Poziva li „Der Spiegel“ na iseljavanje muslimana iz BIH

[elpatriota]

Nakon što je u maju ove godine njemački „Der Spiegel“ Bošnjake označio kao glavne evropske pomagače Adolfa Hitlerahttp://www.spiegel.de/spiegel/print/d-65414201.html, zanemarujući činjenicu da su Bošnjaci nakon Jevreja narod koji je najviše stradao u Drugom svjetskom ratu, u posljednjem „Der Spiegelu“ objavljen je islamofobijski tekst protiv bošnjačkog naroda, s genocidnom preporukom da Bošnjaci koji su muslimani nemaju šta tražiti u Bosni i Hercegovini. Centralna tema „Der Spiegela“ nosi naslov „Kršćanstvo i islam: čiji je Bog jači – vječna svađa“, a jedna stranica, pod naslovom „Metropola munara http://www.spiegel.de/panorama/gesellsc ... 21,00.html, posvećena je Sarajevu i Bosni i Hercegovini, odnosno, klevetničkom prikazivanju islama kao glavne opasnosti za sekularnu i demokratsku državu. Govori se da "muslimanski misionari koriste osjećaj beznađa koji vlada među stanovništvom", ali se ne govori da beznađe i getoizaciju Bošnjaka sprovodi zbratimljena velikosrpska i velikohrvatska politika koja je ovladala dejtonskim strukturama, uz pomoć međunarodnog faktora. Teza o „muslimanskim misionarima“ odgovara besmislenoj optužbi da bosanski muslimani islamiziraju sami sebe, a što se razotkriva kroz lamentiranje nad „jugoslavenskim muslimanskim Bosancima i sekularno odgojenim očevima, braćom i sestrama“, iz čega je jasno da tekst preporučuje ateizirane Bošnjake. Autor teksta Walter Mayr je pronašao i dva Bošnjaka da govore protiv islama. Izvjesni urbanist je izjavio da „većina sarajevskih muslimana ne podržava izgradnju džamija“, te da njega lično "te nove, megalomanske građevine svojom ružnoćom čine bolesnim". Drugog sagovornika je Walter Mayr pronašao među profesorima Gazi Husrev-begove medrese, a on mu je rekao kako je nedostatak novaca otvorio vrata „fundamentalistima koji imaju uspjeha u gradu u kojem su od jugoslavenskih dana normalni mješoviti brakovi a večernji obilasci gostionica omiljen način provođenja slobodnog vremena.“ To znači da bi viši standard vjernike vratio iz džamija u kafane, koje za razliku od džamija pripadaju demokratskoj kulturi. Okosnica ovog teksta je optuživanje Bošnjaka da su ugrozili „Balkanski Jeruzalem“, jer „muslimani danas predstavljaju 80 posto stanovništva Sarajeva“, kao da povećan procenat Bošnjaka u Sarajevu nije rezultat etničkog čišćenja i dejtonskog apartheida velikosrpskih i velikohrvatskih vlasti u Bosni i Hercegovini. Centralna optužba tiče se izgradnje džamija. Navodi se podatak da je novcem Saudijske Arabije izgrađeno 158 džamija, ali se nigdje ne navodi da je u vrijeme genocidne agresije porušeno 614 džamija i 218 mesdžida te još blizu 500 ostalih islamskih objekata. Autor je nastojao ostvariti utisak kako je izgradnja džamija rezultat islamske radikalizacije Bošnjaka, a ne obnove porušenog i borbe protiv rezultata genocidne agresije, u koju spadaju i porušene džamije. Tvrdnja da „muslimansko većinsko stanovništvo traži svoje mjesto na evropskoj geografskoj karti", može se shvatiti kao poruka da Bošnjaci ne pripadaju Bosni, jer su „muslimansko stanovništvo“, a ne narod, te da svoje imigrantsko mjesto trebaju pronaći na karti Evrope, kao i svi drugi muslimani po Evropi koji, za razliku od Bošnjaka, nisu autohtoni Evropljani. Posljednja rečenica u tekstu Waltera Mayra bi se mogla čitati kao poziv na iseljavanje muslimana iz Bosne i Hercegovine, ili preporuka Bošnjacima da se odreknu svoje vjere ako misle živjeti u Evropi. Ta rečenica glasi: „Religiozni Bošnjaci mogu naći novu domovinu kao dio svjetske zajednice muslimana.“