Pozitivne poslovne priče

[Nebitan32]

Uspješan posao mladih Tuzlaka: Američki san i u Bosni

Video
http://www.slobodnaevropa.org/content/u ... 03285.html


Tuzla je nekada bila industrijsko središte bivše Jugoslavije. Međutim, zbog inih loših privatizacija zvuk mašina postao je prava rijetkost. U tvornicama je sve manje radnika, a na zavodu za zapošljavanje TK je 100.000 nezaposlenih - grad veličine Zenice. Međutim priča o trojici mladića koji su željeli promijeniti tu crnu statistiku bolja je strana surove bh. svakodnevice. Sami su odlučili dovesti jednu europsku tvornicu u Tuzlu i pokazati zašto su bosanskohercegovački radnici toliko cijenjeni u svijetu.

Davor Divković, Edin Kamberović i Melis Žiško prije četiri godine ostali su bez posla u jednoj tuzlanskoj tvornici. Ta tvornica je, kao i mnoge druge, počela gasiti dio po dio svoje proizvodnje. Sasvim slučajno stupili su u kontakt s menadžerima jedne austrijske ugledne tvornice trakcionih sustava. Sve što su ponudili bila je pamet, počinje svoju priču Melis Žiško:

„U to vrijeme, kad smo mi to radili, ja sam bio nezaposlen. Prošla su dva ili tri dobra konkursa gdje sam mogao aplicirati za posao, čak sam imao problema sa suprugom što se ne prijavljujem, a nemamo para. Eto, nešto mi je govorilo da bi ovo trebalo da bude ono pravo.“

Tamošnje poslodavce uvjerili su da se trakcioni sustavi mogu jednako kvalitetno, a mnogo povoljnije proizvoditi u Bosni i Hercegovini. Davor Divković danas je administrativni menadžer u novoj tvornici koju su stvorili:

„Jedan gospodin iz naše firme u Austriji nas je kontaktirao i rekao da im se svidio naš plan i naše ideje i da bismo mi vrlo brzo mogli krenuti u realizaciju tog projekta", kaže Davor Diković.

Iako ih do tada nikada nisu vidjeli, austrijski poslodavci su ovoj trojici mladića ukazali povjerenje, što se i Edinu Kamberoviću, menadžeru za kvalitetu, tada učinilo nevjerojatnim.

„Nemate šta izgubiti, sjedite kod kuće, ništa ne radite, kukate ili – krenete za poslom i pokušate nešto uraditi. Ko je vrijedan i ko hoće da radi – kako radite i kako se trgate, narod to vidi, i cijeni, i neko vam pruži ruku za pomoć, neko vam ponudi halu za pomoć. Tako se to jedno na drugo nadogradilo", priča Edin Kamberović.

U samo nekoliko mjeseci pronašli su prostor, otkupili dio tvornice nekadašnjeg HAK-a, uposlili jedanaest radnika i krenuli s proizvodnjom.

„Naravno, kao u svakoj priči i američkim filmovima, morate imati cilj i usmjeriti se na cilj i ići prema tome. Nema se druge. Mora se nešto i žrtvovati u životu. Same od sebe stvari ne dolaze", naglašava Edin.

Danas, četiri godine poslije, u tvornici Trasys Bosnia radi 115 uposlenih čiji je prosjek 32 godine.

„Svaki projekat je povezan s određenim rizicima. Mi uopšte nismo imali pojma da će to izaći na tako nešto. Na početku smo mislili da krene neka firmica sa osam, deset, dvadeset radnika. Neku konkretnu ideju nismo imali, a pogotovo ne da ćemo za četiri godine imati 115 zaposlenih radnika, da ćemo praviti dvjesto-tristo hiljada proizvodnih sati godišnje, što je za naše uslove stvarno odlično", kaže Davor.

Tamo gdje problem postoji, kaže nam Melis Žiško, on se odmah rješava:

„Ne treba odustajati. Treba zapeti i plivati uzvodno i ustrajati u onom što ste zacrtali. Uspjeh će sigurno doći.“

Da se ideja Davora, Edina i Melisa pokazala dobrom pokazuje činjenica da je izvoz ove tvornice stoposto orijentiran prema zapadu.

„U Austriju prvo, onda širom svijeta – od Južne Amerike, Sjeverne Amerike, Evropu – Njemačku i Francusku, Španiju, Englesku...“, nabraja Edin.

Dijelovi za tramvaje koji voze svjetskim metropolama ovdje su proizvedeni. Vjetrenjače koje su sve popularnije u svijetu pravile su ruke tuzlanskih majstora.

„Za 2013. planirano je oko 3.500 komada statora, rotora", kaže Davor.

Godine pred njima još su uspješnije, a radnici kažu:

„Kad imate posao na kojem radite bez pritiska, uz redovna i dobra primanja, dobar menadžment – nema brige za budućnost. Sad nam je – mašala! Da bogdo ima više, bilo bi nam svima bolje.“

„Najbitnija stvar u svemu je da se redovno plaćaju zdravstvo, doprinosi za PIO, da imaš na vrijeme platu i da imaš radno vrijeme. Sve prekovremene sate, ako treba da se odradi ponekad, zavisno od obima posla, odrade se i budu plaćeni i prikazani na platnoj listi.“

„Osjećam se ponosno da se nešto proizvedeno u Bosni vozi po svjetskim šinama.“

Davor, Edo i Melis u samo četiri godine svakodnevnim razvojem uspjeli su pomesti i kinesku konkurenciju. A kada ih pitate za krizu, samo se nasmiju i u čudu pitaju: Kriza? Što je to uopće?



------------------------------------------------------------------------

[iamia]

gledao sam ovu reportazu na al jazeera.
bravo momci

[insomnia78]

Jaran mi radi ovdje.
Odlicno

s' moje sokocalo

[Nebitan32]

Jaran mi radi ovdje.
Odlicno

s' moje sokocalo

Ovo je skoro nevjerovatno sta su napravili.

Inace jos jedan primjer

Tešanj: Otpremninom do uspješnog privatnog biznisa

video
http://www.slobodnaevropa.org/content/t ... 44984.html


Kada su bivšim pripadnicima Oružanih snaga BiH prije deset godina podijeljene otpremnine od 5.000 eura jedan od njih odlučio je novac uložiti u privatni biznis. Uzgoj gljiva učinio mu se kao dobro rješenje.

Bivši pripadnik Oružanih snaga BiH Fahir Hasanić iz sela Šije, u opštini Tešanj, svoju otpremninu iskoristio je na pravi način.

Kada je iz hobija nabavio dvije vreće sa kompostom i počeo da uzgaja gljive, bivši profesionalni vojnik nije ni slutio da će deset godina kasnije razmišljati o izgradnji objekta za modernu proizvodnju gljiva, vrijednog oko milion i po eura.

“Igrom slučaja, 2002. godine sam napustio Oružane snage i sa 10.000 maraka, koje sam dobio kao otpremninu, od svog hobija pokušao sam da napravim neki posao od kojeg mogu živjeti”, priča Hasanić.

U posljednjih deset godina Hasanić je postao najveći proizvođač gljiva u BiH. U preduzeću je zaokružen cijeli proces - od uzgoja do pakiranja. Na domaćem tržištu mjesečno završi 60 tona šampinjona i 10 tona bukovača, proizvedenih na Hasanićevom imanju

​​“U početku, 2008. godine smo izvozili nešto prerađenih gljiva za Njemačku i zbog nedovoljnih količina smo morali prestati, nismo imali dovoljne količine gljive. Poslije toga smo se bazirali na domaće tržište i svu gljivu plasiramo u svježem stanju našim tržnim centrima. Uglavnom snabdjevamo sve veće tržne centre u BiH”, navodi Hasanić.

U preduzeću je zaposleno četrdesetak radnika. Više od polovine zaposlenih su žene, koje posebno u ruralnim područjima veoma teško pronalaze posao. Jedna od njih je i Ajka Krličević:

“Nisam prije nigdje radila, a tri godine je kako radim ovdje. Snalazim se dobro.”

Senaid Alić također radi u ovom preduzeću. Kaže posao nije nimalo lagan:

„Proizvodnja gljiva nije nimalo lahak posao. Treba puno truda, rada, treba uložiti sve od sebe da bi uspio u radu.“

Kvalitet i edukacija

Proizvodnju gljiva nadgledaju mladi stručnjaci. Emina Mulaomerović je inžinjerka poljoprivrede koja ovdje radi od avgusta prošle godine. Na posao dolazi iz susjednog Maglaja:

“Nisam bila zainteresovana za društvene nauke, i onda sam razmišljala šta da upišem. Poljoprivreda mi se činila kao izazovna grana - i, eto, to sam upisala

​​Prilikom uzgoja gljiva kvalitet i ispravnost moraju biti na prvom mjestu, kaže Mulaomerović. Vrlo je važna i edukacija jer se u proizvodnji gljiva moraju pratiti svjetski trendovi:

“Iz tog razloga naša firma je u oktobru prošle godine izvršila certifikaciju HACCP sistema i ISO standarda. Prije toga naši zaposleni su morali da prolaze razne obuke, neke koje su vršene ovdje, a zatim i neke koje su vršene u inostranstvu.”

“Prvo i osnovno je što nema adekvatne obuke, znači nema školovanja, nema kurseva vezano za proizvodnju gljiva. I mi smo u početku imali isti problem - vidiš, čuje da negdje ima proizvodnja gljiva, ali dok nismo otišli na obuku, i dok nismo prošli seminare za proizvodnju gljiva, nismo imali rezultate“, kaže Fahir Hasanić, vlasnik Bio-ŠampTešanj.

Zbog kratkog roka trajanja, proizvođači gljiva u BiH nemaju, kao ostali poljoprivrednici, problema sa uvozom, odnosno konkurentnošću na domaćem tržištu. Poput ostalih zemljoradnika su, međutim, nezadovoljni visinom poticaja.

“Položaj kao i svih poljoprivrednika u BiH - prilično težak, loš što se tiče poticaja. Imamo prilično dobru saradnju sa Kantonalnim ministarstvom poljoprivrede, imamo i neke poticaje, ali oni su trenutno za ovu proizvodnju minimalni - pogotovo kad se uzme u obzir da u zemljama u okruženju i u kantonima koji nas okružuju imaju po četiri do pet puta veći poticaj po toni komposta u odnosu na ZDK”, zaključuje Hasanić.

[iamia]

vidi se razlika kod ljudi koji ne kukaju nego zavrnu rukave.

svaka cast.

[Nebitan32]

Da. Ovaj je s 10.000KM otpremnine napravio odlican posao i zaposlio jos 40 osoba!
Drugi s 30-tak godina protestvuju pred vladom i traze penzije.


Ne mislim da svako moze postici ono sto je uradio ovaj covjek iz Tesnja ali ima i totalnih nelogicnosti.
Kao ovi ljudi koji su u punoj radnoj snazi a traze penzije. Nevjerovatno. Negativnoj klimi doprinose i mediji koji su popunjeni crnom hronikom i desavanjima iz mahale.

[iamia]

mediji su na strani tih parazita.
samo bi se zakacili na drzavnu sisu.... i crpili je dok su zivi.

i 90% ovih smradova u birokratiji treba nogirati.


ali,, polako.
abd,,, rijesit ce se i to.

[Nebitan32]

ŽEPA: Izvoz ribe na evropsko tržište

http://istocnabosna.com/myjoomla/index. ... &Itemid=66

U Žepi su u toku finalni radovi uoči otvorenja fabrike za preradu ribe Ribarstvo “Slap”. Gradnja objekta započeta je u julu prošle godine, a sistem proizvodnje prilagođen je evropskim standardima.


Muhamed Tabaković



- Ovim projektom preradit ćemo kompletnu proizvodnju kako bismo je lakše plasirali na tržište Evropske unije. Istovremeno pomažemo i povratnicima koji se žele vratiti i koji su se vratili, kojima omogućavamo nova radna mjesta i egzistenciju – kaže vlasnik Ribarstva “Slap” Muhamed Tabaković.

Pojašnjava da je od nove godine na snazi zabrana izvoza žive ribe u Hrvatsku te da je firma trenutno vezana samo za tržišta Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Ovaj projekt omogućit će izvoz prerađene ribe u zemlje s kojima su pregovori već u toku.

- Možda se mogu i pohvaliti da trenutno u ovom regionu, pa i šire, imamo najsavremeniji pogon – dodaje Tabaković.

Povratnik koji je nastavio porodični biznis svog oca, u ovoj godini na ribogojilištu na Slapu planira oboriti rekord i proizvesti 680 tona ribe. Uz 16 trenutno zaposlenih, u fabrici za preradu bit će primljeno još 11 radnika. Vrijednost investicija u 2012. godini iznosi skoro 2,5 miliona maraka. Projekt je pomognut kreditom turske vlade.- Zahvaljujem i Vladi FBiH i premijeru Nerminu Nikšiću, koji su omogućili podršku kroz podsticaje proizvodnje. Ovaj kredit za razvoj poljoprivrede i održivi povratak, koji nam je omogućila vlada Turske po niskim kamatama, daje šansu svima da pokrenu nešto i da pokažu da u ovoj zemlji ima hljeba i da se može zaraditi – ističe Tabaković.

U ovoj godini najavljuje i novu investiciju od skoro 750.000 KM za gradnju mrijestilišta, čime bi kompletan proizvodni ciklus Ribarstva “Slap” bio zaokružen, a broj zaposlenih povećan na skoro 40. Otvorenje fabrike za preradu ribe planirano je za 12. april.

Niska kvota izvoza

- Imamo mali problem, na čijem se rješavanju radi, a to je niska kvota izvoza ribe u EU. Do sada smo bili limitirani, jer smo mogli izvesti skoro 60 tona bez carina. To je premalo za BiH, jer već rade dvije firme “Tropik” iz Banje Luke i “Norfish” Mostar, a sada se priključujemo i mi. Uporedo radim i na dobivanju ISO i HASAP standarda tako da očekujem da ću polovinom juna i ja dobiti izvozni broj za EU – ističe Tabaković.



Istocna Bosna

[emirolini]

Živinice dobijaju najsavremeniju farmu koka nosilja u Evropi

U Živinicama nakon završene neophodne procedure, a na osnovu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, potpisani Ugovori o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta na području općine Živinice. Radi se o površini od 149 hektara zemljišta koje je dato u zakup na duži vremenski period. Ugovore su potpisale firme “Bingo”, “AC Star” i “Elisa Berry” sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Tuzlanskog kantona.

Općinski načelnik Hasan Muratović je kazao da se poljoprivredna proizvodnja i dalje stavlja u prioritet te da je potpisivanje ovih Ugovora veoma značajno za općinu Živinice. “Potpisali smo važne Ugovore sa tri pravna subjekta koji će realizovati velike projekte a to će dovesti do novog zapošljavanja na području naše Općine. Bingo će graditi farmu kapaciteta 100 hiljada koka nosilja, što je preduslov za gradnju plasteničke proizvodnje, te fabrika tjestenina i keksa. U objektima vojnog skladišta Ljubače firma „Elisa Berry” će izgraditi savremene rashladne uređaje i vršiti najveći otkup voća na Tuzlanskom kantonu, te će biti distributivni centar za otkup za cijelo područje sjeveroistočne Bosne, dijela Republike Srpske i dvije ekonomske regije iz Srbije”, kazao načelnik Općine Živinice Hasan Muratović.

Dodao je da će lokalna zajednica i dalje biti podrška poljoprivrednim proizvođačima, te istakao viziju da angažman u poljoprivrednoj proizvodnji postane identičan angažmanu radnika u industrijskoj proizvodnji, što znači osigurati tim ljudima redovnu penziju i osiguranje. Bingo će uložiti oko 5 miliona eura u projekat izgradnje najsavremenije farme koka nosilja u Evropi, a time bi se trebalo zaposliti minimalno oko 100 ljudi sa područja općine Živinice.

Šef odsjeka za poljoprivredu i prehrambenu industriju u Tuzlanskom kantonu Šarac Samid istako je da su Živinice kada je u pitanju primarna poljoprivredna proizvodnja u posljednjih 10 godina zabilježile uspon. “Imamo realizovan pilot projekt kada je u pitanju uzgoj povrća i tu postignuti dobri rezultati. Slobodno možemo reći da proizvođači jagode na području općine Živinice bilježe najbolje rezultate na području Tuzlanskog kantona, a uvećana je i proizvodnja mlijeka”, ističe Šarac te dodaje da je ono što je vrlo bitno za područje općine Živinice jeste da smo mi u završnoj fazi potpisivanja Ugovora za državno poljoprivredno zemljište koje se nalazi na području ove Općine”.

[Op3r4t0r]

[talić]

Meni se ta vijest sa Bingom i ne dopada jer će gradnja farme od 100.000 koka nosilja uništiti 100 malih proizvođača koji su uzeli kredite, zadužili se i nemaju snage da preorjentišu proizvodnju. Mislim da takav koncept razvijanja biznisa uništava male i srednje pouzetnike i a nije dobar.
Ne vidim ništa pozitivno u tome što je npr. FIS proizvođač, namještaja, obuće, čarapa, rakije,....i ko zna čega sve još ne jer oni koji su živjeli od te proizvodnje su propali a prosječna plaća u FIS-u je 400 KM.
Zašto se firme koje imaju kapital i kreditnu sposobnost ne otvaraju tvornice sofisticiranijih proizvoda koji se isključivo uvoze. Zašto niko ne proizvodi kvalitetnu bijelu tehniku, solarne panele, .....i slično.

[emirolini]

Da ali isti ti mali proizvodjaci dirigiraju cijenu i stalno dizu sto naravno nije dobro za Bingo jer i oni moraju podici cijenu a raja odmah reaguje i na male trzaje pogotovo kada je rijec o cijenama a i jajima

Covjek nece glavobolje i sto ne bi kada moze uloziti novac a svakako da ce jos uvijek raditi i sa ostalim malim dobavljacima istih i isti ce imati mjesta na policama...

[Truba]

1000 ljudi započne biznis njih 990 bankrotira ostane pozitivna priča za njih 10

[graue_maus]

[Nebitan32]

Meni se ta vijest sa Bingom i ne dopada jer će gradnja farme od 100.000 koka nosilja uništiti 100 malih proizvođača koji su uzeli kredite, zadužili se i nemaju snage da preorjentišu proizvodnju. Mislim da takav koncept razvijanja biznisa uništava male i srednje pouzetnike i a nije dobar.
Ne vidim ništa pozitivno u tome što je npr. FIS proizvođač, namještaja, obuće, čarapa, rakije,....i ko zna čega sve još ne jer oni koji su živjeli od te proizvodnje su propali a prosječna plaća u FIS-u je 400 KM.
Zašto se firme koje imaju kapital i kreditnu sposobnost ne otvaraju tvornice sofisticiranijih proizvoda koji se isključivo uvoze. Zašto niko ne proizvodi kvalitetnu bijelu tehniku, solarne panele, .....i slično.

Ne.
Za ekonomiju je bolji model jakih i krupnih proizvodaca.

[Nebitan32]

Na hastalu gori svijeća

Azra Mahmutović iz Bihaća osnovala je prije dvije godine domaću radinost i svojim primjerom pokazala kako žensko poduzetništvo, kreativnost i upornost mogu nadvladati sve prepreke. Ideju nastalu iz ljubavi prema ukrasnim svijećama pretvorila je u poslovni poduhvat zahvaljujući kojem je sebi obezbijedila posao i egzistenciju. Autorica: Azra Bajrić


VIDEO

http://www.slobodnaevropa.org/media/video/24932048.html

[Nebitan32]

Gospodar dima

Muhamed Alić iz sela Podgaj kod Srebrenice cijelog života bavi se poljoprivredom. Po povratku na svoje imanje uzgajao je jagodičasto voće, a od prošle godine proizvodi eko i veoma kvalitetni ćumur. Željko i Jasmin dva su radnika koja pomažu Muhamedu u obavljanju ovog zahtjevnog i složenog posla. Autor: Sadik Salimović

VIDEO
http://www.slobodnaevropa.org/media/video/24938556.html


Nadam se da ce uspjeti u svojim namjerama. Vrijedi podrzati ovog covjeka.

[sema911s]

1000 ljudi započne biznis njih 990 bankrotira ostane pozitivna priča za njih 10

kao i svugdje u svijetu (samo sto drzava iza tih sto propadnu stane pa ih pogura i taj broj se konstantno smanjuje

[iamia]

uspjeh u BiH je moguc, i to dokazuju gornji primjeri.
najvaznije je da se prodaja ne koncentrise na domace trziste.
jer ako to radis, pao si prije nego si krenuo.

znaci,, izvoz.
koncentrisati se na izvoz prema evropi, i uspjeh je skoro zagarantovan.
znaci, od maline do mlijeka, jajeta i tramvajskog pogona, najvaznije je izvoziti.
mali proizvodjaci su nebitni u tome.
zakon igre navodi,, ili postani velik , ili izumri.
nema izmedju.

[Comrad]

Meni se ta vijest sa Bingom i ne dopada jer će gradnja farme od 100.000 koka nosilja uništiti 100 malih proizvođača koji su uzeli kredite, zadužili se i nemaju snage da preorjentišu proizvodnju. Mislim da takav koncept razvijanja biznisa uništava male i srednje pouzetnike i a nije dobar.
Ne vidim ništa pozitivno u tome što je npr. FIS proizvođač, namještaja, obuće, čarapa, rakije,....i ko zna čega sve još ne jer oni koji su živjeli od te proizvodnje su propali a prosječna plaća u FIS-u je 400 KM.
Zašto se firme koje imaju kapital i kreditnu sposobnost ne otvaraju tvornice sofisticiranijih proizvoda koji se isključivo uvoze. Zašto niko ne proizvodi kvalitetnu bijelu tehniku, solarne panele, .....i slično.

Ne.
Za ekonomiju je bolji model jakih i krupnih proizvodaca.

Mislim da grijesis. Narocito za zemlju kao sto je nasa, mi bi trebali vrviti od malih preduzeca, obrta...

Odakle nama kapital za pokretanje velikih biznisa?

Zato se mora uraditi sve da se olaksa pokretanje malih firmi, da se pruzi pomoc, oslobode od ovih ogromnih nameta itd...

Mi nikad vise necemo imati firme poput energoinvesta, famosa itd. Al eto nas narod ocito ceka da takve firme padnu sa neba i zaposle odjednom 10000 ljudi....to se nece desiti.

A kad razvijes te male firme, lako je njih kasnije povezati, uvezati...

[Truba]

1000 ljudi započne biznis njih 990 bankrotira ostane pozitivna priča za njih 10

kao i svugdje u svijetu (samo sto drzava iza tih sto propadnu stane pa ih pogura i taj broj se konstantno smanjuje

ma htio sam reći da mi ovi tekstovi nabijaju kompleks jer sam i ja imao nekih ideja
samo trebalo je previše novaca uložiti
više bi se isplatilo crno crveno u koloseumu

[newlevel]

U nasoj lijepoj domovini, vrlo malo je ovako uspjesnih ljudi, svaka cast samo naprijed.

[talić]

Meni se ta vijest sa Bingom i ne dopada jer će gradnja farme od 100.000 koka nosilja uništiti 100 malih proizvođača koji su uzeli kredite, zadužili se i nemaju snage da preorjentišu proizvodnju. Mislim da takav koncept razvijanja biznisa uništava male i srednje pouzetnike i a nije dobar.
Ne vidim ništa pozitivno u tome što je npr. FIS proizvođač, namještaja, obuće, čarapa, rakije,....i ko zna čega sve još ne jer oni koji su živjeli od te proizvodnje su propali a prosječna plaća u FIS-u je 400 KM.
Zašto se firme koje imaju kapital i kreditnu sposobnost ne otvaraju tvornice sofisticiranijih proizvoda koji se isključivo uvoze. Zašto niko ne proizvodi kvalitetnu bijelu tehniku, solarne panele, .....i slično.

Ne.
Za ekonomiju je bolji model jakih i krupnih proizvodaca.

Mislim da grijesis. Narocito za zemlju kao sto je nasa, mi bi trebali vrviti od malih preduzeca, obrta...

Odakle nama kapital za pokretanje velikih biznisa?

Zato se mora uraditi sve da se olaksa pokretanje malih firmi, da se pruzi pomoc, oslobode od ovih ogromnih nameta itd...

Mi nikad vise necemo imati firme poput energoinvesta, famosa itd. Al eto nas narod ocito ceka da takve firme padnu sa neba i zaposle odjednom 10000 ljudi....to se nece desiti.

A kad razvijes te male firme, lako je njih kasnije povezati, uvezati...

Čovjek misli da zna i da je u pravu.
Eto navodi kao primjer uspješnog biznisa čovjeka koji siječe šumu na crno, proizvodi drveni ugalj i prodaje ga za bagatelu.
Nažalost za zemlju kao što je BiH sa 4 miliona siromašnih stanovnika su liberalni kapitalizam i otvoreno tržište pogubni i nema nikakvih izgleda da se tu rodi neki ozbiljniji proizvođač pa ni trgovac.
Kakvi su izgledi da se Nestle-u sa prometom od blizu 100 milijardi CHF ( 5 naših BDP) suprostavi neki BiH proizvođač.
Da smo 1997. donijeli zakone koji bi destimulisali uvoz a stimulisali domaću proizvodnju i da je od onih 150 milijardi KM koliko je otišlo za uvozne robe bar trećinu zadržali u zemlji sada bi imali privredu koja bi bila jača za 50 milijardi maraka investiranih u nove tehnologije.

[Nebitan32]

Meni se ta vijest sa Bingom i ne dopada jer će gradnja farme od 100.000 koka nosilja uništiti 100 malih proizvođača koji su uzeli kredite, zadužili se i nemaju snage da preorjentišu proizvodnju. Mislim da takav koncept razvijanja biznisa uništava male i srednje pouzetnike i a nije dobar.
Ne vidim ništa pozitivno u tome što je npr. FIS proizvođač, namještaja, obuće, čarapa, rakije,....i ko zna čega sve još ne jer oni koji su živjeli od te proizvodnje su propali a prosječna plaća u FIS-u je 400 KM.
Zašto se firme koje imaju kapital i kreditnu sposobnost ne otvaraju tvornice sofisticiranijih proizvoda koji se isključivo uvoze. Zašto niko ne proizvodi kvalitetnu bijelu tehniku, solarne panele, .....i slično.

Ne.
Za ekonomiju je bolji model jakih i krupnih proizvodaca.

Mislim da grijesis. Narocito za zemlju kao sto je nasa, mi bi trebali vrviti od malih preduzeca, obrta...

Odakle nama kapital za pokretanje velikih biznisa?

Zato se mora uraditi sve da se olaksa pokretanje malih firmi, da se pruzi pomoc, oslobode od ovih ogromnih nameta itd...

Mi nikad vise necemo imati firme poput energoinvesta, famosa itd. Al eto nas narod ocito ceka da takve firme padnu sa neba i zaposle odjednom 10000 ljudi....to se nece desiti.

A kad razvijes te male firme, lako je njih kasnije povezati, uvezati...

Definitivno ne. To su osnovni ekonomski principi. Kao primjer mozes uzeti velike supermarkete ili veletrgovine. Oni imaju znatno veci i bolji uticaj na zaposlenot i ekonomiju uopce nego sitne piljare i pijacarsko prodavanje. Supermarketi zahtjevaju proizvodnju u velikim kolicinama, vise transporta, skladistenja, efikasnije sisteme proizvodnje, stabilnost trzista, jacu konkuretnost itd...jednostavno uvuku vise ljudi u poslovanje nego pijacarsko/piljarsko prodavanje.

Usitnjena proizvodnja ne moze biti konkuretna niti moze imati kapacitete za izvoz. O tome ti govori i ovaj covjek koji se bavi uzgojom champignona. Propao mu je posao sa njemackim partnerom jer nije u stanju da proizvede onoliko, koliko oni traze. Na zapadu je sistem velike proizvodnje i velike distribucije. Ta usitnjena prozivodnja je lokalnog i artizalnog karatktera.

Zasto ne bi imali jake i velike domace kompanije? Spomenuo sam veletrgovinu. Recimo da je Bingo vrlo uspjesan i ide u pravom smjeru. Razvijaju se veoma brzo i ne vidim zasto ne bi izrasli u domaceg a zasto ne i u lokalnog lidera. Sve je otvoreno za par godina.
http://www.bingotuzla.com.ba/centri.html

Ili recimo Hifa Oil. Naravno ne mozes ocekivati da za 10-20 godina prerastu u svjetske gigante. To su velike firme za nase okvire i sto je najbitnije imaju konstantan rast.

Sve to ne znaci da ne trebaju i mala i srednja preduzeca. Trebaju. Ali to nece znacajno povuci zaposlenost.

[Nebitan32]

Čovjek misli da zna i da je u pravu.
Eto navodi kao primjer uspješnog biznisa čovjeka koji siječe šumu na crno, proizvodi drveni ugalj i prodaje ga za bagatelu.
Nažalost za zemlju kao što je BiH sa 4 miliona siromašnih stanovnika su liberalni kapitalizam i otvoreno tržište pogubni i nema nikakvih izgleda da se tu izrodi neki ozbiljniji proizvođač pa ni trgovac.
Kakvi su izgledi da se Nestle-u sa prometom od blizu 100 milijardi CHF ( 5 naših BDP) suprostavi neki BiH proizvođač.
Da smo 1997. donijeli zakone koji bi destimulisali uvoz a stimulisali domaću proizvodnju i da je od onih 150 milijardi KM koliko je otišlo za uvozne robe bar trećinu zadržali u zemlji sada bi imali privredu koja bi bila jača za 50 milijardi maraka investiranih u nove tehnologije.

Pozdrav,

Kao sto nagovjestava i sami naslov teme, ovdje govorimo o pozitivnim poslovnima pricama a ova iz Srebrenice to i jeste. Covjek se vratio u Srebrenicu i zaposlio ne samo sebe vec i dva druga radnika. Zar to nije pozitivno? A bit ce i vise ako mu uspije ideja o proizvodnji briketa a ubjeden sam da hoce jer je covjek radnik.

To kakav je posao je manje bitno. Ja sam poceo raditi sa 15 godina. Prvi posao je bilo pranje suda u restoranu. Radio sam tokom cijelog skolovanja. Uglavnom u restoraciji: pranje suda, konobarisanje, kuhanje,..radnja u slasticarni, radnja u supermaketu to jeste slaganje na policima. Nakon diplomiranja nisam nasao posao tokom 6 mjeseci i za to vrijeme sam radio kao konobar. Je li posao snova? Pa sigurno da nije ali sta se moze. Radio bih opet ako ne bi nasao nista bolje. Radio bih i ovo sto ovi rade u Srebrenici ako ne bih imao nesto drugo. Ne bi mi smetalo. Vazno je da posteno zaraden novac.

U vezi tvog primjera sa Nestle. To i nije bas tako. I pored toga sto Nestle proizvodi cokoladu imas na hiljade drugih firmi koje rade istu djelatnost i to neovisno o financijskoj moci kompanije Nestle. U Bosni mozes naci cokolade kompanije Nestle ali i cokolade kompanije Vispak. Je li kompanija Vispak propala radi postojanja i kompanije Nestle? Naravno da nije. To sto je Nestle jak i veci od drugih ne mora znaciti da nema mjesta i za druge.

Radim za kompaniju KN koja zaposljava preko 65.000 radnika u svijetu. Bavimo se logistickim uslugama. Nalazim se u sjedistu kompanije Luxemburgu. Odmah pored nas imas male firme koje se bave istom djelatnosti. Imaju nekoliko desetina zaposlenih. Jesu li oni propali? Ne. Odlicno posluju.

Ili jos jedan primjer. Nedavno se na trzistu pojavila marka satova ICEWATCH.
http://ice-watch.com

Imaju ogroman uspjeh i napravili su snazan prodor na trzistu satova. A na tom trzistu se vec nalazi bezbroj marki. Sto vecih sto manjih. Pa i pored toga, su nasli svoje mjesto. To sto postoji neko jak na trzistu ne mora znaciti da nema mjesta i za drugo.

A u vezi otvorenja trzista. Tu tek grijesis i to debelo. I to je inace velika greska u Bosni. Bosna ima malo trziste(nesto vise od 3 miliona potrosaca) i kompanije da bi se razvile moraju imati pristup znatno vecem trzistu. Bosna mora imati otvoreno trziste i njoj je u interesu da ima slobodan pristup stranim trzistima. Zatvaranjem granica stranim proizvodima zatvaras granice i bh. proizvodima u inostranstvu. A lahko je shvatiti kome je vaznije pristupiti stranom trzistu. Ili bh. firmama francuskom trzistu od preko 60 miliona ili francuskim firmama trzistu od 3 miliona.

Skolovao sam se i radio u maloj drzavi (Belgija) i oni su prvi sa Nizozemskom i Luxemburgom radili na otvaranju trzista jer su shvatili da je u njihovom interesu imati mogucnost slobodnog plasiranja proizvoda na sto vecem trzistu.
U interesu je manjih drzava da imaju pristup trzistima vecih nego opratno.