In the End, we will not remember the words of our enemy, but the silence of our friends. (Na kraju, ne sjecamo se rijeci nasih neprijatelja nego cutnje nasih prijatelja)
pa me nesto "zacnu" i natjera na razmisljanje i poceh se sjecati... i procitah onu pricu o Kalesijskoj porodici
Meni gornja izreka nekako sazima kako se ja osjecam sto se tice nepravde u zivotu...znam da mnogi cesto kazu da od "prazne price" nema nista. I slazem se s tim.
Ali ponekad, nista drugo nije preostalo. Ponekad jedan tihi glas ne znaci nista...ali ako mu se pridruzi jos jedan tihi glas, pa jos jedan, pa jos...oni se pretvore u zaglusujucu buku koja ne moze biti ignorisana. Takodje mi znaci mnogo i po pitanju savjesti. Mozemo reci da ne mozemo materialno pomoci, vremenski smo zauzeti, mentalno preokupirani....ali svi imamo glas i nadam se savjest...progovoriti mozemo. Cutnja nekada moze zaboliti vise nego najuvredljivija rijec.

