas Lindgvist/Sweden out.

Ekpert za međunarodno pravo sa Univerziteta u Amsterdamu Kevin Džon Heler je za BIRN rekao da je ovakav zakon Švedske „neuobičajen, s obzirom na to da su međunarodni tribunali uvek postavljali granicu odgovornosti na punoletstvo, odnosno 18 godina“.

„Ne mislim da međunarodno pravo zabranjanjuje postojanje zastare u predmetima ratnog zločina“, dodao je on.

Naglašava da je Generalna skupština UN-a 1968. godine usvojila konvenciju prema kojoj se brani postavljanje granica zastare za predmete ratnih zločina, sa obrazloženjem da su ratni zločini i zločini protiv čovečnosti „najgnusniji zločini u međunarodnom pravu“.

Ali, s obzirom da Švedska nije potpisnica ove Konvencije, prema rečima Helera, vlasti Bosne i Hercegovine nemaju nikakve mogućnosti da se žale UN-u.

Bivši sudija Ustavnog suda BiH, a danas advokat Krstan Simić ističe da Švedska dopušta ratnim zločincima da ostanu slobodni.

„Takav stav švedskih vlasti poruka je da se amnesiraju počinioci ratnih zločina ukoliko ispunjavaju standarde neke države. Nadam se da će švedske vlasti, bez obzira o kome se radi, shvatiti da ratni zločin nema ni boje ni nacije, ima samo monstruozan čin”, rekao je Simić.

„Nadam da će se naći način da lica koja su na taj način optužena budu isporučena ili da im se, pak, tamo sudi“, dodao je.

Simić podseća da je Švedska napravila izuzetak za ratne zločine u slučaju Biljane Plavšić, bivše predsednice bosanskih Srba, koja je izdržavala kaznu za ratne zločine u ovoj skandinavskoj zemlji nakon što je osuđena za progon Bošnjaka i Hrvata tokom rata.

„U Švedskoj pri ispunjenju određene starosti lice ne može biti u zatvoru i biva oslobođeno“, objasnio je Simić.

„Kad je bio slučaj Plavšić, s obzirom da se radilo o teškim ratnim zločinima koje je ona prihvatila i utvrđeni su presudom, tada su švedske vlasti prihvatile da ne primene svoj zakon i Plavšić je izdržala dve trećine svoje kazne“, kazao je Simić.

Advokatica Vasvija Vidović, koja je radila na predmetima ratnih zločina u Hagu, BiH ali i Skandinaviji pojašnjava da i zakoni u Bosni i Hercegovini predviđaju specifične situacije kada su u pitanju mlađa punoletna lica.

„Kod nas bi mogao odgovarati za ratni zločin, ali ako je izvršio djelo kao mlađe punoljetno lice onda mu se ne može izreći najstrožija kazna dugotrajnog zatvora“, kazala je Vidović.

Hasečić ipak smatra da Švedska mora da vodi više računa o ljudskim pravima žrtava ratnih zločina, pogotovo što Milojčić nije jedini osumnjičeni koji se nalazi na slobodi u ovoj zemlji.

„Ima ih više... Neki su gore i promjenili imena“, istakla je ona.

Na upit da li je u Švedskoj razmatrana izmena zakona, Ričard Ekman naglasio je da njegov tim u švedskom Ministarstvu unutrašnjih poslova nije problematizovao ovo pitanje i dodao da postoji „stalni kontakt između Odeljenja švedskog tužilaštva za međunarodne zločine i Ministarstva pravde“ u vezi s primenom zakona.

BIRN nije bio u mogućnosti da kontaktira Sinišu Milojčića, kako bi dobio njegov komentar.

http://www.balkaninsight.com/en/article ... 01-25-2019

Post Reply